1

                            Poslovni broj 33 Gž-2555/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 33 Gž-2555/2022-2

                                                                       

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B., OIB:…, S. K., zastupan po skrbniku S. B., iz L., kojeg zastupaju punomoćnici iz ZOU F. S. i L. T., odvjetnici iz P.¹, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB:…, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u P.², broj P-DO-23/2021, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu poslovni broj Pn-1/2021-28 od 7. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 4. travnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu poslovni broj Pn-1/2021-28 od 7. lipnja 2022. u dijelu pobijane točke I izreke, kojim je tuženici naloženo platiti tužitelju zatezne kamate na pojedine iznose naknade od dospijeća do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za druge odnose, te točki II izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 20.530,00 kn/2.724,80 eur[1].

 

II Prihvaća se žalba tužitelja u dijelu, u kojem tužitelju nisu dosuđeni troškovi postupka u iznosu od 625,00 eur, te se u tom dijelu preinačava odluka o troškovima postupka iz točke II presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu poslovni broj Pn-1/2021-28 od 7. lipnja 2022. i tuženiku nalaže da tužitelju naknadi daljnji trošak parnice u iznosu od 625,00 eur, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, u kojem je zahtjev za naknadu troškova odbijen, žalba odbija kao neosnovana i potvrđuje navedena odluka.

 

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 102,86 eur, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Citiranom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

"I. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi štetu isplatom iznosa od 178.726,21

kuna (stosedamdesetosamtisuća sedamstodvadesetšest kuna dvadesetjedna lipa) zajedno sa zateznom kamatom koja kamata teče na iznose od:

- 3.840,00 kuna od 31. listopada 2016. godine

- 3.700,00 kuna od 30. studenoga 2016. godine

- 3.840,00 kuna od 31. prosinca 2016. godine

- 3.840,00 kuna od 31. siječnja 2017. godine

- 3.420,00 kuna od 28. veljače 2017. godine

- 3.840,00 kuna od 31. ožujka 2017. godine

- 3.700,00 kuna od 30. travnja 2017. godine

- 3.840,00 kuna od 31. svibnja 2017. godine

- 3.700,00 kuna od 30. lipnja 2017. godine

- 3.840,00 kuna od 31. srpnja 2017. godine

- 3.840,00 kuna od 31. kolovoza 2017. godine

- 3.700,00 kuna od 30. rujna 2017. godine

- 3.840,00 kuna od 31. listopada 2017. godine

- 3.700,00 kuna od 30. studenoga 2017. godine

- 3.840,00 kuna od 31. prosinca 2017. godine

- 3.840,00 kuna od 31. siječnja 2018. godine

- 3.420,00 kuna od 28. veljače 2018. godine

- 3.840,00 kuna od 31. ožujka 2018. godine

- 3.600,00 kuna od 30. travnja 2018. godine

- 3.740,00 kuna od 31. svibnja 2018. godine

- 3.600,00 kuna od 30. lipnja 2018. godine

- 3.740,00 kuna od 31. srpnja 2018. godine

- 3.740,00 kuna od 31. kolovoza 2018. godine

- 3.600,00 kuna od 30. rujna 2018. godine

- 3.740,00 kuna od 31. listopada 2018. godine

- 3.600,00 kuna od 30. studenoga 2018. godine

- 3.740,00 kuna od 31. prosinca 2018. godine

- 3.740,00 kuna od 31. siječnja 2019. godine

- 3.320,00 kuna od 28. veljače 2019. godine

- 3.740,00 kuna od 31. ožujka 2019. godine

- 3.600,00 kuna od 30. travnja 2019. godine

- 3.740,00 kuna od 31. svibnja 2019. godine

- 3.600,00 kuna od 30. lipnja 2019. godine

- 3.740,00 kuna od 31. srpnja 2019. godine

- 3.740,00 kuna od 31. kolovoza 2019. godine

- 3.600,00 kuna od 30. rujna 2019. godine

- 3.740,00 kuna od 31. listopada 2019. godine

- 3.600,00 kuna od 30. studenoga 2019. godine

- 3.740,00 kuna od 31. prosinca 2019. godine

- 3.740,00 kuna od 31. siječnja 2020. godine

- 3.646,21 kuna od 29. veljače 2020. godine

- 4.340,00 kuna od 31. ožujka 2020. godine

- 4.200,00 kuna od 30. travnja 2020. godine

- 4.340,00 kuna od 31. svibnja 2020. godine

- 4.200,00 kuna od 30. lipnja 2020. godine

- 4.340,00 kuna od 31. srpnja 2020. godine

- 4.340,00 kuna od 31. kolovoza 2020. godine

a koja kamata teče do 31. srpnja 2018. po stopi koja je promjenjiva i određuje se, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a potom od 1. kolovoza 2018. pa do konačne isplate po stopi koja je promjenjiva i određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 20.530,00 kn, u roku od 15 dana. (u preostalom dijelu odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka.

 

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova postupka."

 

2. Protiv dijela točke II navedene presude, kojim je odbijen dio njegovog zahtjeva za naknadu troškova postupka, tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) uz prijedlog da se odluka o troškovima preinači u smislu žalbenih navoda a tužitelju dosude troškovi žalbe.

 

3. Tuženik je podnio žalbu protiv odluke iz dijela točke I izreke, koji se odnosi na tijek zakonskih zateznih kamata i točke II u dijelu u kojem je obvezan tužitelju naknaditi parnične troškove, zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, uz prijedlog da se presuda u tom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije a tuženici dosude troškovi žalbe.

 

4. Na žalbe nije podnesen odgovor.

 

5. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

 

6. U predmetnom postupku tužitelj traži naknadu štete za tuđu pomoć i njegu dospjele u razdoblju od listopada 2016. godine do zaključno kolovoza 2018. godine.

 

7. Nesporno je među strankama, da je tužitelj 29. listopada 1993., kao vojni rezervist 3. Odjeljenja .. voda .. satnije .. bojne .. brigade HV, ranjen prilikom izvođenja izobrazbe iz protuoklopne borbe u mjestu V. kod L.. Do ranjavanja je došlo kada je prilikom demonstracije rukovanja eksplodirala ručna bomba koja je umjesto školskog imala bojevo punjenje. Pred Općinskim sudom u Puli vođeno je više parnica zbog naknade materijalne i nematerijalne štete koju je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju, a koje su sve okončane donošenjem pravomoćnih presuda kojima je tuženoj naloženo da tužitelju naknadi štetu, i to: - nematerijalne štetu (posl. broj P-2516/95, - štetu na ime pružene tuđe pomoći i njege za razdoblje od 31.ožujka 1994., do 28. veljače 2006. (posl. broj P-1024/04), štetu na ime pružene tuđe pomoći i njege za razdoblje od 1.ožujka 2006., do 31. listopada 2010. (posl. broj P-2298/09).

 

8. U postupku mirnog rješenja spora koji se vodio pred Općinskim državnim odvjetništvom u Puli pod brojem N-DO-120/13, parnične stranke zaključile su 25. travnja 2014. nagodbu kojom se tužena obvezala tužitelju naknaditi štetu na ime pružene tuđe pomoći i njege i za razdoblje od 1. studenog 2010. do 31. siječnja 2013.g.

 

9. U parnici koja se vodila kod Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Labinu, pod posl. br. Pn-33/18 tužitelju je dosuđena naknada štete za tuđu pomoć i njegu za razdoblje od 19. listopada 2013. do 31. rujna 2016. godine.

 

10. Sporno je i u ovoj žalbenoj fazi postupka dospijeće pojedinih iznosa naknade za tuđu pomoć i njegu, odnosno pravo tužitelja na kamate na dosuđene iznose.

 

11. Iz izvanparničnog spisa posl. broj R1-575/19 prvostupanjski sud je utvrdio, da je sačinjen vještački nalaz, u kojem je vještakinja dr. V. J. dala svoj nalaz i mišljenje da je u razdoblju od 1. listopada 2016. do dana provođenja vještačenja 07. rujna 2020., tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 4 sata dnevno.

 

12. Iz podataka Doma A. Š., P.¹ na stranici 58, te 92 do 93, te 99 do 100 spisa, te 103 do 105 spisa, proizlazi da je cijena sata usluge pomoći i njege u kući koja se naplaćuje korisnicima koji u cijelosti snose troškove iznosila za period od 01.03.2009. od 30.11.2019. za pomoć pri obavljanju kućanskih poslova 32,00 kn po satu, te za pomoć pri održavanju osobne higijene 35,00 kn po satu, za period od 01.12.2019. od 30.12.2021. za pomoć pri obavljanju kućanskih poslova 64,00 kn po satu, te za pomoć pri održavanju osobne higijene 64,00 kn po satu, za period od 01.01.2022 i dalje za pomoć pri obavljanju kućanskih poslova 70,00 kn po satu, te za pomoć pri održavanju osobne higijene 70,00 kn po satu.

 

13. S obzirom da je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, a na koji nalaz nisu prigovarale stranke, odnosno da je tužitelju priznata pomoć za tuđu njegu za 4 sata dnevno, (u iznosu od 35,00 kn po satu kako je tužbom i potraživao tužitelj), to sud zaključuje da mu je za mjesece sa 30 dana priznata naknada u iznosu od 4.200,00 kn, a za mjesece sa 31 dan iznos od 4.340,00 kn, te za mjesec sa 28 dana iznos od 3.920,00 kn, umanjeno za iznos naknade od 500,00 kn koja je isplaćivana tužitelju od strane Centra do travnja 2018, a od tada pa do veljače 2020., u iznosu od 600,00 kn, te za veljaču 2020., u iznosu od 413,79 kn. Dakle, za mjesece sa 31. danom mjesečna naknada do travnja 2018., iznosi 3.840,00 kn, za mjesece sa 31. danom nakon travnja 2018., iznosi 3.740,00 kn, za mjesece sa 30 dana do travnja 2018., iznosi 3.740,00 kn, a za mjesece sa 30 dana iznos do travnja 2018., iznosi 3.700,00 n, a nakon travnja 2018., iznos od 3.600,00 kn, te za mjesece sa 28 dana naknada iznosi 3.420,00 kn, a nakon travnja 2018., 3.320,00 kn, dok za veljaču 2020., iznosi naknada od 3.646,21 kn, s obzirom da mjesec ima 29 dana. Budući je tužitelju, Odlukom Centra ukinuta isplata naknade nakon 29. veljače 2020., to mu za slijedeće mjesece odnosno do kolovoza 2020., pripada naknada bez umanjenja za isplaćenu naknadu koju je ostvarivao putem Centra za socijalnu skrb.

14. Radi toga je obvezao tuženicu isplatiti tužitelju na ime naknade štete u vidu tuđe pomoći i njege, iznos od 178.726,21 kn/23.72,04 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od svakog pojedinog mjesečnog iznosa, pa do isplate, prema odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO).

 

15. Odluka o kamatama utemeljena je na odredbi čl. 1086. ZOO, prema kojoj se obveza naknade imovinske štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Kada se naknade imovinske štete dosuđuje prema cijenama koje su vrijedile u trenutku presuđenja tada zatezne kamate teku od presuđenja, pa do isplate. Kako je tužitelju utvrđena naknada trenutkom dospjelosti, odnosno protekom svakog mjeseca u kojem je dospjela, to su mu i dosuđene zatezne kamate, počev od svakog mjesečnog iznosa.

 

16. Pri tom prvostupanjski sud obrazlaže, da tužitelju nije određena visina naknade prema cijeni koja je vrijedila u trenutku presuđenja (70,00 kn po satu), slijedom čega je neosnovan prigovor tužene, da bi tužitelju pripadale kamate na dosuđene iznose tek od dana donošenja prvostupanjske presude.

 

17. Tuženik u žalbi prigovara da se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti koju tužitelj nije plaćao, pa je ista izražena u novčanom iznosu tek s danom donošenja prvostupanjske presude, radi čega tuženica nije mogla pasti u zakašnjenje te ne duguje niti kamatu.

Prema podatcima koje je sud pribavio, sve do kraja 2019. godine naknada je utvrđena u iznosu od 35,00 kn po satu, koliko je tužitelj i tražio, dok okolnost što zahtjev nije podnesen prema cijenama u vrijeme presuđenja, prema stavu tuženice ne bi bila odlučna.

 

18. Prema pravnom shvaćanju ovog suda, prvostupanjski je sud pravilno postupio kada je visinu naknade za 1 sat pružanja tuđe pomoći i njege utvrdio prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu gdje tužitelj živi, bila sposobna tužitelju pružiti takvu uslugu. 

 

19. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1086. ZOO i čl. 29. st. 1.  ZOO kada je tužitelju na pojedine mjesečne iznose naknade, utvrđene i dosuđene prema cijenama u vrijeme pružanja tuđe pomoći i njege, dosudio zateznu kamatu tekuću od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate.

 

20. Naknada materijalne štete s osnova troškova tuđe pomoći utvrđuje se u nominalnom iznosu tih troškova u vrijeme njihova nastanka odnosno u vrijeme pružanja usluge, s time da u situaciji o kakvoj je ovdje riječ - kada tužitelj nije imao novčanih izdataka za tuđu pomoć (s obzirom na to, da mu je pružana po članovima obitelji), tužitelju pripada pravo na naknadu u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge bio platio da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći tu naknadu zahtijevala: prema neto zaradi osobe koja bi bila pružala takvu uslugu u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana.

 

21. Budući da visina te naknade nije utvrđena prema cijenama na dan donošenja prvostupanjske presude već u nominalnom iznosu prema vremenu nastanka troškova koji se njome naknađuju - mjesečno, pravilno je odlučeno da na istu zatezne kamate teku od kada je dospjela obveza tuženika da je plati u smislu odredbe čl. 29. st. 1. ZOO.

 

22. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u dijelu, u kojem sud nije priznao zatražene troškove za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora (18.09.2018) u iznosu od 2.500,00 kn, za prijedlog radi izvođenja dokaza 500,00 kn, i za zahtjev od 25. siječnja 2021., jer navedeni troškovi ne spadaju u troškove ovog postupka.

 

23. S obzirom na to, da je pokretanje postupka radi mirnog rješenja spora protiv tuženice procesna pretpostavka, ovaj sud smatra osnovanim troškove zahtjeva.

O navedenom je zauzeto pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20. listopada 2009. godine. Prema zauzetom pravnom shvaćanju stranka ima pravo na naknadu troškova podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora sukladno odredbi čl. 186a ZPP, samo ako je zahtjev za mirno rješenje spora procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u parničnom postupku, kao u konkretnom slučaju.

 

24. Isto međutim ne vrijedi za ostale troškove izvanparničnog postupka, koje tužitelj traži, a posebno ne troškove drugog zahtjeva za mirno rješenje spora, budući da iz navoda, da su vještačenjem bili obuhvaćeni iznosi na koje se nije odnosio zahtjev za mirno rješenje spora od 18. rujna 2018., ne proizlazi da isti nisu mogli biti obuhvaćeni tim zahtjevom, pa da bi bilo nužno podnošenje još jednog zahtjeva, onog od 25.1.2021.

 

25. Radi toga tužitelju na temelju čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. ZPP i Tbr. 32 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 112/12,  103/14, 118/14, 37/22, 126/23, dalje: OZ) pripada naknada za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 250 bodova, odnosno 500,00 eur, na temelju Tbr. 54 OT, uz PDV od 25%, na temelju Tbr. 46. OT, tj ukupno 625,00 eur.

 

26. Neosnovano tuženik prigovara, da na pripremnim ročištima od 12. travnja 2021., 7. veljače 2022. i 25. ožujka 2022. nije raspravljano o glavnoj stvari, jer suprotno proizlazi iz zapisnika s tih ročišta.

 

27. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom, dok je tužitelj uspio sa žalbom u omjeru od 62%, radi čega mu je dosuđen razmjerni dio troškova žalbe u iznosu od 775,00 kn, odnosno 102,86 eur.

 

28. Radi toga je, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 4. travnja 2024.

                                                                                              

                                                                                                                                     Predsjednik vijeća:

                                                                                                                                      Milena Frankić, v.r.