- 1 -              Revd 1379/2024-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1379/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz Z., OIB ..., zastupane po punomoćniku M. Š., odvjetniku u Z., protiv tuženice A. B. d.d., Z., OIB ..., zastupane punomoćniku D. P., odvjetniku u O. d. K. & P. u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-453/2023-2 od 28. rujna 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7078/2019-44 od 20. ožujka 2023., u sjednici održanoj 4. travnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.

 

II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u pogledu pozivanja na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, u dijelu u kojem nije uspjela u sporu.

 

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavila pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.

 

2.1. Uz to se pozvala i na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017 - dalje: Konvencija).

 

3. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2.1. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.

 

4. Ovaj sud je prijedloge razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.

 

 

U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP

 

5. U odnosu na prvo pravno pitanje (naznačeno pod „(i)“), je za obrazložiti da je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci ocijenio neosnovanim deklaratorni dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu o isplati iznosa prema valuti CHF (naglašava se sljedeće) „na dan korištenja kredita“, dok je, u skladu sa ovlastima, kao prethodno pitanje riješio, tj. utvrdio ništetnim, dio ugovorne odredbe ugovora o kreditu koji se odnosi na valutnu klauzulu  prema valuti CHF (naglašava se sljedeće) „na dan plaćanja anuiteta“ i u odnosu na potonje prethodno utvrđenje ništetnosti naloži isplatu spornog iznosa. Stoga ne postoji proturječnosti u izreci i obrazloženju pobijane presude, koja se implicira prvim postavljenim pitanjem, a u tom smislu niti povreda parničnog postupka u smislu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

6. Iz sadržaja nižestupanjskih presuda ne proizlazi da bi saslušanje svjedokinje zaposlenice tužene tužena predložila radi utvrđivanja činjenice pojedinačnog pregovaranja i obaviještenosti potrošača, a koja okolnost se navodi u drugom postavljenom pravnom pitanju (naznačeno pod „(ii)“). Naime, nižestupanjski su sudovi potrebu saslušanja te svjedokinje razmatrali u okviru dokazivanja činjeničnih navoda tužene da tužena nije mogla predvidjeti kretanje tečaja (v. toč. 3. obrazloženja prvostupanjske odluke i toč. 16. i 24. obrazloženja drugostupanjske odluke). Dokaza da bi ta svjedokinja bila predložena na dokazivanje kojih drugih okolnosti i to onih koji se spominju u tom pitanju, tužena uz prijedlog nije dostavila (čl. 387. st. 3. ZPP). Stoga, to pitanje nema utjecaja na odluku u sporu.

 

6.1. Ako bi se to pravno pitanje razmatralo u svjetlu odbijanja dokaznog prijedloga za saslušanjem javnog bilježnika, dodatno je u tom smislu za uputiti na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom se prihvatljivom ocijenila praksa nižestupanjskih sudova po kojoj se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru (v. odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021., U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022. etc.).

7. U pogledu trećeg postavljenog pravnog pitanja (naznačeno pod „(iii)“) koje se odnosi na promjenjivost, odnosno nepromjenjivost (i visinu) stope kamate nakon utvrđene ništetnosti, valja reći da je na to pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske odgovorio u presudi broj Rev-308/22-2 od 19. travnja 2022. na način da je iskazao shvaćanje da potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika. U pogledu valutne klauzule upućuje se i na odluku ovoga suda Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. Pobijana je odluka u skladu s tim shvaćanjem.

 

8. U pogledu četvrtog pravnog pitanja (naznačenog pod „(iv)“), kojim se propituje utjecaj podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa na tijek zastare, pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci je usklađeno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda u odluci poslovnog broja Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018.

 

9. U pogledu petog pravnog pitanja (naznačenog pod „(v.)“), koje se odnosi na početak tijeka zateznih kamata, za uputiti je da je pobijana odluka usklađena sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog već u presudi poslovnog broja Revt-249/2014. od 9. travnja 2015.

 

10. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava - valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.

 

U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP

 

11. Tužena u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana presuda nižestupanjski sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije i/ili čl. 29. st. 1. Ustava RH.

 

12. Glede tuženičinih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

 

13. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženoj bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužene. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Ništa ne upućuje na zaključak (niti na razini vjerojatnosti) da tužena nije imala pravično suđenje.

 

14. Kako, imajući u vidu izneseno, tužena nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje niti na djelotvorna pravni lijek, prijedlog za dopuštenje revizije je trebalo odbaciti kao nedopušten.

 

15. Također, ništa ne ukazuje (niti na razini vjerojatnosti) da bi pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo na jednakost svih pred zakonom.

 

16. Stoga je, pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP - u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom - valjalo, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. II.

 

Zagreb, 4. travnja 2024.

 

                                          Predsjednik vijeća:

                                                                                                          dr. sc. Jadranko Jug, v.r.