REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-287/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Mirne Maržić, predsjednice vijeća, Gorane Aralica Martinović, sutkinje izvjestiteljice i
Ivane Mlinarić, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja MARKA MIHALJEVIĆA,
Dubrava 215, Zagreb, OIB 38554861608 i 2. tužitelja SUPER PRODUKCIJA d.o.o.
Klaićeva ulica 58, Zagreb, OIB 51880515773, koje zastupaju punomoćnici Suzana
Cesarec Nöthig i Luka Porobija, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija &
Špoljarić iz Varaždina, Kolodvorska 12, protiv tuženika STUDIO180 d.o.o.
Gunudlićeva 40, Zagreb, OIB 70743444175, kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. Ivica
Pezo, odvjetnik u Zagrebu, Vrbani 4, radi povrede autorskog prava, odlučujući o
tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni
broj P-651/20 od 14. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. travnja 2024.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu poslovni broj P-651/20 od 14. studenoga 2022. u točkama I., II., III.,
IV., V., VI., VII. i X. njene izreke.

II. Odbija se kao neosnovana žalba prvotužitelja MARKA MIHALJEVIĆA i
potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-651/20 od 14.
studenoga 2022. u točki VIII. njene izreke kao i u točki XI. u dijelu kojim je odbijen
tužiteljev zahtjev u iznosu od 782,69 EUR.

III. Odbija se kao neosnovana žalba drugotužitelja SUPER PRODUKCIJA
d.o.o. Klaićeva ulica 58, Zagreb, i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu
poslovni broj P-651/20 od 14. studenoga 2022. u točki IX. njene izreke kao i u točki
XI. u dijelu kojim je odbijen tužiteljev zahtjev u iznosu od 782,69 EUR.

IV. Prihvaća se žalba tužitelja te se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu
poslovni broj P-651/20 od 14. studenoga 2022. u dijelu u kojim je odbijen tužiteljev
zahtjev u iznosu od 91,25 EUR u točki XI. njene izreke preinačuje i sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak u iznosu od 91,25 EUR (devedesetjedan euro i dvadesetpet centi), u roku od 15 dana.

Poslovni broj: Pž-287/2023-2 2

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu je presudom poslovni broj P-651/20 od 14. studenoga 2022. presudio:

„I/ Utvrđuje se da je tuženik STUDIO180 d.o.o. Gunudlićeva 40, Zagreb, OIB:
70743444175 povrijedio autorska moralna prava prvotužitelja Marka Mihaljevića,
Zagreb, Ulica Grada Mainza 26, OIB: 38554861608 na način da je bez ovlaštenja
prvotužitelja Marka Mihaljevića, Zagreb, Ulica Grada Mainza 26, OIB: 38554861608,
kao autora autorskog djela – ukupno 15 fotografija Hotela Briig iz Splita, na svojim
web stranicama http://studio180.hr/projekti/boutique-hotel-briig objavio navedeno
autorsko djelo bez priznanja autorstva prvotužitelja te je djelo prilikom objave
deformirao.

II/ Utvrđuje se da je tuženik STUDIO180 d.o.o. Gunudlićeva 40, Zagreb, OIB:
70743444175 povrijedio autorska imovinska prava drugotužitelja SUPER
PRODUKCIJA j.d.o.o. Dubrava 215, Zagreb, OIB: 51880515773 na način da je bez
odobrenja drugotužitelja kao isključivog nositelja autorskih imovinskih prava na
ukupno 15 fotografija Hotela Briig iz Splita, navedeno autorsko djelo neovlašteno
preradio, objavio i javno priopćio na svojim web stranicama
http://studio180.hr/projekti/boutiquehotel-briig neograničenom broju osoba te je isto
neovlašteno reproducirao – pohranio na svoja računala i uređaje za pohranu
podataka te na poslužitelj („server“).

III/ Zabranjuje se tuženiku STUDIO180 d.o.o. Gunudlićeva 40, Zagreb, OIB:
70743444175 svako korištenje te svaka daljnja i buduća objava ukupno 15 fotografija
Hotela Briig iz Splita prvotužitelja Marka Mihaljevića, Zagreb, Ulica Grada Mainza 26,
OIB: 38554861608 bez ovlaštenja prvotužitelja i drugotužitelja.

IV/ Tuženik STUDIO180 d.o.o. Gunudlićeva 40, Zagreb, OIB: 70743444175
dužan je uništiti svih 15 fotografija Hotela Briig iz Splita prvotužitelja Marka
Mihaljevića, Zagreb, Ulica Grada Mainza 26, OIB: 38554861608, kao i sve prerade
tih fotografija 2 68. P-651/20 koje ima u svom posjedu i iste ukloniti sa servera i
drugih sredstava/medija na kojima su fotografije pohranjene u roku od 15 (petnaest)
dana te ujedno u istom roku fotografije ukloniti sa web stranice
http://studio180.hr/projekti/boutique-hotel-briig.

V/ Nalaže se tuženiku STUDIO180 d.o.o. Gunudlićeva 40, Zagreb, OIB:
70743444175 da o svom trošku objavi izreku ove presude po njezinoj pravomoćnosti
i to u roku od 15 (petnaest) dana u dnevnim novinama „Jutarnji list“.

VI/ Nalaže se tuženiku STUDIO180 d.o.o. Gunudlićeva 40, Zagreb, OIB:
70743444175 da prvotužitelju Marku Mihaljeviću, Zagreb, Ulica Grada Mainza 26,
OIB: 38554861608 isplati iznos od 4.000,00 kn / 530,89 EUR1 zbog povrede
autorskog moralnog prava sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14.
studenog 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište,
uvećanjem prosječne kamatne stopa na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razbolje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15
(petnaest) dana.

VII/ Nalaže se tuženiku STUDIO180 d.o.o. Gunudlićeva 40, Zagreb, OIB:
70743444175 da drugotužitelju SUPER PRODUKCIJA j.d.o.o. Dubrava 215, Zagreb,
OIB: 51880515773 isplati iznos od 1.874,00 kn / 248,72 EUR1 zbog povrede

Poslovni broj: Pž-287/2023-2 3

autorskog imovinskog prava sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28.
siječnja 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stopa na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razbolje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 (petnaest) dana.
VIII/ Odbija se, kao neosnovan, zahtjev prvotužitelja Marka Mihaljevića,
Zagreb, Ulica Grada Mainza 26, OIB: 38554861608 za isplatu iznosa od 4.000,00 kn
/ 530,89 EUR1 sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. siječnja 2020. do
isplate na ime penala; za isplatu zakonskih zateznih kamata tekućih na dosuđeni
iznos iz stavka VI izreke od 28. siječnja 2020. do 13. studenog 2022. i za isplatu
zakonskih zateznih kamata na iznos iz stavka VI izreke preko dosuđene kamatne
stope.

IX/ Odbija se, kao neosnovan, zahtjev drugotužitelja SUPER PRODUKCIJA
j.d.o.o. Dubrava 215, Zagreb, OIB: 51880515773 za isplatu iznosa od 16.126,00 kn /

2.140,29 EUR1 sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. siječnja 2020. do
isplate i za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos iz stavka VII izreke preko
dosuđene kamatne stope.

X/ Nalaže se tuženiku STUDIO180 d.o.o. Gunudlićeva 40, Zagreb, OIB:
70743444175 nadoknaditi tužiteljima Marku Mihaljeviću, Zagreb, Ulica Grada Mainza
26, OIB: 38554861608 i SUPER PRODUKCIJA j.d.o.o. Dubrava 215, Zagreb, OIB:
51880515773 troškove parničnog postupka u iznosu od 3.987,82 kn / 529,27 EUR1
sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. studenog 2022. do isplate po stopi
koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stopa na
stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razbolje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, u roku 15 (petnaest) dana.

XI/ Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova
u iznosu od 6.584,68 kn / 873,94 EUR1 sa zakonskim zateznim kamatama tekućim
od 14. studenog 2022. do isplate, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata tekućih na
iznos parničnih troškova iz stavka X izreke preko dosuđene stope.“

2. Protiv navedene presude, jedinstvenom žalbom po iskazanom
punomoćniku, i to u dijelu točke IX. njene izreke žali se drugotužitelj, u dijelu točke
VIII. njene izreke žali se prvotužitelj, a zajedno se žale na odluku o troškovima
postupka u dijelu u kojem je vrijednost boda obračunata u iznosu od 10,00 kn i u
kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od

6.584,68 kn (točka XI. izreke) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka,
zbog pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja te zbog pogrešne
primjene materijalnog prava. Žalba se predlaže uvažiti te preinačiti pobijana presuda
prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u odbijajućem dijelu uz obvezu tuženika na naknadu
troškova postupka kao i na naknadu troškova žalbe. Podredno se predlaže ukinuti
pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovan postupak. Žalbom se potražuje
naknada troška za žalbu u iznosu od 457,06 EUR.

3. Protiv navedene presude u dijelu točaka I.-VII. i X. njene izreke žali se
tuženik i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i/ili
nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog
prava. Predlaže žalbu uvažiti te preinačiti pobijanu presudu te odbiti tužbeni zahtjev

Poslovni broj: Pž-287/2023-2 4

uz obvezu tužitelja na naknadu troškova postupka kao i na naknadu troškova žalbe ili
podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovan postupak. Žalitelj
potražuje naknadu troška za žalbu u iznosu od 311,09 EUR.

4. Nije odgovoreno na žalbe.

5. Žalba prvo i drugotužitelja je neosnovana, osim u dijelu odluke o troškovima
u kojem je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava.

5.1. Tuženikova žalba je neosnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je sukladno odredbama čl. 365. st. 2. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11- pročišćeni tekst, 25/13 89/14,
70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po
službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8.,

9., 11., 13. i 14. tog Zakona, kao i na pravilnu primjenu materijalnoga prava.

7. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena
povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a budući da se presuda suda prvog stupnja može
ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude,
razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su
i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude
navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Ispitujući pobijanu presudu, kao i
postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale
bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj
sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. U
prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s
čl. 8. ZPP-a budući da je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza
zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka,
pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Predmet ovog postupka su zahtjevi tužitelja radi autorskopravne zaštite u
slučaju povrede prava autorskog djela – fotografije, a na kojim fotografijama je
prvotužitelj Marko Mihaljević, kao autor, nositelj autorskih moralnih prava, dok je
drugotužitelj SUPER PRODUKCIJA j.d.o.o., Zagreb nositelj autorskih imovinskih
prava.

9. Između stranaka nije sporno da je prvotužitelj snimio 15 fotografija na koje
se odnosi tužbeni zahtjev, a predstavljaju slike unutarnjeg i vanjskog prostora hotela
Briig u Splitu kao niti da je upravo te fotografije tuženik objavio na svojoj web stranici
http://studio180.hr/projekti/boutique-hotel-briig, bez oznake autora i bez odobrenja
nositelja prava s time da je jednu fotografiju izmijenio unoseći u nju novi prostorni
element – suncobran.

10. U prvostupanjskom postupku su utvrđene sljedeće činjenice:

- predmetne fotografije su nastale na temelju poslovne suradnje tužitelja i trgovačkog društva ENVY d.o.o. za usluge, Nova Ves 17, Zagreb OIB

Poslovni broj: Pž-287/2023-2 5

35359755966, a predstavljaju fotografije otvorenog i zatvorenog prostora hotela Briig
u Splitu;

- uvidom u Ponudu broj 16/2019 od 13. ožujka 2019. (list 11. spisa), utvrđeno
je da se ona odnosi na ponudu koja je dana od strane drugotužitelja SUPER
PRODUKCIJA j.d.o.o., Zagreb društvu ENVY d.o.o., Zagreb, za fotografiranje hotela
Briig u Splitu te da su u njoj sadržani svi bitni elementi ugovora: opis radova i
troškova (fotografiranje, lifstyle fotografije, post produkcija, prava korištenja, asistent
dan i prijevoz Zagreb-Split-Zagreb), cijena, prava i obveze ugovaratelja, rok isporuke
i način plaćanja. U Ponudi je naznačeno da se fotografije isporučuju klijentu u svrhu
neograničenog korištenja u svim medijima (PR članci, društvene mreže, digitalni i
tiskani marketinški materijali i sl.), dok ustupanje fotografije trećim osobama (npr.
arhitekti, izvođači radova, dobavljači namještaja), nije uključeno u pravo korištenja;
- uvidom u Ugovor o poslovnoj suradnji na projektu „Briig Hotel – foto i video
projekt“ koji je sklopljen između ENVY d.o.o. s jedne i VENEFICUS d.o.o. s druge
strane 11. lipnja 2019. (list 89. do 95. spisa), prvostupanjski sud je utvrdio da je
predmet tog ugovora organizacija i provedba foto i video projekta u kojem je
VENEFICUS glavni organizator projekta, a ENVY d.o.o. partner u organizaciji
projekta. Obveza ENVY d.o.o. po ovom ugovoru bila je angažirati dovoljan broj
stručnih suradnika u sklopu projekta, među ostalim i jednog fotografa i jednog
asistenta fotografa te foto i video snimanje izvršiti u roku od pet radnih dana. U čl. 12.
tog Ugovora regulirana su prava intelektualnog vlasništva. Prema toj ugovornoj
odredbi, VENEFICUS d.o.o. zadržava sva materijalna prava (uključujući isključivo,
prenosivo te sadržajno, vremenski i teritorijalno neograničeno pravo iskorištavanja)
na svim autorskim djelima koje ENVY d.o.o., izvršavajući tim ugovorom utvrđene
poslove ili postupajući po uputama VENEFICUS d.o.o., stvori tijekom trajanja
ugovornog odnosa sa društvom VENEFICUS d.o.o. Odredba članka 12. st. 3. ovog
Ugovora određuje da se fotografije isporučuju klijentu u svrhu neograničenog
korištenja u svim medijima (PR članci, društvene mreže, digitalni i tiskani marketinški
materijali i sl.) te da se pravo komercijalnog korištenja fotografije ne prenosi na treće
osobe (arhitekti, izvođači radova, dobavljači namještaja);

- prema sadržaju e-mail korespondencije (na listu 12.-14. spisa) prvotužitelj je
isporučio fotografije društvu ENVY d.o.o. 29. srpnja 2019. te mu je drugotužitelj za
ugovorenu uslugu ispostavio račun broj 29/1/1/2019 od 24. lipnja 2019. u iznosu od

29.062,50 kn (list 110. spisa) koji je plaćen 24. srpnja 2019. (list 108. spisa) i račun
broj 40/1/1/2019 od 26. kolovoza 2019. u iznosu od 29.062,50 kn (list 109. spisa) koji
je plaćen 6. studenog 2019. (list 111. spisa);

- iz Izjave o ustupanju fotografija od 10. travnja 2020. (list 60. spisa)
prvostupanjski sud je utvrdio da je društvo ENVY d.o.o. potvrdilo da je, u sklopu
suradnje s VENEFICUS d.o.o., angažiralo društvo SUPER PRODUCIJA d.o.o., tj.
fotografa Marka Mihaljevića. U toj je izjavi navedeno da su, sukladno ugovoru između
VENEFICUS d.o.o. i ENVY d.o.o., fotografije ustupljene na korištenje isključivo
VENEFICUS d.o.o. za potrebe promocije svog poslovnog objekta (Briig hotel) na
vlastitim platformama (web stranice, društvene mreže, brošure itd.) te da sukladno
ugovoru nije dozvoljeno dijeliti fotografije s trećim pravnim stranama bez prethodno
dobivene pismene dozvole i odobrenja drugotužitelja ili ENVY d.o.o.;

- tužitelji su 27. siječnja 2020., saznali da je tuženik na svojim web stranicama
http://studio180.hr/projekti/boutique-hotel-briig objavio fotografije prvotužitelja, bez
oznake autora i to ukupno 15 fotografija, a na kojima autorska imovinska prava imaju

Poslovni broj: Pž-287/2023-2 6

tužitelji te koja prava je sukladno ponudi broj 16/2019 drugotužitelj ustupio jedino
društvu ENVY d.o.o. u točno određenu svrhu, uz isključenje daljnjeg ustupanja
fotografija trećim osobama, pa tako i arhitektima;

- tužitelji su se tuženiku obratili dopisom od 24. veljače 2020. (list 61.-64.
spisa) sa zahtjevom za prestankom povrede autorskih prava i naknadom zbog
neovlaštenog korištenja u iznosu od 600,00 kn po fotografiji (ukupno 9.000,00 kn);
- fotografije su tuženiku dostavljene od strane vlasnika hotela radi natječaja na
koji se prijavila arhitektica Maja Tedeschi, koja je projektirala hotel Briig, i to na
natječaj Društva arhitekata Zagreb i Udruženja hrvatskih arhitekata, a navedene
fotografije, osim što su se koristile u svrhu prijave na natječaj, postavljene su na web
stranicu tuženika, bez odobrenja nositelja autorskih prava.

10.1. Na ove utvrđene bitne činjenice sud prvog stupnja je primijenio
materijalno pravo iz čl. 5. st. 1., čl. 44. st. 1., čl. 11., čl. 13. st. 1., 2. i 3., čl. 15., čl. 73.,
čl. 82., čl. 172. st. 1. i 2., čl. 180., čl. 183. Zakona o autorskom pravu i srodnim
pravima („Narodne novine“ broj: 167/03, 79/07, 125/11, 80/11, 141/13, 127/14, 62/17,
96/18, 111/21; dalje: ZAPSP) koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 312. Zakona
o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj 111/21; dalje:
ZAPSP/21) u svezi s odredbama čl. 590., čl. 1100. i čl. 319. Zakona o obveznim
odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) i
čl. 233. ZPP-a te odlučio kao u pobijanoj odluci.

11. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je ugovorni odnos između
drugotužitelja i ENVY d.o.o. nastao na temelju Ponude 16/2019 od 13. ožujka 2019.
koju je ENVY d.o.o. prihvatio i na osnovu kojeg je prvotužitelj izradio fotografije
hotela Briig u Splitu. Sadržaj ugovornog odnosa tužitelja i ENVY d.o.o. je jasan,
određen i nedvosmislen te predstavlja autorskopravni ugovor u smislu odredbi
ZAPSP-a. Tim je ugovorom drugotužitelj angažiran radi fotografiranja hotela Briig
uključujući lifestyle fotografije i post produkciju, a ugovaratelji su posebno ugovorili
pravo neograničenog korištenja u svim medijima (PR članci, društvene mreže,
digitalni i tiskani marketinški materijali i sl.) te isključili pravo ustupanja fotografija
trećim osobama (arhitekti, izvođači radova, dobavljači namještaja). Istovjetna je
ugovorna odredba o pravu korištenja ugrađena u Ugovor zaključen između ENVY
d.o.o. i VENEFICUS d.o.o., konkretno u njegov čl. 12. st. 3. Dakle, ovaj sud dijeli
stajalište prvostupanjskog suda da je drugotužitelj bio u ugovornom odnosu s ENVY
d.o.o. i da je po narudžbi tog društva izradio sporne fotografije i da je ENVY d.o.o.
agencija koja je angažirana od strane vlasnika hotela (VENEFICUS d.o.o.) radi
organizacije i provedbe foto i video projekta hotela Briig. Iz navedenih ugovornih
odnosa jasno proizlazi da je cilj i namjera ugovaratelja bila da se fotografije, izrada
kojih je naručena od drugotužitelja, a koje je izradio prvotužitelj, koristi isključivo u
marketinške svrhe hotela od strane njegovog vlasnika putem svih medija i da se ne
mogu ustupiti trećim osobama, među kojima su navedeni arhitekti i dobavljači
namještaja pa tuženik nije imao ovlaštenje predmetne fotografije koristiti, a niti mu ih
je VENEFICUS d.o.o. imao pravo ustupiti radi korištenja u svrhu promoviranja svog
arhitektonskog projekta ni u svrhu sudjelovanja na natječaju niti reklamiranja svojih
proizvoda i usluga.

Poslovni broj: Pž-287/2023-2 7

11.1. Neosnovan je tuženikov žalbeni navod o tome da ne postoji nikakav
ugovor vezan za nastanak predmetnih fotografija. Pravilno je prvostupanjski sud
utvrdio da postoji ugovorni odnos između drugotužitelja i ENVY d.o.o. koji je nastao
na temelju Ponude 16/2019 od 13. ožujka 2019. koju je ENVY d.o.o. prihvatio i na
osnovu kojeg je prvotužitelj izradio fotografije hotela Briig u Splitu. Naime, odredbom
čl. 51. ZAPSP-a je propisano da ugovor na temelju kojeg se stječe pravo
iskorištavanja autorskog prava (autorskopravni ugovor) mora biti sklopljen u pisanom
obliku, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Prema tome, pisani oblik je
zakonom propisani obvezni oblik za autorskopravne ugovore što znači da je pravna
posljedica nedostataka propisanog oblika njihova ništetnost. Međutim,
autorskopravni ugovor koji nije sklopljen u pisanom obliku, ipak može konvalidirati
(osnažiti) pod uvjetima propisanima u čl. 294. ZOO-a koji Zakon se podredno
primjenjuje na sva pitanja u vezi s autorskopravnim ugovorima koja nisu uređena
Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima (čl. 55. ZAPSP-a). Odredbom čl. 294.
ZOO-a je propisano da ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra se
valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili
u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik
propisan očito ne proizlazi što drugo. Dakle, prihvatom predmetne ponude kojim su
se stranke usuglasile o bitnim elementima autorskopravnog ugovora iz čl. 52.
ZAPSP-a i koji je sklopljen od strane ovlaštenih osoba, bit će valjan iako nije
zaključen u pisanom obliku; 1) ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u
pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju i 2) ako iz cilja radi kojega je oblik
propisan očito ne proizlazi što drugo.

12. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da predmetne fotografije
predstavljaju autorsko djelo u smislu čl. 5. st. 1 ZAPSP-a te da autorsko pravo
sadržava moralna prava autora kao i imovinska prava autora te da za svako
korištenje autorskog djela autoru pripada naknada u smislu odredbe st. 3. čl. 13.
ZAPSP-a. U konkretnom se radi o pravu priopćavanja autorskog djela javnosti
(imovinsko pravo) i pravu paterniteta i integriteta djela (moralno pravo). U smislu
odredbe čl. 5. st. 1. ZAPSP-a autorsko djelo je originalna intelektualna tvorevina iz
književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez
obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu ako ovim Zakonom
nije drukčije određeno. U smislu st. 2., alineja 8. ovog zakonskog članka, autorskim
se djelima smatraju fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim
fotografskom. Autor djela je fizička osoba koja je djelo stvorila i njemu pripada
autorsko pravo na njegovu autorskom djelu činom samog stvaranja autorskog djela
(čl. 9. ZAPSP-a).

12.1. Pravilno je prvostupanjski sud nakon provedene analize ocijenio da
predmetne fotografije imaju obilježja autorskog djela jer predstavljaju originalne
intelektualne tvorevine koje imaju individualni karakter, a radi se o fotografijama koje
su nastale na temelju autorovog slobodnog i kreativnog izbora kadrova, kuta
snimanja, osvjetljenja, odabira kompozicija i drugih detalja, a predmetne fotografije
predstavljaju slike otvorenog i zatvorenog prostora hotela Briig u Splitu. U tom smislu
je neosnovan žalbeni navod da se ovdje radi o „nezaštićenim tvorevinama“.

Poslovni broj: Pž-287/2023-2 8

12.2. Naime, autorskopravna zaštita se daje fotografskom djelu i djelu
proizvedenom postupkom sličnim fotografskom (čl. 5. st. 1. i 2. ZAPSP-a) neovisno o
tome radi li se o umjetničkom djelu pa je pozivanje na „umjetničku“ fotografiju
potpuno neosnovano jer su fotografska djela zaštićena kao autorska djela bez obzira
na njihovu umjetničku vrijednost koji je subjektivni kriterij štetan za pravnu sigurnost.
O tome svjedoči teorija originalnosti izražena u brojnoj praksi suda Europske unije.
Tako je u predmetu C‑683/17 ustvrdio da je: „nužno i dovoljno da predmet – da bi ga
se moglo smatrati izvornim – odražava osobnost autora koja se očituje u njegovu
slobodnom i kreativnom donošenju odluka“, a, u tom smislu su i presude od 1.
prosinca 2011., Painer, C‑145/10, EU:C:2011:798, t. 88., 89. i 94., kao i od 7.
kolovoza 2018., Renckhoff, C‑161/17, EU:C:2018:634, t. 14. i dr.

12.3. Neosnovano je u žalbi pozivanje na okolnost da je naručitelj djela davao
upute oko sadržaja hotela itd. pored činjenice da su predmetne fotografije izražaj i
rezultat autorove individualnosti i originalnosti. Pritom je potpuno neosnovano
pozivanje na stupanj autorovog obrazovanja i talenta koje okolnosti tuženik sada u
žalbi navodi. Uvjet priznanja autorske zaštite kod fotografskih djela je individualnost i
originalnost djela koja proizlazi iz slobodnog i kreativnog intelektualnog stvaranja i to
su pravno relevantne činjenice koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i niti jedan
drugi kriterij nije potreban za autroskopravnu zaštitu u slučaju neovlaštenog
korištenja.

12.4. Također, neosnovan je žalbeni navod o koautorstvu naručitelja
predmetnih fotografija i/ili arhitekta i dizajnera interijera te da su ta djela nastala
njihovom suradnjom. Stvaranjem djela ne može se smatrati davanje ideje ili općenite
upute, a pogotovo te suradnje nema jer tuženik kontradiktorno svojim navodima o
koautorstvu tvrdi i da su povrijeđena tuženikova prava na djelu arhitekture i dizajna
(eventualno bi se moglo raditi o sastavljenom djelu nastalom suradnjom ali to tuženik
niti ne tvrdi). Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi o ispunjenju uvjeta da se u
konkretnom slučaju radi o koautorstvu između tužitelja i društva ENVY d.o.o.,
naručitelja predmetnih fotografija.

13. Ovaj sud dijeli stajalište prvostupanjskog suda da iz utvrđenog činjeničnog
stanja i navoda stranaka proizlazi da je hotel Briig arhitektonsko djelo osnivača
tuženika Maje Tedeschi koja projektantsku i arhitektonsku djelatnost obavlja putem
tuženika koji predstavlja poslovni oblik za obavljanje njezine djelatnosti. Iz Ugovora o
doradi izvedbenog projekta hotela Bačvice od 1. listopada 2018. (list 201.-203.
spisa), proizlazi da je tuženik kao izvršitelj bio u poslovnom odnosu s VENEFICUS
d.o.o. kao naručiteljem – investitorom u vezi dorade izvedbenog projekta hotela Briig
u smislu čl. 73. ZAPSP-a. Tuženik je djelo predao vlasniku hotela koji je angažirao
agenciju koja je angažirala tužitelja radi izrade fotografija predmetnog hotela. Sama
činjenica da je tuženik od VENEFICUS d.o.o. zahtijevao dostavljanje fotografija
hotela (kako to proizlazi iz e-mail korespondencije na listu 127.-128. spisa) mogla bi
ukazivati na okolnost da je tuženik pravo reprodukcije svog autorskog djela prenio na
VENEFICUS d.o.o.

13.1. Neosnovano je u žalbi tuženikovo pozivanje na okolnost da Maja
Tedeschi, nije za nikoga osnovala pravo iskorištavanja svog autorskog djela niti da je

Poslovni broj: Pž-287/2023-2 9

„tuženik prenio pravo reprodukcije svojeg autorskog djela“ (pritom ne obrazlaže
odnos autora i tuženika kao trgovačkog društva u odnosu na autorsko pravo na koje
se poziva) i da je to prejudicijelno pitanje u ovoj pravnoj stvari. Pravilno
prvostupanjski sud navodi da predmet ovog spora nije zaštita autorskog prava Maje
Tedeschi niti tuženika, budući da je prvotužitelj autor spornih fotografija koje
predstavljaju njegova autorska djela i da je njihovim neovlaštenim korištenjem upravo
tuženik povrijedio autorska moralna prava prvotužitelja i autorska imovinska prava
drugotužitelja. Ovaj sud dodaje da tuženik nije jasno obrazložio postojanje nekih
svojih prava na motivima koji se nalaze na predmetnim fotografijama (otvoreni i
zatvoreni prostor hotela). Stoga, propusti tuženika da se jasno izjasni o svojim
pravima i o kojim autorskim djelima i to potkrijepi dokazima doveli su do posljedica
koje se pretežito i objektivno mogu pripisati tuženiku u pogledu jednog logičnog
zaključka da navedeno tuženik nije dokazao u ovom postupku. U tom smislu je
potpuno promašeno pozivanje u žalbi na kaznenu odgovornost autora predmetnih
fotografija koje uživaju autorskopravnu zaštitu, ovdje prvotužitelja. Osim toga,
odredba čl. 91. ZAPSP-a propisuje da je dopušteno reproduciranje autorskih djela
koja su trajno smještena na ulicama, trgovima, parkovima ili drugim mjestima
pristupačnim javnosti te distribuiranje i priopćavanje javnosti takvih reprodukcija
(hotel).

14. U konkretnoj situaciji, preuzimanje predmetnih fotografija i njihovo
korištenje u poslovanju putem objave fotografija na internetskom portalu
(priopćavanje javnosti) i neprovjeravanje postojanja prava iskorištavanja predmetnih
fotografija može se pripisati krivnji tuženika, i to krajnjoj nepažnji tuženika. Naime,
fotografije jesu korištene u poslovanju tuženika sa svrhom postizanja dohotka ili
dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem roba i usluga na
tržištu, treba primijeniti povećanu pažnju nego što se to zahtjeva od običnog čovjeka,
slijedom čega je tuženik kao trgovačko društvo koji je javno koristio predmetna
autorska djela dužan platiti naknadu za neovlašteno korištenje u dvostrukom iznosu
od odgovarajuće uobičajene naknade (penal), dakle, ukupno iznos od 1.874,00 kn (2
x 937,00 kn).

14.1. Pravilno je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja visine naknade
zbog neovlaštenog korištenja, odmjerio po slobodnoj ocjeni sukladno odredbama čl.

223. ZPP-a, cijeneći sadržaj objavljenih fotografija, okolnost da su one objavljene u
svrhu promoviranja projekta tuženika te navoda tužitelja da bi on pristao navedene
fotografije uz naknadu ustupiti tuženiku, posebno imajući u vidu da je drugotužitelj
sukladno prihvaćenoj i realiziranoj Ponudi broj 16/2019 od 13. ožujka 2019. na ENVY
d.o.o. prenio pravo korištenja 100-120 fotografija uz naknadu od 5.000,00 kn
uvećanu za PDV (dakle, za cijenu od 41,66 do 50,00 kn po fotografiji bez uračunatog
PDV-a), ocijenio da primjerna naknada zbog neovlaštenog korištenja autorskog djela
tužitelja iznos od 50,00 kn po fotografiji uz pripadajući PDV, tj. 62,50 kn, odnosno
937,00 kn za svih 15 fotografija. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tuženika,
kao i tužitelja u pogledu visine uobičajene naknade utvrđene po prvostupanjskom
sudu.

14.2. Drugotužitelj u žalbi neosnovano navodi da prvostupanjski sud nije
mogao utvrdio primjerenu naknadu zbog neovlaštenog korištenja uzimajući u obzir

Poslovni broj: Pž-287/2023-2 10

Ponudu 16/2019 od 13. ožujka 2019. jer da je to ugovorni odnos između
drugotužitelja i osobe koja nije stranka postupka i čiji je sadržaj različit od ugovornog
odnosa kakav bi postojao između drugotužitelja i tuženika. Treba reći da je teret
dokaza visine primjerene naknade na tužitelju i upravo je tužitelj u obvezi nju
dokazati adekvatnim dokazima. Prvostupanjski sud je proveo sve predložene dokaze
radi utvrđenja odlučnih činjenica te je visinu naknade zbog neovlaštenog korištenja,
odmjerio po slobodnoj ocjeni sukladno čl. 223. ZPP-a, a kao elemente za tu ocjenu
uzeo je u obzir sadržaj objavljenih fotografija, okolnost da su one objavljene u svrhu
promoviranja projekta tuženika te navoda tužitelja da bi on pristao navedene
fotografije uz naknadu ustupiti tuženiku, a posebno imajući u vidu isplaćenu naknadu
za korištenje prema Ponudi broj 16/2019 od 13. ožujka 2019., kako je već ranije
navedeno. Dakle, prvostupanjski sud je na osnovi elemenata utvrđenih dokaznim
postupkom ispravno odlučio o visini primjerene naknade. Ovdje se stiče da ne postoji
dužnost suda da potpuno i istinito utvrdi sporne činjenice koje stranke nisu iznijele i
da izvede dokaze koje stranke nisu predložile. Prema tome, pozivanje tužitelja u žalbi
na financijski uspjeh koji je tuženik eventualno ostvario u korištenju predmetnih
fotografija treba biti dokazan po tužitelju, a na te okolnosti nisu predlagani nikakvi
dokazi pa su žalbeni navodi drugotužitelja u pogledu pogrešno utvrđenog činjeničnog
stanja i pogrešne primjene materijalnog prava u pogledu visine primjerene naknade
su u odbijajućem dijelu neosnovani.

14.3. Nije u pravu tuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud neosnovano
prvotužitelju dosudio naknadu za neovlašteno korištenje u dvostrukom iznosu od
odgovarajuće uobičajene naknade (penal). Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da
je tuženik predmetne fotografije koristio u svom poslovanju te da je trebao postupiti s
pažnjom dobrog stručnjaka (čl. 10. st. 2. ZOO-a) što je propustio učiniti pa je u
predmetnoj pravnoj situaciji postupio s krajnjom nepažnjom što sukladno odredbi čl.

183. ZAPSP-a predstavlja pretpostavku za dosudu penala.

14.4. Nadalje, kako autor predmetnih fotografija nije bio označen kao autor
fotografija povrijeđena su i njegova moralna prava kao autora budući da je odredbom
čl. 15. st. 1. ZAPSP-a propisano da autor ima pravo biti priznat i označen kao autor
djela, a st. 2. istog članka da je osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna
naznačiti autora. Osim toga, autor ima pravo usprotiviti se deformiranju, sakaćenju i
sličnoj izmjeni svojega autorskog djela u smislu odredbe čl. 16. ZAPSP-a. Ovaj sud
ocjenjuje da učinjena povreda opravdava dosudu pravične novčane naknade koja
predstavlja satisfakciju za učinjenu povredu izraženu u novcu, a u konkretnom
slučaju, ocjena prvostupanjskog suda o primjerenoj pravičnoj novčanoj naknadi za
povredu autorskog moralnog prava autoru (paterniteta i integriteta) u iznosu od

4.000,00 kn ima utemeljenje u činjeničnoj podlozi u spisu, sve sukladno čl. 223.
ZPP-a, a na temelju čl. 178. ZAPSP-a. Prihvaćaju se razlozi prvostupanjskog suda
da se zbog povrede autorskog moralnog prava dosuđuje primjerena novčana
naknada koja predstavlja samo satisfakciju za učinjenu povredu, izraženu u novcu, a
ne i ekvivalentnu novčanu naknadu (pravična naknada iz čl. 1100. i 1103. ZOO-a),
tako da ta naknada ne smije biti izvan konteksta prostora i vremena u kojem se sve
događa. Tom novčanom naknadom autor ne mora dobiti potpuno zadovoljenje zbog
učinjene povrede.

Poslovni broj: Pž-287/2023-2 11

14.5. Nije u pravu prvotužitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud neosnovano
odbio dosuditi penal u pogledu naknade za povredu moralnih prava u dvostrukom
iznosu od odgovarajuće uobičajene naknade. Naime, odredba st. 1. čl. 183.
ZAPSP-a propisuje da onaj čije je imovinsko ili pravo iz poglavlja 3.3. Druga prava
autora ovoga Zakona povrijeđeno namjerno ili krajnjom nepažnjom ima pravo
zahtijevati naknadu u dvostrukom iznosu (penal) od ugovorene, a ako nije ugovorena
od odgovarajuće uobičajene, od osobe koja je njegovo pravo povrijedila namjerno ili
krajnjom nepažnjom. Moralna prava nalaze su u poglavlju 3.1. Moralna prava autora,
dakle ne nalaze se u poglavlju 3.3. pod nazivom „Druga prava autora“, a jasno je da
se ne radi o imovinskim pravima. Slijedom navedenog, pravo na penal ima autor u
slučaju da mu je povrijeđeno neko imovinsko autorsko pravo i to namjerno ili iz
krajnje nepažnje.

14.6. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da će navedenim iznosom
naknade tužitelji biti primjereno naknađeni za izvršenu povredu moralnog prava
(paterniteta i integriteta) jer je navedeni iznos u korelaciji s vremenom u kojem su
fotografije bile objavljene na internetskim stranicama tuženika, s gospodarskom
situacijom u društvu te činjenicom da je tuženik trgovačko društvo osnovano radi
ostvarivanja profita u koju svrhu su fotografije objavljene.

15. Kako je prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje povrede autorskog prava
valjalo je prihvatiti i tužbeni zahtjev za objavu izreke predmetne presude o trošku
tuženika, kao i zabranu budućih povreda.

16. Odluka o troškovima postupka ispravno je donesena na temelju odredaba
čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Pravilno je prvostupanjski sud odredio omjer uspjeha
stranaka u postupku te ocijenio da tužiteljima pripada pravo na naknadu troškova
postupka u omjeru od 47,04%. Pravilno je prvostupanjski sud cijenio svaku poduzetu
radnju u skladu s postavljenom vrijednošću spora u skladu s odredbama Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. U obrazloženju odluke o parničnom
trošku sud je vrlo detaljno naveo za koje radnje, i u kojem iznosu i na temelju kojeg
materijalnog propisa je donesena odluka o parničnom trošku. Neosnovan je žalbeni
navod tuženika u pogledu troškova postupka u kojem tuženik izražava svoje
stajalište da je radi pogrešne odluke o tužbenom zahtjevu sud pogrešno primijenio
odredbe čl. 154. ZPP-a.

16.1. Pravilno tužitelji navode da se sukladno odredbama Tarife o nagradama
i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14,
107/15, 37/22, 126/22; dalje: Tarifa) primjenjuje tarifa i vrijednost boda koja je na
snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka i da je Izmjena Tarife kojom je
izmijenjen tarifni broj 50., odnosno vrijednost boda s 10 na 15 kn, objavljena u
Narodnim novinama 28. listopada 2022. te da je stupila na snagu osmog dana od
dana objave u Narodnim novinama. Međutim, sukladno odredbi čl. 164. ZPP-a o
naknadi troškova odlučuje sud na određeni zahtjev stranke, bez raspravljanja, a sud
je vezan istaknutom visinom takvog zahtjeva u smislu odredbe st. 1. čl. 2. ZPP-a.
Stoga, kako je tužitelj u podnesenom troškovniku (list 251. spisa) određeno naveo za
svaku radnju i visinu naknade za konkretnu radnju nije bilo mogućosti da sud primjeni
viši iznos naknade neovisno o povećanoj vrijednosti boda promjenom Tarife.

Poslovni broj: Pž-287/2023-2 12

16.2. Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da troškovi sastava
podneska od 12. veljače 2021. nisu bili potrebni za vođenje postupka u smislu da bi
ih druga strana trebala nadoknaditi jer je u tom podnesku ponovljeno ono što je
tužitelj već ranije naveo kako u tužbi tako i usmeno na raspravama pa se ovaj
tužiteljev žalbeni navodi odbija kao neosnovan.

16.3. S druge strane, pravilno tužitelj u žalbi navodi da mu pripada pravo na
naknadu troškova pristupa ročištu za objavu presude. Kako je tužitelj prije završetka
raspravljanja, odnosno prije zaključenja glavne rasprave zatražio trošak pristupa na
ročište za objavu i donošenje presude (list 251. spisa), a na to ročište je punomoćnik
i pristupio (list 256.-257. spisa), to je pravilnom primjenom odredbe st. 3. čl. 154. i st.

3. čl. 164. ZPP-a, a na temelju Tbr. 9. t. 3. Tarife valjalo dosuditi zatraženi trošak od
550,00 kn i obračunati PDV u iznosu od 687,50 kn, odnosno 91,25 EUR. Trošak
pristupa na ročište na kojem se presuda objavljuje predstavlja trošak koji je potreban
za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a te je takav trošak tuženik
dužan i naknaditi tužitelju.

17. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točkama
I., II. i III. izreke ove drugostupanjske odluke, a primjenom odredbe čl. 373. t. 3.
ZPP-a valjalo je preinačiti pobijanu presudu i odlučiti kao u točki IV. izreke ove
drugostupanjske presude.

18. Prilikom odlučivanja o troškovima pravnog lijeka uzeto je u obzir da su
tužitelji uspjeli samo sa sporednim traženjem s osnove djelomično neosnovano
dosuđenih troškova te im ne pripada pravo i na troškove pravnog lijeka jer nisu
uspjeli u odnosu na glavno traženje.

19. Vezano za žalbeni navod da su tužitelji podneskom od 20. srpnja 2021.
(list 214. spisa) obavijestili o promjeni adrese prebivališta prvotužitelja te promjeni
pravnog oblika i sjedišta drugotužitelja (drugotužitelj je svojom odlukom od 21.
prosinca 2020. promijenio pravno ustrojbeni oblik u d.o.o., tako da tvrtka
drugotužitelja glasi super produkcija d.o.o., te je također drugotužitelj promijenio
sjedište, tako da sjedište drugotužitelja glasi: Klaićeva ulica 58, 10 000 Zagreb), a da
prvostupanjski sud navedeno nije uzeo u obzir prilikom donošenja odluke, pa su
podaci u presudi pogrešno navedeni, ističe se da odluku o ispravku presude
prvostupanjski sud može donijeti u svako doba. Naime, prema odredbi st. 1. čl. 342.
ZPP-a pogreške u imenima i brojevima i druge očite pogreške u pisanju i računanju,
nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom ispravit će sudac
pojedinac, odnosno predsjednik vijeća u svako doba.

Zagreb, 4. travnja 2024.

Predsjednica vijeća

Mirna Maržić