Poslovni broj: 9 P-21/2017-40

REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U SPLITU
Split, Sukoišanska 6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Vinka Mitrović, u pravnoj stvari tužitelja u
pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE CESTE d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB:
55545787885, protiv tuženika ŽUPANIJSKE CESTE SPLIT d.o.o. Split, Ruđera
Boškovića 22, OIB: 44118999421, radi isplate iznosa od 5.043,47 EUR / 38.000,00
kn, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 26. listopada 2023. u
prisutnosti Natalije Tešije, djelatnice tužitelja i Ivice Babaje, djelatnika tuženika, 04.
travnja 2024.

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju
iznos od 38.000,00 kn / 5.043,47 EUR, sve sa zakonskim zateznim kamatama koje
teku od 20.06.2013. do isplate, s time da se kamata do 31.07.2015. obračunava po
stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja
je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam
postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi
na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu uvećano za pet postotnih poena.

II. Dužan je tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi
tužitelju troškove ovog postupka."

Obrazloženje

1. Tužitelj je 4. siječnja 2017. podnio ovom sudu tužbu protiv uvodno
navedenog tuženika radi isplate iznosa od 5.043,47 EUR / 38.000,00 kn zajedno sa
pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20.06.2013., a u kojoj se
navodi da je dana 13. srpnja 2001. na državnoj cesti D-60 u mjestu Lovreć, predio
Bori došlo do prometne nezgode u kojoj je sudjelovalo vozilo marke Mercedes reg.
oznake IM-1952-SG kojim je upravljao Stipe Garac. Do prometne nezgode je došlo
bog stanja prometnice, klizak kolnik na kojem se nakupljala voda, nedostatka
privremene prometne signalizacije koja bi upozoravala na opasnost. Dana
26.06.2002. Stipe Garac je podnio tužbu pred Općinskim sudom u Imotskom, kojom
tužbom je od Hrvatskih cesta d.o.o. potraživao naknadu imovinske štete, u predmetu
broj P-309/2012, zaključena je nagodba na način da se je tužitelj obvezao isplatiti

2 Poslovni broj: 9 P-21/2017-40

Stipi Garcu 34.000,00 kn na ime imovinske štete, te 4.000,00 kn na ime parničnih
troškova, sveukupno 38.000,00 kn. Navedeni iznos isplaćen je dana 20.06.2013. od
kada tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu. Budući je nezgoda i nastanak štete
Stipi Garcu posljedica neodržavanja državne ceste, tj. stanja kolnika tužitelj sukladno
članku 24. stavak 1., 3., 4. i 6. Zakona o javnim cestama (Narodne novine 100/96) ne
smije održavati ceste, već poslove održavanja moraju prepustiti fizičkoj ili pravnoj
osobi specijaliziranoj za takvu vrstu poslova. Za područje Splitsko-dalmatinske
županije tužitelj je sklopio Ugovor o redovnom održavanju i zaštiti državnih cesta za
razdoblje od 1. svibnja 2000. do 31. prosinca 2000. s tuženikom, a trećim dodatkom
ugovora obuhvaćeno je razdoblje od 25.05.2001. do 1.11.2001. Sukladno Pravilniku
o zaštiti i održavanju javnih cesta (Narodne novine 25/98) upravo je tuženik putem
svoje ophodarske službe bio dužan vršiti ophodnju navedene prometnice, postaviti
privremenu prometnu signalizaciju u slučaju izvanrednog stanja kolnika te pozvati
svoje službe da saniraju kolnik, a prihvatom Ugovora tuženik se obvezao postupati
po navedenom Pravilniku, to je tužitelj temeljem odredbe Zakona o obveznim
odnosima stekao zakonske uvjete prema tuženiku postaviti regresni zahtjev za
isplaćeni iznos.

2. Odgovor na tužbu od 24.10.2017. tuženik poriče pravni osnov tužbenog
zahtjeva te se predlaže da po provedenoj javnoj raspravi isti bude odbijen jer nisu
ispunjene pretpostavke za podnošenje regresne tužbe. Pravni osnov ne postoji iz
razloga što ne postoji krivnja na strani ove pravne osobe, a posebice uzročno
posljedična veza između radnje ove pravne osobe i nastale prometne nezgode. Svi
radovi na redovnom održavanju i zaštiti državnih cesta prema Hrvatskim cestama
d.o.o. Zagreb, Ispostava Split su uredno i pravovremeno izvedeni. Izvršeni radovi su
uredno ovjereni od strane odgovorne osobe Hrvatskih cesta d.o.o., odnosno vidljivo
je da nije bilo nikakvih odbitaka zbog nekvalitetnog, odnosno nepravovremenog
izvršenja radova. Priloženi dokaz (mjesečna situacija br. 14. kojoj prileži
rekapitulacija izvršenih radova redovnog održavanja državnih cesta) jasno ukazuju
na činjenicu da je sam tužitelj priznao da je ova pravna osoba u cijelosti ispunila
svoje obveze iz preuzetog Ugovora o redovnom održavanju i zaštiti državnih cesta.
Prema stajalištu Trgovačkog suda u Splitu, tužitelj je potpisom situacije priznao da je
tuženik kvalitetno i pravodobno izvršio sve ugovorene obaveze iz navedenog
Ugovora, te je prekludiran u pravu zahtijeva naknadu štete radi neizvršenja odnosno
nekvalitetnog izvršenja ugovornih obveza, a koji Ugovor je pravni temelj odgovornosti
tuženika da tužitelju isplati zahtijevanu naknadu štete. Napominje se da tužitelj u
tužbi nije naveo niti jedan dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da tuženik nije izvršio svoju
ugovorenu obavezu, a što je razumljivo jer sam tužitelj zna da su obaveze preuzete
iz Ugovora izvršene, a što je potvrdio priloženim dokazima. Posebice radove
ophodnje koja je obavljena sukladno Pravilima i tehničkim uvjetima za ophodnju
javnih cesta (Narodne novine 111/99). S obzirom da su preslici ophodarskih dnevnika
zbog proteka vremena predviđenog za čuvanje istih uništeni, tuženik predlaže da se
u svojstvu svjedoka sasluša nadcestar Ivica Šamanović i ophodar Damir Slišković te
se dostavlja očitovanje o prometnoj nezgodi sačinjenom po nadcestaru Ivici
Šamanoviću.

3 Poslovni broj: 9 P-21/2017-40

3. Na ročištu od 17.11.2017. tuženik je predložio da se od tužitelja zatraži
građevinska knjiga za mjesec srpanj 2001. za radove izvedene na cesti D-60, a sve
na okolnost urednog i pravovremenog izvršenja ugovorne obveze, a ukazuje na
posebno bitnu činjenicu da je predmetna cesta po nalogu tužitelja rekonstruirana
godinu dana poslije kroz radove izvanrednog održavanja sve po izvođaču koji je
odabran od strane tužitelja, a sve s ciljem kako bi se ukazalo na nedostatke koji se
nisu mogli ukloniti kroz radove redovnog održavanja, a što je postalo jasno i tužitelju.

4. Na istom ročištu, tužitelj ukazuje da je prema stavu Visokog trgovačkog
suda RH teret dokazivanja uredno ispunjene ugovorne obveze na strani tuženika.
Tužitelj ne osporava da su uredno izvedeni radovi plaćeni i ovjereni u mjesečnim
godišnjim situacijama, no ovdje se radi o neurednom ispunjenju ugovorne obaveze,
tj. radovima koji nisu izvršeni, odnosno o propustu ophodarske službe. Među ostalim
obveza je ophodara postavljanje privremene prometne signalizacije ukoliko cesta ne
udovoljava sigurnim kriterijima za nesmetan prolaz vozila, a koje ophodar uoči
tijekom obavljanja ophodnje, što je uostalom i ugovorna obveza tuženika.

5. Na navode tužitelja očitovao se tuženik u pogledu tereta dokaza koji leži na
tužitelju jer je u tužbi dužan dostaviti sve dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, a što
tužitelj nije dostavio, iz kojih bi bilo razvidno da tuženik nije izvršio svoju ugovornu
obvezu. U pogledu postavljanja privremene prometne signalizacije, ista se postavlja
kad za to postoji potreba, kako bi se obilježila nekakva kratka privremena opasnost, u
vidu udarne rupe, radova na cesti i slično, što u konkretnom slučaju nije bilo potrebe
jer ophodar prilikom ophodnje na cesti nije primijetio nikakva oštećenja.

6. U tijeku postupka sud je izveo dokaze: potvrda o izvršenom nalogu za
nacionalna plaćanja u kunama na iznos od 38.000,00 kn datirana 20.06.2013. (list 3
spisa), sudska nagodba sačinjena na zapisniku od 26.04.2013. kod Općinskog suda
u Imotskom pod brojem P-309/2021 (list 4 spisa), izvid štete broj 0142454 za vozilo
Mercedes 220B (list 5-6 spisa), presuda Županijskog suda u Splitu pod posl.br. Gž-
2099/08 od 11.11.2009. (list 7-9 spisa), presuda Općinskog suda u Imotskom pod
poslovnim brojem P-646/07 od 23.11.2007. (list 10-13 spisa), tužba Stipe Garac
podnesena Općinskom sudu u Imotskom protiv Hrvatskih cesta od 03.03.2003. u
predmetu pod poslovnim brojem P-1241/03 (list 14-15 spisa), dopis Hrvatskih cesta
d.o.o. broj 500-1-2969/2001 datiran Zagreb, 24.08.2001. upućen Županijskim
cestama d.o.o. Split, s naznakom Situacija za izvršene radove redovnog održavanja
(list 19 spisa), mjesečna situacija br. 14. datirana Split, 21.08.2001. (list 20 spisa),
sveukupna rekapitulacija izvršenih radova redovnog održavanja državnih cesta za
razdoblje od 01.01.2000. do 31.07.2001. (list 21-26 spisa), obavijest nadcestara Ivice
Šamanovića izdat od Županijske ceste Split d.o.o., Nadcestarija Imotski broj 3116-
25/10, Cista Provo, 25.03.2010. (list 27 spisa), na ročištu od 28. veljače 2023.
saslušan je u svojstvu svjedoka Ivica Šamanović (list 65-67 spisa), liječnička potvrda
Damir Slišković (list 70 spisa), tužba Stipe Garac i drugi podnesena protiv Hrvatskih
cesta d.o.o. Zagreb radi naknade štete, datirana Split, 28.08.2002. zaprimljena od
strane Općinskog suda u Imotskom 28.08.2002. (list 72-74 spisa), dopis Županijske
ceste Split d.o.o. sačinjen od strane nadcestara Ivice Šamanovića, broj dopisa 3116-
17-05 datiran Cista Provo, 15.02.2005. (list 75 spisa), putni radni list (list 76-77

4 Poslovni broj: 9 P-21/2017-40

spisa), obavijest Ivice Šamanovića datirana Cista Provo 12.04.2004. upućena
Županijskim cestama (list 78 spisa), nalaz i mišljenje sudsko-medicinskih vještaka
Centar za medicinsko vještačenja d.o.o. Split u predmetu P-16/03 Općinskog suda u
Imotskom od 11. svibnja 2005. (list 79-82 spisa), vještvo u prometnoj nezgodi koja se
dogodila 17.07.2001. u Lovreću, izrađeno po stalni sudski vještak za strojarstvo i
cestovni promet, dipl.ing. Vinko Ugrina, u predmetu I. Kir-1285/01 od dana 20. srpnja

2001. (list 83-90 spisa), zapisnik o izvršenom očevidu od 17. srpnja 2001. u Lovreću
od strane Županijskog suda u Splitu u predmetu I. Kir-1285/01 (list 91-92 spisa),
trajni nalog isplate rente izdan od strane Hrvatskih cesta d.o.o. datiran 24.02.2010. i
potvrda o izvršenoj transakciji (list 93-94 spisa), revizija Hrvatskih cesta d.o.o. u
predmetu P-646/07 podnesena 01.02.2010. (list 95-98 spisa), nalaz i mišljenje
Hrvatsko znanstveno društvo za promet Zagreb izrađeno za spis K-109/01
Općinskog suda u Imotskom, datirano Zagreb, 23.07.2003. (list 99-103 spisa),
situacija mjesta prometne nezgode (list 104-107 spisa), dopis Hrvatskih cesta d.o.o.
Zagreb od 20. siječnja 2010. izvršenih isplata temeljem pravomoćne presude u
predmetu Općinskog suda u Imotskom P-646/07 (list 108-109 spisa), rješenje
Županijskog suda u Splitu pod brojem Gž-928/06 od 04.04.2007. (list 124-127 spisa),
presuda Općinskog suda u Imotskom P-16/03 od 17.10.2005. (list 128-135 spisa),
žalba Hrvatske ceste d.o.o. na presudu Općinskog suda P-646/07 od 23.11.2007.
(list 136-141 spisa), žalba tužitelja Stipe Garac i dr. protiv odbijajućeg dijela presude
Općinskog suda P-646/07 od 23.11.2007. (list 142-145 spisa), žalba tužitelja Stipe
Garac i dr. protiv odbijajuće presude Općinskog suda u Imotskog P-16/03 od

17.10.2005. (list 146-147 spisa), revizija tužitelja Stipe Garac i dr. protiv odbijajućeg
dijela presude Županijskog suda u Splitu Gž-2099/08 od 11.11.2009. (list 148-152
spisa), žalba tuženika Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb protiv presude Općinskog suda u
Imotskom broj P-16/03 od 17.05.2005. (list 153-157 spisa), na ročištu od 26.10.2023.
saslušan je svjedok Damir Slišković (list 163-164 spisa), Ugovori: Ugovor o
temeljnom održavanja i zaštiti državnih cesta – ugovorna grupa 10. br. 345-300-1-
1340/2000, datiran 07.07.2000., Dodatak Ugovoru br. 345-300-1-1340/2000 datiran

05.12.2000., II. Dodatak Ugovoru br. 345-300-1-1340/2000 datiran 22.12.2000., III.
Dodatak Ugovoru br. 345-300-1-1340/2000 datiran 25.05.2001. koji pokriva razdoblje
od 01.05. do 31.12.2001. (list ??????)

7. Odbija se tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

8. Nije prijeporno da je tužitelj trećoj osobi u predmetu pod brojem P-309/12
koji se vodio pred Općinskim sudom u Imotskom, temeljem sudske nagodbe od

26.04.2013. isplatio iznos od 34.000,00 kn na ime glavnice i troškova postupka u
iznosu od 4.000,00 kn, a koji iznos se potražuje u ovom postupku sve temeljem
prometne nezgode koja se dogodila dana 17.07.2001. na državnoj cesti D-60 u
mjestu Lovreć. Nije prijeporno ni to da su tužitelj i tuženik bili u ugovornom odnosu
temeljem Ugovora o temeljnom održavanja i zaštiti državnih cesta – ugovorna grupa

10. br. 345-300-1-1340/2000 (u daljnjem tekstu Ugovor) temeljem kojeg je tuženik
kao izvoditelj preuzeo izvođenje poslova redovnog održavanja i zaštite državnih
cesta za razdoblje od 1. svibnja 2000. do 31.12.2000. sukladno troškovniku radova
kao sastavnom dijelu Ugovora, te Dodatak Ugovoru br. 345-300-1-1340/2000 datiran

05.12.2000., II. Dodatak Ugovoru br. 345-300-1-1340/2000 datiran 22.12.2000., III.

5 Poslovni broj: 9 P-21/2017-40

Dodatak Ugovoru br. 345-300-1-1340/2000 datiran 25.05.2001. koji pokriva razdoblje
od 01.05. do 31.12.2001., kada je nastala prometna nezgoda od dana 17.07.2001.

9. Tužitelj tvrdi da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu iz Ugovora, jer
nije pravovremeno i kvalitetno održavao cestu te da je zbog klizavog kolnika na
kojem se nakupljala voda, a zbog nedostatka prometne signalizacije koja bi
upozoravala na opasnost odnosno izvanrednog stanja kolnika nastala šteta. Tuženik
tvrdi da nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje regresne tužbe iz razloga što ne
postoji propust na njegovoj strani, te da je sve obveze u skladu s Ugovorom ispunio,
odnosno da ne postoji uzročno posljedična veza između radnji tuženika i nastanka
prometne nezgode. Stoga je prijeporno za utvrditi da li je šteta nastala zbog propusta
tuženika na ispunjenje ugovorne obveze, odnosno postoji li na njegovoj strani krivnja
kao osnova za regresnu tužbu. Člankom 17. stavkom 1. Zakona o obveznim
odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) je
propisano da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoju obvezu i da su
odgovorni za njezino ispunjenje, dok je člankom 262. stavak 2. ZOO-a propisano da
kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo
zahtijevati i naknadu štete koju je uslijed toga pretrpio.

10. Odgovornost tuženika, kao osobe zadužene za održavanje javne ceste na
temelju Ugovora s tužiteljem uža je od (objektivne) odgovornosti tužitelja koja
proizlazi iz članka 6. Zakona o javnim cestama (Narodne novine br. 100/96) i koja se
temelji na pretpostavljenoj krivnji. Što bi značilo da bi u slučaju prometne nesreće (u
konkretnom slučaju zbog izvanrednog stanja kolnika) tužitelj odgovara samo
činjenicom da je riječ o stanju javne ceste, dok tuženik regresno odgovara samo ako
tužitelj dokaže da tuženik nije uredno ispunjavao svoju ugovorenu obvezu.

11. Radi utvrđenja da li je tuženik uredno ispunjavao svoju ugovorenu obvezu,
što bi značilo da je poduzeo sve radnje kako bi signalizacijom označio da je kolnik
klizav zbog kiše, za razmotriti je činjenično stanje na koje se pozivaju obje stranke
temeljem uvida u prvostupanjske i drugostupanjske odluke. Tužitelj je predložio da se
pregledaju dokazi iz spisa Općinskog suda u Imotskom pod brojem P-646/07 i pod
brojem P-309/12, a koji su bili vođeni po tužbi Stipe Garac i dr. protiv Hrvatskih cesta
d.o.o. Zagreb radi naknade štete. Iz presude Općinskog suda u Imotskom P-646/07
od 23.11.2007. kao nesporno je utvrđeno da je u prometnoj nezgodi od 17.07.2001.
u mjestu Lovreć smrtno stradala Smiljana Garac, supruga tužitelja ad. 1. Stipe Garca.
Povodom prometne nezgode protiv tužitelja Stipe Garca je vođen kazneni postupak,
u kojoj ej isti pravomoćnom presudom pod brojem K-109/01 od 04.03.2004.
proglašen krivim jer je vozeći brzinom od 71 km/h na državnoj cesti D-60 iz smjera
Imotskog prema Cisti Provo u mjestu Lovreć vozeći brzinom od 71 km/h postupio
suprotno propisu iz članka 26. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jer
brzinu nije prilagodio stanju ceste (mokar i sklizak kolnik) i atmosferskim prilikama
(kiša) te olako držeći da takvom vožnjom neće ugroziti promet i izazvati prometnu
nezgodu, a što se ipak dogodilo jer je uslijed takve vožnje dolaskom na navedeni dio
ceste, a nakon izlaska iz blagog desnog zavoja došlo do zanošenja vozila uslijed
čega je izgubio kontrolu nad vozilom, izletio izvan ceste s lijeve – južne strane
kolnika, udario u stabla borove šume gdje nakon višestrukih udara završava na

6 Poslovni broj: 9 P-21/2017-40

desnom boku, oko 7 metara ispod razine ceste, uslijed čega suputnica, njegova
supruga, Smiljana Garac, zadobila niz teških tjelesnih ozljeda, a od kojih je na licu
mjesta i preminula. U postupku pred Općinskim sudom u Imotskom pod brojem P-
646/07 koristio se nalaz i mišljenje vještaka Žarka Momčilovića i Franka Rotima pri
Hrvatskom znanstvenom društvu za promet, koje vještvo je sačinjeno u predmetu K-
109/01, koji se vodio protiv optuženog Stipe Garac a iz kojeg proizlazi da se je vozač
kretao mokrim kolnikom, a u trenutku proklizavanja odnosno destabilizacije vozila
koje se kreće po pravcu nakon izlaza iz zavoja, moglo je doći zbog prikočivanja (neke
radnje optuženika neposredno pred destabilizaciju) ili aquaplaninga ukoliko je kiša
bila takva da je mogao postojati sloj vode na kolniku dovoljno debeo da kotači izgube
kontrolu. Na održanom očevidu od 17.07.2001. u predmetu I. Kir-1285/01 bio je
nazočan sudski vještak za cestovni promet dip.ing. Vinko Ugrin, koji je dao nalaz i
mišljenje i u postupku pod brojem P-646/07 pred Općinskim sudom u Imotskom od
dana 01.04.2005. iz kojeg proizlazi da je na ovom dijelu ceste gdje se dogodila
prometna nezgoda bilo potrebno postaviti branike s južne strane ceste kako bi se
spriječilo izlijetanje automobila s kolnika i upadanje u provaliju ispod kolnika. Nadalje,
vještak iskazuje da poprečni nagib u zavoju u desno nije izveden pravilno, što znači
da cesta nije imala pad s lijeve prema desnoj strani odnosno vanjskog dijela zavoja
prema unutra, već je bio u ravnini, a isto tako cesta na mjestu nezgode je u ravnini pa
tu nema poprečnog nagiba. U vrijeme nastanka nezgode s južne strane nije bilo
zaštitnog branika, dok je danas postavljen branik te izvršena rekonstrukcija ceste. Na
fotografijama koje se nalaze u foto elaboratu PP Imotski vidljivo je da je kolnik valovit
i na mjestima gdje je ulegnuće da je asfalt ispucao. Klizak i valovit kolnik mogu
izazvati destabilizaciju kolnika posebno za vozila sa stražnjim pogonom. Vještak
Ugrin je suglasan s mišljenjem vještaka Momčilovića gdje je navedeno da bi do
destabilizacije moglo doći uslijed vodnog klina ili aquaplaninga. Iz spisa Općinskog
suda u Imotskom proizlazi da su svi nedostatci na ovom dijelu ceste tek kasnije
temeljito rekonstruirani na način da je postavljen novi asfaltni sloj, da su obnovljeni
ranije postavljeni rubnici uz cestu te da su postavljeni zaštitni branici s južne strane
ceste kojih ranije nije bilo, o čemu je iskazao u tom postupku saslušan svjedok Ivica
Šamanović, voditelj Nadcestarije Imotski, koji je saslušan u ovom postupku u
svojstvu svjedoka potvrđuje svoje navode. Ivica Šamanović koji je obavljao posao
nadcestara u Nadcestariji Imotski Županijskih cesta Split, u svom izvješću datiranom
od 25.03.2010. navodi da se prometna nezgoda dogodila u 7,30 sati kada mu je
dojavljeno da je automobil sletio s ceste te da su odmah izašli na lice mjesta on i
Ribičić, te da je pozvan ophodar Damir Slišković s obzirom da na cesti nije bilo
nikakvih nepravilnosti ni oštećenja. Ophodar da je krenuo iz Vinjana Donjih u 8,00
sati, a na mjestu događaja da je nazočio oko 12,00 sati što je vidno iz putnog radnog
lista ophodarskog vozila 08422 od 17.07.2021. U trenutku nezgode da je kolnik bio
mokar i padala je kiša koja je prestala padati oko 7,45 sati. Na navedenom dijelu
ceste nisu vršeni nikakvi radovi na kolniku kojima bi se mijenjao poprečni nagib što
znači da je isti kakav je projektiran odnosno izveden prilikom izgradnje. Iz pravca
kretanja vozila cca 200 m prije nezgode nalazi se prometni znak ograničenja brzine
od 50 km/h, a ccc 250 m prije mjesta nezgode da se nalazi znak nailazak na
dvostruki zavoj ili više uzastopnih zavoja. U obavijesti nadcestar je naveo da
Nadcestarija Imotski nije dobila nikakav nalog od vlasnika ceste za bilo kakvim
radovima na navedenom dijelu ceste niti prije, a niti nakon ove prometne nezgode.

7 Poslovni broj: 9 P-21/2017-40

Navedeno potvrđuje svjedok Šamanović saslušan na ročištu od 28. veljače 2023. u
kojem je u cijelosti ostao pri navodima iz svoje izjave koju je dao 25. ožujka 2010., a
posebno da predmetnog dana nije uočena nikakva nepravilnost na tom dijelu ceste.
U srpnju mjesecu ophodnje se vrše svakog dana od 14 do 21 sat te da je ophodar
Damir Slišković dan prije nesreće uredno izvršio ophodnju u tom vremenskom
periodu, a da je nešto uočio na kolniku sigurno bi otklonio nedostatak ili bi osigurao
mjesto na kojem je to uočio i obavijestio nadležne službe. Na ročištu od 26. listopada

2023. saslušan je Damir Slišković koji je obavljao dužnost ophodara u Županijskim
cestama za lokalno područje Imotski te je svaki dan obilazio dionicu od Vinjana
prema Posušju, Aržanu i Šestanovcu, a što je razvidno iz putnog lista na kojem
upisuje vrijeme polaska i dolaska, kao i što je sve rađeno, te se isti takvi podaci
upisuju i u ophodarskom dnevniku. Međutim, da se ne može sjetiti je li tada vođen
ophodarski dnevnik kada se ova nesreća dogodila. Vezano za nastanak ovog
prometne nezgode navodi da je to bilo u sedmom mjesecu 2001., a da je njegovo
radno vrijeme tada bilo između 14 i 21 sat, te je svjedoku poznato iz svog iskustva da
su sve ceste na tom području građene tako da nisu imale završni sloj eruptivac, kao
što danas imaju ceste, da su bile nesigurne, a posebno ljeti kad dođe do nakapanja
ulja iz vozila i nakon tog sušnog perioda kad dođu kiše. Prema podacima iz putnog
radnog lista svjedok iskazuje da je vidljivo da je bio na licu mjesta, iako je njegovo
dežurstvo bilo od 14 sati nadalje, ali da ga je vjerojatno netko zvao, ali da je nešto
bilo na cesti, npr. kamenje, nafta ili bilo što drugo da bi to napisao na putnom radnom
listu. Prema njegovom iskustvu ispucani asfalt je bezopasan za sigurnost vozača, a
idealni uvjeti za skliskost su upravo mokar kolnik preko zamašćene površine u ljetnim
mjesecima. U slučaju opasnosti koje se ne mogu ukloniti da se cesta osigurava
postavljanjem treptećih prometnih znakova kao prometne signalizacije koja označava
klizav kolnik, suženje ceste i to 200 m prije, a u nekim situacijama kada se ne može
stvar odmah otkloniti da bi u tom slučaju ostao na cesti i čekao da dođe radna grupa.

12. Iz presude pod brojem P-646/07 koja je donesena od strane Općinskog
suda u Imotskom, a potvrđena od strane Županijskog suda u Splitu, pod brojem Gž-
2099/08 od 11.11.2009. prihvaćeno je činjenično stanje od strane prvostupanjskog
suda, kako je stanje kolnika doprinijelo izlijetanju vozila kojim je upravljao Stipe
Garac, te je prihvaćena suodgovornost jer Stipe Garac kao tužitelj u tom postupku
nije prilagodio brzinu vozila stanju na cesti i atmosferskim prilikama, a tuženik
Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb je odgovoran jer je stanje kolnika bilo loše, te nije
postavio odbojnike za zaštitu od izlijetanja vozila s obzirom da se uz cestu nalazi
značajni pad.

13. Ugovorom o redovnom održavanju i zaštiti državnih cesta na kojeg se
povezuje Dodatak br. 3., izvoditelj, dakle tuženik, preuzima obvezu izvođenja radova
redovnog održavanja i zaštite državnih cesta sukladno Zakonu o javnim cestama
(Narodne novine 100/96), Pravilniku o održavanju i zaštiti javnih cesta (Narodne
novine 25/98 i 162/98), a prema ugovorenom troškovniku. Člankom 14. Zakona o
javnim cestama su propisani poslovni održavanja javnih cesta između kojih planiranje
održavanja i mjere zaštite javnih cesta i prometa na njima, redovno i izvanredno
održavanje javnih cesta, ustupanje radova redovnog i izvanrednog održavanja javnih
cesta, planiranje, stručni nadzor i kontrola za izvođenje radova održavanja javnih

8 Poslovni broj: 9 P-21/2017-40

cesta, te nadalje ophodnja, obavješćivanje javnosti o prohodnosti javnih cesta,
izvanrednim događanjima na njima i meteorološkim uvjetima značajnim za sigurno
odvijanje prometa, a člankom 18. navedenog Zakona izvođenje navedenih radova,
građenje, rekonstrukcija i održavanje javnih cesta, uprave za ceste ustupaju pravnoj
osobi koja je specijalizirana za opremanje i obavljanje tih poslova. Stoga
neprijeporno da je Ugovorom o redovnom održavanju i zaštiti državnih cesta datiran

07.07.2000. te Dodatkom br. 3. koji pokriva razdoblje od 1. svibnja do 31. prosinca

2001., a koji je zaključen 25.05.2001. i pokriva datum nastanka ove prometne
nezgode, regulirana je obveza tuženika kao izvoditelja radova za izvođenje radova
redovnog održavanja i zaštite državnih cesta prema standardima održavanja cesta u
skladu s normativima utroška materijala, radnih sati vozila, strojeva i radne snage
sukladno Pravilniku o održavanju i zaštiti javnih cesta (Narodne novine br. 100/96 i
76/98). Održavanje ceste planiraju, organiziraju i provode hrvatske uprave za ceste i
županijske uprave za ceste prema godišnjem operativnom programu radova
održavanja cesta. Redovno održavanje cesta čini skup mjera i radnji koje se obavljaju
tijekom većeg dijela ili tijekom cijele godine na cestama uključujući i sve objekte i
instalacije sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta te
sigurnosti prometa. Člankom 24. Pravilnika je propisano koji su radovi obuhvaćeni
redovnim održavanjem kolnika i to čišćenje (kolnika, sustava za odvodnju, cestovnog
zemljišta, opreme i dr.) krošnja trave i uklanjanje grana, obnova i izrada oznaka na
kolniku, ličenje kilometarskih oznaka, stupova, prometnih znakova i nosača rasvjetnih
tijela, popravak antikorozivne zaštite, zaštitnih i drugih ograda, popravak i zamjena
uređaja, opreme i prometne signalizacije na cesti, uređenje sustava za odvodnju
(jaraka, rigola, drenaža i dr.) uređenje bankina (planiranje i poravnavanje), uređenje i
mjestimično popravci pokosa, usjeka ili nasipa, potpornih i obložnih zidova,
mjestimičnih popravaka betonskih pasica i rubnjaka, popravci lokalnih oštećenja na
kolniku, udarnih jama (pojedinačnih i mrežastih pukotina, uzdužnih i poprečnih
denivelacija, omekšanog asfaltnog zastora, zaglađenih površina zastora, oštećenih
rubova i razdjelnica betonskih kolnika), hitni popravci i intervencije u svrhu osiguranja
prometa, osiguranje prohodnosti cesta u zimskim uvjetima, održavanje oznaka
referentnog sustava označavanja cesta, uređenje cestovnih zemljišta, te ostali radovi.
Sukladno Ugovoru izvoditelj jamči za kvalitetu izvedenih radova te za pravovremeno,
uredno i kvalitetno izvođenje radova te preuzima odgovornost za štetu sudionicima u
prometu i naručitelju nastalu od nepravovremenog i nekvalitetnog izvođenja radova
održavanja i zaštite cesta, a posebno za vrijeme ljetnog održavanja ceste koji
direktno ugrožavaju sigurnost održavanja prometa kao što su udarna jama, prometni
znak, ulje, osuline, mulj, voda na kolniku, uređenje vegetacije u zonama raskrižja radi
osiguranja potrebne preglednosti. Sukladno Ugovoru obveza naručitelja je vršenje
nadzora, kontrola kvalitete izvedenih radova te kvalitativno i kvantitativno
preuzimanje izvedenih radova, a obračun izvedenih radova od strane izvoditelja
obavlja se prema stvarno izvršenim i od strane odgovorene osobe naručitelja
preuzetim radovima i to putem privremenih mjesečnih i okončane situacije.
Navedene obveze po izvršenim radovima redovnog održavanja utvrđene su od
strane ovlaštenih predstavnika naručitelja i izvoditelja radova.

14. Tuženik se poziva na dopis od 24. kolovoza 2001. kojim je tužitelju dostavio četiri primjerka ovjerene mjesečne situacije br. 14 za izvršene radove

9 Poslovni broj: 9 P-21/2017-40

redovnog održavanja državnih cesta ugovorna grupa 10. na iznos od 1.747.375,46
kn, a koja situacija se odnosi na izvršene radove za razdoblje od 01.01.2000. do

31.07.2001. sukladno Ugovoru br. 345-300-1-1340/2000 od 07.07.2000. te dodacima
Ugovora br. 1. od 06.12.2000., Dodatak br. 2. od 22.12.2000. i Dodatak br. 3. od

25.05.2000. Temeljem mjesečne situacije br. 14. odgovorne osobe naručitelja i
izvoditelja potvrđuju dana 21.08.2001. da su radovi izvedeni kvalitetno i da su
količine utvrđene na temelju podataka iz građevinske knjige. Priložena rekapitulacija
izvršenih radova, a između ostalih radova odnosi se na radove održavanja asfaltnog
kolnika i ophodarske službe. Nije prijeporno da je Pravilnikom o održavanju i zaštiti
javnih cesta između ostalih radova koji se odnose na održavanje ceste koji su
prethodno navedeni obveza tuženika jest vršenje popravaka lokalnih oštećenja
kolnika, međutim polazeći od ovjerene 14. privremene situacije od 21. kolovoza

2001. proizlazi da je tuženik sve radove koji se odnose na redovno održavanje
državnih cesta za ugovornu grupu 10. uredno izvršio, kako u odnosu na radove
vezane za asfaltiranje kolnika, tako i odnosu na poslove ophodarske službe, jer je
vrijednost radova obračunata prema vremenskom razdoblju kada su radovi izvršeni i
sve uredno ovjereno od strane naručitelja i od strane izvoditelja radova. Ovjerena je

14. mjesečna situacija datirana 21.08.2001., nakon nastanka ove prometne nezgode
na državnoj cesti D-60 predio Lovreć sa smrtnom posljedicom od dana 17.07.2001.,
te se opravdano postavlja pitanje zbog čega je tužitelj ovjerio 14. mjesečnu situaciju
ukoliko tuženik nije izvršio ugovorene radove koji su obračunati u navedenoj situaciji.
Nesporno jest, da je u trenutku nastanka štetnog događaja padala kiša te da je kolnik
bio mokar, a u trenutku proklizavanja odnosno destabilizacije vozilo se se kreće po
pravcu nakon izlaza iz zavoja, te vještaci Hrvatskog znanstvenog društva za promet
d.o.o. Žarko Momčilović i Franko Rotim kao uzrok navode prikočivanje (neka radnja
optuženika neposredno pred destabilizaciju) ili aquaplaninga ukoliko je kiša bila takva
da je mogao postojati sloj vode na kolniku dovoljno debeo da kotači izgube kontrolu.
Sudski vještak dipl.ing. Vinko Ugrin, koji je obavio očevid izlaskom na lice mjesta, te
dao svoj nalaz i mišljenje u prvostupanjskim postupcima koji su vođeni pred
Općinskim sudom u Imotskom, iskazao da poprečni nagib u zavoju u desno kojim se
kretalo vozilo nije izveden pravilno, jer cesta nije imala pad s lijeve prema desnoj
strani vanjskog dijela zavoja prema unutra, već je bio u ravnini, a s južne strane ceste
nije bilo zaštitnog branika, zbog čega dolazi do slijetanja vozila izvan ceste. Iz
navedenog sud ne može sa sigurnošću utvrditi da li je do proklizavanja vozila i
nastanka štetnog događaja došlo zbog destabilizacije vozila uslijed proklizavanja
poduzetog radnjom vozača ili stanja kolnika, a što se nije ni utvrdilo u prethodnim
postupcima u kojima je utvrđena suodgovornost tužitelja Hrvatskih cesta d.o.o. u
razmjeru od 50%. Polazeći od pretpostavke da je tužitelj ovjerio privremenu situaciju
svega par dana nakon nastanka ove prometne nezgode da su svi radovi izvedeni, ne
može se dovesti u vezu izvanredno stanje kolnika koje navodi tužitelj kao uzrok
nastanka ove prometne nezgode i da li je tuženik odgovoran za nastanak
izvanrednog stanja kolnika i što bi to u naravi predstavljalo. Tužitelj navodi da tuženik
nije stanje kolnika označio privremenom prometnom signalizacijom odnosno da bi se
radilo o propustu ophodarske službe. Međutim, ne može se dovesti u vezu
ponašanje ophodarske službe s nastankom ove prometne nezgode jer je ophodar
koji je u ovom postupku saslušan u svojstvu svjedoka Damir Slišković protumačio
podatke koji su navedeni u putnom nalogu kako u odnosu na dionicu koju je obilazio

10 Poslovni broj: 9 P-21/2017-40

tako i u odnosu na vrijeme ophodnje tog dana, a tim više da nepravilnosti na cesti
prethodnog dana na navedenoj cesti nije uočio, a posebno što je njegovo radno
vrijeme bilo od 14:00 do 21:00 sati, te se zaključuje da je ophodar obavljao dužnost
sukladno odredbama članka 10. Pravilnika o ophodni javnih cesta (Narodne novine
111/96). Tužitelj nije dokazao da je prometna nezgoda nastala zbog vremenskih
neprilika koje su zahtijevale intervenciju ophodara postavljanjem privremene
prometne signalizacije kako bi se osigurao nesmetani promet na javnoj cesti, a niti da
je bilo potrebno nadziranje stanja radi prohodnosti javne ceste zbog izvanrednih
događanja i meteoroloških uvjeta značajnih za sigurno odvijanje prometa, tim više što
nadcestar i ophodar saslušani u svojstvu svjedoka navode da kad su došli na mjesto
nezgode kiše više nije bilo, a niti su na cesti nađeni bili tragovi nafte koji predstavljaju
opasnost za proklizavanje vozila.

15. Temeljem navedenog činjeničnog stanja, sud je primijenio materijalno
pravo te u ponašanju tuženika nije našao propuste u ispunjenju ugovornih obveza,
sve iz razloga kako je prethodno obrazloženo zbog čega je odlučeno kao u točki I. i
II. izreke presude.

U Splitu 04. travnja 2024.

Sudac

Vinka Mitrović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike
Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u
roku od osam dana od dana dostave ove presude.

Dna:

- tužitelju
- tuženiku
- u spis