Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
- 1 - Poslovni broj: Usž-583/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Sanje Štefan članica vijeća, uz višeg sudskog savjetnika - specijalistu Srđana Papića zapisničara, u upravnom sporu tužitelja M. S., C., P., Češka Republika, kojeg zastupa opunomoćenik D. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. i partneri d. o. o., O., protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova, Z., radi utvrđivanja hrvatskog državljanstva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1348/22-8 od 3. studenoga 2023., na sjednici održanoj 4. travnja 2024.
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: UsI-1348/22-8 od 3. studenoga 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-224-04/21-01/45, URBROJ: 511-01-203-22-6 od 26. srpnja 2022. kojim je odbijena žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Policijske uprave o.-b. broj: 511-07-33/2-UP/I-704/2021 od 24. lipnja 2021. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu hrvatskih državljana.
2. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 66. st. 1. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine” 20/10., 143/12., 152/14., 29/17., 110/21., dalje u tekstu: ZUS).
3. Tužitelj u žalbi ponavlja tužbene navode te tvrdi da je na temelju članka 26. stavka 2. Zakona o državljanstvu Socijalističke Republike Hrvatske („Narodne novine“ 32/77.) stekao uvjete za upis u evidenciju državljanstva SR Hrvatske budući da je jedan od roditelja tužitelja državljanin SR Hrvatske, a drugi državljanin druge socijalističke republike te da su roditelji tužitelja u trenutku njegova rođenja imali prebivalište u SR Hrvatskoj, a čak i da nisu tvrdi da bi i u tom slučaju imao uvjet za stjecanje državljanstva SR Hrvatske jer je bio upisan u matičnu knjigu rođenih u SR Hrvatskoj. Neovisno o tome što taj zakon nije bio na snazi u vrijeme rođenja tužitelja, smatra da se isti treba primijeniti te da se trebao smatrati državljaninom SR Hrvatske i da je time stekao uvjet za upis u evidenciju državljanstva SR Hrvatske.
4. Tužitelj navodi da sud pogrešno utvrđuje činjenično stanje kada propušta utvrditi da je tužitelj u knjigu državljana Crne Gore upisan tek 1987. godine s navršenih 20 godina, a što posljedično dovodi i do pogrešne primjene materijalnog prava. Također ističe kako sud nije dao dostatna i relevantna obrazloženja za svoju odluku, već da u većem dijelu obrazloženje samo prepisuje zaključke tuženika iz osporavanog rješenja. Stoga predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu te vratiti na ponovno odlučivanje, a tuženiku naložiti naknadu troškova upravnog spora skupa sa troškovima sastava žalbe, sve uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu.
5. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu zbog neispunjavanja zakonskih pretpostavki za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana propisanih odredbom članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“ 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 130/11., 110/15., 102/19.). Navodi da se u odgovoru na tužbu iscrpno očitovao na tužbene navode i da ih je nepotrebno ponavljati.
6. Žalba je neosnovana.
7. Po ocjeni ovog suda, nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski upravni sud, suprotno tvrdnji žalitelja, pravilno primijenio odredbe ZUS-a. U obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.
8. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu, uz činjenice koje je sam utvrdio, uzeo u obzir i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke.
9. Na osnovi svih izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti zahtjeva tužitelja, a žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud pa je zbog toga i ovaj sud prihvatio tako utvrđeno činjenično stanje.
10. Tako je utvrđeno da je otac tužitelja rođen u Crnoj Gori i da je u hrvatsko državljanstvo primljen 1993. godine, a da je majka tužitelja hrvatska državljanka podrijetlom upisana u knjigu državljana Republike Hrvatske 1947. godine. U trenutku rođenja tužitelja otac tužitelja je bio državljanin Crne Gore, majka je imala hrvatsko republičko državljanstvo, a prebivalište im je bilo u Hrvatskoj. Utvrđeno je da je obavijest o rođenju tužitelja radi upisa u knjigu državljana poslana u Crnu Goru gdje je u knjigu državljana Crne Gore upisan tek 28. kolovoza 1987., ali se unatoč tome smatra podrijetlom crnogorskim državljaninom (objašnjenje zašto upis u knjigu državljana nije izvršen po rođenju može dati nadležna matična služba u Crnoj Gori). Stoga je pravilno utvrđeno da se tužitelju ne može utvrditi i hrvatsko državljanstvo u svrhu naknadnog upisa primjenom odredbe članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu.
11. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, članak 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu te odbio tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika. Ovdje valja navesti da je tužitelj tijekom postupka pred upravnim tijelima i pred prvostupanjskim sudom isticao iste prigovore na koje su odgovorila upravna tijela, a potom i prvostupanjski sud uz razložno obrazloženje koje ovaj sud radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja prihvaća u cijelosti.
12. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda (t. I. izreke presude).
13. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 79. ZUS-a. Kako je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova postupka (t. II. izreke presude).
Ljiljana Karlovčan-Đurović, dipl. iur., v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.