1                                                    Kž-191/2023-5

             

 

               

    REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU                                                                                          Kž-191/2023-5

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika D. R., D. R., D. L. i I. R., zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi branitelja optuženog I. R., E. D., odvjetnika u K., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru od 30. lipnja 2023. br. K-81/2023, u sjednici vijeća održanoj 4. travnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

Odbija se žalba optuženika I. R. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru pod brojem K-81/2023 od 30. lipnja 2023. optuženi D. R., D. R., D. L. i I. R. proglašeni su krivim zbog počinjenja kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117.stavka 1. KZ/11.

 

2. Na temelju članka 117. stavka 1. KZ/11 optuženici D. R., D. R., D. L. i I. R. osuđeni su na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci svaki, nakon čega je svakom optuženiku temeljem članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda time da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženici u roku od dvije godine ne počine novo kazneno djelo, s tim da rok provjeravanja za svakog optuženika počinje teći od pravomoćnosti presude. 

 

3. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 i 80/22 dalje u tekstu: „ZKP/08“) optuženi D. R., D. R., D. L. i I. R. dužni su zajedno nadoknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1.- 5. ZKP/08. u iznosu od 586,63 EUR[1]/4.420,00 kuna, nužne izdatke privatnog tužitelja M. T., te nužne izdatke i naknadu njegovih opunomoćenika, odvjetnika iz ZOU V. i dr., odvjetnika iz V., a temeljem članka 145. stavka 2. točke 6. u vezi sa stavkom 3. ZKP/08 svaki optuženik ponaosob dužan je naknaditi paušal u iznosu od 132,72 EUR1/ 1.000,00 kuna, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi I. R. po branitelju, odvjetniku E. D. iz K. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o kazni i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

6. Žalba optuženika I. R. nije osnovana.

 

7. Nije u pravu optuženik kada navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 smatrajući da je izreka pobijane presude proturječna razlozima presude, da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su i navedeni potpuno su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.

 

7.1. Optuženik I. R. navodi da bi u pobijanoj presudi razlozi o odlučnim činjenicama bili nejasni i u znatnoj mjeri proturječni što obrazlaže na način da je privatni tužitelj detaljno opisujući predmetni događaj u svome iskazu u više navrata ponovio da ga je optuženi D. R. udario nogom u predjelu noge zbog čega je pao na koljena, a u nastavku obrazloženja da je prvostupanjski sud zaključio da je udarac nogom od kojega je privatni tužitelj pao zadao optuženi I. R., ponavljajući to i u ostalom dijelu svoje odluke.

 

7.2. Naime, analizirajući iskaz privatnog tužitelja nedvojbeno proizlazi da je udarac optuženog D. R. u predjelu noge prouzročio njegov pad na koljena tijekom predmetnog događaja jer je to isti tijekom svog iskaza više puta ponovio. Stoga razlozi o odlučnim činjenicama u pobijanoj presudi nisu nejasni niti u znatnoj mjeri proturječni jer je očito da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude omaškom napisao da je tijekom predmetnog događaja udarac u nogu zbog kojeg je privatni tužitelj pao na koljena zadao optuženi I. R., umjesto da je u predmetnoj presudi napisao da ga je zadao optuženi D. R., kako u više navrata u svome iskazu navodi privatni tužitelj. Međutim, za navesti je da se u činjeničnom opisu kaznenog djela niti ne navodi koji bi od optuženika udario nogom privatnog tužitelja, već se svima stavlja na teret da su zajednički i po prethodnom dogovoru fizički napali privatnog tužitelja. 

 

7.3. Iako u žalbi žalitelj ističe žalbene osnove bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, odnosno da  je izreka pobijane presude proturječna razlozima presude i da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, iz sadržaja žalbe ne proizlazi obrazloženje navedenih postupovnih povreda. Stoga je ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu ispitao slijedom zakonske obveze koja proizlazi iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 i pritom nije utvrdio da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti. Slijedom navedenog, žalba optuženika iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba kaznenog postupka, nije osnovana.

 

8. Također, nije u pravu optuženi I. R. kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Naime, optuženi I. R. u uvodu žalbe navodi taj žalbeni osnov, ali u žalbi ne obrazlaže povredu kaznenog zakona koju ima u vidu. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela tjelesne ozljede, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona, niti povreda iz članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08. na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Neosnovano se optuženi I. R. žali i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ističući u žalbi da se protiv njega nije vodio prekršajni postupak zbog predmetnog događaja dok se protiv optuženih D. R., D. R. i D. L. vodio. Također, žalitelj u žalbi ističe da svjedoci M. H. i I. R. u prekršajnom postupku nisu naveli da je optuženi I. R. kritične zgode udarao tužitelja.

 

9.1. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je prekršajni postupak koji se vodio pred Prekršajnim sudom u Bjelovaru, Stalnom službom u Garešnici pod poslovnim brojem: Pp J-1215/2016 zbog spornog događaja obustavljen presudom Visokog Prekršajnog suda poslovni broj: Jž-319/2018 od 13. ožujka 2019. kako bi se mogao pokrenuti predmetni kazneni postupak.

 

9.2. Naime, činjenica što protiv optuženog I. R. nije vođen prekršajni postupak koji je pokrenut zbog kritičnog događaja nije od utjecaja niti značaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

 

10. Po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka u okviru kojega je saslušao neposredne očevice terećenog događaja D. T., I. R. i M. H. te iskaza privatnog tužitelja zaključio da su svih četvero optuženika terećene prigode fizički nasrnuli na privatnog tužitelja kao i nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka dr. P. Š. iz kojega nedvojbeno proizlazi da je privatni tužitelj zadobio tjelesnu ozljedu u vidu ogrebotine kože oba koljena pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te na temelju istoga osnovano zaključio da su se u ponašanju optuženika ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. KZ/11 za što ih je i proglasilo krivima.

 

11. Nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni, budući da je ovaj drugostupanjski sud zaključio da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio i vrednovao sve one okolnosti koje su, u smislu članka 47. stavka 1. KZ/11, od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja.

 

11.1. Po ocjeni ovoga suda u pobijanoj prvostupanjskoj presudi su ispravno i potpuno utvrđene sve okolnosti glede odmjeravanja kazne (članak 47. KZ/11). Tako je pravilno od strane prvostupanjskog suda kao olakotna okolnost na strani optuženika I. R. uzeta u obzir činjenica da je neosuđivan, dok nije utvrđeno postojanje otegotnih okolnosti. I po stajalištu ovoga suda, uzimajući u obzir neosuđivanost optuženika I. R., izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a koja se na temelju članka 56. KZ/11 neće izvršiti ako optuženik I. R. u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo je u svemu primjerena okolnostima djela i osobi počinitelja, te će se istom ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.

 

12. Naposljetku, nije u pravu optuženik I. R. kada se žali zbog odluke o troškovima postupka navodeći da odluka o troškovima postupka nije zakonita jer privatni tužitelj u završnom govoru nije sudu predao troškovnik i nije zatražio točno određeni trošak koji bi bio specificiran.

 

12.1. Suprotno žalbenom stavu optuženika I. R., obzirom da je optuženike proglasio krivima pravilno je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci naložio istima da namire troškove zastupanja privatnog tužitelja, sukladno članku 145. stavku 2. točki 7. ZKP/08.

 

12.2. Naime, temeljem članka 148. stavka 4. ZKP/08. zahtjev s podacima o visini troškova može se podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostave pravomoćne presude ili rješenja osobi koja ima pravo postaviti takav zahtjev. Prema tome, prvostupanjski će sud o nagradi i nužnim izdacima punomoćnika privatnog tužitelja te nužnim izdacima privatnog tužitelja odlučiti posebnim rješenjem.

 

13. Stoga, budući da razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu nisu osnovani te da ovaj drugostupanjski sud nije našao povrede zakona na koje u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Šibeniku, 4. travnja 2024. godine

 

 

PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

                                                                                                                                Nives Nikolac,v.r.