Pristupanje sadržaju
1 Poslovni broj: 15 P-213/2022-23
Poslovni broj: 15 P-213/2022-23
Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Stalna služba u Županji
Veliki kraj 48
OIB: 77561654785
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. M., OIB … iz S., i M. B., OIB …, iz V., oboje zastupani po punomoćniku S. Č., odvjetniku u V., protiv tuženika I. P. d.o.o. za poslovne usluge – u likvidaciji, OIB …, Ž., zastupan po punomoćniku H. G., odvjetniku u O., radi utvrđenja da javnobilježnička isprava nema svojstvo javnobilježničke isprave i utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. veljače 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda dana 4. travnja 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se tužitelji s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"1./ Utvrđuje se da javnobilježnička isprava Ugovor o kreditu broj 0011000321 o nenamjenskom kreditu sa osiguranjem novčane tražbine sa zasnivanjem založnog prava na nekretninama založnog dužnika od dana 18. 11. 2010.godine, solemniziran po javnom bilježniku K. M. iz Ž., dana 18.11.2010.god. pod poslovnim brojem OV-10321/10. zaključen između K. u. K. iz Ž. kao Zajmodavca s jedne strane, B. M. iz V. kao Korisnika zajma, te M. B. iz V. kao jamca platca s druge strane, s potvrdom ovršnosti od 03.01.2011.god., nema svojstvo javne isprave.
2./ Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kreditu broj 0011000321 o nenamjenskom kreditu sa osiguranjem novčane tražbine sa zasnivanjem založnog prava na nekretninama založnog dužnika od dana 18. 11. 2010.godine, solemniziran po javnom bilježniku K. M. iz Ž., dana 18.11.2010.god. pod poslovnim brojem OV-10321/10. zaključen između K. u. K. iz Ž. kao Zajmodavca s jedne strane, B. M. iz V. kao Korisnika zajma, te M. B. iz V. kao jamca platca s druge strane,
3./ Utvrđuje se da je ništetna tražbina prvotuženika prema tužitelju kao dužniku i drugo tuženoj kao sudužniku osigurana Ugovorom o kreditu broj 0011000321 o nenamjenskom kreditu sa osiguranjem novčane tražbine sa zasnivanjem založnog prava na nekretninama založnog dužnika od dana 18. 11. 2010.godine, solemniziran po javnom bilježniku K. M. iz Ž., dana 18.11.2010.god. pod poslovnim brojem OV-10321/10. zaključen između K. u. K. iz Ž. kao Zajmodavca s jedne strane, B. M. iz V. kao Korisnika zajma, te M. B. iz V. kao jamca platca s druge strane.
4./ Nalaže se prvo tuženiku da tužitelju odmah nakon pravomoćnosti ove presude izda potrebnu tabularnu izjavu podobnu za brisanje založnog prava koje je stekao temeljem ništetnog Ugovora o kreditu broj 0011000321 o nenamjenskom kreditu sa osiguranjem novčane tražbine sa zasnivanjem založnog prava na nekretninama založnog dužnika od dana 18. 11. 2010.godine, solemniziran po javnom bilježniku K. M. iz Ž., dana 18.11.2010.god. pod poslovnim brojem OV-10321/10. zaključen između K. u. K. iz Ž. kao Zajmodavca s jedne strane, B. M. iz V. kao Korisnika zajma, te M. B. iz V. kao jamca platca s druge strane, ili će iste zamijeniti ova presuda, te se nalaže zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u V., zemljišnoknjižnom odjelu Ž. da izvrši brisanje hipoteka i svih zemljišnoknjižnih promjena proizašlih iz predmetne javnobilježničke isprave.
5./ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude."
II. Nalaže se tužiteljima da tuženiku na ime troškova parničnog postupka solidarno isplate iznos od 3.750,00 eura (tritisućesedamstopedeseteura).
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi navode da je prednik tuženika K. u. K. iz Ž. kao Zajmodavac s jedne strane s prvotužiteljicom M. B. kao korisnikom zajma, te drugotužitelj M. B. kao jamcem platcem, s druge strane, zaključio Ugovor o nenamjenskom kreditu broj 0011000321 sa osiguranjem novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, solemniziran po javnom bilježniku K. M. iz Ž. dana 18.11.2010.god. pod poslovnim brojem OV-10327/2010 (u daljnjem tekstu Ugovor o kreditu).
1.1. Temeljem Ugovora o kreditu prednik tuženika postao je založni vjerovnik na nekretninama upisanim u z.k. ul.br. …., k.o. Ž., kč.br.: ..., te je temeljem istoga upisao na naznačenim nekretninama hipoteku u zemljišnim knjigama pod brojem Z- 3537/10-3 dana 19.11.2010.
1.2. Nadalje tužitelji navode da su Ugovorom o kreditu osigurane sve tražbine tuženika, kao vjerovnika, prema tužitelju M. M. kao dužniku, i tuženiku M. B., kao sudužniku, do iznosa od 2.241.768,85 kuna.
1.3. Tužitelji ističu da je ovršna isprava Ugovor o kreditu ništetan, kao što je ništetna i tražbina osigurana tom ispravom iz razloga što je Ugovor o kreditu protivan prisilnim propisima, to jest što je Ugovor o kreditu zapravo Ugovor o zalogu, koji je institut stvarnog prava, reguliran odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14 u daljem tekstu ZV). Tužitelji se pozivaju na odredbe ZV-a navodeći da je zalog definiran kao stvarno pravo na točno određenoj stvari, a odredbom čl. 6. Ugovora o kreditu određeno je da dužnik i jamac/platac ovlašćuju zajmodavca da radi naplate dospjele tražbine iz ovog ugovora može neposredno provesti ovrhu na svoj njihovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini. Za navedeno uređenje tužitelji navode da je zapravo izjava o jamstvu koje je institut obveznog prava i kao takav ne može i ne smije biti sadržan u ugovoru o zalogu, a i sama narav takve izjave suprotna je naravi založnog prava. Iz navedenih razloga tužitelji smatraju kako su odredbe ZV-a prisilan propis koji regulira institut založnog prava, da je sporni Ugovor protivan odredbama istoga, te stoga ništetan, kao što su ništetne i sve tražbine koje su osigurane tim zalogom ,a kako proizlazi iz odredaba samog Ugovora istim su osigurane sve tražbine tuženika kao preuzimatelja tražbine, prema tužiteljima kao dužnicima do iznosa tražbine ( čl.307.st.3. ZV-a ).
1.4. Također tužitelji ističu da je Ugovor o kreditu koji je u suprotnosti sa odredbama ZV-a slijedom navedenom i u suprotnosti sa čl. 54. Zakona o javnom bilježništvu (NN 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16, 57/22 u daljem tekstu ZJB), budući da javni bilježnik prije potvrđivanja Ugovora o kreditu kao privatne isprave morao stranke upozoriti na činjenicu da je sadržaj iste isprave suprotan gore navedenim odredbama ZV-a, te da bi stoga mogao dati povoda sporovima, te je trebao strankama dati odgovarajuću poduku da je odredba čl. 6. Ugovora o kreditu sporna jer je u istoj sadržano ustvari jamstvo, i da izraz iz čl. 6. Ugovora o kreditu koji glasi: ''svoj njihovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini'' ne može biti dio ugovora o zalogu jer je zalog stvarno pravo na točno određenoj stvari, obzirom da je taj pojam neodređen i može se odnositi na bilo koji podoban predmet za ovrhu, a ne samo onaj koji je dat od strane založnih dužnika kao zalog, osiguranje, za ispunjenje tražbine dužnika. Tek ukoliko bi nakon upozorenja javnog bilježnika stranke i nadalje ostale kod tih izjava, javni bilježnik je ispravu smio potvrditi, ali uz naznaku napomene da je stranke posebno upozorio na posljedice takvih izjava, a što kako je vidljivo iz Potvrde nije učinio. Takvim propustom javni bilježnik nije postupio na način propisan odredbom čl.59.st.2. ZJB jer je ta isprava imala zapreke koje su navedene i ista nije smjela biti potvrđena. S obzirom na navedeno tužitelji se pozivaju na odredbu čl.70. ZJB kojom su određene pravne posljedice povrede pravila o sastavljanju javnobilježničkog akta, navodeći da Ugovor o kreditu nema snagu javne isprave, te kao takva ne može biti niti podobna za prisilnu naplatu tražbine vjerovnika prema dužniku i založnim dužnicima.
1.5. Tužitelji stoga ističu da je tražbina tuženika nastala iz ništetnog pravnog posla, te da je ex lege ništetna i tražbina osigurana takvim ništetnim ispravama, i da je ovršna isprava potvrđena protivno odredbama ZJB, pa ista ne može biti osnov za pokretanje ovršnog postupka.
1.6. Temeljem navedenoga tužitelji ističu da iako je tuženik upisao hipoteku na nekretnini tužitelja, da je ta uknjižba utemeljena na nevaljanoj ispravi za takav upis, kao i da se radi o Sporazumu koji je temeljem naznačenih odredbi ZV-a ništetan, kao i što je ništetna tražbina koja je osigurana takvim ništetnim Sporazumom ( čl.307.st.3 ZV).
1.7. Slijedom navedenoga tužitelji predlažu sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će utvrditi da Ugovor o kreditu nema svojstvo javne isprave, te da je ništetan. Ujedno predlažu da se utvrdi da je ništetna tražbina tuženika prema tužiteljici Mariji Mišurac kao dužniku i tužitelju Milenku Boškoviću kao sudužniku osigurana Ugovorom o kreditu, uz nalog tuženiku da tužitelju izda potrebnu tabularnu izjavu podobnu za brisanje založnog prava koje je stekao temeljem ništetnog Ugovora o kreditu ili će iste zamijeniti presuda, uz nalog zemljišno knjižnom odjelu da izvrši brisanje hipoteka i svih zemljišnoknjižnih promjena proizašlih iz predmetnog Ugovora o kreditu, uz naknadu parničnog troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao činjenično i pravno neosnovanom, navodeći da tužbu treba odbaciti u dijelu u kojem se traži utvrđenje temeljem odredbi čl.187.st.1. i st.2. Zakona o parničnom postupku (NN 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 78/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – u daljem tekstu ZPP).
2.1. Pored toga, tuženik navodi da bi tužitelji svoju pravnu zaštitu ostvarili jedino utvrđenjem ništetnosti Ugovora o kreditu, također navodi da tužitelj M. B.
nije korisnik kredita niti založni dužnik, dok se činjenična osnova tužbe odnosi na pobijanje založnog ugovora pa je upitan pravni interes tužitelja M. B. za podizanje tužbe na utvrđenje.
2.2. Tuženik smatra da je tužitelje potrebno pozvati na ispravak i dopunu tužbe u smislu čl.109. ZPP-a, s obzirom da iz izreke tužbe proizlazi da tužitelji u cijelosti traže utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu, dok se u stvarnoj osnovi tužbe ističe djelomična ništetnost čl.6. Ugovora o kreditu te založnog ugovora koji je sastavni dio ugovora kredita. Dakle, nije jasno iz koje osnove se zahtijeva utvrđenje ništetnosti cjelokupnog ugovora o kreditu.
2.3. Tuženik se protivi označenoj visini vrijednosti predmeta spora sukladno čl.40.st.3. ZPP-a, s obzirom da je iznos kreditne obveze 161.751,89 kn, dok je u tužbi naznačen iznos od 20.000,00 kn. Kako tužitelji traže pravnu zaštitu u odnosu na utvrđenje ništetnim cijelog ugovora o kreditu, to je vrijednost predmeta spora nužno utvrditi u iznosu koji odgovara visini odobrenog kredita od 161.751,89 kn.
2.4. Nadalje tuženik u odgovoru na tužbu navodi da niti jedna odredba predmetnog ugovora o kreditu nije ništetna, te da tužitelji očigledno miješaju određene pravne pojmove kao što su založni ugovor i ugovor o kreditu s jedne strane, i opća klauzula ovršnosti (tzv. clausula exequendi) s druge strane.
2.5. U odnosu na sadržaj čl.6. Ugovora o kreditu, tuženik navodi da je založno pravo zasnovano uknjižbom u zemljišnoj knjizi, a temeljem založne izjave založnog dužnika iz čl.10. Ugovora o kreditu, tako da odredba čl.6. Ugovora o kreditu nema baš nikakve veze sa činjenicom zasnivanja založnog prava na nekretnini. Odredba iz čl.6. Ugovora o kreditu(druga rečenica) predstavlja opću klauzulu ovršnosti (tzv. clausula exequendi), koja je sastavni dio ugovora o kreditu sa svrhom namirenja osigurane tražbine na cjelokupnoj imovini davatelja izjave, a opća klauzula ovršnosti propisana je odredbom čl.54.st.1. ZJB-a.
2.6. U završnom dijelu odgovora na tužbu tuženika navodi da tužitelji uopće nisu dokazali da bi bilo koji element ugovora o zalogu kao sastavnog dijela ugovora o kreditu bio protivan naravi zaloga, stoga je potrebno odbaciti tužbu ili podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te naložiti tužiteljima plaćanje parničnog troška.
3. Tužitelji u pismenom podnesku od 29. rujna 2021. očitujući se na odgovor na tužbu navode da osporavaju sve navode tuženika iz istoga, koji su u suprotnosti s navodima iz tužbe i tužbenog zahtjeva ističući da su isti neosnovani, paušalni i na zakonskim odredbama neutemeljeni. U prilog svojih navoda iz tužbe i navedenog podneska tužitelji se pozivaju na presudu i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br,. 52 P-2978/18 od 19. ožujka 2020.
4. Tuženik u podnesku od 14. listopada 2021. očitujući se na navode tužitelja iz podneska od 29. rujna 2021. navodi da su tužitelji tužbenim zahtjevom obuhvatili cjelokupni ugovor o kreditu, dok se iz sadržaja podneska od 29. rujna 2021. proizilazi da ustvari problematiziraju čl.6. i čl.10. Ugovor o kreditu, te da nepravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, br. P-2978/18 na koju se tužitelji pozivaju, nije odgovarajuća sudska praksa primjenjiva na ovaj predmet iz razloga što predmet tog tužbenog zahtjeva nije bio ugovor o kreditu, nego Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koji je uređen odredbom čl.307. OZ-a.
4.1. Nadalje tuženik u gore navedenom podnesku navodi da tužitelji pogrešno povezuju ugovorne odredbe čl.6. i čl.10. Ugovor o kreditu kao ovisne i međusobno povezane. Odredba iz čl.6. Ugovora o kreditu (druga rečenica) omogućuje vjerovniku da provede ovrhu na bilo kojem dijelu imovine dužnika, dok odredba čl. 10. Ugovora o kreditu predstavlja pravnu osnovu za upis založnog prava. U pogledu navedenih pravnih pitanja tuženik se poziva na sudsku praksu izraženu u odluci VSRH br. Rev-530/13, i odluku Županijskog suda u Varaždinu br. Gž Ovr-376/2019.
5. Proveden je dokaz uvidom u ugovor o kreditu s lista 7-11 sudskog spisa i uvidom u presudu i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, br. P-2978/18 od 19. ožujka 2020.
6. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud tužbu smatra neosnovanom radi čega je presuđeno kao u izreci.
7. Vezano za tuženikov prigovor na vrijednost predmeta spora označenoj u tužbi na iznos od 20.000,00 kn, sud je temeljem odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a provjerio točnost naznačene vrijednosti te temeljem odredbe čl. 39. ZPP-a vrijednost predmeta spora označio u iznosu od 160.000,00 kn na pripremnom ročištu 29. rujna 2021. budući da je riječ o sporu za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu te založnog prava koje je ugovoreno kao i o ništetnosti tražbine iz Ugovora u o kreditu, a iz Ugovora o kreditu vidljivo je da je riječ o kreditu u iznosu od 160.000,00 kn.
8. Temeljem provedenih dokaza kao nesporno je utvrđeno:
- da je tužiteljica M. B. kao korisnik kredita i založni dužnik s prednikom tuženika K. u. K. Ž. sklopila ugovor o kreditu sa osiguranjem novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama založnog dužnika (u daljnjem tekstu Ugovor o kreditu),
- da je tužitelj M. B. u Ugovoru o kreditu naveden kao jamac/platac,
- da u čl.6. Ugovora o kreditu stoji da u slučaju zakašnjenja plaćanja kamata ili zakašnjenja otplate kredita i to dva obroka kredita su stranke suglasne da kreditor pokrene postupak naplate ukupne tražbine od korisnika kredita ii založnih dužnika, te jamaca/plataca, te da dužnik i jamac/platac ovlašćuju zajmodavca da naplate dospjele tražbine iz Ugovora o kreditu može neposredno provesti prisilnu ovrhu na svoj njihovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini,
- da u čl. 10. Ugovora o kreditu stoji da kao osiguranje povrata kredita korisnik kredita i založni dužnik Marija Bošković dopušta upis založnog prava na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. … k.o. Ž. kč. br. … oranica V. ulica u površini od 11702 m2.
9. Sporno je da li Ugovor o kreditu ima svojstvo javne isprave, da li je ništetan, da li je ništetna tražbina tuženika iz Ugovora o kreditu prema tužitelju M. M. kao dužniku i tuženiku M. B. kao jamcu/platcu, te da li je tuženik dužan izdati tabularnu ispravu za brisanje založnog prava kojeg je stekao temeljem Ugovora o kreditu, kao i pravni interes tužitelja M. B. za podnošenje tužbe.
10. Odlučujući o dijelu tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje da Ugovor o kreditu nema svojstvo javne isprave utvrđeno je da tužitelji osporavaju Ugovoru o kreditu svojstvo javne isprave zbog sadržaja čl. 6. Ugovora o kreditu.
10.1. Nesporno je da je Ugovor o kreditu privatna isprava u kojoj je određena obveza te sadrži u čl. 6. izjavu obveznika o tome da se na temelju navedene privatne isprave a radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno može provesti prisilno izvršenje. Temeljem odredbe čl. 54. st. 6. ZJB a u svezi sa st. 1. istog članka ZJB, privatna isprava ima isti učinak kao javnobilježnički akt, uz uvjet određen čl. 70. st. 1. ZJB, da moraju biti ispoštovane odredbe čl. 59., čl. 60. st. 1., čl. 61. st. 1., čl. 62. st. 1., čl. 63. st. 1. glede poznavanja službenog jezika, čl. 64.-68. i čl. 69. st. 1. toč. 5., 6. i 7. ZJB.
10.2. Uvidom u Ugovor o kreditu odnosno uvidom u njegovu odredbu iz čl. 10. utvrđeno je da je na jasan način u smislu odredbe čl. 307. st. 1. ZV-a navedeno da se daje zalog na određenoj stvari nekretnini upisanoj u zk. ul. … kč. br. … u k.o. Ž., tako da tužitelji neosnovano navode da je pri solemnizaciji Ugovora o kreditu javni bilježnik propustio postupiti na način određen člankom 58. Nadalje uvidom u potvrdu o solemnizaciji Ugovora o kreditu također je utvrđeno da su ispoštovane mjerodavne odredbe iz čl. 70. st. 1. ZJB, odnosno da je javni bilježnik u konkretnom slučaju potvrdio da mu je podnesen Ugovor o kreditu, da je utvrdio identitet podnositelja M. B. i M. B., da je ispitao Ugovor o kreditu i utvrdio da po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkog akta, da je javni bilježnik sudionicima pravnog posla navedenu ispravu pročitao te upozorio da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta.
10.3. Nadalje uvidom u Ugovor o kreditu utvrđeno je da njegov čl. 4. sadrži utvrđenu određenu obvezu na činidbu – povrat kredita o čemu se stranke u smislu odredbe čl. 54. st. 1. ZJB mogu nagoditi, dok čl. 6. sadrži izjavu obveznika da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilno izvršenje.
11. S obzirom na gore navedeno proizilazi neosnovanim dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje da Ugovor o kreditu nema svojstvo javne isprave.
12. Što se tiče dijela tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu jer je u suprotnosti sa odredbom čl. 307. st. 3. ZV-a, i u ovom dijelu je tužbeni zahtjev neosnovan, budući da odredba čl. 10. nije u suprotnosti sa čl. 307. – 310 ZV-a, te je valjan način dobrovoljnog davanja zaloga u ugovoru o kreditu budući da u čl. 10. je točno naznačeno na kojoj nekretnini se dopušta zasnivanje založnog prava, dok odredba čl. 6. Ugovora o kreditu nije u suprotnosti sa odredbom čl. 54. st. 1. ZJB i odredbama čl. 105. – 109. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 63/08, 134/08, 78/15,– u daljem tekstu ZOO/05) koje reguliraju institut jamstva, te pritom nije u suprotnosti sa prisilnim propisima da se u Ugovor o kreditu istovremeno unesu odredbe o jamstvu i odredbe o založnom pravu, slijedom čega nije osnovan i dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje ništetnosti tražbine tuženika prema tužiteljima po Ugovoru o kreditu, uz napomenu da temeljem čl. 1021. ZOO-a se korisnik kredita obvezao plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti. Prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja M. B. je neosnovan jer on kao jamac/platac ima pravni interes da se obveza iz Ugovora o kreditu utvrdi ništetnom, tako da unatoč neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelj M. B. je aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari pored tužitelja M. M. kao korisnika kredita.
13. S obzirom da je utvrđeno da Ugovor o kreditu kao privatna isprava na kojoj je ovjeren potpis dužnika predstavlja izvršnu ispravu koja nije ništetna proizilazi da je neosnovan i posljednji dio tužbenog zahtjeva kojim se traži od tuženika da tužitelju M. M. izda tabularnu ispravu za brisanje založnog prava kojeg je stekao temeljem Ugovora o kreditu. Ovakav pravni stav je u skladu i sa sudskom praksom izraženom u odluci Županijskog suda u S. posl. br. 22 Gž-108/19-2 od 16. siječnja 2020. uz napomenu da nepravomoćna presuda na koju su se pozivali tužitelji nije stekla svojstvo pravomoćnosti budući da je ukinuta i da je predmet vraćen na ponovno odlučivanje.
14. Iz gore navedenih razloga odnosno utvrđenog činjeničnog stanja sud je odustao od provođenja daljnjih dokaza kao što je saslušanje javnog bilježnika K. M. koja je potvrdila Ugovor o kreditu.
15. Radi izloženog presuđeno je kao u izreci.
16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženiku je priznat parnični trošak na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to na ime sastava odgovora na tužbu za što mu se temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 – nastavno Tarifa), mogao priznati iznos od zatraženih 500,00 eura, s obzirom na vrijednost predmeta spora od ondašnjih 160.000,00 kn, sada 21.235,65 eura, trošak zastupanja na ročištu od 29. rujna 2021., 9. studeni 2021. i 20. veljače 2024. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari za što se temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od zatraženih 500,00 eura za svako ročište.
16.1. Nadalje priznat je trošak sastava podnesaka od 14. listopada 2021. i 17. ožujka 2023. u kojima se očitovao na navode tužitelja iz njegovih pismenih podnesaka za što se temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od zatraženih 500,00 eura za svaki podnesak, što sveukupno na ime zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku iznosi 3.750,00 eura u čemu je sadržan i PDV.
16.2. Tuženiku se nije mogao priznati zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu budući da temeljem čl. 3. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23 u daljem tekstu ZSP) na strani tuženika ne postoji obaveza plaćanja sudske pristojbe na presudu.
16.3. Temeljem odredbe čl. 161. st. 3. ZPP-a odlučeno je da tužitelji solidarno nadoknade tuženiku parnične troškove.
U Županji, 4. travnja 2024.
Sudac
Anica Pastović v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.
Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.
Obavijest:
- S. Č., odvjetnik u V.,
- H. G., odvjetnik u O.