1                            Poslovni broj: II Kž-Us-24/2024-5

Poslovni broj: II Kž-Us-24/2024-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te Sande Janković i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog O. D. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 329. stavka 1. točke 3. u svezi članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenog V. R. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Us-105/2023. od 15. ožujka 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 4. travnja 2024.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog V. R. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Us-105/2023. od 15. ožujka 2024., nakon podignute optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK), broj KO-US-84/2023. od 4. prosinca 2023., protiv okrivljenog O. D. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 329. stavka 1. točke 3. u svezi članka 326. stavka 1. KZ/11. i drugih, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog V. R. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljeniku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 5. lipnja 2023. pa nadalje.

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni V. R. po braniteljici, odvjetnici N. P., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati te pobijano rješenje preinači na način da se okrivljenom V. R. odrede mjere opreza obveze redovitog javljanja u nadležnu policijsku postaju jednom tjedno te privremeno oduzmu putne isprave za prijelaz državne granice.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog V. R. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog okrivljenika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

6. Suprotno mišljenju okrivljenika, ostvarena je zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. zbog koje je i dalje nužno prema okrivljeniku primijeniti istražni zatvor.

6.1. Naime, i ovaj drugostupanjski sud smatra da postoji takva opasnost od ponavljanja kaznenog djela da jedino istražni zatvor predstavlja prikladnu mjeru sa ciljem onemogućavanja okrivljenika u tome. Pobijano rješenje se pri tome pravilno poziva na činjenicu da se okrivljeniku u ovom postupku stavlja na teret počinjenje kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u R. H., drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točke 3. u svezi članka 326. stavka 1. KZ/11., da je isti ranije činio kaznena djela zbog čega je višekratno osuđivan (uglavnom zbog kaznenih djela imovinskog karaktera, ali i kaznenih djela s elementima nasilja), i da je, prema opisu iz optužnog akta, iskazao ustrajnost u inkriminiranom postupanju, a stoga i znatan stupanj kriminalne volje pa je neprihvatljiv ponovljeni žalbeni navodi okrivljenika da činjenična utvrđenja iz optužnice ne upućuju na postojanje kriminalne volje.

6.2. Navedene okolnosti u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP708.

7. Suprotno žalbenom navodu, činjenica da okrivljenik do sada nije osuđivan za istovrsna kaznena djela ne isključuje niti umanjuje opasnost od ponavljanja kaznenih djela, budući se radi o osobi koja je višestruki počinitelj različitih kaznenih djela, a sada je osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo počinjeno u sastavu zločinačkog udruženja te je očito da ga do sada izrečene kako uvjetne osude tako i zatvorske kazne nisu odvratile od daljnjeg činjenja kaznenih djela već naprotiv ustraje u protupravnom postupanju.

8. Razmatrajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenika, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Ista svrha, za sada, se ne bi mogla ostvariti primjenom mjera opreza, što pravilno zaključuje i prvostupanjski sud u točki 8. pobijanog rješenja. Pritom isticanje okrivljenika kako je vrijeme do sada provedeno u istražnom zatvoru utjecalo na njega da shvati kako svaka ponuđena vožnja, a time i zarada, nije bez detaljnog upoznavanja sa svim okolnostima vožnje prihvatljiva, nije od utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda jer isto ne umanjuje utvrđenu opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenika.

9. U odnosu na žalbeni navod okrivljenog V. R. kako je drugom okrivljeniku koji je osnovano sumnjiv da je organizator zločinačkog udruženja ukinut istražni zatvor i određene mjere opreza, drugostupanjski sud napominje da se postojanje razloga za primjenu mjere istražnog zatvora razmatra ponaosob u odnosu na svakog okrivljenika, što je prvostupanjski sud i učinio u konkretnom slučaju.

10. Jednako tako, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.

11. Nije u pravu okrivljeni V. R. niti kada upire na povredu načela razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. navodeći da se "istražni zatvor ne smije za okrivljenika pretvoriti u kaznu" jer kada se uzme u obzir razmjer između težine kaznenog djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju potvrđivanja optužnice i utvrđenja krivnje, kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, načelo razmjernosti nije dovedeno u pitanje te ne prijeti ni iscrpljivanje rokova trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

12. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 4. travnja 2024.