1                            Poslovni broj Kž-174/2024-4

 

 

 

 

 

 

 

            Poslovni broj Kž-174/2024-4

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. O. H., zbog kaznenih djela iz čl. 326. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu br. K-56/2024-26 od 15. veljače 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj 4. travnja 2024. godine,                   

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I/ Povodom žalbe opt. O. H., po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni i izriče da se opt. O. H. za počinjena kaznena djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim, prihvaća po prvostupanjskom sudu, temeljem čl. 326. st. 1. KZ/11,  utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci i zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi u pokušaju iz čl. 314. st. 1. i 2. u svezi čl. 34. KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim, prihvaća po prvostupanjskom sudu, temeljem čl. 314. st. 2. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te se opt. O. H., temeljem čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

 

Temeljem čl. 54. KZ/11, opt. O. H. se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. prosinca 2023. godine, pa nadalje.

 

II/ U ostalom nepobijanom i neprinačenom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu br. K-56/2024-26 od 15. veljače 2024. godine, opt. O. H. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11, za koje mu je, temeljem čl. 326. st. 1. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci i zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi u pokušaju iz čl. 314. st. 1. i 2. u svezi čl. 34. KZ/11, za koje mu je, temeljem čl. 314. st. 2. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te je opt. O. H., temeljem čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 4 (četiri) mjeseca.

 

1.1. Temeljem čl. 54. KZ/11, opt. O. H. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. prosinca 2023. godine, pa nadalje.

 

1.2. Temeljem čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – u daljnjem tekstu ZKP/08), optuženik je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, te oni padaju na teret proračunskih sredstava.                               

 

2. Protiv te presude žali se opt. O. H. po branitelju M. M., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M. & M. j.t.d. iz O., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženiku izrekne uvjetnu osudu budući izrečenu kaznu smatra izrazito previsokom.

 

3. U odgovoru na žalbu optuženika, državni odvjetnik ističe kako je ista neosnovana budući je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne pravilno ocijenio sve okolnosti koje su utjecale na vrstu i mjeru kazne, slijedom čega je izrečena kazna primjerena. Predlaže žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

 

4. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-152/2024 od 29. ožujka 2024. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

 

5. Žalba opt. O. H. je neosnovana.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbe opt. O. H., ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je pri donošenju odluke o kazni prvostupanjski sud povrijedio Kazneni zakon na štetu optuženika. Naime, pri donošenje odluke o kazni prvostupanjski sud je pravilno optuženiku zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11, temeljem čl. 326. st. 1. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, a zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi u pokušaju iz čl.

 

314. st. 1. i 2. u svezi čl. 34. KZ/11, temeljem čl. 314. st. 2. KZ/11, pravilno utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

 

6.1. Međutim, pri donošenju odluke o jedinstvenoj kazni zatvora prvostupanjski sud je nepravilno primijenio odredbu čl. 51. st. 2. KZ/11, na način da je prvostupanjski sud odmjerio jedinstvenu kaznu zatvora u ukupnom trajanju od 3 (tri) godine i 4 (četiri) mjeseca. Kada se izvrši zbroj kazne zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci i kazne zatvora od 8 (osam) mjeseci tada ukupni zbroj navedenih kazni iznosi 38 mjeseci ili 3 (tri) godine i 2 (dva) mjeseca. Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio veću jedinstvenu kaznu zatvora nego što iznosi ukupni zbroj tih navedenih kazni za 2 mjeseca.

 

6.2. Odredbom čl. 51. st. 2. KZ/11, propisano je da se jedinstvena kazna zatvora sastoji u povišenju najviše utvrđene kazne zatvora, ali ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni.

 

6.3. Dakle, u predmetnom slučaju zbir jedinstvene kazne zatvora ne da je dosegao ukupan zbroj utvrđenih kazni, već je i premašio taj zbroj za 2 mjeseca. Time je prvostupanjski sud povrijedio Kazneni zakon na štetu opt. O. H. pri donošenja odluke o jedinstvenoj kazni zatvora.

 

7. Prilikom odmjeravanja kazne u odnosu na optuženika, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne za svako počinjeno kazneno djelo, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti.

 

7.1. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, te društvene opasnosti počinjenih kaznenih djela zbog kojih je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za svako kazneno djelo, a posebno imajući u vidu prethodno utvrđenu povredu Kaznenog zakona na štetu optuženika, ovaj drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o jedinstvenoj kazni zatvora na način da je opt. O. H. za počinjeno kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim, prihvatio po prvostupanjskom sudu, temeljem čl. 326. st. 1. KZ/11, utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci i zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi u pokušaju iz čl. 314. st. 1. i 2. u svezi čl. 34. KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim, prihvatio po prvostupanjskom sudu, temeljem čl. 314. st. 2. KZ/11, utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te je opt. O. H., temeljem čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

 

7.2. Takva vrsta i mjera kazne po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenih djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).

 

8. Slijedom navedenog, valjalo je povodom žalbe optuženika pobijanu presudu preinačiti u odluci o kazni, kako je to navedeno pod toč. I/ izreke ove presude (čl. 486. st. 1. ZKP/08), dok u ostalom nepobijanom i nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena, kako je to navedeno u toč. II/ izreke ove odluke.

 

 

Osijek, 4. travnja 2024.