1

Poslovni broj: Gž-219/2024-2

Poslovni broj: Gž-219/2024-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

RJEŠENJE

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja T. C., OIB: ..., iz Š., zastupanog po punomoćniku L. M., odvjetniku iz Š., protiv tuženika R. A. d.d., OIB: ..., iz Z., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva K. i p. d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1702/2019 od 1. prosinca 2023., 4. travnja 2024., 

r i j e š i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1702/2019 od 1. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

„Odbija se prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Šibeniku kao neosnovan.“

2. Protiv navedenog rješenja potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 14. prosinca 2023. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), a predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje ili da isto ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova postupka u povodu žalbe protiv prvostupanjskog rješenja.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba nije osnovana.

5. U svojoj odluci prvostupanjski sud navodi da je tužitelj podnio tužbu radi isplate iznosa od 25.000,00 kn temeljem stjecanja bez osnove, a zbog ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu kojeg je kao korisnik kredita zaključio s tuženikom kao bankom dana 22. rujna 2005. i u kojima je ugovoreno da će se redovna kamatna stopa tijekom otplate kredita mijenjati temeljem jednostrane odluke banke i kojim je ugovorena otplata u anuitetima uz valutnu klauzulu vezanu uz CHF. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti jer da su stranke temeljem članka 12. Ugovora o kreditu u slučaju spora ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, čime je ugovorena mjesna nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

5.1. Prvostupanjski sud je odbio prigovor mjesne nenadležnosti s pozivom na članak 49. Zakona o zaštiti potrošača  („Narodne novine“ broj 41/14.; dalje: ZZP), kojim je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s tim da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Pravna posljedica takvih odredbi da je propisana u članku 50. stavak 1. ZZP-a te je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

5.2. Iz iskaza tužitelja prvostupanjski sud utvrđuje da je on dragovoljac Domovinskog rata i umirovljenik, da bi mu odlazak na sud u Z. izazvao troškove koji bi mogli ugroziti egzistenciju, budući da nema nikakav smještaj u Z. pa da bi radi pravovremenog dolaska na sud morao platiti i odgovarajući smještaj. Prilikom sklapanja Ugovora o kreditu da nije tražio da mu se pojasni odredba o nadležnosti niti je vodio računa o tome da je ugovorena nadležnost Općinskog suda u Zagrebu.

5.3. Na temelju navedenog prvostupanjski sud zaključuje da je odredba o prorogaciji nadležnosti ugovorna klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo i da ista uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana budući da bi radi ostvarivanja svojih prava pred sudom tužitelj bio u obvezi putovati u Z., što bi, s obzirom da isti živi u Š., uzrokovalo znatnu neravnotežu među ugovornim stranama, te bi troškovi potrebni radi prisustvovanja na sudu u Z. ugrozili egzistenciju tužitelja, posebno imajući u vidu potrebno vrijeme i cijenu putovanja tužitelja iz mjesta stanovanja u Z. i natrag, kao i potrebu da tužitelj sebi osigura adekvatan smještaj u Z. radi pravovremenog odlaska na sud. Tužitelj da nije mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe jer je ista unaprijed formulirana od strane tuženika.

5.4. Kako je ništetna odredba o prorogaciji nadležnosti sadržana u članku 12. Ugovora o kreditu, to da bi sukladno članku 59. ZPP-a za suđenje u ovoj vrsti spora bio nadležan Općinski sud u Šibeniku, jer je Ugovor zaključen u poslovnoj jedinici tuženika u Š., te je po ocjeni prvostupanjskog suda nastao u povodu djelatnosti poslovne jedinice koja je ugovor sklopila zbog čega je pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području nalazi poslovna jedinica tuženika, a to je ujedno i sud prebivališta tužitelja.

6. U uvodu žalbe tuženik navodi kako istu podnosi zbog svih zakonom predviđenih razloga, dakle, i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Izrijekom ne navodi koju je bitnu povredu počinio prvostupanjski sud, ali iz sadržaja žalbe proizlazi kako nisu dani razlozi o bitnim činjenicama za donošenje odluke o prigovoru tuženika, dakle, ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Žalba se podnosi i zbog pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava jer da je članak 12. Ugovora o kreditu odredba koja je jasna, razumljiva i uočljiva pa temeljem članka 84. ZZP-a za takvu odredbu nije dopušteno utvrđivati ništetnost. Kada bi navedena odredba i bila ništetna, da se tada treba primijeniti pravilo o općoj  mjesnoj nadležnosti prema sjedištu tuženika, a to bi bio Općinski građanski sud u Zagrebu, dok se nadležnost prema sjedištu poslovne jedinice tuženika u konkretnom slučaju ne može primijeniti jer poslovna jedinica tuženika u Š. nije podružnica niti registrirano sjedište tuženika.

6.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu jer je za svoju odluku dao jasne razloge te je istu moguće ispitati. Nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti povodom žalbi stranaka temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6.2. Nesporno je između stranaka da se o članku 12. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo i da je taj članak sastavni dio Ugovora kojeg je u cijelosti sastavio tuženik.

6.3. Da bi ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koju je unaprijed sastavila jedna ugovorna strana, bila protivna načelu savjesnosti i poštenja ista treba uzrokovati neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

6.4. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenice koje su bitne za donošenje odluke o ništetnosti prorogacijske klauzule o mjesnoj nadležnosti i na temelju istih pravilno zaključio da je ta odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je sadržana u ugovoru koji je unaprijed sastavio tuženik dovela do znatne neravnoteže i pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, te da bi tužitelju bilo otežano ostvarivanje njegovih prava kada bi se postupak vodio pred sudom koji je znatno udaljen od sadašnjeg suda koji je ujedno i sud prebivališta tužitelja.

6.5. Kako je utvrđena ništetnost članka 12. Ugovora, a obzirom da je Ugovor sastavljen i potpisan u poslovnoj jedinici (podružnici) u Š., to bi prema posebnim pravilima o mjesnoj nadležnosti sukladno članku 59. ZPP-a bio mjesno nadležan Općinski sud u Šibeniku.

7. Zbog toga je ovaj sud temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a potvrdio pobijanu odluku.

Koprivnica, 4. travnja 2024.