1

Poslovni broj Gž-531/2024-2

 

 

 

 

             

 

 

Poslovni broj: Gž-531/2024-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. J. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. P., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. V., odvjetniku u O. društvu B. i partneri, odvjetnicima iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-3154/2019-14 od 2. veljače 2024., 3. travnja 2024.

 

 

r i j e š i o j e

 

I. Odbacuje se kao nedopuštena žalba tuženika podnesena protiv dijela rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-3154/2019-14 od 2. veljače 2024. pod točkom I. izreke kojim je utvrđeno da je tužba tužitelja povučena.

 

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-3154/2019-14 od 2. veljače 2024. pod točkom II. izreke.

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

 

„I. Utvrđuje se da je tužba u ovom predmetu povučena.

 

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak u iznosu od 442,27 eura s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 02. veljače 2024. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve to u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška preko iznosa dosuđenog u točki II izreke ovog rješenja, kao neosnovan.“

 

2. Protiv ovog rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu odnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka.

Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje preinači sukladno iznesenim žalbenim razlozima.

 

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst  25/13 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

 

4. Na žalbu nije odgovoreno.

             

5. Žalba tuženika je djelomično nedopuštena, a djelomično neosnovana.              

 

6. Tijekom ovog postupka utvrđeno je da tužitelj 24. prosinca 2019. podnio protiv tuženika tužbu radi naknade štete koju je pretrpio u štetnom događaju od 14. kolovoza 2019., da je tužba dostavljena na odgovor tuženiku 22. travnja 2020., a koju je tuženik uredno primio 5. svibnja 2020., da je potom tužitelj podneskom od 21. srpnja 2020. ovu svoju tužbu povukao i da je na takvo povlačenje tužbe tuženik izričito pristao svojim podneskom od 16. rujna 2020. ( čl. 193. st. 2. ZPP) ali je zahtijevao naknadu troškova ovog postupka, nakon čega je sud prvog stupnja, pobijanim rješenjem, u točki I. izreke utvrdio da je tužba u ovom predmetu povučena, a u točki II. izreke naložio tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u ukupnom iznosu od 442,27 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Pri tome sud prvog stupnja zaključuje da tužitelju pripada pravo na zahtijevane troškove temeljem odredbe čl. 158. st. 2. ZPP, kojom je propisano da ako je tužitelj povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik, pa kako je u konkretnom slučaju tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja 16. siječnja 2020. odnosno 12. veljače 2020., dakle, nakon podnošenja odštetnog zahtjeva dana 21. listopada 2019. (list 80 spisa) te tužbe 24. prosinca 2019., to da je dužan naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u ukupnom iznosu od 442,27 eura, a koji se odnose troškove sastava odštetnog zahtjeva i sastava tužbe u iznosima od po 100 bodova prema Tbr. 7. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 – dalje: Tarife ), što uz vrijednost boda od 2,00 eura te uvećano za PDV iznosi ukupno 500,00 eura, kao trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 74,99 eura, ali obzirom da je tuženik platio tužitelju dio troškova postupka u iznosu od 132,72 eura, to da je u ovom postupku tužitelju valjalo priznati troškove postupka u ukupnom iznosu od 442,27 eura.

 

7. Ispitujući pobijano rješenje samo u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tom - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka ( čl. 365. u vezi odredbe čl. 381. ZPP ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje zakonito i pravilno.

 

8. Prije svega, u ovom postupku u odnosu na žalbu žalitelja u dijelu u kojem ističe da je tužbu tužitelja valjalo odbaciti uz primjenu odredbe čl. 282. st. 1. ZPP jer je podnesena protivno odredbama čl. 11. i 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP), valja istaknuti da je u ovom dijelu žalba tuženika nedopuštena ( čl. 358. st. 3. ZPP) jer je podneskom od 16. rujna 2020. pristao na povlačenje tužbe tužitelja, pa u ovom dijelu postupka više nema pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv dijela pobijanog rješenja kojim je utvrđeno povlačenje tužbe tužitelja ( točka I. izreke pobijanog rješenja), radi čega je u ovom dijelu žalbu tuženika valjalo, kao nedopuštenu odbaciti primjenom odredbe čl. 367. st. 1. ZPP i u odnosu na taj pobijani dio na temelju odredbe čl. 380. točke 3. ZPP riješiti kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja.

 

9. Ispitujući, pak, pobijano rješenje u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka ( točka II. izreke) u granicama žalbenih navoda žalitelja valja prije svega istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. u vezi odredbe čl. 381. ZPP na koju sadržajno ukazuje žalitelj obzirom da su u pobijanom rješenju navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedenog rješenja nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku  i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njegova zakonitost i pravilnost.

 

9.1. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354.  st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 381. ZPP, pa je žalba žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka u cijelosti neosnovana.

 

10. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

 

11. Na temelju odredbe čl. 12. st. 1. ZOOP propisano je da je odgovorni osiguratelj dužan bez odgađanja, a najkasnije u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti oštećenoj osobi pisanu odluku o odštetnom zahtjevu, i to:

– obrazloženu ponudu za naknadu štete, kada odgovornost odgovornom osiguratelju nije sporna i kada je utvrdio visinu štete ili

– utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva, kada je odgovornom osiguratelju sporna odgovornost ili kada visinu štete nije u potpunosti utvrdio.

 

12. Temeljem odredbe čl. 158. st. 1. ZPP propisano je da  iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

 

13. Cijeneći utvrđeno činjenično stanje suda prvog stupnja, koje jasno proizlazi iz dokaza priloženih uz tužbu da je tužitelj 21. listopada 2019. podnio odgovornom osiguratelju odštetni zahtjev u vezi sa navedenim štetnim događajem ( list 47 spisa) i da je protekom roka od 60 dana ( čl. 12. st. 1. ZOOP), u kojem tuženik ( odgovorni osiguratelj) nije udovoljio njegovo odštetnom zahtjevu, da je potom 24. prosinca 2019. podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari i da je tek nakon toga 16. siječnja 2020. odnosno 12. veljače 2020. tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja te sadržaj navedenih zakonskih odredbi, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženiku naložio da tužitelju naknadi troškove postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice ( čl. 158. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP), pa je žalbu žalitelja u ovom dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.

 

14. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja je na temelju odredbe Tbr. 52. st. 3. navedene Tarife, kojom je propisano da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku, pravilno troškove postupka odmjerio upravo uz primjenu odredaba navedene Tarife, pa je žalba žalitelja neosnovana i u ovom dijelu.

 

15. Slijedom navedenog, valjalo je u ovom dijelu kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 380. točke 2. ZPP riješiti kao u izreci pod točkom II. ovog rješenja.

 

Pula - Pola, 3. travanj 2024.

 

 

S u d a c:

 

Bruno Franković