- 1 -              Rev-2669/2019-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev-2669/2019-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Goranke Barać - Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. K., S., OIB … , kojega zastupa punomoćnik H. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika T. o. d.d., Z., OIB … , kojega zastupa punomoćnica K. K., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-839/2018-2 od 27. prosinca 2018,. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj Pn-269/2015-137 od 13. lipnja 2018., u sjednici održanoj 3. travnja 2024.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-839/2018-2 od 27. prosinca 2018. u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj Pn-269/2015-137 od 13. lipnja 2018. tako da je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 21.590,73 EUR sa zateznim kamatama i odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka i predmet u tome dijelu vraća tome sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

 

„I. Nalaže se tuženiku T. o. d.d. OIB: … iz Z., platiti tužitelju S. K., OIB: … iz S.,

1.-na ime naknade štete iznos od 74.300,00 kn sa zakonskom zateznom kamarom od 13. lipnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%t-na poena,

2.-na ime izgubljene zarade iznos od 21.590,73 EUR uvećan za zakonske  zatezne kamate tekuće na iznos od:

 

- iznos od 2.398,97 EUR (4.691,98 DEM) od 10.12.1996. do isplate,

- iznos od 2.398,97 EUR (4.691,98 DEM) od 10.01.1997 do isplate,

- iznos od 2.398,97 EUR (4.691,98 DEM) od 10.02.1997. do isplate,

- iznos od 2.398,97 EUR (4.691,98 DEM) od 10.03.1997. do isplate,

- iznos od 2.398,97 EUR (4.691,98 DEM) od 10.04.1997. do isplate,

- iznos od 2.398,97 EUR (4.691,98 DEM) od 10.05.1997. do isplate,

- iznos od 2.398,97 EUR (4.691,98 DEM) od 10.06.1997. do isplate,

- iznos od 2.398,97 EUR (4.691,98 DEM) od 10.07.1997. do isplate,

- iznos od 2.398,97 EUR (4.691,98 DEM) od 10.03.1998. do isplate,

po stopi:

- u razdoblju od 01.03.2002. – 31.12.2005. po stopi koju je Z. b. d.d. umjestu ispunjenja plaćala na devizne štedne uloge u EUR po viđenju,

- u razdoblju od 01.01.2006. – 31.12.2007. propisanom člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate,

- u razdoblju od 01.01.2008. do isplate, po stopi iz čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se za razdoblje od 01.01.2008. do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5%-tnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%t-na poena, sve to u protuvrijednosti kuna u odnosu na DEM odnosno EUR po Srednjem tečaju tečajne liste HNB-a na dan isplate, sve u roku15 dana.

 

II. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 9.405,00 kn kn sa zakonskim zateznim kamatama od 13.06.2018. do isplate, kao neosnovanim.

 

III. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 51.284,57 kn sa zateznim kamatama od 13. lipnja 2018. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

 

2. Drugostupanjskom presudom je odlučeno:

 

„Žalbe stranaka se djelomično uvažuju, a djelomično odbijaju kao neosnovane, te se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, broj Pn-269/2015-137 od 13. lipnja 2018.

 

              a) potvrđuje:

 

              - pobijanom dijelu točke I izreke kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 18.239,34 kn (razliku između dosuđenog iznosa od 74.300,00 kn i neožalbenog iznosa od 56.060,66 kn) sa zakonskom zateznom kamarom od 13. lipnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%-tna poena

 

              - u dijelu točke II izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se traži naplata iznosa od 9.000,00 kn uvećan za zatezne kamate na taj iznos od 13. lipnja 2018. do isplate

 

              b) preinačuje u točki I pod 2. izreke, preostalom dijelu točke II izreke i točki III izreke i sudi:

„I 2. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se traži da se naloži tuženiku platiti tužitelju na ime izgubljene zarade iznos od 21.590,73 EUR uvećan za zakonske  zatezne kamate tekuće na iznos od:

- iznos od 2.398,97 EUR (4.691,98 DEM) od 10.12.1996. do isplate,

- iznos od 2.398,97 EUR (4.691,98 DEM) od 10.01.1997 do isplate,

- iznos od 2.398,97 EUR (4.691,98 DEM) od 10.02.1997. do isplate,

- iznos od 2.398,97 EUR (4.691,98 DEM) od 10.03.1997. do isplate,

- iznos od 2.398,97 EUR (4.691,98 DEM) od 10.04.1997. do isplate,

- iznos od 2.398,97 EUR (4.691,98 DEM) od 10.05.1997. do isplate,

- iznos od 2.398,97 EUR (4.691,98 DEM) od 10.06.1997. do isplate,

- iznos od 2.398,97 EUR (4.691,98 DEM) od 10.07.1997. do isplate,

- iznos od 2.398,97 EUR (4.691,98 DEM) od 10.03.1998. do isplate,

po stopi:

- u razdoblju od 10.12.1996. – 28.02.2002. (obračunate na iznose u DEM) po stopi koju je Zagrebačka banka d.d. u mjestu ispunjenja plaćala na devizne štedne uloge u DEM po viđenju (preračunate u EUR sukladno Odluci Europskog parlamenta o stalnom paritetu DEM i EUR; 1 EUR = 1,955830 DEM),

- u razdoblju od 01.03.2002. – 31.12.2005. po stopi koju je Zagrebačka banka d.d. u mjestu ispunjenja plaćala na devizne štedne uloge u EUR po viđenju,

- u razdoblju od 01.01.2006. – 31.12.2007. propisanom člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate,

- u razdoblju od 01.01.2008. do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se za razdoblje od 01.01.2008. do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5%-tnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%t-na poena, sve to u protuvrijednosti kuna u odnosu na DEM odnosno EUR po Srednjem tečaju tečajne liste HNB-a na dan isplate, sve u roku15 dana.

 

              II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju S. K. na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć iznos od 405,00 kn sa zakonskom zateznom kamarom od 13. lipnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%-tna poena.

 

              III Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.““

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 1. t. 3. i čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, dalje: ZPP) i predložio je ovome sudu da ju preinači.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio ovome sudu da ju odbaci ili odbije i tužitelja obveže da mu nadoknadi trošak sastava toga podneska.

 

5. Ovaj sud smatra da je tužitelju drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem njome nije zadovoljan dopušteno pobijati revizijom prema čl. 382. st. 1. ZPP, jer je ta presuda donesena na temelju čl. 373.a ZPP, iako se drugostupanjski sud na tu zakonsku odredbu nije pozvao. Naime, ocjenjujući tuženikov prigovor zastare dijela predmetne tražbine drugostupanjski je sud ocijenio dokaze (isprave u spisu) na kojima prvostupanjski sud nije utemeljio činjenično stanje. Zato je predmetna revizija razmotrena kao ona iz čl. 382. st. 1. ZPP i prema kojoj tužitelj drugostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnoga postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava.

 

6. Na temelju odredbe čl. 392.a ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao u dijelu u kojem ju tužitelj revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, uzevši u obzir da je propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih ju podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

7. Revizija je osnovana.

 

8.1. Predmet spora zahtjev je tužitelja za naknadu štetu pretrpljene u prometnoj nesreći koja se dogodila 30. kolovoza 1996. od tuženika kao pravnoga sljednika štetnikova osiguratelja. Prvostupanjski je sud djelomično prihvatio tužbeni zahtjev obvezavši tuženika da tužitelju isplati na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznose kako je to navedeno u t. 1. obrazloženja ovoga rješenja. Drugostupanjski je sud djelomično prihvatio tuženikovu žalbu, ocijenivši osnovanim njegov prigovor zastare dijela zahtjeva za naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade, što je predmet zahtjeva u revizijskom stupnju ovoga postupka. Naime, drugostupanjski sud smatra da je tužitelj tijekom prvostupanjskoga postupka preinačio tužbu po osnovi naknade imovinske štete i taj zahtjev utemeljio na „bitno drukčijem činjeničnom stanju od onoga koji je prethodno bio tužbena osnova zahtjeva“, pa kako se radi o objektivnoj preinaci tužbe u smislu čl. 191. st. 1. ZPP, glede zahtjeva za naknadu imovinske štete teče nova parnica od trenutka preinake. S obzirom na to kada je tužitelj prema shvaćanju drugostupanjskoga suda podnescima preinačio tužbu, taj sud smatra da je u odnosu na ovaj zahtjev nastupila zastara u smislu čl. 376. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO).

 

8.2. Konkretno, drugostupanjski sud obrazlaže:

 

- da je tužitelj u podnesku 23. prosinca 1997. zatražio od tuženika s osnove izgubljene zarade 40.000,00 kn, a prema objašnjenju danom u tužbi navedeni iznos predstavlja štetu koju je isti pretrpio za vrijeme bolovanja, jer kao zaposleni sudski tumač za njemački i hrvatski jezik u vrijeme bolovanja nije mogao odlaziti na sud,

- da je tužitelj u podnesku od 6. srpnja 2009. naveo kako je zahtjev s osnove izgubljene zarade postavio podneskom od 23. prosinca 1997. u paušalnom iznosu, te da ga zbog proteka vremena i novih podataka „precizira“ i to tako da, između ostaloga, za razdoblje od 1. studenog 1996. do 31. ožujka 2003. potražuje mjesečni iznos od 2.398,97 EUR sa zateznim kamatama, a iz dokumentacije koju je priložio uz taj podnesak se po prvi puta saznaje da tužitelj nije bio na bolovanju, jer da je radio u slobodnom zanimanju, a iz tad priloženih ugovora o radu tužitelja i dopisa trgovačkog društva I. G. od 13. prosinca 2002. se po prvi puta vidi da je tužitelj u trenutku štetnog događaja bio zaposlen na radnom mjestu direktora u trgovačkom društvu I. G. iz O.., da je još dva mjeseca nakon nesreće ostvarivao plaću (do 31. listopada 1996.), te da su djelatnosti navedenog trgovačkog društva financiranje i posredovanje, pri čemu su poslovi koje je tužitelj obavljao na radnom mjestu bili vodeća administrativna djelatnost i poslovodstvo tvrtke, dok iz tužiteljevog iskaza proizlazi da je navedeno trgovačko društvo u njegovu vlasništvu.

 

8.3. Drugostupanjski sud zaključuje da je tužitelj prvotno tražio izgubljenu zaradu zato što je zbog pretrpljenih ozljeda u predmetnoj prometnoj nesreći bio na bolovanju, pa nije mogao obavljati posao sudskog tumača za njemački i hrvatski i ići na sud, da bi podneskom od 6. srpnja 2009. tražio izgubljenu zaradu, jer zbog ozljeda uzrokovanih predmetnom prometnom nesrećom nije mogao obavljati posao direktora u firmi u svom vlasništvu koja se bavi financiranjem i posredovanjem.

 

9. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u tužbi naveo da se dio njegova zahtjeva za isplatu odnosi na naknadu štete "zbog bolovanja u svojoj privatnoj firmi", jer nije mogao obavljati poslove sudskog tumača. U kasnijem je podnesku (od 6. srpnja 2009.) tužitelj naveo koliku je plaću ostvarivao i od kada je ne prima. Iz takvih navoda ne proizlazi da je njegov zahtjev po osnovi gubitka zarade tijekom postupka promijenjen tako da bi se radilo o tražbini zasnovanoj na drugim činjenicama. To što je drugostupanjski sud, iz isprava u spisu, zaključio da je tužitelj direktor u trgovačkom društvu u njegovom vlasništvu i da se to društvo bavi financiranjem i posredovanjem, a poslovi koje je tužitelj obavljao na radnome mjestu da su bili administrativna djelatnost i poslovodstvo tvrtke, ne znači da je tužitelj izmijenio činjeničnu osnovu zahtjeva. Činjeničnu osnovu tužbenoga zahtjeva čini ono što tužitelj navede kao činjeničnu osnovu, dakle, one tvrdnje na koje se sam tužitelj pozove obrazlažući na čemu temelji tužbeni zahtjev (čl. 186. st. 1. ZPP). To što je drugostupanjski sud utvrdio činjenično stanje prema kojemu tužitelj, navodno, nije bio na bolovanju i da prema ugovoru o radu nije obavljao poslove sudskog tumača, kao i da je „još 2 mjeseca nakon nesreće ostvarivao plaću“ ne znači da je tužitelj objektivno preinačio tužbu, a druga je stvar utječe li takvo utvrđenje na zaključak o osnovanosti tužbenoga zahtjeva.

 

10. Prema tome, drugostupanjski je sud pogrešno primijenio čl. 191. st. 1. ZPP i tako počinio bitnu povredu odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 1. toga Zakona.

 

11. Zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnoga odlučeno je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP kao u t. I. izreke kako bi drugostupanjski sud ponovno odlučio o tuženikovoj žalbi odnosno ispitao pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

 

12. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku na temelju čl. 166. st. 3. ZPP (t. II. izreke).

 

Zagreb, 3. travnja 2024.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

                                                                                                                              Renata Šantek, v.r.