- 1 -              Revd 1037/2024-2

Broj: Revd 1037/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Đ. iz K., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. & K. iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-492/2023-3 od 18. listopada 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-148/2022-4 od 2. svibnja 2023., u sjednici održanoj 3. travnja 2024.,

r i j e š i o   j e :

              Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1.              Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-492/2023-3 od 18. listopada 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-148/2022-4 od 2. svibnja 2023.

2.              U prijedlogu je tužitelj postavio sljedeća pravna pitanja:

              "1) ukoliko je tužitelj kao radnik tijekom parničnog postupka osporio kvalitetu, potpunost i vjerodostojnost evidencija o radu tuženika kao poslodavca na kome je onda teret dokaza radnog vremena ?

              2) ukoliko tuženik kao poslodavac ne vodi evidenciju o radu na propisani, uredan i točan način – može li se radno vrijeme utvrđivati drugim dokazima i to prije svega saslušanjem svjedoka radnika istog poslodavca ?

              3) da li „materijalni dokazi“ evidencija o radu tuženika kao poslodavca imaju veću pravnu snagu od „personalnih dokaza“ saslušanja većeg broja radnika istog poslodavca kada je upitna kvaliteta, potpunost i vjerodostojnost istih evidencija o radu ?

              4) ukoliko je krivnjom tuženika kao poslodavca bilo potrebno provoditi dokaze na okolnost osnovanosti tužbenog zahtjeva te provoditi financijsko-knjigovodstvena vještačenja na okolnost visine tužbenog zahtjeva - da li u tom slučaju tužitelju treba priznati barem troškove financijsko-knjigovodstvenog vještačenja ?"

3.              Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4.              Prijedlog nije dopušten.

5.              Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prvo pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je u pobijanoj presudi utvrđeno da je evidencija radnog vremena uredno vođena pa pobijana presuda nije u suprotnosti s odlukama revizijskog suda i drugostupanjskih odluka u kojima je izraženo shvaćanje da je na poslodavcu teret dokaza u situaciji kada evidencija nije uredno vođena.

6.              U drugom pitanju tužitelj polazi od pogrešne pretpostavke da poslodavac nije vodio evidenciju na propisani, uredan i točan način (jer je u postupku utvrđeno suprotno tj. da je evidencija uredno vođena), a u četvrtom pitanju polazi od pogrešne pretpostavke da je krivnjom tuženika kao poslodavca bilo potrebno provoditi dokaze na okolnost osnovanosti tužbenog zahtjeva i provoditi financijsko vještačenje zbog čega niti ta pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

7.              Vezano za treće pitanje valja reći da je pobijana odluka u skladu sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj: Rev-927/2022-2 od 7. veljače 2023. budući da je sud je u pobijanoj odluci prilikom ocjene hoće li pokloniti vjeru personalnim dokazima (iskazima tužitelja i svjedoka) ili materijalnim dokazima (evidencije radnog vremena) upravo vodio računa o svim okolnostima koje se navode u navedenoj odluci revizijskog suda (jesu li tužiteljima i svjedocima davane na uvid evidencije, jesu li na tu evidenciju tužitelj i svjedoci iznosili primjedbe do pokretanja sudskih postupaka, jesu li u upravnom postupku prije podnošenja tužbe osporavali evidencije podnoseći pisani prigovor, uzimajući u obzir protek vremena).

8.              Naime, sud je u pobijanoj odluci utvrdio da su evidencije radnog vremena davane tužitelju i svjedocima na uvid, da su ih potpisali i da do pokretanja sudskih postupaka nisu iznosili nikakve primjedbe niti su imali primjedbe nakon prijema obračuna plaće, da nisu podnosili pisane prigovore niti su prije podnošenja tužbe u upravnom postupku osporavali te evidencije.

9.              Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 3. travnja 2024.