- 1 -              Rev 664/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 664/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. Č. iz V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica B. T., odvjetnica u V., protiv tuženice Z. b. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica M. K. K., odvjetnica u Odvjetničkom društvu P. & P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-1216/2021-3 od 10. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-295/2019-35 od 15. srpnja 2021., u sjednici održanoj 3. travnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

 

              Prihvaća se revizija tuženice te se preinačuju presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-1216/2021-3 od 10. veljače 2022., i točka II. presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-295/2019-35 od 15. srpnja 2021., u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 212,75 eura te se u tom dijelu sudi:

 

              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 212,75 eura.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

              I. Ukida se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj
Gž-1216/2021-3 od 10. veljače 2022. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-295/2019-35 od 15. srpnja 2021., u dijelu pod točkom II. izreke koji se odnosi na cjelokupni iznos zateznih kamata tekućih na iznos glavnice od 1.451,39 eura i parnični trošak te se ukida presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-295/2019-35 od 15. srpnja 2021. u dijelu pod točkom II. izreke koji se odnosi na cjelokupni iznos zateznih kamata tekućih na iznos glavnice od 1.451,39 eura te u dijelu koji se odnosi na parnični trošak te se predmet u ukinutim dijelovima vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              II. Odluka o trošku povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđena je ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu, broj 7102972809 od 22. prosinca 2005. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita novčanog iznosa 35.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti u kunama i tuženice kao kreditora, u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d. odnosno sukladno Odluci o kamatnim stopama Z. b. d.d., pod točkom II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 10.935,48 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne mjesečne iznose kako je to pobliže opisano u točki I. izreke prvostupanjske presude i naloženo je tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.750,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2021. do isplate.

 

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda, a pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe.

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2231/2022-2 od 22. studenog 2022., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv odluke o troškovima sadržanim u presudi Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-1216/2021-3 od 10. veljače 2022. zbog sljedećeg pravnog pitanja:

 

              „U slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka, je li za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara ako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženica je pozivom na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku podnijela reviziju zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu tako da odbije tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.602,96 kuna sa zateznim kamatama, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.451,39 eura/ 10.935,48 kuna s pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos na ime preplaćenih iznosa kamata u odnosu na dan zaključenja ugovora o kreditu i isplaćenih iznosa kao posljedice ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koji su stranke sklopile 22. prosinca 2005., kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 35.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke.

 

9. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena u ovom stadiju postupka sporno je od kada teče zastara u situaciji kada je povećanjem tužbenog zahtjeva koje je učinjeno sukladno nalazu i mišljenju vještaka došlo do objektivne preinake tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a.

 

10. Tužitelj je podnio tzv. stupnjevitu tužbu te je nakon što je tuženica dostavila potrebnu dokumentaciju prije zaključenja prethodnog postupka podneskom od
1. srpnja 2019. zatražio je isplatu iznosa od 9.332,52 kuna. Nadalje, podneskom od 21. siječnja 2021. sukladno čl. 191. st. 1. ZPP-a objektivno je preinačio tužbu tako da je postavljeni tužbeni zahtjev za isplatu povećao na iznos od 10.935,48 kuna, tj. povećao je tužbeni zahtjev za iznos od 1.602,96 kuna te je tuženica u odnosu na povećani iznos istaknula prigovor zastare.

 

11. Pozivajući se presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. nižestupanjski sudovi zaključuju da u je konkretnom slučaju došlo do prekida zastare te da je ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, zbog sudjelovanja tuženice u postupku kolektivne zaštite potrošača, utvrđena već u tom postupku, pa da je zastarni rok počeo teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno o pravomoćnosti predmetne individualne parnice.

 

12. Kako se tužitelj pozvao na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, drugostupanjski sud prihvaća shvaćanje prvostupanjskog suda da je zastarni rok počeo teći od 13. lipnja 2014., a da je tužba podnesena 12. veljače 2019. podnesena unutar petogodišnjeg roka zastare iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 - dalje: ZOO) te nije nastupila zastara potraživanja ni u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva.

 

13. Ovakav zaključak nižestupanjskih sudova ovaj sud ne može prihvatiti.

 

14. Budući da je, kako je to pravilno zaključio sud, povećanjem tužbenog zahtjeva došlo do preinake tužbe to je za ocjenu zastare mjerodavan dan kada je podnesen novi tužbeni zahtjev, jer se glede tog zahtjeva (razlike) parnica smatra pokrenutom tek kad je istaknut taj novi zahtjev (tako i ovaj sud u Revr-1797/10 od 19. ožujka 2013., Rev x-887/15-2 od 20. siječnja 2016., Rev x-424/11 od 29. siječnja 2014., Revr-1068/16 od 9. travnja 2019 i dr.).

 

15. Zastarni rok za restitucijske zahtjeve od pet godina sukladno čl. 225. ZOO-a u konkretnom slučaju prekinut je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu i počeo je iznova teći s danom donošenja i pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. Kako je tužitelj tužbu podnio 12. veljače 2019., a povećani tužbeni zahtjev istaknuo 5. ožujka 2020. to je objektivnom preinakom tužbe od dana početka zastarijevanja 13. lipnja 2014. do dana podnošenja tog zahtjeva protekao petogodišnji zastarni rok propisan čl. 225. ZOO-a pa je u odnosu na taj dio zahtjeva iznosu od 212,75 eura (1.602,96 kuna) tuženičin prigovor zastare osnovan.

 

16. S obzirom na navedeno, odgovor na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija glasi:

 

              U slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom, kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka, za preinačeni dio tužbenog zahtjeva je nastupila zastara ako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka (tako i u Rev-406/2023-2 od 23. svibnja 2023.).

 

17. Stoga je u toč. I. izreke valjalo preinačiti nižestupanjske presude na način da je odbijen dio zahtjeva tužitelja u iznosu od 212,75 eura/1.602,96 kuna za koji je povišen tužbeni zahtjev podneskom od 5. ožujka 2020.

 

18. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti reviziju tuženice temeljem odredbe
čl. 395. st. 1. ZPP i presuditi kao u izreci ove presude.

 

19. Pobijana odluka neosnovana je i u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na iznos od 212,75 eura (1.602,96 kuna). Međutim, revizijski sud iz sadržaja nižestupanjskih presuda ne može utvrditi koji je konkretni kamatni dio tog zastarjelog glavničnog iznosa u zastari, koji je sadržan unutar iznosa pojedinačno konačno specificiranih kamatnih dijelova budući da je tužitelj mijenjao i utuženo razdoblje i iznose unutar tih razdoblja pa je tako uređenom tužbom predanom na ročištu
1. srpnja 2019. potraživao kamate na pojedine iznose od 1. studenog 2007. do 1. siječnja 2014., a u konačnom uređenom tužbenom zahtjevu od 5. ožujka 2020., potraživao je kamate od 1. siječnja 2008. do 1. prosinca 2013., pri čemu su i pojedinačni mjesečni iznosi unutar tog razdoblja potpuno različiti.

 

20. Stoga revizijski sud ne može razlučiti koliki se iznosi u tim, sada (po preinačenju) pojedinačnim iznosima zateznih kamata na pojedinačne iznose glavnice odnose na preinačeni dio pa da bi samo u odnosu na njih preinačio nižestupanjske odluke.

 

21. Slijedom navedenog, valjalo je u odnosu na dio koji se odnosi na cjelokupni iznos zateznih kamata na glavnicu od 1.451,39 eura (10.935,48 kuna) ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te je na temelju čl. 395. st. 2. ZPP odlučeno kao pod toč. I. izreke ovoga rješenja.

 

22. Budući da je zasad neizvjestan uspjeh stranaka u sporu ukinuta je i odluka o troškovima postupka pa je i u tom dijelu predmet vraćen istom sudu na ponovni postupak (čl. 164. st. 4. ZPP).

 

23. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP) te je odlučeno kao pod točkom II. ovog rješenja.

 

Zagreb, 3. travnja 2024.

 

                                                                                                                                     Predsjednik vijeća

                                                                                                                                           Ivan Vučemil, v.r.