Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj: Gž-487/2020-2
|
Republika Hrvatska Županijski sud u Dubrovniku Dubrovnik |
Poslovni broj: Gž-487/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Emira Čustovića, kao predsjednika vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Noemi Butorac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B Š iz Z, OIB …, zastupane po Z R, odvjetniku iz Z, protiv I tuženika B Š iz Z, OIB… i II tužene V G iz Z, OIB …, oboje zastupani po J G, odvjetnici iz Z, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2223/17-67 od 19. ožujka 2020., na sjednici vijeća održanoj dana 6. ožujka 2024.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 05.12.2014. između S Š (OIB:…) iz Z, u svojstvu primatelja uzdržavanja, i I tuženika B Š (OIB: …) iz Z, kao u svojstvu davatelja uzdržavanja, a koji ugovor je potvrđen (solemniziran) 05.12.2014. od strane javnog bilježnika V K iz Z, pod brojem OV-...
II. Određuje se brisanje zabilježbe postojanja ugovora iz točke I ove presude u zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu glede jednopolovinskog (1/2) suvlasničkog udjela nekretnine upisane u zemljišnoknjižnom odjelu Zagreb, Općinskog građanskog suda u Zagrebu u z.k.ul. k.o. , poduložak stambena zgrada sagrađena na k.č.br. , po novoj izmjeri k.č.br. k.o. S, zajedno sa zemljištem na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine, i to stan u III (trećem) katu koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 63,25 čm (a glede kojeg udjela je trenutno uknjiženo pravo vlasništva u korist S Š (OIB:… iz Z, a koja zabilježba je određena rješenjem zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-12011/15 donesenog temeljem prijedloga zaprimljenog od strane tog suda 18.03.2015. godine.
III. Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima."
II Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 05.12.2014. između S Š (OIB:…) iz Z, u svojstvu primatelja uzdržavanja, i I tuženika B Š (OIB:…) iz Z, kao u svojstvu davatelja uzdržavanja, a koji ugovor je potvrđen (solemniziran) 05.12.2014. od strane javnog bilježnika V K iz Z, pod brojem OV-….
II. Određuje se brisanje zabilježbe postojanja ugovora iz točke I ove presude u zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu glede jednopolovinskog (1/2) suvlasničkog udjela nekretnine upisane u zemljišnoknjižnom odjelu Zagreb, Općinskog građanskog suda u Zagrebu u z.k.ul. k.o. S, poduložak , stambena zgrada Z, sagrađena na k.č.br. , po novoj izmjeri k.č.br. k.o. S zajedno sa zemljištem na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine, i to stan u III (trećem) katu koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 63,25 čm (a glede kojeg udjela je trenutno uknjiženo pravo vlasništva u korist S Š(OIB: …) iz Z, a koja zabilježba je određena rješenjem zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-12011/15 donesenog temeljem prijedloga zaprimljenog od strane tog suda 18.03.2015. godine.
III. Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima."
III Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 24.750,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 19.03.2020. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 05.12.2014. između njezine majke S Š u svojstvu primatelja uzdržavanja te I tuženika u svojstvu davatelja uzdržavanja zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju predmet kojega je 1/2 dijela suvlasničkog udjela na stanu u pobliže opisanom u izreci presude. Navodi da su tužiteljica, I tuženik i II tužena nasljednici (djeca) pokojne S Š. Tužiteljica smatra predmetni ugovor ništetnim jer je pokojna Slavica Šimunec bila u trenutku njegovog sklapanja psihički nesposobna za rasuđivanje, odnosno nesposobna shvatiti značaj i svrhu citiranog pravnog posla, a isti nije bio izraz njezine slobodne i osobne volje. Stoga tužiteljica predlaže da sud presudom utvrdi predmetni ugovor ništetnim, podredno da isti raskine jer davatelj uzdržavanja nije ispunjavao svoje ugovorne obveze s obzirom da se nalazio na izdržavanju zatvorske kazne, sve uz brisanje zabilježbe toga ugovora kod zk odjela ovoga suda, i sve uz naknadu parničnog troška.
Tuženici se u odgovoru na tužbu istoj u cijelosti protive, ističu da je pokojna S Š bila ovisna o tuđoj pomoći, međutim nije bila niti nesposobna za rasuđivanje niti psihički nestabilna. Tuženici ukazuju da je upravo po prijedlogu tužiteljice tijekom 2014. odnosno 2015. godine proveden postupak lišenja poslovne sposobnosti pokojne S Š te je utvrđeno da nema elemenata za lišenje, što je sve bilo nakon sklapanja spornog ugovora. Nadalje, tuženici ističu da je od 2014. godine pokojna S Š prekinula svaki kontakt s tužiteljicom, pri čemu je zbog straha od tužiteljice čak promijenila bravu na vratima stana. Osporavaju da bi postojali razlozi za raskid ugovora jer je I tuženik svoje obveze uredno izvršavao, a u vrijeme dok se nalazio na izdržavanju zatvorske kazne u njegovo ime brigu o majci vodila je njegova sestra - ovdje II tužena, kao što su to stranke ugovorom i predvidjele. Nadalje, ističu da je po otpustu s izvršenja kazne 30.12.2015. pa do majčine smrti 12.12.2016. I tuženik u cijelosti o S Š preuzeo svu brigu i njegu, a u konačnici i podmirio troškove pogreba. Predlažu tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu parničnog troška.
U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o doživotnom uzdržavanju (list 4), rješenje o nasljeđivanju O-9690/16 (list 8), potvrdu MUP-a (list 27-28), potvrdu Ministarstva pravosuđa (list 30), zdravstveni karton (list 63-117), izvješće o intervenciji sa službenim zabilješkama (list 121-135), nalaz vještaka dr. G M (list 144), iskaze stranaka (list 152-155), očitovanje vještaka dr. G M (list 160 i 483), iskaze svjedoka S V, M T, M B i B K (list 171-173), patronažni zdravstveni karton (list 184-245), iskaz svjedoka G B (list 254), dopunski nalaz vještaka (list 253), iskaz svjedoka M R (list 481) i L H (list 481).
Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev neosnovanim u cijelosti, a također je neosnovan i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.
Među strankama je nesporno da je dana 05.12.2014. između pokojne S Š u svojstvu primatelja uzdržavanja te I tuženika u svojstvu davatelja uzdržavanja zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju predmet kojega je 1/2 dijela suvlasničkog udjela na stanu u pobliže opisanom u izreci presude. Nesporno je i to da su tužiteljica, I tuženik i II tužena djeca pokojne S Š i njezini zakonski nasljednici. Sporno je da li postoje razlozi zbog kojih bi predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju bio ništav, odnosno da li postoje razlozi za njegov raskid.
Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz saslušanjem parničnih stranaka i svih svjedoka koje su stranke predložile.
Tužiteljica saslušana kao stranka iskazuje da su njezini zadnji kontakti s majkom bili u listopadu 2014. godine te da su ju u daljnjim kontaktima spriječili brat i sestra - tuženici. Naime, krajem listopada 2014. tražila je majku u njezinom stanu, ali ona joj je kroz zatvorena vrata rekla da ju ne poznaje, da joj neće otvoriti i da od tužiteljice ne treba ništa jer sada o njoj vodi brigu V. Nakon toga do smrti majke tužiteljica s njom nije bila više u kontaktu niti ju je ikada vidjela. Ističe da je pok. S Š 2004. godine imala jedan moždani udar, a 2010. drugi, te je u biti protiv svoje volje smještena na rehabilitaciju u K T gdje je 2010. dobila emboliju pluća, zapletaj crijeva i srčani udar. Od tih teških dijagnoza majka se polako oporavljala, tijekom 2014. već se bila dobro fizički oporavila, bila je jaka, kretala se samostalno, ali uz pomoć hodalice, uzimala je redovito terapiju. No početkom 2014. godine ona se psihički promijenila, postala je tužna kao da je van sebe, povučena, potištena i preplašena. Pitala je tužiteljicu da li zna da B (tužiteljičin brat - I tuženik) mora u zatvor, to ju jako brinulo i plašilo, spomenula je da joj je on rekao da će se u zatvoru objesiti. Također je znala reći da joj B govori da ne želi da mu se itko pača u stan, da traži da se cijeli stan prepiše na njega, ali da mu to ne pripada. Tužiteljica iskazuje da za ugovor o doživotnom uzdržavanju nije znala sve do majčine smrti, smatra da je zaključen u tajnosti i na prevaru. Otkada je prestala kontaktirati sa svojom majkom u listopadu 2014., tužiteljica navodi da se je kod susjeda raspitivala o stanju majke i oni su joj rekli da je majka u stanu, da je dobro i da nema ništa neobično, da viđaju II tuženu koja je u nekoliko navrata vodila majku liječniku, da brat dolazi iz zatvora povremeno, a sestra češće. Naime, ono što je tužiteljica svakodnevno radila do listopada 2014., a odnosilo se na kuhanje, čišćenje, pranje, donošenje lijekova, pelena i hrane majci, nakon tog razdoblja preuzela je II tužena. Iskazuje da je materijalno stanje I tuženika bilo loše, da nakon smrti svoje supruge on jedno vrijeme nije radio, zaposlio se 2008. i plaćao kredite, a zapravo ga je hranila i uzdržavala majka. Navodi da je točno da je inicirala postupak lišenja poslovne sposobnosti svoje majke, nema točnih saznanja o tome kako je to završilo, zna da su djelatnici Centra saznali da je majka dobro i da sestra o njoj vodi brigu, a detalje o tome ne zna.
I tuženik u iskazu navodi da je ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključio sa svojom majkom na njezinu inicijativu. Navodi da je ona bila normalna, svjesna, orijentirana u prostoru i vremenu, potpuno kontaktibilna i razumna osoba, jedino što se otežano kretala uz pomoć hodalice. Iskazuje da se je majci u stan vratio nakon smrti supruge 2008. godine i od tada je s njom živio i o njoj brinuo, pa je majka sama odlučila ostaviti mu za to svoj stan nakon smrti, govoreći da su sestre već dobile svoje. U vrijeme 2014. godine tužiteljica bi povremeno doista dolazila u stan majke, majka joj je davala novac za hranu i ona bi ponekad nešto skuhala ili počistila, ali njezini odnosi s majkom bili su izuzetno poremećeni i loši. Nadalje I tuženik navodi da je u listopadu 2014. otišao na izdržavanje zatvorske kazne zbog prometne nesreće koju je skrivio, točno je da se majka zbog toga brinula, kao što bi se brinula i svaka majka. Međutim, II tužena je u tom razdoblju bila uz nju i u dogovoru je uskakala kad god je bilo potrebno. Iskazuje nadalje da je na prvi vikend došao već nakon dva mjeseca, a nakon toga gotovo svaki mjesec dva ili tri puta za vikende, jer je bio primjerenog ponašanja, a izdržavanje kazne zatvora završio je u prosincu 2015. godine. Navodi da je točno da je majka imala mirovinu od oko 2.400,00 kn te slovensku mirovinu po ocu, no troškove života i režija su dijelili, majka nije puno trebala niti je puno tražila, bila je jednostavna i skromna osoba. I tuženik se nakon izdržavanja zatvorske kazne vratio na posao u Konzum gdje je imao plaću oko 3.200,00 kn, nastavio je brinuti o majci svakodnevno sve do njezine smrti u prosincu 2016., a u konačnici je i platio pogreb. Bio je obaviješten o postupku lišenja poslovne sposobnosti koji je pokrenula tužiteljica, djelatnici Centra za socijalnu skrb bili su doma, razgovarali su s majkom i ustanovili su da je majka potpuno normalna i prisebna osoba i da lišenje nije potrebno. Tužiteljica je od zaključenja ugovora do smrti majke u njihovom stanu bila samo jednom na Božić, pokušala je nasilno ući, ali majka je prije toga promijenila bravu jer su njihovi odnosi bili poremećeni, pa majku dakle uopće nije niti vidjela. Majka je uredno i svakodnevno uzimala lijekove koji su joj prepisivani, do zadnjeg dana bila je prisebna i svega svjesna, umrla je u svome stanu, naprosto je uvenula. Iskazuje da se nakon povratka s izdržavanja kazne vratio se doma s ušteđevinom jer je u zatvoru radio i za to dobivao oko 1.000,00 kn mjesečno. Točno je da je dobio odgodu izdržavanja zatvorske kazne od 6 mjeseci koju je tražio kako bi organizirao skrb oko majke.
II tužena V G saslušana kao stranka iskazuje da je 2014. godine I tuženik, koji je s majkom živio u zajedničkom domaćinstvu od 2008. godine, trebao otići na odsluženje kazne zatvora. Majka je sama tada inicirala zaključenje ugovora o doživotnom uzdržavanju, znala je i bila svjesna da je brat o njoj skrbio i htjela mu je ostaviti stan u kojem živi s obzirom da je kćerima za života razdijelila imovinu. Interesirala se kod susjeda kako to realizirati, a bojala se da tužiteljica neće poštivati njezinu odluku jer su njihovi odnosi bili loši i poremećeni, gdje je dolazilo i do fizičkog nasilja zbog kojeg je bilo više prijava policiji. II tužena navodi da je bila upoznata sa željom svoje majke da zaključi predmetni ugovor, čak ju je zajedno s I tuženikom vozila javnom bilježniku. Njezino zdravstveno stanje psihički je praktički sve do smrti bilo dobro, ona je doista imala dva moždana udara, ali mentalno je bila potpuno u redu, sve je pamtila do zadnjeg dana svoga života, jedino što se otežano kretala. Ona ju je sama pitala da li bi htjela po potrebi zamijeniti I tuženika u uzdržavanju, s obzirom da on ide na izdržavanje kazne, na što je II tužena pristala i to su također stavili u ugovor. Javni bilježnik je sve majci objasnio, ona je ugovor u potpunosti shvatila i potpisala ga je. U vrijeme dok je brat bio na izdržavanju kazne, II tužena je živjela u svom stanu u neposrednoj blizini majčinog stana, a i radi u vrtiću u Š pa je majci dolazila svakodnevno dva puta na dan, iako je ona bila samostalna i htjela je što više toga napraviti sama. Brat je dolazio svakog vikenda zbog primjerenog ponašanja, a i prije toga je brinuo o majci. Navodi da tužiteljica od zaključenja ugovora pa do majčine smrti majku uopće nije vidjela. Nakon povratka s izdržavanja kazne brata je čekao posao jer je bio dobar radnik, ali je iskoristio bonus pa je ponovno počeo raditi tek 02.10.2016. kako bi bio što više s majkom. Iskazuje da majka nije smatrala da je potrebno obavještavati tužiteljicu o zaključenom ugovoru, kao što niti ostalu djecu nije obavijestila o tome da je upravo tužiteljici darovala kuću u Z.
Svjedokinja S V je kao terenska medicinska sestra nakon operacije srca u 7. mjesecu 2010. godine dobila nalog da obiđe S Š i da procjenu njezinog zdravstvenog stanja te je na temelju toga pokrenut sustav zdravstvene njege u kući. U tom smislu od 2010. pa do njezine smrti obilazila je pok. S Š otprilike jednom mjesečno i radila svaki puta novu procjenu njezinog zdravstvenog stanja. Iskazuje da je zdravstveno stanje pok. S Š bilo dosta teško, ona je bila slaba i u lošoj fizičkoj kondiciji. Međutim, tijekom 2014. svjedokinja smatra da je njezino psihičko zdravstveno stanje dosta nazadovalo, ona je ponavljala jedno te isto, gubila se. Ljude iz svoje okoline je prepoznavala, no bila je nesretna, nezadovoljna, uzrujana te većinom sama u kući. Do 2014. godine brigu o pok. S Š vodila je njezina kćerka B koju je viđala gotovo svaki put kada je došla, a dolazila je nenajavljeno. Pokojna S bila je čista, uredna, opskrbljena, u kući je bilo skuhano i oprano. Nakon 2014. godine misli da je došlo do konflikta i poremećenih odnosa između njezine djece, koliko joj je poznato B je izbačena iz stana, što je S uzrujalo, ponavljala je stalno da ju B pokušava prevariti, bila je uznemirena. U tom razdoblju svjedokinja je otežano ulazila u stan jer joj je trebalo dugo da otvori vrata, čini joj se da joj je trebalo i duže vremena da ju prepozna, odnosno da shvati zašto je uopće tamo. Nije primijetila da pok. S u tom razdoblju pije. Navodi da je u svojoj praksi imala situacija da je kao zdravstveni djelatnik upozorila obitelj na potrebu pokretanja postupka lišenja poslovne sposobnosti ukoliko bi smatrala da za to postoji potreba, no u konkretnom slučaju do toga nije došlo niti je takav razgovor obavila. Nakon 2014. godine u nekoliko navrata u predmetnom stanu vidjela je B Š poznato joj je da je on živio s majkom i da je bio radno aktivan, a u tijeku posjeta u jutarnjim satima obično je radio. Svjedokinja iskazuje da se fizičko stanje pok. S Š u pogledu higijene pogoršalo nakon 2014. godine, ne na način da je tamo vladala nebriga, ona je i dalje bila uredna i čista te je doma bilo skuhano i pospremljeno, ali postala je inkontinentna, otežano se kretala, nije mogla sama na WC i fizičko stanje joj se generalno pogoršalo, a čini joj se i psihičko, što je išlo postupno i dovelo do toga da ona 2016. više nije razaznavala ljude niti znala gdje se nalazi.
Svjedokinja M T je susjeda i živi u istoj ulici, pokojnu S Š je često viđala u šetnji, na putu do crkve i slično. Uvijek bi popričale, ona je bila tiha i mirna, nikada se ni na što nije žalila. U zadnjih par godina prije njezine smrti viđala ju je rijetko jer je bila nepokretna, a zadnji put ju je vidjela možda mjesec ili dva prije no što je umrla, stajala je na nogostupu ispred zgrade, u pratnji kćeri V. I tada ju je prepoznala i obradovala joj se, iako je bila jako slaba. Ne zna detalje o njezinim raspolaganjima imovinom, ali jednom prilikom je rekla da je svakom od djece dala ponešto i da se riješila problema, a radi se o razgovoru od prije 20 i više godina. Iskazuje da je uz pok. S viđala njezinog sina B koji se vratio živjeti s majkom, dolazila je i kćer V, a viđala je tu i tamo i kćer B.
Svjedokinja M B od 2005. godine živi u istom ulazu. Poznavala je pok. S, češće ju je viđala dok je hodala i bila pokretna, izlazila i išla u crkvu, a nakon što je više boravila u krevetu, ponekad bi ju znala obići u njezinom stanu, pitati kako je ili joj odnijeti kolača. To je uvijek bilo u prisustvu njezine kćeri B koja je boravila s majkom i bila u stanu. Nakon što je B tamo prestala dolaziti, svjedokinja navodi da niti ona više nije dolazila obilaziti pok. S. Iskazuje da je ona 2014. godine bila slaba, ali svaki puta ju je prepoznala, obradovala joj se, ponudila ju je sokom ili kavom i malo su popričale. Njezinog sina je počela viđati nakon što se vratio majci nakon ženine smrti, a drugu kćer poznaje iz stubišta.
Svjedok B K je otac djeteta tužiteljice B Š, i iako s njom više nije u vezi, poznavao je njezinu majku. Poznato mu je da je B 2014. izbačena iz stana svoje majke, njezine stvari iznesene su u hodnik, a prije toga ona je redovito vodila brigu o svojoj majci. Iskazuje da je u tom razdoblju 2014. pok. S bila bolesna, slabo pokretna, B joj je osigurala njegu i brinula o njoj. No ona ga je svaki puta prepoznala, pričala je normalno, znala je tko je i bila je kontaktibilna. Jedino je zadnje vrijeme bila opsjednuta svojim sinom B smatrala je da je jadan jer je dobio zatvorsku kaznu zbog prometne nesreće, to ju je mučilo i stalno je o tome pričala i to ponavljala. O ugovoru o doživotnom uzdržavanju svjedok nije imao saznanja, a nakon što je B Š izbačena iz njezinog stana ne zna tko je brinuo o pokojnoj S. Međutim, poznato mu je da je u zadnjim kontaktima s njom pok. S bila izrazito protiv svoje kćerke V, govorila je da je s njom bila u sudskom sporu, da ju je vrijeđala.
Svjedokinja G B stranke poznaje jer su stanovali u istoj ulici, poznavala je i njihovu majku pok. S Š međutim u njezin stan dolazila je rijetko. Poznato joj je da je majka stranaka S Š imala moždani udar i nakon toga nije ju vidjela niti jednom pa ne može reći kakvo je bilo njezino stanje.
Svjedok M R je poznavao pok. S od udaje pa sve do njezine smrti. Zadnji puta vidio ju je prije negdje 4 ili 5 godina, bila je slabo pokretna, a kćer B dovela ju je automobilom u posjetu. Normalno su razgovarali, bila je kontaktibilna i prisebna, a nakon toga do njezine smrti još su se više puta čuli telefonom, uvijek ga je prepoznavala i bilo joj je drago što ga čuje jer su bili bliski. Poznato mu je da je više godina prije svoje smrti pok. S Š raspodijelila svoju imovinu, da je kćerki B poklonila neku nekretninu u Z, da je drugoj kćeri pripala garsonijera, a da stan u kojem živi treba pripasti njezinom sinu B. Poznato mu je također da su brigu o pok. S vodili starija kćerka V i sin B koji je majci doselio nakon smrti supruge. Što se tiče kćerke B, pok. S mu se žalila da su s njom jako narušeni odnosi, da joj je verbalno više puta prijetila telefonom, čak i dolazila na adresu predmetnog stana, zbog čega je namjeravala promijeniti telefonski broj.
Svjedokinja L H je supruga od bratića tužiteljice i tuženika, poznavala je i njihovu majku pok. S Š. Zadnji puta vidjela ju je negdje 2013. godine kada ju je kćerka B dovela na groblje, pa su svratili i u njihovu kuću koja je u blizini. Ona se tada kretala sporo i uz pomoć hodalice, no prepoznala ju je i normalno je razgovarala, a nakon toga sve do njezine smrti S Š nije niti vidjela niti čula.
Sud je svim saslušanim svjedocima u bitnom poklonio vjeru jer su iskazivali logično, životno, uvjerljivo te ni na koji način nisu zainteresirani za predmet spora. Pritom sud posebno smatra bitnima iskaze svjedokinje T, koja je pokojnu S Š vidjela svega mjesec dana prije njezine smrti (a gotovo dvije godine nakon sklapanja spornog u govora) te ju opisuje kao slabu osobu, ali navodi da ju je prepoznala, obradovala joj se, da je bila kontaktibilna i zbrinuta. Nadalje, svjedoci K i B uvjerljivo su iskazivali o stanju pokojne S Š negdje tijekom 2014. godine, dakle upravo u referentno vrijeme kada je sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju, te navedeni istu opisuju kao kontaktibilnu, veselu i normalnu osobu. Nadalje, sud također vjeruje i iskazu svjedoka R koji je pokojnu S Š poznavao gotovo čitav život, a do same njezine smrti s njom se viđao i kontaktirao telefonom te iskazuje da ga je uvijek prepoznavala, da joj je bilo drago što ga čuje te da su o njoj tuženici dobro vodili brigu. Konačno, svi navedeni svjedoci potvrđuju da su tuženici bili ti koji su o majci zadnje dvije godine vodili brigu, kao i da su njezini odnosi s tužiteljicom bili narušeni, što u bitnom niti među strankama nije bilo niti sporno.
Iako iskaz svjedokinje S V u nekim svojim dijelovima upire na to da je pokojna S Š u svom psihičkom stanju bila nazadovala, analizom cjelokupnog iskaza te svjedokinje sud smatra da navedeno nije bilo takve mjere da bi opravdavalo zaključak o njezinoj nesposobnosti za rasuđivanje. Naime, sama svjedokinja iskazuje da ju je S Š uvijek prepoznavala, ali i to da nije smatrala potrebnim pokretati postupak lišenja poslovne sposobnosti, iako je to u nekim drugim slučajevima u svojoj praksi činila, što ukazuje na to da je zdravstveno stanje pokojne S Š bilo zadovoljavajuće, odnosno sukladno njezinoj dobi i bolestima. Konačno, ta svjedokinja potvrđuje da oko pokojne S Š nije vladala nebriga, da je bila uredna i čista te da joj je doma bilo skuhano i pospremljeno, odnosno ista samo iskazuje o inkontinentnosti, otežanom kretanju i fizičkom slabljenju pokojne S Š. Tu također valja istaknuti da se navodi svjedokinje da pokojnica nije razaznavala ljude niti znala gdje se nalazi odnose na razdoblje iz 2016. godine, dakle dvije godine nakon sklapanja spornog ugovora, pa ne podupiru niti zaključak o nesposobnosti za rasuđivanje u vrijeme sklapanja ugovora, a još manje zaključak o eventualnom neispunjenju istoga.
Po prijedlogu tužiteljice, a kako sud nije imao dovoljno stručnih znanja analizirati medicinsku dokumentaciju te navode iz zdravstvenog kartona pokojne S Š, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. G M. Iz njegovog nalaza i mišljenja proizlazi da se pokojnica nije liječila po psihijatru, da se u medicinskoj dokumentaciji nalazi dijagnoza anksioznog poremećaja te su zabilježene promjene poput usporavanja kognicije i redukcije kognitivne fleksibilnosti, što se sve tumači u sklopu normalnih s dobi uvjetovanih, odnosno moraju se razlikovati od promjena uzrokovanih demencijom ili bolesti. Postoji podatak o dva moždana udara, no nema podataka o posljedičnom razvoju demencijskog procesa. Vještak zaključuje da je razina intelektualno-mnestičkog funkcioniranja pokojne S Š u vrijeme sklapanja ugovora bila takva da se ne nalazi elemenata koji bi ukazivali na neospornu i jasno izraženu psihopatološku simptomatiku niti postoje dokazi bi dovodili u pitanje njezinu sposobnost za rasuđivanje, slijedom čega vještak smatra da je ista mogla shvatiti značenje potpisivanja ugovora o doživotnom uzdržavanju u svojstvu primateljice uzdržavanja.
Navedenom nalazu i mišljenju prigovarala je tužiteljica smatrajući da su anksiozni poremećaj te dva moždana udara imali izravni utjecaj na svijest i shvaćanje pokojne S Š kao i da vještak nije uzeo u obzir činjenicu da je ista uslijed moždanih udara pretrpjela višestruka oštećenja osnovnih moždanih funkcija.
Vještak je na prigovore tužiteljice iz podneska od 01.02.2018. naveo da je nalaz i mišljenje sačinio temeljem detaljne analize podataka iz spisu priložene medicinske dokumentacije te je zaključke donio temeljem stručnog znanja i kliničkog iskustva. Kao što je vidljivo, iz preslike zdravstvenog kartona je razvidno da je pok. S Š od 1995. pa do 2015. koristila anksiolitik Praxiten odnosno Oksazepam uz dijagnozu anksioznog poremećaja odnosno prvotno neuroze, a navedena dijagnoza ni na koji način nije od utjecaja na sposobnost razumijevanja. Pokojna je u dva navrata preboljela moždani udar, no u medicinskoj dokumentaciji se nigdje ne opisuje eventualna simptomatika koja bi ukazivala na posljedično zakazivanje intelektualnih funkcija. Također navodi i potvrdu liječnika opće medicine iz svibnja 2015., dakle pola godine nakon potpisivanja spornoga ugovora u kojoj nadležna liječnica nije našla elemenata koji bi govorili za eventualnu intelektualnu redukciju pokojne. Ističe da u preslici zdravstvenog kartona nije našao podatak da je pokojna konzumirala alkohol na način štetne uporabe ili ovisnosti. Na upit pun. tužiteljice da li kombinacija alkohola i Praxitena može djelovati na ubrojivost, vještak odgovara da, ukoliko je prisutna znatna alkoholemija (razina alkohola u krvi) u kombinaciji sa benzodiazepinima, ista može utjecati kako na stanje svijesti, tako i na sposobnost rasuđivanja.
Vještak je nadalje po nalogu suda izvršio uvid u patronažni zdravstveni karton pokojne S Š te je utvrdio da u istom nije pronašao novih elemenata koji bi bili od značaja na njegove ranije zaključke iz nalaza i mišljenja. Istom utvrđenju ponovno je prigovarala tužiteljica navodeći da vještak nije uzeo u obzir da iz dokumentacije proizlazi da je pokojna bila izrazito lošeg općeg stanja niti je vodio računa o tome da je ista bila opterećena lošom obiteljskom situacijom.
U svom očitovanju na prigovore tužiteljice vještak je naveo da u ovakvoj vrsti medicinskog vještačenja od isključive je relevantnosti analiza i vrednovanje podataka iz medicinske dokumentacije, kao i da se ni na koji način ne može upuštati u vjerodostojnost iskaza sudionika u postupku, što spada u isključivu nadležnost suda, pa makar se radilo i o osobi medicinske struke. Svoj vještački nalaz i mišljenje sačinio je temeljem detaljne analize podataka iz medicinske dokumentacije u spisu te analizom iste nije utvrdio medicinsko utemeljenih dokaza u vidu izražene psihopatološke simptomatike, a koja bi bila od utjecaja na sposobnost rasuđivanja pok. S Š. Ističe da lijekovi anksiolitik Diazepam odnosno Oksazepam služe prvenstveno za ublažavanje osjećaja napetosti i tjeskobe, a i u funkciji su regulacije sna, odnosno da lijekovi koji su propisivani kod pokojne u uobičajenim dozama također ne utječu na sposobnost rasuđivanja. Doze su vidljive iz zdravstvenog kartona i citirane u nalazu i mišljenju, no ne možemo znati koliko je ukupno količinu lijekova pokojna uzimala, a navedene dijagnoze u pravilu nemaju nekakav nagli nastanak. Što se tiče navoda u nalazu i mišljenju pod točkom 1.C gdje je navedeno da je pacijentica lošeg općeg stanja, iz istog može zaključiti da se radilo o općem fizičkom stanju, što je bio i razlog dolaska patronažne sestre. Vještak navodi da su u konkretnom slučaju bilješke svjedokinje S V uzete u obzir kao vid medicinske dokumentacije i utoliko ih je cijenio u nadopuni nalaza.
Nakon tako obrazloženog i sačinjenog nalaza i mišljenja stranke istom više nisu prigovarale niti su stavljale daljnjih dokaznih prijedloga, a sud je isti prihvatio u cijelosti kao stručan te utemeljen na analizi dostupne medicinske dokumentacije i pravilima medicinske znanosti, smatrajući da je vještak svojim očitovanjem odgovorio na sva sporna pitanja i u cijelosti udovoljio zadatku suda.
Odredbom čl. 276 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu ZOO) propisano je da je za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje toga ugovora, dok je odredbom čl. 322 istog Zakona propisano da je ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan.
Iz ranije utvrđenog činjeničnog stanja sud zaključuje da nema elemenata koji bi ukazivali na nesposobnost za rasuđivanje pokojne S Š u vrijeme sklapanja spornog ugovora, pa stoga niti na ništetnost samog ugovora. Navedeni zaključak sud izvodi prvenstveno analizirajući vještački nalaz i dovodeći ga u vezu s iskazima saslušanih svjedoka tijekom postupka, kako je to ranije u ovoj presudi već obrazloženo. Pritom valja istaknuti da zadatak suda nije bio utvrditi da li je pokojna S Š eventualno bila nesposobna za rasuđivanje u kasnijem razdoblju sve do svoje smrti (tijekom 2015. odnosno 2016. godine) već je zadatak bio utvrditi njezino kognitivno stanje u trenutku zaključenja predmetnog ugovora, pri čemu čak i sama tužiteljica ne tvrdi da bi isto bilo takvo da njezina majka ne bi mogla shvatiti značenje svojih postupaka. Upravo suprotno, sama tužiteljica u svom iskazu navodi da je njezina majka bila potištena i preplašena, poglavito zbog činjenice da je njezinog sina čekalo odsluženje zatvorske kazne, no nikako da bi njezino stanje bilo takvo da ne bi mogla upravljati svojim postupcima niti ih razumjeti.
Pritom valja istaknuti i da je sud izvršio uvid u presliku spisa koji je vođen pred Centrom za socijalnu skrb Zagreb, Ured Susedgrad po prijedlogu tužiteljice za lišenje poslovne sposobnosti njezine majke te je u tom spisu utvrđeno da nema elemenata za pokretanje postupka lišenja, pri čemu je izvršen razgovor s S Š, analizirana je sva medicinska dokumentacija te je iz službene bilješke od 09.06.2015. razvidno da S Š razumije razlog dolaska, izražava svoje želje, opisuje događaje iz prošlosti, orijentirana je u prostoru i vremenu, navodi točne podatke o sebi i djeci te je kontaktibilna, orijentirana u prostoru i vremenu, upućena u svoje zdravstveno stanje, motivirana za liječenjem i svjesna svojih ograničenja. Radi se o službenoj zabilješci socijalne radnice koja je svakako dovoljno educirana dati stručnu procjenu određene osobe, pri čemu je period te procjene bio više mjeseci nakon sklapanja spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju, dakle svakako u relevantnom vremenskom periodu.
U konačnici, a kako je to ranije već navedeno, niti svjedoci saslušani tijekom postupka u bitnom ne upućuju na drugačiji zaključak, neovisno o tome što je hijerarhijski za ocjenu sposobnosti za rasuđivanje svakako na prvom mjestu medicinska dokumentacija i nalaz vještaka.
Slijedom navedenog, dio zahtjeva koji se odnosi na ništavost ugovora valjalo je odbiti kao u točki I izreke.
Što se pak tiče točke II izreke koja se odnosi na raskid ugovora, sud je mišljenja da niti za navedeno nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 360 ZOO-a, odnosno da nije došlo do neispunjenja obveza od strane I tuženika. Upravo suprotno, sama tužiteljica u svom iskazu navodi da je njezina sestra (II tužena) preuzela brigu o onome što je nekada za majku činila tužiteljica (kuhanje, čišćenje, pranje, donošenje lijekova, mijenjanje pelena), što znači da su se obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju ispunjavale upravo kako to u ugovoru i stoji, pri čemu nema zapreke da za davatelja uzdržavanja to učini neka druga osoba, konkretno ovdje II tuženica, što su ugovorne strane i ugovorom predvidjele kao mogućnost.
Osim toga, i svi svjedoci, uključujući i S V koja je u domaćinstvu pokojne S Š dolazila gotovo svakodnevno, potvrđuju da oko nje nije vladala nebriga, da je bila uredna i čista, da je oko nje bilo skuhano i pospremljeno, odnosno da su upravo tuženici o svojoj majci brinuli. Nadalje, s obzirom da sama tužiteljica uopće nema saznanja kako su se izvršavale obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju u vrijeme njegovog trajanja kroz dvije godine, jer sa svojom majkom u tom periodu zbog narušenih odnosa nije kontaktirala, to je nejasno na temelju čega uopće tvrdi da su ispunjeni uvjeti za raskid.
Slijedom ranijeg utvrđenja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev valjalo je odbiti i presuditi kao u točki II izreke.
Temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a, tuženicima zastupanim po odvjetniku, a s obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev i vrijednost predmeta spora dosuđena je naknada koja se odnosi na: sastav odgovora na tužbu i podneska od 10.10.2019. (Tbr. 8/1) - po 250 bodova, te zastupanje na ročištima 05.10.2017., 19.02.2018., 07.06.2018., 17.10.2018., 07.02.2019., 10.10.2019., 15.01.2020. i 24.02.2020. (Tbr. 9/1) - po 250 bodova, ukupno 2250 bodova odnosno 22.500,00 kn. Tom iznosu pridodano je uvećanje od 10 % na ime zastupanja dva tuženika, odnosno 2.250,00 kn, pa ukupan trošak tuženika iznosi 24.750,00 kn, sve primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Zakona i tarife sudskih pristojbi te čl. 155 ZPP-a.
Na tako utvrđeni trošak tuženicima pripada zakonska zatezna kamata od dana donošenja odluke po stopi čl. 29 ZOO-a jer trošak ima značaj glavnice, pa obveza tužiteljice na naknadu tog troška dospijeva s danom donošenja presude kao ovršne isprave, sve u smislu čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona.
Dubrovnik, 6. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća
Emir Čustović v.r.