- 1 -              Revd 660/2024-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 660/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. V. iz P., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik S. S., odvjetnik u P., protiv tuženice Opće bolnice P. - Ospedale Generale di P., P., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik E. S., odvjetnik u P., radi isplate, odlučujući o prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž R-61/2022-2 od 28. rujna 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr-110/2019-30 od 26. svibnja 2022., u sjednici održanoj 3. travnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prijedlozi tuženice i tužiteljice za dopuštenje revizije odbijaju se u dijelu koji se odnose na postavljena pravna pitanja.

 

II. Prijedlozi tuženice i tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuju se u dijelu koji se odnose na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Stranke su podnijele prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž R-61/2022-2 od 28. rujna 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr-110/2019-30 od 26. svibnja 2022. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu te zbog povrede temeljnih prava tuženice zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

2. Tuženica je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavila sljedeća pravna pitanja:

 

„1. Legitimno očekivanje stranaka u postupku je i primjena odredaba KU kao i dodataka KU na način kako one glase i u periodu u kojem su na snazi i u primjeni. Ako je Dodatkom III KU utvrđeno da se za sate određene u prekovremenom radu plaćaju dodaci od 01. travnja 2020. godine pa nadalje i ne utvrđuje retroaktivnu primjenu, neovisno o tumačenju i zauzetom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (koje je suprotno ugovornoj volji stranaka i doneseno  prije zaključenja Dodatka III KU), da li sud primjenjuje Dodatak III KU i utvrđuje da se dodaci na plaću sa sate odrađene u prekovremenom radu plaćaju od 01. travnja 2020. godine, dakle ne prije tog datuma neovisno o periodu utuženja, ili primjenjuje shvaćanje VS RH koje je doneseno prije stupanja na snagu opisanih ugovornih odredbi?

 

2. Može li pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zamijeniti ugovornu volju stranaka koja je utvrđena drugačije od shvaćanja VSRH i zauzeta u odredbama KU i u Zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba KU koji su obveznu za ugovorne strane?

 

3. Može li se pravno shvaćanje Vrhovnog suda primjenjivati retroaktivno na raniji period, iako je prava volja ugovornih stranaka utvrđena KU i Zaključcima zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba KU koji se na te odredbe odnose, te konačno u Dodtaku III KU koji je u primjeni od 01. 4. 2020. godine, izražena drugačije od shvaćanja Vrhovnog suda?

 

4. Da li je došlo do povrede postupovnog prava koja ugrožava pravnu sigurnost, uz povredu prava stranke na pravičan sudski postupak koji uključuje pravo na obrazloženu sudsku presudu, kada je drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi tuženika propustio uzeti u obzir sve relevantne činjenice i pravne propise koji su mjerodavni za ocjenu žalbenih razloga i za ocjenu ispravnosti prvostupanjske presude (plaćanje dodataka na sate prekovremenog rada u skladu sa odredbama KU i Dodatkom III KU), a osobito kada obrazloženje odluke ne sadrži ocjenu svih žalbenih navoda pa tako nti onih od osobitog značaja (primjena plaćanja dodataka na sate u prekovremenom radu u skladu sa odredbama KU i Dodatkom III KU od 01. 04.2020.) niti jasne razloge iz kojih bi se moglo provjeriti na kojim utvrđenima i kojim pozitivnim pravnom propisima je ista utemeljena?"

 

3. Tužiteljica je u prijedlogu za dopuštenje revizije navela da je podnosi zbog revizijskih pitanja:

 

"1. Kako se pravilno računa redovan mjesečni fond radnih sati primjenom Zaključka 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora?

 

2. Da li redovan mjesečni fond sati mora biti jednak za sve radnike sukladno Zaključku 153?

 

3. Da li se državni blagdani mogu smatrati radnim danima u smislu Zaključka 153., a sve obzirom na odredbu iz čl. 1. st. 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH (NN 110/19) vezano za odredbu iz čl. 9. st. 3. Zakona o radu?"

 

4. Odgovori na prijedloge za dopuštenje revizije nisu podneseni.

 

5. Polazeći od odredbe članka 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP vijeće je ocijenilo da pravna pitanja koja je tuženica naznačila u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

5.1. U odnosu na pitanja koja je tuženica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije treba navesti da je u ovoj pravnoj stvari tužbenim zahtjevom za isplatu obuhvaćeno razdoblje od 1. listopada 2013. do 30. lipnja 2018., a tuženica se u pitanjima postavljenim u prijedlogu za dopuštenje poziva i referira na ("KU i Zaključke zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba KU koji se na te odredbe odnose, te konačno na Dodatku III KU koji je u primjeni od 01. 4. 2020.") kolektivni ugovor, zaključke zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba kolektivnog ugovora te na Dodatak III kolektivnog ugovora koji je u primjeni od 1. travnja 2020. bez jasnog određivanja o kojim zaključcima zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba kolektivnog ugovora se radi. Osim toga, u ovoj pravnoj stvari odluka o tužbenom zahtjevu nije donesena pozivom na Dodatak III KU. Također ovdje treba navesti da se tuženica u pitanjima postavljenim u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva na pravno shvaćanje ovoga revizijskog suda, ali pritom točno ne naznačuje na koje pravno shvaćanje revizijskog suda se postavljena pitanja odnose.

 

5.2. Pitanja koja je tuženica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije ne predstavljaju pravna pitanja koja bi omogućila revizijskom sudu da pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. ZPP tuženici dopusti reviziju i potom u revizijskom postupku zauzme pravno shvaćanje o njima. Naime, da bi revizijski sud mogao dopustiti pravno pitanje sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP potrebno je da predlagateljica određeno postavi pravno pitanje te se u samom pitanju, kao i u prijedlogu za dopuštenje revizije, pozove na odgovarajuće materijalne propise o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, kako bi se, potom, o tako određeno postavljenom i dopuštenom pravnom pitanju moglo meritorno odlučivati i zauzeti pravno shvaćanje prilikom odlučivanja o  reviziji podnesenoj zbog dopuštenog pravnog pitanja.

 

5.3. Kroz četvrto postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica želi ukazati na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP. No, prema ocjeni vijeća tuženica navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da joj je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.

 

6. Odlučujući o dopuštenosti tužiteljičinog prijedloga za dopuštenje revizije, postupajući sukladno odredbi čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da pitanja koja je tužiteljica naznačila u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

6.1. Tužiteljica postavljenim pitanjima zapravo problematizira način izračuna mjesečnog fonda radnih sati prema Zaključku broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora. Međutim, u odnosu na postavljena pitanja drugostupanjski sud nije izrazio pravno shvaćanje koje bi bilo u suprotnosti s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci Rev 290/2021 od 1. lipnja 2021. i drugim (tako i u odluci broj Revd-1794/2023-2 od 16. studenoga 2023.).

 

7. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije stranaka nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a stavak 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b stavak 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.

 

8. Prema ocjeni vijeća stranke navodima iznesenim u prijedlozima za dopuštenje revizije nisu učinile vjerojatnim da im je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

 

Zagreb, 3. travnja 2024.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Pajalić, v.r.