1

Poslovni broj: 8 P-324/2023-28

 

 

 

                                                                                                               

Poslovni broj: 8 P-324/2023-28

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Jadranki Orlović, u pravnoj stvari tužiteljice P. N. B., iz F., nasljednice pokojnog J. N., zastupana po punomoćniku N. B., odvjetniku u N. M., protiv 1. tuženika V. M., OIB: … i 2. tuženice M. M., OIB: …, oboje iz N. M.,  zastupanih po punomoćniku Ž. P., odvjetniku u V., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon provedene glavne rasprave zaključene 23. veljače 2024., u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, dana 3. travnja 2024. kao dana donošenja i objave presude,

 

p r e s u d i o j e

             

              I. Raskida se Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen između prednika tužiteljice P. N. B., iz F., J. N. kao primatelja uzdržavanja te 1. tuženika V. M., OIB: … i 2. tuženice M. M., OIB: …, oboje iz N. M., kao davatelja uzdržavanja, sklopljen dana 10. svibnja 2021. u formi javnobilježničkog akta kod javne bilježnice A. L. M., posl. br: OU-146/2021 te se nalaže tuženicima da tužiteljici predaju u posjed sve nekretnine koje su predmet gore navedenog Ugovora, sve u roku od 15 dana.

 

              II. Određuje se u Zemljišnoknjižnom odjelu u N. M. uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju iz točke I. od 10. svibnja 2021. posl. br: OU-146/2021, koja provedba je izvršena rješenjem tog odjela broj posl. broj: Z-8803/2021 od 25. svibnja 2021.              

 

              III. Nalaže se 1. tuženiku V. M., OIB: … i 2. tuženici M. M., OIB: …, oboje iz N. M., da tužiteljici P. N. B., iz F., naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 5.513,68 EUR (slovima: pet tisuća petsto trinaest eura i šezdeset osam centi), sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude, 2. travnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se preostali dio njihovog zahtjeva za naknadu parničnog troška od 2.614,94 EUR odbija.

 

              IV. Zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova odbija se kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

              1. Prednik tužiteljice J. N. podnio je ovom sudu 17. lipnja 2021. tužbu protiv tuženika radi raskida ugovora o dosmrtnom uzudržavanju s prijedlogom za određivanje privremene mjere. U tužbi navodi da je kao primatelj uzdržavanja, 10. svibnja 2021. s tuženicima, kao davateljima uzdržavanja sklopio Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju u formi javnobilježničkog akta kod javne bilježnice A. L. M., posl. br: OU-146/2021 kojim je na tuženike, na svakog u 1/2 dijela, prenio vlasništvo sljedećih svojih nekeretnina pobliže navedenih u tom ugovoru, a ostavio je tuženicima i svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu koju bude imao u času smrti. Tuženici su se za uzvrat obvezali doživotno ga uzdržavati i to u kući tuženih na adresi N. M., što je ugovoreno je između ostalog, kao uvjet valjanosti Ugovora. Ugovoreno je i da tuženici odmah stupe u posjed predmetnih nekretnina što su oni i učinili, a odmah su i u zemljišnim knjigama ishodili prijenos prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime. Ubrzo nakon sklapanja Ugovora odnosi među strankama su se počeli pogoršavati. Tuženici su zahtijevali da primatelj uzdržavanja sam financira svoje uzdržavanje pa su tako od njega na ime uređenja kupaonice koju bi on koristio tražili 3.000,00 kn, na ime kupnje televizora za njegovu sobu daljnji iznos od 3.000,00 kn koji novac im je i dao. Povremeno su tražili novac za kupnju namirnica pa im je primatelj uzdržavanjau više navrata davao po 200,00 kn na koji način im je dao ukupno oko 2.000,00 kn, a tuženik je i prodao tužiteljev kotao za rakiju za iznos od 2.300,00 kn i novac uzeo za sebe. Nakon toga počeli su zahtijevati da im svaki mjesec daje polovicu svoje mirovine na što nije želio pristati i pogoršanje njihovih odnosa je kulminiralo na način da su tuženici faktično raskinuli Ugovor te he tuženik J. N. sa svim njegovim osobnim stvarima 7. lipnja 2021. odvezao natrag u njegovu kuću u G. i više nemaju nikakvih kontakata, a tužitelj si traži smještaj u nekom staračkom domu. Tuženici su izražavali spremnost na sporazumni raskid Ugovora, ali su to uvjetovali isplatom daljnje novčane svote uz već sav ranije primljeni novac, na što J. N. nije pristao pa je budući da tuženici ne pristaju na sporazumni raskid Ugovora, podnio ovu tužbu kojom je zatražio raskid Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

 

              2. Tuženici u odgovoru na tužbu potvrđuje da su stranke sklopile Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju prema kojem je prednik tužiteljice primatelji, a oni davatelji uzdržavanja, koji je solemniziran po javnom bilježniku, ali smatraju da tužbeni zahtjev nije osnovan. Navode da su svoje obveze iz Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju uredno i pravodobno izvršavali, da je do sklapanja ugovora došlo na inicijativu prednika tužiteljice koji im je iskazao povjerenje, da su neistinite tvrdnje da im je prednik tužiteljice povremeno davao novac za kupnju namirnica i da su zahtijevali da im daje polovicu svoje mirovine, pa stoga ne pristaju na raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju utemeljen na tvrdnjama prednika tužiteljice iz tužbe jer su iste neistinite, bez ikakve dokazne i činjenične podloge, a imaju i uvredljiv i klevetnički sadržaj. Predlažu da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

 

              3. Tijekom postupka je prednik tužiteljice J. N. umro, pa je sud Rješenjem poslovni broj: 8 P-416/2021-11 od 14. srpnja 2022. odredio prekid postupka zbog smrti tužitelja J. N., a Rješenjem poslovni broj: 8 P-416/2021-17 od 14. ožujka 2023. je odredio nastavak postupka s njegovom nasljednicom P. N. B. kao tužiteljicom.

 

              4. Tijekom dokaznog postupka pročitana je dokumentacija u spisu predmeta: Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 10. svibnja 2021. (stranice 7-11 spisa), Rješenje ZK odjela u N. M. (stranice 12-14 spisa), Smrtni list (stranica 54 spisa), Rješenje o nasljeđivanju (stranice 67-68 spisa), Izvješće OB V. od 21.1.2021. (stranica 83 spisa), sms poruke (stranica 87-97 spisa), saslušani su svjedoci M. Š., D. Z., B. Š. i A. K. te su saslušani tužiteljica i tuženici kao stranke u svrhu dokazivanja. Naknadno, nakon zaključenja prethodnog postupka po tužiteljici dostavljena dokumentacija, sms poruke s komunikacijom između tužiteljice tuženika i prednika tužiteljice (dokumentacija na stranicama 87-97 spisa) nije uzeta u obzir, jer su tuženici istom raspolagali i prije zaključenja prethodnog postupka, a prema čl. 299. Zakona o parničnom postupku Stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke, tijekom glavne rasprave mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, što ovdje nije slučaj, a nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.

 

              5. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je  tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti.

 

              6. Predmet ovog spor je zahtjev prednika tužiteljice J. N., a sada njegove nasljednice P. N. B. koja je nakon njegove smrti ušla u ovaj spor kao tužiteljica za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je njezin prednik sklopio s tuženicima.

 

              7. Među strankama nije sporno:

 

              - da su prednik tužiteljice J. N. kao primatelj uzdržavanja i tuženici kao davatelji uzdržavanja 10. svibnja 2021. sklopili Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojim je prednik tužiteljice na tuženike, na svakog u 1/2 dijela, prenio vlasništvo svojih nekretnina pobliže navedenih u tom ugovoru te ostavio tuženicima i svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu koju bude imao u času smrti, a tuženici su se za uzvrat obvezali doživotno ga uzdržavati.

 

              - da je prednik tužiteljice kraće vrijeme živio u kući tuženika te da u vrijeme podnošenja tužbe više nije živio kod njih.

 

              8. Sporno je da li je osnovan zahtjev prednika tužiteljice, a nakon njegove smrti njegove nasljednice koja je ušla u ovaj spor kao tužiteljica, kojim se traži raskid Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 10. srpnja 2021.

 

              9. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da se raskid predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju traži zbog toga što su se međusobni odnosi između prednika tužitelja J. N. kao primatelja uzdržavanja i tuženika kao davatelja uzdržavanja trajno poremetili do te mjere da su tuženici faktično raskinuli predmetni ugovor te je 1.tuženik tužitelja s njegovim osobnim stvarima 7. lipnja 2021. odvezao natrag u kuću u G. u kojoj je živio prije preseljenja kod tuženika nakon čega više nisu u kontaktu, pa je tužitelj zatražio smještaj u staračkom domu, a i zbog toga što tuženici nisu izvršavali preuzete obveza davanja uzdržavanja. U tužbi se izričito ne navodi da se raskid traži zbog promijenjenih okolnosti zbog kojih bi predniku tužiteljice ispunjenje preuzete ugovorne obveze bilo pretjerano otežano ili bi mu nanijelo pretjerano veliki gubitak. Sud je se unatoč tome, budući da se u tužbi navodi da je prednik tužiteljice vraćen na adresu kuće u kojoj je ranije živio iako nije bio sposoban sam se brinuti o sebi te je bio prinuđen tražiti si smještaj u nekom domu, da su dakle okolnosti nakon sklapanja predmetnog ugovora bitno promijenile, na osnovu čega se može zaključiti da se raskid traži i po toj osnovi, odlučivao i o tome da li su ostvareni uvjeti za raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti uslijed kojih bi predniku tužiteljice J. N. ispunjenje preuzete ugovorne obveze prijenosa svoje imovine na tuženika nanijelo pretjerano veliki gubitak.

 

              10. Za rješavanje ovog spora treba primijeniti mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu ZOO), Prema čl. 586. st. 1. ZOO Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju (uz istodobni prijenos imovine) obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga se strana obvezuje da će mu za života prenijeti svu ili dio svoje imovine, a prema čl. 589. tog ZOO na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju na odgovarajući se način primjenjuju odredbe toga Zakona o ugovoru o doživotnom uzdržavanju. Prema odredbi čl. 583. st. 2. i ZOO ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju strane žive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor, ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju strane žive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor, a prema st. 3. tog članka svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze. S obzirom na to da su ugovorne strane živjele zajedno, što se i navodi u toč. IV. Ugovora te se određuje da je to uvjet valjanosti ugovora, u ovom slučaju se može tražiti raskid ugovora po osnovu toga što su se odnosi ugovornih strana toliko poremetili da je zajednički život postao nepodnošljiv. Nadalje, postoji mogućnost i raskida Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zbog izmijenjenih okolnosti prema čl. 369. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, prema kojem ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine, na koju upućuje i čl. 584. st. 1. tog zakona prema kojem se na ugovor o doživotnom uzdržavanju primjenjuju opće odredbe ovoga Zakona o izmijenjenim okolnostima, jer je ta odredba propisan kao dodatna mogućnost raskida ugovora u svrhu zaštite one ugovorne strane kojoj bi zbog nastupanja nepredvidivih izmijenjenih okolnosti bila dovedena u takvu nepovoljnu poziciju zbog koje joj je takva zaštita potrebna, pa se stoga njezina primjena ne može isključiti. Prema čl. 371. Zakona o obveznim odnosima pri odlučivanju o izmjeni ugovora, odnosno o njegovu raskidu sud će se rukovoditi načelom savjesnosti i poštenja, vodeći računa osobito o svrsi ugovora, o podjeli rizika koja proizlazi iz ugovora ili zakona, o trajanju i djelovanju izvanrednih okolnosti te o interesima obiju strana.

 

              11. Na temelju dokumentacije u spisu predmeta sud je utvrdio:

             

              - čitanjem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 10. srpnja 2021. sud je utvrdio da su prednik tužiteljice kao primatelj uzdržavanja i tuženici kao davatelji uzdržavanja sklopili predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju u formi javnobilježničkog akta kod javne bilježnice A. L. M., posl. br: OU-146/2021 kojim je prednik tužiteljice na tuženike, na svakog u 1/2 dijela, prenio vlasništvo svojih nekretnina pobliže navedenih u tom ugovoru, a ostavio je tuženicima i svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu koju bude imao u času smrti, da su se tuženici obvezali doživotno ga uzdržavati na način određen u toč. IV. Ugovora i to u kući tuženih na adresi N. M., što je između ostalog ugovoreno kao uvjet valjanosti Ugovora, da je J. N. nakon dogovora o sklapanju ugovora preselio u kuću davatelja uzdržavanja, da tuženici odmah stupaju u posjed nekretnina čije vlasništvo je ugovorom preneseno na njih te da Ugovor ne sadrži odredbe o raskidu ugovora.

 

              - čitanjem Rješenja ovog suda poslovni broj: Z-8803/2021 od 25. svibnja 2021. da je na temelju prethodno navedenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju dopušten upis prava vlasništva na nekretninama prednika tužiteljice J. N. čije vlasništvo je Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju preneseno na tuženike za korist tuženika.

             

              12. O predmetu spora iskazivali su svjedoci koji imaju određena saznanja o tome te tužiteljica i tuženici.

 

              - iz iskaza svjedoka M. Š. i D. Z. proizlazi da je prednik tužiteljice J. N. dva mjeseca bio kod tuženika u njihovoj kući na uzdržavanju, da su se posvađali pa se tužitelj zbog toga vratio u svoju kuću, a onda je smješten u Dom, da je da je tužitelj bio nezadovoljan zbog odnosa s tuženicima, da je u vezi s tim je izražavao nezadovoljstvo te da je u više navrata bio u bolnici. jer je bio operiran, amputirana mu noga.

- iz iskaza svjedokinje B. Š. proizlazi da se kod prednika tužiteljice J. N. pojavila potreba za pomoći i njegom u 2021. godini kad je postao nepokretan i završio u kolicima, da mu je isprva ona pomagala,  da je to prestala činiti kad joj je rekao da je s tuženicima sklopio darovni ugovor i da će se oni brinuti o njemu, da se ubrzo preselio k njima u njihovu kuću gdje je živio kratko vrijeme, da ju je  za mjesec dana nazvao i rekao joj da se mora vratiti u svoju kuću, jer se tuženici ne brinu o njemu, da su tražili od njega da im da svoju mirovinu i kupuje stvari za njihovu kuću, da je dao novce za kupaonu, kupio televizor, da su tražili od njega da daje novac za prehranu, da su uzeli njegov kotao za pečenje rakije, da nije mogao živjeti sam bez pomoći pa se preselio se u Dom gdje je bio zbrinut i gdje je živio godinu dana do svoje smrti, da je s J. N. bila u dobrim odnosima, da joj je o svojim lošim odnosima s tuženicima zbog kojih je otišao od njih govorio kad bi ga posjetila u bolnici gdje ga je posjetila dva puta, a zadnji puta prije Uskrsa, rekao joj da su ga vratili u njegovu kuću i više se nisu brinuli za njega, da je on sam plaćao dom, primao je mirovinu iz F. i uvijek je imao novce, da ga je jednom posjetila dok je bio smješten u domu, a i čula se s njim preko telefona i raspitivala se o njegovom zdravlju, da je bila u kontaktu i sa tužiteljicom putem telefona, ali ne često, jer ona živi u F., a telefonski razgovori su skupi, a i srela se s njom kada je došla u posjet svojem ocu dok je još bio u kući, da se ista također žalila na ponašanje tuženika, i ona je rekla da je sramota što su tuženici opljačkali pok. J. N. tijekom mjesec dana dok je bio kod njih, a onda ga vratili njegovoj kući i ostavili ga bez ikakve pomoći.

              - iz iskaza svjedoka A. K. proizlazi da je kao zaposlenik Doma prednika tužiteljice J. N. u više navrata vozio u V. u Zavod i Banku kako bi si sredio da dobiva mirovinu iz F. na svoj račun u H. kad su se pojavili problem s plaćanjem doma, da je to uspio srediti uz pomoć gospođe S. i direktora Banke, pa su računi za dom bili plaćeni, da mu je J. N. rekao da je morao odseliti od tuženika s kojima je živio, jer nisu htjeli primiti u kuću i njegovu bivšu suprugu s kojom se pomirio pa je htio i dalje živjeti s njom te da je s tuženicima potpisao Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, ali da ga želi raskinuti zbog bivše supruge koju tuženici nisu htjeli prihvatiti u svoju kuću pa je za njom otišao u Dom, da nema saznanja o tome kakvi su bili odnosi između pok. J. N. i tuženika u vrijeme kad je J. N. bio smješten kod njih niti o tome da li su tuženici dolazili u posjetu J. N. dok je bio smješten u Domu, tamo ih nikada nije vidio, ali je telefonski kontaktirao sa V. M., koji mu je jednom prilikom kad ga je nazvao rekao da neće podmiriti, da su njegove kartice i računi za dom u Domu te da se od tuda plate, a da će on po Ugovoru on biti dužan njega sahraniti i da će onda preuzeti račune.

 

              13. O predmetu spora su iskazivale i stranke, a njihovi iskazi su proturječni.

             

              - tužiteljica u svom iskazu tvrdi da je pokojni J. N. nakon što je otišao kod tuženika platio sve sa svojom penzijom iz F., platio televizor, uređenje kupaonice, da je snosio sve svoje troškove prehrane iako je bilo dogovoreno da će ih snositi tuženici, da su ga stalno su ga tražili novac pa su se svađali zbog toga te se htio vratiti natrag na svoje gdje je prije stanovao, a tuženici su ga zapravo tjerali iz svoje kuće i tražili da se vrati u kuću gdje je prije živio, gdje je i vraćen iako je bio u invalidskim kolicima te je ostao bez ikakve pomoći, da je bila u F. pa nije mogla ništa učiniti, ali je pitala je oca da li želi živjeti s njima u F., da je nakon toga dobio tražio smještaj u staračkom domu koji je sam plaćao mirovinom iz F., da ga je povremeno posjećivala samo sestra B. Š., da se čitava mirovina trošila za plaćanje troškova doma, da je prije sklapanja predmetnog ugovora bila u kući tuženika, da su joj rekli da će dobro brinuti o njezinom ocu, ali da to neće biti besplatno, da su izričito rekli da žele očevu kuću i da će ju uzeti kad on umre, ali da će se brinuti o ocu, da im je rekla da se njezin brat i sestra ne slažu s tim, ali nije mogla donijeti odluku umjesto svoga oca koji je bio potpuno priseban, da je s ocem imala kontakte, razgovarala je s ocem i sa tuženicima putem telefona, da je  tuženicima slala sms poruke, da su joj tuženici slali fotografije oca samo kad je bio kod njih te da da je oca ona pokopala.

 

- 1. tuženik V. M. u svom iskazu navodi da je u kontakt s prednikom tužiteljice J. N. došao u mjesecu ožujku 2021. preko konobarice iz obližnjeg ugostiteljskog objekta i rekla da ga trebaju neki gospodin u invalidskim kolicima i gospođa koja ne zna hrvatski koji su ga kad su došli k njemu zamolili da uzme na skrb J. N. napomenuvši da je to dobro za njega, jer je njegova supruga medicinska sestra, a da će im J. N. zauzvrat dati sve što ima, da njegova djeca nemaju ništa protiv toga, da je nakon toga u prisustvu javnog bilježnika i dva svjedoka sastavljen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju predmet ovog postupka, da je J. N. živio kod njih i imao sve što mu je trebalo, ništa mu nije ne nedostajalo, da su vodili brigu o njemu, da nije imao novaca, rekao nam je da mu je tužiteljica ukrala 20.000,00 EUR i da je morao živjeti kod prijateljice Irene dok je bio u F., jer je ostao bez novaca, zbog toga što mu je tužiteljica uzela novac i u nju više nije imao povjerenja, da J. N. nije bio u dobrim odnosima sa tužiteljicom da su se brinuli o njemu i davali mu sve što mu je trebalo dok je bio kod njih u kući te smo ga redovito posjećivali dok je bio u bolnici, II. tuženica mu je nosila palačinke u bolnicu i drugu hranu koja mu je trebala, da je tužiteljica s njim kontaktirala samo telefonski, od kad ga je ostavila kod njega nije mu došla u posjetu, niti je vodila brigu o njemu, da im je zahvaljivala zbog toga što vodimo brigu o njezinom ocu, da je prije nego je J. N. otišao u starački dom dok je još bio kod njih, k njemu je u dva navrata došao odvjetnik B. i sjeća se da mu je isti jednom prilikom rekao V. što si to uzeo k sebi", da je od njih otišao, jer je htio k njima dovesti svoju bivšu ženu iz staračkog doma, čemu smo se mi protivili, jer to nije bilo dogovoreno, a i ona je bila zbrinuta u domu od strane Centra pa se to bez dozvole Centra niti ne bi moglo učiniti.

- 2. tuženica u svom iskazu navodi da se pridružuje iskazu 1.tužitelja V. M., da je sve bilo u redu nakon što je J. N. 8. ožujka 2021. došao k njima, da se jako brinula o njemu i njegovom zdravlju, došao je invalidskim kolicima, ujutro ga je presvlačila, sve mu pripremila, a muž je bio uz njega dok se nije vratila s posla, da ga je nakon mjesec dana podigla prvo na štake, s kojima je polako hodao po dvorištu, a ubrzo je počeo i sam hodati uz pomoć štaka, da je kad se lijepo oporavio pozvao javnog bilježnika, bio je posve priseban i s bilježnikom je dogovorio sastavljanje predmetnog ugovora, da je kod njih živio u odvojenom dijelu kuće i imao svoju kupaonicu, ali je mogao koristiti i druge dijelove kuće, družio se s nama, ručao je s nama, gledao televiziju, vozili su ga kad je trebao negdje ići, da je sve bilo u redu dok jednog dana nije rekao mužu da bi htio da uzmu k njima njegovu bivšu suprugu, a kad na to nisu pristali postao je nezadovoljan, stalno je bio na telefonu, a onda ga je posjetio odvjetnik N. B., nakon čega im je rekao da ide u dom u čemu ga nismo sprječavali, rekli su mu "vi o tome odlučujete, kod nas imate sve što vam treba, brinemo se o vama", na što im je rekao "vi se ne brinite ja želim ići k svojoj ženi, imam svoju mirovinu" i potom je otišao u isti dom gdje se nalazila i njegova bivša supruga, pripremila mu je sve stvari za dom, nije točno da su ga ostavili, već su ga odveli u dom po njegovoj želji, da se brinula o njemu kao o svom rođenom ocu, jer je tako odgojena, da su kad je otišao u dom, kontaktirali dom i rekli da im da jave ako bilo što treba ili nije u redu, a nakon nekog vremena je od doma im je ispostavljen račun na iznos od 3.000,00 HRK za koji im je rečeno d aga trebaju platiti ako si J. N. ne sredi isplatu francuske mirovine, a nakon nekoliko dana su ih nazvali i rekli da je to sredio pa da ne trebaju platiti taj račun, da ga nisu mogli posjećivati prva dva mjeseca, jer je bio COVID, od kojeg je obolio i J. N. i od tada mu se počelo narušavati zdravstveno stanje, 2021. na jesen je završio prvo u bolnici u V. pa u K., a na kraju u bolnici u N. M., da su  pratili njegovo zdravstveno stanje, imaju njegovu medicinsku dokumentaciju i kontaktirali su s liječnicima u vezi njegovog liječenja, da ga je posjećivala kad je premješten u bolnicu N. M., jer je zaposlena u bolnici pa je smjela kod njega ići, donosila mu je hranu, odjeću i sve što mu je trebalo, a tome je obavještavala tužiteljicu i slala joj očeve slike iz bolnice, da su plaćali sve račune za kuće čije vlasništvo je prenio na njih i do zadnjeg časa su se brinuli za njega, da su u vezi s tim kontaktirali telefonski i putem sms-a s tužiteljicom i ona im je stalno zahvaljivala što su se brinuli za njega, javili su joj kad je umro i htjeli su ga pokopati prema njegovim željama, ali im je pogrebnik rekao da ga ne mogu pokopati, jer je to stopirala tužiteljica koja im je javila da ga ona želi kremirati, da su pogreba su došli do kuće, upalili lampaše i otišli doma, a drugi dan je došla tužiteljica i razbacala sve lampaše koje su oni upalili, a i došla je k njima s tetom, nagovarati ih da odustanu od ugovora.

14. Nakon pomne analize iskaza svjedoka i stranaka sud je zaključio da se na temelju iskaza svjedokinje B. Š. i tužiteljice koje navode da tuženici nisu izvršavali svoje obveze skrbi za pokojnog J. N. iz U. o dosmrtnom uzdržavanju  koji su proturječni iskazima tuženika koji tvrde da su sve preuzete obveze uredno izvršavali, ne može se sa sigurnošću utvrditi da li su tuženici to činili ili ne budući da su i navedene svjedokinja kao sestra pokojnog J. N. i teta tužiteljice, a i stranke zainteresirani za ishod ovog spora, pa nije moguće ocijeniti čiji iskaz je vjerodostojan, a čiji nije. S obzirom na to sud smatra da nije moguć raskid predmetnog Ugovora o doživotnom s osnova neizvršavanja preuzetih ugovornih obveza od strane tuženika kao davatelja uzdržavanja, jer nema dokaza da isti te svoje obveze nisu izvršavali.

15. Iz iskaza svih svjedoka, pa i stranaka međutim nedvojbeno proizlazi da su prednik tužiteljice J. N. i tuženici živjeli u zajedničkom domaćinstvu kod tuženika, da su se njihovi odnosi narušili i znatno pogoršali i to tako jako da njihov suživot u zajedničkom domaćinstvu više nije bio moguć, pa je zbog toga i prestao odlaskom J. N. iz kuće tuženika, a njegov život u zajedničkom domaćinstvu s tuženicima je prema toč. IV. st. 4. Ugovora uvjet valjanosti ugovora.

16. S obzirom na to da predmeti ugovor ne sadrži i odredbe o raskidu ugovora, glede toga se primjenjuju gore citirane odredbe čl. 583 i čl. 369. Zakona o obveznim odnosima. Budući da prema odredbi čl. 583. st. 2. ZOO, koja se kao što je prethodno rečeno primjenjuje i na ugovore o dosmrtnom uzdržavanju, ako ugovorne strane žive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor, po stavu ovog suda nije bitno da li je do poremećaja međusobnih odnosa došlo zbog neizvršavanja preuzetih ugovornih obveza  od strane tuženika kao što proizlazi iz iskaza svjedokinje B. Š. i tužiteljice ili nekog drugog razloga, zbog toga što je J. N. tražio da tuženici prime u kuću i njegovu bivšu suprugu s kojom se pomirio, kao što proizlazi iz iskaza svjedoka A. K. i tuženika, a niti to tko je od ugovornih strana uzrokovao poremećaj međusobnih odnosa. S obzirom na to da su ugovorne strane živjele zajedno, što se i navodi u toč. IV. Ugovora te se određuje da je to uvjet valjanosti ugovora, a iz provedenih dokaza proizlazi da su se odnosi između ugovornih stranama kraće vrijeme nakon uspostave života u zajedničkom domaćinstvu teško i trajno poremetili zbog čega njihov daljnji suživot u kući tuženika postao nepodnošljiv i više nije bio moguć, što je imalo za posljedicu odlazak J. N. iz kuće tuženika,  u ovom slučaju se raskid ugovora primarno može tražiti na temelju odredbe čl. 583. st. 2. ZOO, što je u ovom slučaju prednik tužiteljice J. N. i zatražio, a nakon njegove smrti to traži tužiteljica kao njegova nasljednica. Stoga sud zahtjev tužiteljice za raskid ugovora po tom osnovu ocjenjuje osnovanim.

              17. Raskid Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju je u ovom slučaju moguć i zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora na temelju čl. 369. st. 1. ZOO kojim je propisano da ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine, na koju upućuje i čl. 584. st. 1. tog zakona prema kojem se na ugovor o doživotnom uzdržavanju primjenjuju opće odredbe ovoga Zakona o izmijenjenim okolnostima, jer je ta odredba propisan kao dodatna mogućnost raskida ugovora u svrhu zaštite one ugovorne strane kojoj bi zbog nastupanja nepredvidivih izmijenjenih okolnosti bila dovedena u takvu nepovoljnu poziciju zbog koje joj je takva zaštita potrebna pri čemu će se sud rukovoditi načelom savjesnosti i poštenja, vodeći računa osobito o svrsi ugovora, o podjeli rizika koja proizlazi iz ugovora ili zakona, o trajanju i djelovanju izvanrednih okolnosti te o interesima obiju strana. U činjeničnoj osnovi tužbe prednik tužiteljice navodi da su se ubrzo nakon sklapanja ugovora, u vremenu od 10. svibnja 2021. kad je ugovor sklopljen pa do 17. lipnja 2021. kad je podnesena tužba za raskid ugovora okolnosti bitno promijenile, život u zajedničkom domaćinstvu s tuženicima je prestao, prednik tužiteljice je ostao bez potrebne brige i skrbi i bez kuće u kojoj je prije živio čije vlasništvo je preneseno na tuženike te je bio prinuđen zatražiti smještaj u domu, što je prednika tuženika dovelo u izrazito nepovoljnu situaciju, budući da se cijela njegova mirovina trošila za troškove smještaja u domu, a sklapanjem predmetnog ugovora je ostao bez sve svoje druge imovine, a prednik tužiteljice to nije mogao predvidjeti, jer je očekivao da će biti zbrinut sklapanjem predmetnog ugovora te da mu druga njegova imovina osim mirovine neće biti potrebna. Tuženici su naime sklapanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju preuzeli između ostalog i obvezu uzdržavanja prednika tužiteljice sve do njegove smrti, izvršavanja potrebne njege u slučaju bolesti i liječenja, pod čime se podrazumijeva i potreba za osiguranjem tuđe pomoći i njega te u slučaju potrebe i smještaja u Dom ili odgovarajuću zdravstvenu ustanovu, čime su preuzeli i financijske obveze prema njemu koje bi po toj osnovi mogle nastati. U času sklapanja ugovora prednik tužiteljice je s tuženicima bio u dobrim odnosima, nije imao financijskih problema niti su postojale okolnosti koje bi ukazivale na to da bi ih tijekom trajanja predmetnog ugovora mogao imati, pa isti prilikom sklapanja predmetnog ugovora nije mogla predvidjeti da će tijekom njegovog trajanja nastupiti takve okolnosti zbog kojih bi mu bila potrebna i druga njegova imovina osim mirovine kako bi si osigurao smještaj  u ustanovi koja će mu pružati potrebnu njegu i skrb, a iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da su takve okolnosti u ovom slučaju nastupile, prednik tužiteljice je ostao bez potrebne skrbi, smještaja i svoje imovine, prekinut je kontakt s tuženicima te onemogućeno i izvršavanje ugovornih obveza tuženika prema njemu. Na osnovu svega toga sud zaključuje da su se poslije zaključenja predmetnog Ugovora okolnosti toliko promijenile, da je njegovo ispunjenje postalo znatno otežano, odnosno da bi predniku tužiteljice ispunjenje preuzete ugovorne obveze prijenosa prava svoje imovine na tuženike nanijelo pretjerano veliki gubitak. Stoga sud smatra da prednik tužiteljice, a sada i tužiteljica kao njegova nasljednica imaju pravo tražiti raskid predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju po osnovu izmijenjenih okolnosti, koje su u ovom slučaju nastupile.

 

18. Slijedom svega navedenog sud je tužbeni zahtjev tužiteljice za raskid predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ocijenio osnovanim, odnosno odlučeno je kao u toč. I. izreke ove presude. S obzirom na to da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju raskinut, osnovan je i tužbeni zahtjev kojim se traži uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja na nekretninama prednika tužiteljice koje su na temelju navedenog ugovora prenesene na tuženike, pa je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

 

              19. Sud je tijekom postupka odlučivao i o prijedlogu za određivanjem privremene mjere te je Rješenjem poslovni broj: 8 P-324/2023-20 od 21. srpnja 2023. odredio privremenu mjeru zabranom tuženicima da otuđe ili opterete nekretnine prednika tužiteljice navedene  iz toč. I. tog rješenja. u povodu žalbe tuženika Županijski sud u Dubrovniku je Rješenjem poslovni broj: Gž-591/2023-2 od 25. listopada 2023. preinačio pobijano rješenje ovog suda  na način da je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere, kao neosnovan.

 

              20. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku prema kojem je stranka koja izgubi parnicu u cijelosti dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Prema stavku 2. tog članka omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Nadalje, prema st. 5. tog članaka sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužiteljica postavljenim tužbenim zahtjevom od tuženika traži raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ispunjenje preuzetih obveza, a kao vrijednost predmeta spora u tužbi je naznačen iznos od 150.000,00 kn/19.908,42 EUR pa je taj iznos mjerodavan za određivanje visine nastalih troškova. Sukladno citiranom propisu, kako su parnicu izgubili tuženici, tuženici su obvezni nadoknaditi tužiteljici nastale joj troškove postupka u cijelosti. Sud je tužiteljici troškove za pojedine radnje u postupku utvrdio u skladu s odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 - u daljnjem tekstu: Tarifa), s tim da su joj prema čl. 155. Zakona o parničnom postupku dosudio samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice. Tužiteljici je priznat zatraženi trošak sastava tužbe od 625,00 EUR na temelju Tbr. 7/1 Tarife, trošak sastava prijedloga za određivanje privremene mjere od 625,00 EUR na temelju Tbr. 7/1 Tarife, trošak zastupanja na ročištu 5.10.2021. od 312,50 EUR na temelju Tbr. 9/2 Tarife, trošak zastupanja na ročištu 25.5.2022. od  625,00 EUR na temelju Tbr. 9/1 Tarife, trošak zastupanja na ročištu 26.5.2023. od 625,00 EUR na temelju Tbr. 9/1 Tarife, trošak zastupanja na ročištu 9.1.2024. od 625,00 EUR na temelju Tbr. 9/1 Tarife, trošak zastupanja na ročištu 23.2.2024. od 625,00 EUR na temelju Tbr. 9/1 Tarife, trošak zastupanja na ročištu za objavu presude od 125,00 EUR na temelju Tbr. 9/5 Tarife, trošak sastava podneska od 6.3.2023. od 312,50 EUR na temelju Tbr. 8/3 Tarife, trošak sastava podneska od 20.4.2023. od 125,00 EUR na temelju Tbr. 8/4 Tarife, trošak sastava podneska od 19.6.2023. od 625,00 EUR na temelju Tbr. 8/1 Tarife, trošak sastava prigovora na rješenje o pristojbi od 4.10.2023. od 312,50 EUR na temelju Tbr.10/4 Tarife, trošak sudskog tumača od 39,81 EUR, trošak svjedoka B. Š. od 34,20 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 252,17 EUR, što sve daje ukupno dosuđeni trošak od 5.513,68 EUR. Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava prijedloga za određivanje privremene mjere od 625,00 EUR, pristojbe na taj prijedlog od 225,17 EUR, odgovora na žalbu protiv odluke o privremenoj mjeri od 625,00 EUR te pristojbe na odgovor na žalbu od 122,77 EUR, jer je tužiteljičin prijedlog za određivanje privremene mjere pravomoćno odbijen, pa tužiteljica u tom dijelu u ovoj parnici nije uspjela i nema pravo na naknadu troškova nastalih u vezi sa prijedlogom za određivanje privremene mjere. Tužiteljici nije priznat niti zatraženi putni trošak od 990,00 EUR, jer je iz priloženog troškovnika razvidno da je trošak obračunat prema prijeđenoj kilometraži, a prema članku 6. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima (Narodne novine br. 8/1988, 3/1994, 150/2005), kojim se određuje visina i način isplate naknade troškova svjedocima, vještacima, stručnim i drugim osobama u kaznenom i parničnom postupku, a prema članku 24. tog Pravilnika članak 6. se primjenjuje u ovom slučaju i za naknadu troškova parničnih stranaka, putni troškovi obuhvaćaju naknadu za prijevoz sredstvima javnog prometa, a to su tramvaj, trolejbus, vlak, autobus, brod i avion. Strankama u parničnim postupcima se putni trošak obračunat na temelju prijeđene kilometraže može priznati samo izuzetno prema članku 8. navedenog Pravilnika na relacijama na kojima ne saobračaju sredstva javnog prometa ili ne saobračaju u pogodno vrijeme ili je iz drugih razloga bilo neophodno da se ne koristi sredstvo javnog prometa, a tužiteljica, odnosno njezin punomoćnik nisu ukazali na to da bi u ovom slučaju postojale takve okolnosti. S obzirom na to da tužiteljica nije predočila voznu kartu iz koje bi bilo razvidno koliko iznosi trošak javnog prijevoza, putni trošak nije obračunala niti ga putni trošak potražuje u visini troškova javnog prijevoza, u troškovniku ne navodi koliko troškovi javnog prijevoza s adrese njezinog prebivališta do suda i natrag iznose, njezin zahtjev za naknadu troška od po tom osnovu je odbijen.

 

              21. S obzirom na to da su tuženici izgubili parnicu, u skladu sa citiranim propisom, njihov zahtjev za naknadu parničnih troškova je odbijen kao neosnovan.

 

U Varaždinu 3. travnja 2024.

 

                                                                                                                                            Sutkinja

                                                                                                                                   Jadranka Orlović, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovoga članka ne teku od 1. do 15. kolovoza (Čl. 348. st.4. ZPP-a). 12 Poslovni broj: 8 P-55/2020- 14

 

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćniku N. B., odvjetniku u N. M.

2. Tuženicima po punomoćniku Ž. P., odvjetniku u V.