1

Poslovni broj: 24 Gž-411/2024-2

 

 

Poslovni broj: 24 Gž-411/2024-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak-Premec predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Snježane Šaško članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz R., OIB:... zastupane po punomoćnici H. B., odvjetnici u R., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB:... zastupanog po punomoćniku B. I., odvjetniku u Z., radi utvrđenja i isplate, u povodu žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1536/2021-24 od 22. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2024.

 

p r e s u d i o              j e

 

I. Djelomično se odbija žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1536/2021-24 od 22. prosinca 2023. u:

- u točci 1. izreke kojom je utvrđena ništetnom i bez pravnog učinka odredba članka 7. ugovora o kreditu broj 628-50-3335888 koji su stranke sklopile 14. ožujka 2006. u dijelu kojim je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika kao kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu uručenom korisniku kredita po otplati kredita

- u točci 2. izreke kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 2.784,34 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 9,22 EUR od 28.11. 2008. do isplate

- na iznos od 12,82 EUR od 3.2. 2009. do isplate

- na iznos od 15,42 EUR od 24.2.2009. do isplate

- na iznos od 16,59 EUR od  19.3.2009. do isplate

- na iznos od 13,63 EUR od 8.5.2009. do isplate

- na iznos od 14,26 EUR od 8.5. 2009. do isplate

- na iznos od 9,21 EUR od 25.6.2009. do isplate

- na iznos od 5,50 EUR od 25.7. 2009. do isplate

- na iznos od 6,49 EUR od 20.8.2009. do isplate

- na iznos od 8,44 EUR od 17.9.2009. do isplate

- na iznos od 8,27 EUR od 20.10.2009. do isplate

- na iznos od 6,29 EUR od 17.11.2009. do isplate

- na iznos od 10,01 EUR od 12.12.2009. do isplate

- na iznos od 12,99 EUR od 28.1.2010. do isplate

- na iznos od 17,22 EUR od 24.3.2010. do isplate

- na iznos od 16,25 EUR od 14.4.2010. do isplate

- na iznos od 22,00 EUR od 23.4.2010. do isplate

- na iznos od 20,91 EUR od 23.4.2010. do isplate

- na iznos od 23,03 EUR od 24.6.2010. do isplate

- na iznos od 41,43 EUR od 15.7.2010. do isplate

- na iznos od 37,64 EUR od 21.8.2010. do isplate

- na iznos od 49,21 EUR od 22.10.2010. do isplate

- na iznos od 45,21 EUR od 6.11.2010. do isplate

- na iznos od 38,79 EUR od 6.11.2010. do isplate

- na iznos od 52,35 EUR od 21.12.2010. do isplate

- na iznos od 69,61 EUR od 21.1.2011. do isplate

- na iznos od 57,39 EUR od 19.2.2011. do isplate

- na iznos od 61,67 EUR od 24.3.2011. do isplate

- na iznos od 56,22 EUR od 18.5.2011. do isplate

- na iznos od 57,20 EUR od 18.5.2011. do isplate

- na iznos od 80,34 EUR od 9.7.2011. do isplate

- na iznos od 82,59 EUR od 9.7.2011. do isplate

- na iznos od 101,70 EUR od 20.8.2011. do isplate

- na iznos od 91,79 EUR od 25.10.2011. do isplate

- na iznos od 80,94 EUR od 15.11.2011. do isplate

- na iznos od 79,32 EUR od 15.11.2011. do isplate

- na iznos od 78,49 EUR od 19.1.2012. do isplate

- na iznos od 83,63 EUR od 19.1.2012. do isplate

- na iznos od 88,12 EUR od 31.1.2012. do isplate

- na iznos od 88,72 EUR od 31.3.2012. do isplate

- na iznos od 85,62 EUR od 25.5.2012. do isplate

- na iznos od 87,71 EUR od 25.5.2012. do isplate

- na iznos od 89,14 EUR od 25.7.2012. do isplate

- na iznos od 86,73 EUR od 25.9.2012. do isplate

- na iznos od 87,37 EUR od 13.10.2012. do isplate

- na iznos od 85,56 EUR od 13.10.2012. do isplate

- na iznos od 81,65 EUR od 13.10.2012. do isplate

- na iznos od 85,82 EUR od 6.11.2012. do isplate

- na iznos od 87,81 EUR od 24.1.2013. do isplate

- na iznos od 86,41 EUR od 24.1.2013. do isplate

- na iznos od 78,56 EUR od 1.3.2013. do isplate

- na iznos od 85,23 EUR od 29.3.2013. do isplate

- na iznos od 85,82 EUR od 7.5.2013. do isplate

- u točkama 3. i 5. izreke.

 

II. Djelomično se preinačuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1536/2021-24 od 22. prosinca 2023. u

- točci 1. izreke kojom je utvrđena ništetnom i bez pravnih učinaka odredba članka 1. ugovora o kreditu broj 628-50-3335888 koji su stranke sklopile 14. ožujka 2006. kojom je ugovoreno da banka odobrava korisniku kredita kunsku protuvrijednost 27.634,40 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita i sudi:

             

              Odbija se zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbe članka 1. ugovora o kreditu ugovora o kreditu broj 628-50-3335888 od 14. ožujka 2006. kojom je ugovoreno da kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 27.634,40 CHF, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita.

- u točci 2. te se odbija tužiteljica sa zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata koje teku:

              - na iznos od 9,22 EUR od 31.10.2008. do 27.11.2008.

- na iznos od 12,82 EUR od 31.12.2008. do 2.2.2009.

- na iznos od 15,42 EUR od 31.01.2009. do 23.2.2009.

- na iznos od 16,59 EUR od 28.02.2009. do 18.3.2009.

- na iznos od 13,63 EUR od 31.03.2009. do 7.5.2009.

- na iznos od 14,26 EUR od 30.04.2009. do 7.5.2009.

- na iznos od 9,21 EUR od 31.05.2009. do 24.6.2009.

- na iznos od 5,50 EUR od 30.06.2009. do 24.7.2009.

- na iznos od 6,49 EUR od 31.07.2009. do 19.8.2009.

- na iznos od 8,44 EUR od 31.08.2009. do 16.9.2009.

- na iznos od 8,27 EUR od 30.09.2009. do 19.10.2009.

- na iznos od 6,29 EUR od 31.10.2009. do 16.11.2009.

- na iznos od 10,01 EUR od 30.11.2009. do 11.12.2009.

- na iznos od 12,99 EUR od 31.12.2009. do 27.1.2010.

- na iznos od 17,22 EUR od 31.01.2010. do 23.3.2010.

- na iznos od 16,25 EUR od 28.02.2010. do 13.4.2010.

- na iznos od 22,00 EUR od 31.03.2010. do 22.4.2010.

- na iznos od 20,91 EUR od 30.04.2010. do 22.4.2010.

- na iznos od 23,03 EUR od 31.05.2010. do 23.6.2010.

- na iznos od 41,43 EUR od 30.06.2010. do 14.7.2010.

- na iznos od 37,64 EUR od 31.07.2010. do 20.8.2010.

- na iznos od 49,21 EUR od 31.08.2010. do 21.10.2010.

- na iznos od 45,21 EUR od 30.09.2010. do 5.11.2010.

- na iznos od 38,79 EUR od 31.10.2010. do 5.11.2010.

- na iznos od 52,35 EUR od 30.11.2010. do 20.12.2010.

- na iznos od 69,61 EUR od 31.12.2010. do 20.1.2011.

- na iznos od 57,39 EUR od 31.01.2011. do 18.2.2011.

- na iznos od 61,67 EUR od 28.02.2011. do 23.3.2011.

- na iznos od 56,22 EUR od 31.03.2011. do 17.5.2011.

- na iznos od 57,20 EUR od 30.04.2011. do 17.5.2011.

- na iznos od 80,34 EUR od 31.05.2011. do 8.7.2011.

- na iznos od 82,59 EUR od 30.06.2011. do 8.7.2011.

- na iznos od 101,70 EUR od 31.07.2011. do 19.8.2011.

- na iznos od 91,79 EUR od 31.08.2011. do 24.10.2011.

- na iznos od 80,94 EUR od 30.09.2011. do 14.11.2011.

- na iznos od 79,32 EUR od 31.10.2011. do 14.11.2011.

- na iznos od 78,49 EUR od 30.11.2011. do 18.1.2012.

- na iznos od 83,63 EUR od 31.12.2011. do 18.1.2012.

- na iznos od 88,72 EUR od 29.02.2012. do 30.3.2012.

- na iznos od 85,62 EUR od 31.03.2012. do 24.5.2012.

- na iznos od 87,71 EUR od 30.04.2012. do 24.5.2012.

- na iznos od 89,14 EUR od 31.05.2012. do 24.7.2012.

- na iznos od 86,73 EUR od 30.06.2012. do 24.9.2012.

- na iznos od 87,37 EUR od 31.07.2012. do 12.10.2012.

- na iznos od 85,56 EUR od 31.08.2012. do 12.10.2012.

- na iznos od 81,65 EUR od 30.09.2012. do 12.10.2012.

- na iznos od 85,82 EUR od 31.10.2012. do 5.11.2012.

- na iznos od 87,81 EUR od 30.11.2012. do 23.1.2013.

- na iznos od 86,41 EUR od 31.12.2012. do 23.1.2013.

- na iznos od 78,56 EUR od 31.01.2013. do 28.2.2013.

- na iznos od 85,23 EUR od 28.02.2013. do 28.3.2013.

- na iznos od 85,82 EUR od 31.03.2013. do 6.5.2013.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

 

IV. Točka 4. izreke prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom su presudom u točci 1. izreke utvrđene ništetnim i bez pravnog učinka ugovorna odredba članka 1. ugovora o kreditu broj 628-50-3335888 koji su stranke sklopile 14. ožujka 2006. kojom je ugovoreno da kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 27.634,40 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita i ugovorna odredba članka 7. tog ugovora u dijelu kojim je među strankama ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća. Točkom 2. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 2.784,34 EUR /20.978,61 kn/[1] sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj točci izreke dok mu je točkom 3. izreke naloženo naknaditi tužiteljici troškove postupka od 1.728,73 EUR /13.025,12 kn/ sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Točkom 4. izreke odbijen je preostali zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 248,75 EUR /1.874,21 kn/ dok je točkom 5. izreke u cijelosti odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka od 1.546,19 EUR /11.649,77 kn/.

 

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavka 2. i 3. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

 

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Ovaj je drugostupanjski sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

 

6. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Imajući na umu odredbu članka 327. stavka 1. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., dalje: ZOO) prema kojoj se na ništenost može pozivati svaka zainteresirana osoba, što su prije svih ugovorne strane, neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a kada nije primijenio odredbu članka 288. stavka 2. ZPP-a i zbog nedostatka pravnog interesa odbacio tužbu u dijelu kojim je tužiteljica zahtijevala utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora. S time u vezi za odgovoriti je žalitelju da predmet odlučivanja u postupku u kojem je donesena pravomoćna presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 i kojom je u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, nije bila nepoštenost ugovornih odredbi ovog pojedinačnog ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF pa neosnovano žalitelj iz tog razloga osporava tužiteljici pravni interes za utvrđenje djelomične ništetnosti ovog pojedinačnog ugovora o kreditu.

 

8. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja nije pogrešno primijenio odredbu o teretu dokazivanja iz članka 221. ZPP-a (pravilno: članka 221.a ZPP-a) i time počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. ZPP-a kad je ocijenio da je riječ o potrošačkom ugovoru koji je obuhvaćen presudom koja je donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između "Potrošača" – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i R. d.d. te sedam drugih banaka pod poslovnim brojem P-1401/2012.

 

8.1. To stoga što nije sporno da je predmetni ugovor o kreditu koji sadrži odredbu o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF zaključen 14. ožujka 2006. U tom je smislu riječ o ugovoru koji je i ratione materiae (odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ugovaraju primjenu valutne klauzule u CHF u otplati kredita) i ratione temporis (od 1. siječnja 2004. do 31. kolovoza 2008.) i ratione personae (tužiteljica je potrošač, a tuženik je obuhvaćen tužbom radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača kao četvrtotuženik) obuhvaćen presudom koja je donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača u postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između "Potrošača" – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i R. d.d. te sedam drugih banaka pod poslovnim brojem P-1401/2012. i koja je u odnosu ovdje tuženika u odluci o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF postala pravomoćna 14. lipnja 2018.

 

9. Suprotno žalbenim navodima, iz obrazloženja suda prvog stupnja (točka 4. obrazloženja) proizlazi da je izveden dokaz uvidom u isprave koje je predložio razgledati tuženik te je po njegovom prijedlogu saslušana tužiteljica. Od dokaznog prijedloga da se sasluša njegov zaposlenik, tuženik je odustao na pripremnom ročištu 1. srpnja 2022. Žalitelju je za odgovoriti da je ispunjenje zahtjeva transparentnosti iz članka 85. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03. i 46/07., dalje: ZZP/2003) na trgovcu (tuženiku), a ne na javnom bilježniku. Stoga je uz pravilnu primjenu članka 220. stavka 2. ZPP-a pravilno sud prvog stupanja postupio kad je odbio prijedlog tuženika za saslušanje javnog bilježnika. Naposljetku, u odnosu na neosnovanost prigovora o povredi načela jednakosti oružja odbijanjem dokaznog prijedloga za saslušanjem javnog bilježnika Ustavni je sud dao svoju ocjenu u točci 11. rješenja Ustavnog suda broj U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021., u točci 29. odluke Ustavnog suda broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. i u točci 29. odluke Ustavnog suda broj: U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022.

 

9.1. Neosnovano, stoga, tuženik u žalbi tvrdi da mu je, propuštanjem izvođenja svih dokaza koje je predložio, u postupku onemogućeno sudjelovanje u postupku i iznošenje njegovih stavova čime sadržajno ukazuje na bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a.

 

9.2. Osim toga, sudovi (ne stranke) imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze (članak 8. ZPP-a) i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a) pa postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom i odabirom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je već i iz provedenih dokaza i onih izvođenje kojih je predložio istinitim valjalo prihvatiti njegovo tumačenje odlučnog i istinitog (da je sporna ugovorna odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF transparenta i poštena), sud prvog stupnja nije povrijedio niti jednu odredbu parničnog postupka. Isto tako, to što su u postupku provedeni dokazi ocijenjeni tako da su već na temelju njih prigovori tuženika ocijenjeni neosnovanim ne može imati značaj neke postupovne povrede.

 

10. Bespredmetni su žalbeni navodi tuženika o tome da „nije bilo nikakvog valjanog razloga da Prvostupanjski sud usvoji preinaku tužbenog zahtjeva“, imajući na umu da tužiteljica tijekom postupka nije preinačila tužbu.

 

11. Predmet spora je utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu broj 628-50-3335888 od 14. ožujka 2006. te kondikcijski zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu (CHF) koje su odredbe sadržane u tom potrošačkom ugovoru.

 

12. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava, provođenjem financijskog vještaka te saslušanjem tužiteljice, prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je 14. ožujka 2006. u Rijeci između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita sklopljen potrošački ugovor o kreditu broj 628-50-3335888 radi kupnje osobnog vozila s ugovorenim iznosom kredita od 27.634,40 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita s rokom otplate od 84 mjeseca

- da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile valutnu klauzulu – da se kredit ispunjava u kunskoj protuvrijednosti valute CHF prema ugovorenom tečaju

- da je riječ o potrošačkom ugovoru zaključenom 14. ožujka 2006. koji je obuhvaćen presudom koja je donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između "Potrošača" – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i R. d.d. te sedam drugih banaka pod poslovnim brojem P-1401/2012 i koja je u odnosu ovdje tuženika u odluci o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF postala pravomoćna 14. lipnja 2018.

- da je, kad je riječ o spornoj odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, kolektivni spor u odnosu na tuženika pravomoćno završio na način da je točkom 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. koja je u tom dijelu postala pravomoćna 14. lipnja 2018. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17-10 odbijena žalba ovdje tuženika, usvojen zahtjev za utvrđenjem da je R. d.d. u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 6. kolovoza 2007., suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03. i 46/07.) i u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07. i 125/07., dalje: ZZP/2007), povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita korištenjem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba kojima je otplatu glavnice kredita vezala uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača

- da se, imajući na umu odredbu članka 502.c ZPP-a, opravdano tužiteljica u ovoj (posebnoj) parnici za naknadu poziva na pravno utvrđenje iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012, jer je istom presudom u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja unosio u potrošačke ugovore nepoštene (i ništetne) odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača

- da je u skladu s navedenom zakonskom odredbom, u ovoj parnici u kojoj se tužiteljica poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora, sud vezan za utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je zahtjev za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača usvojen

- da kunski iznos koji se dobije kada se stvarno obračunati anuitet u CHF pomnoži razlikom primijenjenog tečaja i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita među iznosi 20.978,61 kn

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 21. rujna 2021.

 

13. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud spornu ugovornu odredbu o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF na temelju članka 87. stavka 1. ZZP/2003 utvrdio ništetnom te je uz primjenu članka 1111. ZOO-a naložio tuženiku vratiti tužiteljici uplate učinjene na ime ispunjenja ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Pritom je uz primjenu članaka 225. i 241. ZOO-a ocijenio neosnovanim prigovor zastare.

 

14. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je primijenjena odredba članka 502.c ZPP-a kojom je propisana vezanost suda za utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 kojom je u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja unosio u potrošačke ugovore nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli u CHF čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača.

 

14.1. Pravilno tuženik u žalbi ističe da predmet kolektivnog spora i dokazivanja u tom postupku nisu bile obavijesti koje su dane određenim potrošačima u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, zbog čega u tom sporu nisu izvedeni predloženi dokazi saslušanjem zaposlenika banaka, a pravna zaštita potrošačima pružena je na apstraktnoj razini.

 

14.2. Kad se, kao u ovom predmetu, zaključak o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

 

14.3. Imajući na umu da je riječ o odredbama unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, u smislu članka 81. stavka 2. ZZP/2003, smatra se da je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Teret dokaza o protivnom je na tuženiku. S obzirom na to da se o postojanju pojedinačnog pregovaranja nije moglo zaključiti na temelju isprava koje je u spis dostavio tuženik, tužiteljica je u svom iskazu negirala ikakvo pregovaranje, a od prijedloga da se kao svjedok sasluša njegov djelatnik tuženik je u postupku pred prvostupanjskim sudom odustao, zakonska presumpcija iz članka 81. stavka 2. ZZP/2003 nije dovedena u pitanje.

 

15. Imajući na umu da je sud prvog stupnja u svojoj odluci dao dostatne i odlučne razloge o primjeni utvrđenja iz spora za kolektivnu zaštitu prava i interesa potrošača, pravilno pritom utvrđujući da je tužitelj predmetni ugovor zaključio kao potrošač u smislu članka 3. točke 1. ZZP/2003, neosnovano tuženik u žalbi navodi da se presuda temelji na pogrešno i nepotpunom činjeničnom stanju. Za odgovoriti je žalitelju i to da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je kredit iskorišten za kupnju osobnog vozila koji je korišten za njezine osobne svrhe pa se paušalne i nepotkrijepljene tvrdnje tuženika o tome da nije riječ o potrošačkom ugovoru ne mogu prihvatiti kako je pravilno zaključio sud prvog stupnja u točci 13.2. obrazloženja pobijane odluke.

 

16. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da sud prvog stupnja „nije mogao“ utvrđivati ništetnost sporne ugovorne odredbe. To stoga što u smislu članka 84. ZZP/2003 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Zahtjev (materijalne) transparentnosti prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena, obvezuje tuženika da korisniku kredita pruži dovoljno informacija kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke. U tom pogledu taj zahtjev znači da ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen već i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. S obzirom na opseg informiranosti koji je opisala tužiteljica u svom iskazu, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da zahtjev transparentnosti nije bio zadovoljen. Zbog toga, suprotno žalbenim navodima, sporna ugovorna odredba nije isključena iz testa poštenosti.

 

17. Pravilno je, stoga, na temelju članka 502.c ZPP-a zaključio sud prvog stupnja da je riječ o ugovornoj odredbi koja nije jasno i razumljivo sastavljena i koja je nepoštena jer stvara znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljica kao potrošača. Zbog toga je na pravilno utvrđenu činjenicu da je riječ o nepoštenoj ugovornoj odredbi pravilno prvostupanjski sud na temelju članka 87. stavka 1. ZZP/2003 u dijelu točke 1. izreke pobijane presude istu ocijenio ništetnim pa je uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP-a u tom dijelu žalba odbijena i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

18. Odluka suda prvog stupnja kojom je naloženo tuženiku vratiti tužitelju isplate koje su učinjene na ime ispunjenja ništetne ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i to u visini koja je pravilno utvrđena financijskim vještačenjem temelji se na pravilnoj primjeni članka 1111. stavka 1. ZOO-a.

 

18.1. Na pravilnost utvrđene visine kondikcijskog zahtjeva ne utječu žalbeni prigovori tuženika o tome da je isto vještačenje provedeno kao da su stranke imale namjeru zaključiti kunski kredit. Naprotiv, izračun vještaka sačinjen je u skladu s pravilnim utvrđenjem suda prvog stupnja o ništetnosti ugovorne odredbe o obvezi tužitelja da otplaćuje predmetni kredit uz valutnu klauzulu u CHF. Modifikacija ništetne ugovorne odredbe o vraćanju kredita uz valutnu klauzulu u CHF na način koji bi značio njezino djelomično ostavljanje na snazi, u svjetlu odredbe članka 87. stavka 1. ZZP/2003 nije dopušteno. Nepoštena ugovorna odredba ne obvezuje potrošača, a pravne posljedice ništetnosti koja je propisana zakonom, jednake su kao da takve ugovorne odredbe nije niti bilo. Sud u okolnostima ovog predmeta nije ovlašten nadomještati ništetnu odredbu drugom odredbom, nego je samo izuzeti od primjene kao da nikad i nije bila ugovorena.

 

18.2. Neosnovano žalitelj prigovara da su za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučne tzv. negativne tečajne razlike. Predmet spora je povrat uplata za koje se u smislu članka 1111. ZOO-a neosnovano obogatio tuženik kada je dio imovine tužiteljice prešao u njegovu imovinu na temelju ugovorne odredbe koja je, jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice, utvrđena ništetnom. S obzirom na to da zakonska pravila vraćanja stečenog bez osnove (članci 1112. do 1120. ZOO-a) ne predviđaju nikakva uzajamna vraćanja niti je to po prirodi stvari moguće pored činjenice da nikakva imovina tuženika nije bez pravne osnove prešla u imovinu tužiteljice, prilikom ocjene osnovanosti kondikcijskog zahtjeva pravilno sud prvog stupnja nije uzeo u obzir tzv. negativne tečajne razlike.

 

18.2.1. Osim toga, ništetnost ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF utvrđena je stoga što je riječ o odredbi koja stvara neravnotežu među pravima i obvezama ugovaratelja na štetu tužiteljice. Stavljanjem takvih odredbi u ugovor bez pregovaranja tuženik je ugrozio visoku razinu zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi koja se potrošačima jamči zakonom. Svrsi i smislu te zaštite i prirodi razloga zbog kojih je predmetna ugovorna odredba utvrđena nepoštenom se protive zahtjevi tuženika da se upravo na temelju takve odredbe koju je sam unio u ugovor protivno zahtjevu dobre vjere vraćaju bilo kakve koristi koje je potrošač pritom imao. Te je ugovorne odredbe diktirao sam tuženik pa je na njemu da snosi posljedice uključivo i onda kad se te odredbe pozitivno odražavaju na potrošača jer potrošač u njihovu kreiranju nije sudjelovao i ne mogu mu se predbaciti. To još više vrijedi u predmetu poput ovog kad je ugovoreni tečaj upravo tečaj koji odredi sam tuženik. U takvoj se situaciji potrošaču zaista ne može predbaciti da je bez osnove stekao nešto na štetu banke, ako je platio anuitet po tečaju koji je u njegovu korist promijenila sama banka. Tuženik gubi iz vida preventivnu funkciju prisilnih propisa o zaštiti od nepoštenih ugovornih odredbi i odvraćajući učinak koje one moraju imati prema trgovcima. Osim toga, tuženik gubi iz vida i to da bi uračunavanje koje on predlaže imalo za posljedicu ugrožavanje restitucije potrošača koja je nužna posljedica ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe jer deklaracija sama za sebe, bez potpunog obeštećenja, nema traženu kvalitetu zaštite koju ZZP/2003 kao prisilni propis predviđa.

 

19. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je odbio tuženikov prigovor zastare.

 

19.1. U skladu s objedinjenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u kreditima s valutnom klauzulom u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom predmetu, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Individualnu je tužbu tužiteljica u ovom predmetu podnijela 21. rujna 2021. - očito prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka za individualne zahtjeve koji počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača (ovdje 14. lipnja 2018.).

 

20. Osnovano žalitelj prigovara dosuđenom dijelu tijeka zateznih kamata. Imajući na umu da je razlog ništetnosti predmetne ugovorne odredbe koju je unaprijed sastavio tuženik i o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo njezina nepoštenost, tužiteljici uz primjenu odredbe članka 1115. ZOO-a pripadaju zatezne kamate na pojedine iznose koji su plaćeni na ime ispunjenja nepoštene ugovorne odredbe tekuće od prvog dana nakon plaćanja (neosnovanog stjecanja na strani tuženika), a ne od dana dospijeća kako je pogrešno dosudio prvostupanjski sud (osim u odnosu na iznos od 88,12 EUR za koji tužiteljica zahtijeva zateznu kamatu od 31.1.2012., iako ga je platila 18.1.2012., članak 2. stavak 1. ZPP-a). S obzirom na to da iz nalaza i mišljenja vještaka koji je u spisu proizlaze datumi kada je tužiteljica pojedine utužene iznose platila, pripada joj zatezna kamata od prvog idućeg dana nakon toga pa je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a potvrđena tako dosuđena odluka o zateznim kamatama dok je na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tuženiku naloženo plaćanje zakonske zatezne kamate od ranijeg datuma te je s tim dijelom zahtjeva za isplatu zatezne kamate tužiteljica odbijena.

 

21. Pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu prava, ocjena je ovog suda da odluka suda prvog stupnja o prihvaćanju zahtjeva za utvrđenje da je ništetan i bez pravnog učinka sporazum stranaka iz članka 1. ugovora o kreditu koji se odnosi na isplatu (korištenje), ne na otplatu (vraćanje) kredita, izlazi iz okvira pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. s obzirom na to da iz odluke u kolektivnom sporu proizlazi da ta odredba kojom se uređuje obveza banke, a ne potrošača, nije u kolektivnom sporu utvrđena ništetnom. Zbog toga na utvrđenje ništetnosti tog dijela ugovora o kreditu broj 628-50-3335888 od 14. ožujka 2006. utvrđenja iz te presude nemaju obvezujući učinak pa je prvostupanjski sud neosnovano prihvatio zahtjev u tom dijelu pozivom na presudu iz spora za kolektivnu zaštitu prava i interesa potrošača. Osim toga, odluka suda kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o odobravanju (isplati) kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF proturječna je odluci o isplati sadržanoj u točci 2. izreke pobijane presude i razlozima koji su za tu odluku izneseni u obrazloženju pobijane presude, imajući na umu da su iznosi koje je na ime ispunjenja nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF stvarno platila tužiteljica obračunavani upravo u odnosu na tečaj koji je, u skladu s člankom 1. ugovora o kreditu, bio važeći na dan korištenja kredita. S obzirom na to da je riječ o jasnoj odredbi kojom je definirana bitna obveza tuženika na isplatu kredita, nije riječ o obvezi koja u smislu članka 81. stavka 1. ZZP/2003 može stvoriti znatniju neravnotežu u pravima ili obvezama stranaka na štetu potrošača. Osim toga, riječ je o transparentnoj ugovornoj odredbi kojom je definirana glavna obveza kreditora (predmet ugovora) pa na temelju članka 84. ZZP/2003 ne podliježe testu poštenosti. Zbog toga je zahtjev za utvrđenje ništetnom te odredbe odbijen te je na temelju članka 373. ZPP-a djelomično preinačena točka I. izreke prvostupanjske presude na način da je zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe iz članka 1. predmetnog ugovora odbijen.

 

22. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogriješio kada je tužiteljici u skladu s Tbr. 48. stavkom 3. tada važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje: OT) dosudio naknadu troškova zastupanja prema vrijednosti boda koja je (bila) na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka.

 

22.1. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija odluka o troškovima postupka sadržana u točkama 3. i 5. pobijane presude niti su u njezinom donošenju počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a i nakon što je ovom presudom djelomično preinačena pobijana odluka tužiteljica nije uspjela s tek razmjerno neznatnim dijelom svoga zahtjeva za utvrđenjem i sporednim zahtjevom za kamatu u vezi s kojima nisu nastali posebni troškovi, odbijena je žalba tuženika te je uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a potvrđena odluka o troškovima postupka sadržana u točkama 3. i 5. prvostupanjske presude.

 

23. Imajući na umu da je tuženik sa žalbom uspio u tek razmjerno neznatnom dijelu, odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

 

24. S obzirom da nije pobijana žalbom, točka 4. prvostupanjske presude nije ispitivana u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

 

U Varaždinu 3. travnja 2024.