1               Poslovni broj: I Kž-uv-22/2024-4

Poslovni broj: I Kž-uv-22/2024-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc Marijana Bitange, predsjednika vijeća, te Tomislava Juriše i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika S. C. zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12 i 56/15.) odlučujući o žalbi zatvorenika S. C., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 10. siječnja 2023., broj Ik-I-671/2023-11, u sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2024.

r i j e š i o  j e:

Odbija se žalba zatvorenika S. C. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, na temelju članka 170. točka 2.  Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 14/21.  – dalje: ZIKZ) u vezi članka 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23.), odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika S. C., kao neosnovan.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik S. C.osobno ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da se žalba prihvati, te da mu se odobri prijedlog za uvjetni otpust.

3. Spis predmeta je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., 126/19., 20/22. i 36/24. - dalje u tekstu: ZKP/08.), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Zatvorenik u svojoj žalbi navodi da osam godina nije počinio kazneno djelo, kao i da je prvi puta na izdržavanju kazne, pa s obzirom da je kazna na njega dostatno utjecala moli da ga se pusti na uvjetni otpust.

6. Iako je točno kako to navodi zatvorenik da je Zatvor u Z. dao pozitivno mišljenje u odnosu na prijedlog za uvjetni otpust, te da je Probacijski ured opisao obiteljske prilike zatvorenika kao podržavajuće u smislu da ga čeka suživot s majkom i suprugom, kao i zaposlenje po izlasku iz zatvora, ocjena je drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud s pravom zaključio da kod zatvorenika još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja i da je radi njezina ostvarivanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne.

7. Naime, prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske prvostupanjski sud je valjano je uzeo u obzir da je zatvorenik ocijenjen razinom „uspješan“ u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora, da nije stegovno tretiran, nema drugih kaznenih postupaka u tijeku, priznaje kaznena djela i kaznu prihvaća, radno je aktivan i ima osiguran postpenalni prihvat i podršku obitelji.

8. Međutim, jednako tako prvostupanjski sud je valjano među svim osobnim okolnostima vrednovao dosadašnju višestruku osuđivanost zatvorenika. Naime, s obzirom da je zatvorenik ranije višestruko osuđivan zbog istih, istovrsnih i drugih kaznenih djela u ukupno sedam navrata, u razdoblju od deset godina, odnosno između 2007. do 2017., te jednom 2019., a na izdržavanje kazne je priveden, to je prvostupanjski sud valjano utvrdio da prethodno navedene pozitivne okolnosti ne predstavljaju odlučujući element pri donošenju odluke o puštanju zatvorenika na uvjetni otpust, odnosno da se za isto nisu stekle pretpostavke. Prema tome, odluka prvostupanjskog suda da se odbije prijedlog zatvorenika da ga se uvjetno otpusti, bazira se na ocjeni da negativne okolnosti na strani zatvorenika pretežu nad pozitivnima, a takovu ocjenu prihvaća i drugostupanjski sud.

9. Pored svega navedenog drugostupanjski sud imao je u vidu i kratkoću izdržavanja kazne, koja je zatvoreniku izrečena u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, po presudi kojom su objedinjene kazne za dva kaznena djela, te stoga imajući na umu svrhu kažnjavanja, nalazi valjanom ocjenu prvostupanjskog suda da ista promatrana u svjetlu odredbe članka 41. KZ/11 nije ostvarena.

10. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članka. 494. stavak 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene zakonske povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 3. travnja 2024. godine