1

Poslovni broj: Gž-563/2024-2

Poslovni broj: Gž-563/2024-2

U   I M E    R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Mileni Vukelić-Margan u pravnoj stvari tužitelja: 1. S. T.-Č. iz Z., OIB: …i 2. J. T.-Č. iz Z., OIB:…., protiv tuženika P. K. Z. iz Z., K. OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica Z. Z. B., odvjetnica u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužitelja podnesenu protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, poslovni broj 32 P-184/2021-24 od 26. siječnja  2024., 3. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, poslovni broj 32 P-184/2021-24 od 26. siječnja  2024. i rješava:

1. Nalaže se tužiteljima  nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 234,38 eura ( slovima: dvjesto trideset četiri eura i trideset osam centi ) u roku od 15 dana.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 78,12 eura (slovima: sedamdeset osam eura i dvanaest centi)  te zahtjev za solidarnu isplatu troška.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja, je naloženo tužiteljima solidarno naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 312,50 eura, u roku od 15 dana.

2. Protiv rješenja su žalbu podnijeli tužitelji, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP),

3. U žalbi ističu da sud nije postupio u skladu s čl. 8. ZPP-a, budući da je o troškovima odlučeno uz uvažavanje navoda tuženika, a da se tužiteljima nije omogućilo očitovanje o zahtjevu. Pored toga navode da je o troškovima odlučeno naknadnim rješenjem, iako je čl. 125. st. 1. ZPP-a (pravilno čl. 325. st. 1. ZPP-a) propisano da se presudom odlučuje o glavnoj stvari i sporednim traženjima pa tako i o troškovima postupka. Smatraju da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo te da su činjenice nepotpuno utvrđene.

4. Predlažu ukinuti ("poništiti") pobijano rješenje i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

6. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povrede na koje ukazuju tužitelji u žalbi, međutim, visina parničnog troška je obračunata pogrešnom primjenom važeće Odvjetničke tarife. Naime, o troškovima je odlučeno primjenom odredbe čl. 158. ZPP-a, budući da je prethodno doneseno pravomoćno rješenje, 3. siječnja 2024. kojim je odlučeno da se tužba smatra povučenom. Prema odredbi čl. 158. st. 1. ZPP-a tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka. Narečena odredba se glede troškova na odgovarajući način primjenjuje i za slučaj donošenja odluke o presumiranom povlačenju tužbe, u skladu s čl. 109. ZPP-a.

7. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja o tome da sud prvog stupnja nije bio ovlašten donijeti samostalno rješenje o troškovima, bez donošenja meritorne odluke. Naime, u ovom postupku nije donesena odluka o glavnoj stvari, već rješenje o presumiranom povlačenju tužbe, u kojem slučaju je tuženik bio ovlašten, u skladu s čl. 164. st. 8. ZPP-a podnijeti zahtjev za naknadu troškova u roku od 15 dana nakon dostave obavijesti o povlačenju tužbe, što je tuženik i učinio. Povodom toga zahtjeva sud prvog stupnja je bio ovlašten odlučiti o troškovima samostalnom odlukom, u skladu s čl. 164. st. 9. ZPP-a.

8. Još treba dodati da se o naknadi troškova odlučuje na zahtjev stranke, bez raspravljanja pa su utoliko bez osnove žalbeni navodi tužitelja da im nije pružena mogućnost očitovanja o zahtjevu tuženika. Međutim, u pravu su tužitelji kada ukazuju na pogrešnu primjenu materijalnog prava pri obračunu troškova, budući da je suprotno zakonu tužiteljima naložena solidarna isplata troškova, a visina ukupnih troškova je pogrešno obračunata. Naime, tužitelji nisu solidarni dužnici. U ovom parničnom postupku tužitelji su zahtijevali donošenje presude kojom će se svaki od tužitelja utvrditi suvlasnikom u ½ dijela nekretnina pa za takav slučaj nije propisan solidaritet glede glavne obveze pa tako posljedično tome ni glede plaćanja troškova postupka. Prema odredbi čl. 42. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje ZOO/05), predmnjeva solidarnosti je propisana isključivo  za  obveze  nastale  trgovačkim  ugovorom.  Kako u nazočnom slučaju nastrani tužitelja nije ni ugovorena ni zakonom određena solidarnost, proizlazi

da se radi o djeljivoj obvezi u smislu čl. 41. ZOO-a, u kojem slučaju se tražbina dijeli među dužnicima na jednake dijelove.

9. Glede visine parničnog troška tuženika, treba istaći da je prema vrijednosti predmeta spora od 2.000,00 kn (265,45 eura) parnični trošak pravilno obračunat u dijelu koji se odnosi na nagradu odvjetnika za sastav odgovora na tužbu te sastav podneska od 4. rujna 2022. u skladu sa Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23 - dalje Tarifa), po 25 bodova za svaku radnju, kao i nagrada odvjetnika za pristup na ročište održano 11. listopada 2023. u visini od 25  bodova prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife. Međutim, za pristup odvjetnika na pripremno ročište održano 13. prosinca 2021. tuženiku pripada pravo na trošak prema Tbr. 9. toč.2. Tarife, jer se na tom ročištu raspravljalo isključivo o procesnim pitanjima, pa ima pravo na 50 % nagrade ili 12,5 bodova, a za sastav podneska od 22. siječnja 2024., na nagradu prema Tbr. 8. toč.4. Tarife, jer se radi o podnesku koji ulazi u kategoriju "ostalih podnesaka" pa nagrada iznosi 25 % punog iznosa ili 6,25 bodova. Tako tuženiku pripada pravo na troškove zastupanja odvjetnika u visini od 93,75 bodova ili 187,50 eura (Tbr.54. Tarife), čemu treba pridodati iznos poreza na dodanu vrijednost prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 46,88 eura, što daje ukupni trošak u iznosu od 234,38 eura.

10. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja djelomično uvažiti i rješenje suda prvog stupnja preinačiti primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

U Rijeci, 3. travnja 2024.

                         Sutkinja

                            Milena Vukelić-Margan