Pristupanje sadržaju
- 1 - III Kr 35/2024-3
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog O. K. zbog kaznenog djela iz članka 215. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/2011., 14420/12., 56/2015., 61/2015. - ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019. i 84/2021. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Splitu od 26. siječnja 2022. broj K-31/15 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 31. kolovoza 2023. broj I Kž-225/2022-11, u sjednici održanoj 3. travnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog O. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Splitu od 26. siječnja 2022. broj K-31/15 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 31. kolovoza 2023. broj I Kž-225/2022-11 osuđen je O. K. zbog počinjenog kaznenog djela protiv opće sigurnosti - dovođenjem u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavka 1. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Potom mu je, na temelju članka 57. stavka 1. i 2. KZ/11., izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se izvršiti neuvjetovani dio kazne u trajanju od jedne godine, a preostali dio kazne u trajanju od jedne godine se neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Osuđeni O. K. je po braniteljici, odvjetnici L. P. pravodobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, navodeći da ga podnosi zbog teške povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, povrede prava na obranu i povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, a koje povrede su utjecale na presudu, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijane presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. U skladu s odredbom članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) primjerak zahtjeva sa spisom dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje se pisanim podneskom od 2. veljače 2024. pod brojem Ksm-DO-13/2024 očitovalo s mišljenjem da navedeni zahtjev treba odbiti kao neosnovan.
4. Navedeno mišljenje dostavljeno je osuđeniku i njegovoj braniteljici.
5. Zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.
6. U odnosu na razloge za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, a koji se tiču povrede prava na obranu, treba napomenuti da iako podnositelj zahtjeva uvodno ističe navedenu povredu, ne navodeći izričito da bi se radilo o povredi iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08., u nastavku tog istog zahtjeva uopće ne konkretizira i ne obrazlaže, a niti na bilo koji način argumentira u čemu bi se sastojala ova uvodno istaknuta povreda prava na obranu odnosno na koji način je upravo ta povreda i ostvarena u ovom kaznenom postupku, pa je iz navedenog evidentno kako se u ovom dijelu zahtjeva radi o paušalno iznesenim i ničim obrazloženim tvrdnjama. Pritom osuđenik niti ne precizira na koji način je u ovom konkretnom slučaju, sukladno članku 517. stavku 1. točki 3. ZKP/08., došlo do povrede njegovog prava na obranu na raspravi, međutim, kako iz obrazloženja zahtjeva proizlazi da osuđenik ovu povredu direktno i neposredno povezuje s povredom iz članka 517. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 468. stavkom 2. ZKP/08., smatrajući da mu je tijekom kaznenog postupka bila onemogućena učinkovita obrana, o tom prigovoru bit će više govora u dijelu ovog obrazloženja u kojem će se razmatrati razlozi koji se odnose na tešku povredu prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10. i 5/14. - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. - dalje: Konvencija).
7. Što se tiče navoda osuđenika da mu je tijekom ovog kaznenog postupka teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom po ocjeni ovog suda takva tvrdnja podnositelja zahtjeva nije osnovana.
7.1. Obrazlažući ove tvrdnje podnositelj zahtjeva smatra kako su mu u ovom kaznenom postupku povrijeđena ustavna prava zajamčena člankom 28. i člankom 29. Ustava i člankom 6. Konvencije s obzirom da mu je bila onemogućena učinkovita obrana, a na taj način direktno mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Argumentirajući ovaj razlog za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenik ističe kako se Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u pobijanoj presudi pod točkom 10. obrazloženja referirao na njegove žalbene razloge koji su se odnosili na istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka zaključujući da isti nisu osnovani, iako su takve tvrdnje i zaključci drugostupanjskog suda netočni i u suprotnosti s činjenicama koje proizlaze iz izvedenog dokaznog postupka. Pritom podnositelj zahtjeva detaljno i opširno, kao i u žalbi podnesenoj protiv presude suda prvog stupnja, analizira i ponovno ocjenjuje iskaze svjedoka D. V., B. B., I. K., K. Š., V. Ć., M. J., M. B. i P. G., smatrajući kako je prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja odlučnih činjenica koristio sadržaje iskaza svjedoka koji su dani izvan rasprave (prethodni postupak), a što je protuzakonito i neprihvatljivo, da interpretacija iskaza pojedinih svjedoka u prvostupanjskoj presudi ne odgovara sadržaju iskaza koje su ti svjedoci dali, da je isti propustio cijeniti iskaze ovih svjedoka u njihovoj ukupnosti i u odnosu na ostale izvedene svjedoke, uslijed čega je izveo i pogrešan zaključak o relevantnim činjenicama. Stoga, po ocjeni podnositelja zahtjeva, prvostupanjski sud u svojoj odluci nije pružio valjanu i dostatnu analizu rezultata dokaznog postupka zbog čega presuda prvog stupnja nema razloga o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni suprotni su dokaznoj građi. Isto tako u nastavku zahtjeva tvrdi da se istovremeno sud drugog stupnja, iako je žalbeni navod bitne povrede odredaba kaznenog postupka u izjavljenoj žalbi detaljno i opširno argumentiran, propustio na isti detaljno osvrnuti te je samo paušalno i općenito zaključio kako u ovom konkretnom slučaju nije ostvarena žalbom istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka.
7.2. Međutim, suprotno tvrdnjama podnositelja zahtjeva, nije počinjena naprijed istaknuta teška povreda prava na pravično suđenje, a na koju u ovom dijelu zahtjeva upire podnositelj.
7.3. Naime, kada tvrdi da je ostvarena teška povreda prava na pravično suđenje zajamčena Ustavom i Konvencijom podnositelj zahtjeva sadržajno prvenstveno ističe kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a na koju istaknutu povredu u žalbi se drugostupanjski sud u svojoj odluci propustio na detaljan, jasan i argumentiran način referirati odnosno očitovati. Međutim, pritom osuđenik, iznoseći ovu argumentaciju, iako to izričito ne navodi, očigledno smatra kako je sud drugog stupnja, odlučujući o ovom žalbenom prigovoru, postupio protivno odredbi članka 487. stavka 1. ZKP/08., s obzirom da su, po njegovoj ocjeni, u konkretnom slučaju izostali relevantni i dostatni razlozi za ocjene koje su sadržane u sudskim odlukama, a što sve ukazuje na arbitrarno sudsko odlučivanje, uslijed čega je ostvarena teška povreda prava na pravično suđenje. S obzirom da ovaj izostanak očitovanja o bitnom žalbenom razlogu koji se odnosi na povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a koji je, po mišljenju podnositelja zahtjeva, rezultirao onemogućavanjem prava na djelotvornu pravnu zaštitu u postupcima pred sudovima, osuđenik u zahtjevu istovremeno tretira i ističe kao i povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, koja je utjecala na presudu (članak 517. stavak 1. točka 3. ZKP/08.), o ovom prigovoru koji je sadržajno potpuno identičan, ali se u zahtjevu tretira kao dvostruki razlog za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, bit će više riječi u nastavku kada će se razmatrati upravo taj razlog.
7.4. Isto tako, a obrazlažući u nastavku ovu zakonsku osnovu za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, ponovno analizirajući izvedeni dokazni postupak i ocjenjujući iskaze ispitanih svjedoka, podnositelj zahtjeva u suštini polemizira sa zaključcima i utvrđenjima sudova u odnosu na utvrđeno činjenično stanje, pri čemu daje svoju ocjenu izvedenih dokaza, smatrajući kao su odlučne činjenice u ovom kaznenom postupku trebale biti na drugačiji način utvrđene te na taj način zapravo zahtjeva preocjenu utvrđenog činjeničnog stanja, iako okolnosti koje se odnose na činjenična utvrđenja također ne mogu biti osnova za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. Naime, time bi se, mimo taksativno navedenih razloga iz članka 517. stavka 1. ZKP/08., u biti pokušala ishoditi nova odnosno drugačija odluka u trećem stupnju, a u odnosu na pravomoćno utvrđene odlučne činjenice, a što također nije dopušteno.
8. Također nije u pravu osuđenik kada obrazlažući ovaj izvanredni pravni lijek ističe kako je u ovom kaznenom predmetu ostvarena i povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, a koja povreda je utjecala na presudu (članak 517. stavak 1. točka 3. ZKP/08.).
8.1. Ističući ovaj razlog podnositelj zahtjeva navodi kako Ustav i Konvencija u svojim odredbama propisuju obvezu sudova da na odgovarajući način iznesu razloge na kojima se temelje njihove odluke, pri čemu pravo na obrazloženu sudsku odluku predstavlja jedno od temeljnih sastavnica prava na pravično suđenje. U konkretnom slučaju, po ocjeni podnositelja zahtjeva, izostali su relevantni i dostatni razlozi za ocjenu i zaključke koje je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske dao za svoju drugostupanjsku odluku, a što u svojoj ukupnosti ukazuje na arbitrarno postupanje toga suda jer obrazloženje koje je dao u odnosu na istaknute žalbene razloge osuđenika ne pruža dovoljno osnova za zaključak kako je sud drugog stupnja doista detaljno i analitički razmotrio sve iznesene prigovore iz žalbe. Pritom, iako to izričito ne precizira, podnositelj zahtjeva smatra kako je drugostupanjski sud, postupajući u suprotnosti sa zahtjevima iz odredbe članka 487. stavka 1. ZKP/08., ostvario upravo ovu povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku. Smatra da je time što se drugostupanjski sud u žalbenom postupku nije očitovao na iznesene prigovore optuženika, već je postupao strogo mehanički, paušalno i formalistički, ne očitujući se pojedinačno o iznesenim žalbenim razlozima, a koji se odnose na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđeno činjenično stanje, već je dao stereotipne i općenite razloge, ostvarena povreda prava na obrazloženu sudsku odluku. Identičan zaključak, po ocjeni podnositelja zahtjeva, odnosi se i na odluku suda drugog stupnja koja se tiče odluke o troškovima kaznenog postupka. I u tom dijelu podnesenog zahtjeva osuđenik smatra kako je sud drugog stupnja odbio njegovu žalbu izjavljenu zbog odluke o troškovima kaznenog postupka (točka 15. obrazloženja), pri čemu se propustio detaljnije osvrnuti na iznesene žalbene razloge, pozivajući se pritom isključivo na razloge prvostupanjskog suda koji su izneseni pod točkama 91. i 98. obrazloženja, a što, po mišljenju osuđenika, nije dostatno i ne predstavlja pravilno očitovanje na ove žalbene razloge. Stoga je i u tom dijelu presude suda drugog stupnja ostvarena povreda prava osuđenika na obrazloženu sudsku odluku odnosno niti u tom dijelu drugostupanjski sud se nije očitovao u dovoljnoj mjeri na izneseni žalbeni razlog, a koji se odnosi na odluku o troškovima kaznenog postupka.
8.2. Međutim, niti u navedenom podnositelj zahtjeva nije u pravu.
8.3. Naime, suprotno tvrdnjama osuđenika drugostupanjski se sud u svojoj odluci očitovao o svim istaknutim žalbenim osnovama (bitna povreda odredaba kaznenog postupka, povreda kaznenog zakona, pogrešno utvrđeno činjenično stanje, odluka o kazni i odluka o troškovima kaznenog postupka) te je argumentirano, na jasan i razumljiv, iako donekle na šturi, ali ipak dostatan način odgovorio na sve bitne navode žalbe koju je osuđenik podnio protiv prvostupanjske presude, a to što osuđenik takvo obrazloženje koje se, između ostalog, odnosi i na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka (točka 10.1. obrazloženja), utvrđeno činjenično stanje (točka 11. obrazloženja) i odluku o troškovima kaznenog postupka (točka 15. obrazloženja) i nadalje ne prihvaća i s njime se ne slaže te s istim opetovano polemizira, kao i u podnesenoj žalbi, nije relevantno kod odlučivanja o ovom izvanrednom pravnom lijeku. Naime, u situaciji kada je drugostupanjski sud u bitnome dao odgovore na sve prethodno istaknute žalbene osnove i bitne žalbene prigovore, nalazeći ih neosnovanim i prihvaćajući u tom pravcu kao ispravno obrazloženje prvostupanjskog suda, tada nije bilo niti potrebno iznositi detaljniju i opširniju argumentaciju za takva svoja utvrđenja i zaključke.
8.4. Prema tome, po ocjeni ovog suda, drugostupanjski sud u žalbenom postupku nije počinio naprijed istaknutu postupovnu povredu s obzirom da drugostupanjska presuda u svom obrazloženju sadrži sve zakonom propisane sastavnice iz članka 487. stavka 1. ZKP/08. i u njoj je odgovoreno na sve iznesene žalbene osnove i istaknute bitne žalbene prigovore, tako da nema govora o tome kako je u ovom konkretnom slučaju počinjena povreda iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a na koju sadržajno upire osuđenik u ovom dijelu podnesenog zahtjeva.
9. Slijedom svega navedenog, budući da zahtjev osuđenog O. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan to je isti, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08., trebalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci.
Žarko Dundović, v.r.