1

Poslovni broj: 10 Gž-283/2024-2

Poslovni broj: 10 Gž-283/2024-2

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak – Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u jednostavnom postupku stečaja potrošača po prijedlogu Financijske agencije (OIB:...) iz Z., nad imovinom potrošača V. P. (OIB:...) iz S., povodom žalbe vjerovnika C. o. d.d. (OIB: ...) iz Z., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva H. & P. iz Z. izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu broj Sp-98/2023-19 od 29. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2024.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba vjerovnika C. o. d.d. Z. i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Varaždinu broj Sp-98/2023-19 od 29. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Zaključkom kao sastavnim dijelom pobijanog rješenja utvrđena je vrijednost pokretnina potrošača V. P. (dalje: potrošača) iznosom od 700,00 Eur. Prvostupanjskim rješenjem u toč.I – i toč.II izreke otvoren je, i istovremeno zaključen jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača. Toč.III izreke potrošač je oslobođen obveze na plaćanje u odnosu na rješenje o ovrsi javnog bilježnika B. J. iz Z. broj Ovrv-4619/12-2 vjerovniku C. o. d.d. Z., a radi naplate glavnice u iznosu od 2.026,22 Eur i kamate u iznosu od 1.122,37 Eur.

2. Protiv opisanog rješenja pravovremenu žalbu podnio je vjerovnik C. o. d.d. (dalje: žalitelj) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

2.1. Žalitelj u žalbi ističe da je obzirom na utvrđenje prvostupanjskog suda – da je potrošač u tri godine prije otvaranja predmetnog postupka jednostavnog stečaja ostvario prihod - plaću (u 2021. da je primio 6.267,57 Eur, u 2022. – 6.569,78 Eur, a u 2023. da je ostvario 7.186,30 Eur) i da u vlasništvu ima moped i pet osobnih vozila – to da je vrijednost njegove imovine trebalo utvrditi u iznosu od najmanje 20.023,65 Eur, a kako je potrošač u radnom odnosu i redovno namiruje predmetnu tražbinu to da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbu čl. 79. h. Zakona o stečaju potrošača (dalje: ZSP - "Narodne novine" broj 100/15, 67/18 i 36/22) koja nalaže sudu, ako utvrdi da je vrijednost imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa veća od 1.327,23 Eur, da po službenoj dužnosti donese rješenje o otvaranju jednostavnog postupka stečaja potrošača, nastavno tome imenuje povjerenika za potrebe vođenja jednostavnog postupka stečaja potrošača (čl.79. h.stav.3.) te utvrdi tražbinu vjerovnika u iznosu u kojemu je bila evidentirana u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje (čl.79. h. stav.2.). Uz to da je prvostupanjski sud, obzirom na očigledno redovna primanja potrošača, trebao primijeniti odredbu čl.79.h. stav.5. ZSP koja propisuje sudu, ako potrošač ima stalna novčana primanja na kojima se ne provodi ovrha, da mu naloži da u roku od dvanaest mjeseci od pravomoćnosti rješenja o otvaranju jednostavnog postupka stečaja potrošača uplaćuje na račun suda određeni iznos stalnog novčanog primanja koji će sud odrediti odgovarajućom primjenom pravila ovršnog prava o ograničenjima ovrhe na stalnim novčanim primanjima.

2.2. Žalitelj ukazuje i da je prvostupanjski sud propustio utvrditi raspolaganja potrošača u posljednje tri godine prije otvaranja predmetnog postupka a što mu nalaže odredba čl.79.f stav.2. ZSP.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba žalitelja je neosnovana.

5. Obrazlažući žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. Zakona o parničnom postupku, žalitelj tvrdi da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer prvostupanjski sud nije uzeo u obzir odlučne činjenice koje je vjerovnik istaknuo u izjavljenoj žalbi. No razmatrajući pobijano rješenje i stanje prvostupanjskog predmeta i iz aspekta odredbe čl.365. stav.2. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) koji se u ovom postupku primjenjuje osnovom odredbe čl.23. ZSP u vezi sa čl.10. Stečajnog zakona (dalje: SZ - "Narodne novine" br. 71/15, 104/17 i 36/22) ovaj je sud utvrdio da nije ostvarena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje ovaj sud u žalbenom stadiju pazi po službenoj dužnosti, a da suprotno žalbenom stajalištu žalitelja pobijano rješenje sadrži razloge i o svim odlučnim činjenicama, slijedom čega nije ostvaren ni žalbeni razlog iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a na kojeg ukazuje u žalbi.

6. Nadalje valja navesti da je prvostupanjski sud pravilno, sukladno odredbi čl. 79.a.stav.2. ZSP utvrdio da na dan otvaranja predmetnog postupka neprekidna blokada računa potrošača trajala 1569 dana (dakle duže od tri godine) te da potrošač ima evidentiranu neizvršenu osnovu za plaćanje (aktivnu osnovu) u odnosu na vjerovnika čija nenaplaćena glavnica iznosi 2.026,22 EUR, dakle manje od 2.654,46 Eur, a imajući u vidu da su u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi Financijska agencija evidentirane i osnove koje je Fina prestala izvršavati temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (brisane osnove) čije nenaplaćene glavnice iznose 8.438,10 Eur, te da zbroj aktivnih – i brisanih osnova prelazi iznos od 2.654,46 Eur to je nastavno pravilno zaključio da za provedbu jednostavnog postupka stečaja potrošača i u odnosu na brisane osnove nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 79.a stav. 3. alineja 2. ZSP.

6.1. Odgovarajući nastavno na žalbene navode od odlučnog značaja, a u okviru ovlasti iz odredbe čl.375.stav.1. ZPP-a valja navesti da su neutemeljene žalbene elaboracije žalitelja o vrijednosti imovine potrošača, obzirom da je prvostupanjski sud jasnim i određenim razlozima obrazložio na koji je način istu utvrdio. Naime, iz podataka MUP-a utvrdio je da je na ime potrošača upisano više odjavljenih motornih vozila koja s obzirom na svoju starost preko dvadeset godina i na činjenicu da nisu niti u uporabi vjerojatno više ni ne postoje, dok je u odnosu na prihode potrošača (pribavljene putem FINA-e) utvrdio da potrošač ima otvorena dva transakcijska računa koji su blokirani, te da se na njima provodi ovrha a i da ima i jedan zaštićeni račun na kojemu su sredstva u potpunosti izuzeta od prisilne naplate te je istu utvrdio sukladno odredbi čl.79.f.stav.2. i 3. ZSP po slobodnoj ocjeni u iznosu od 700,00 Eur to više što potrošačevi vjerovnici nisu dostavili podatke o nekoj drugoj imovinu čija vrijednost bi bila veća od 1.327,23 Eur. Posebno je pri tom naglasio da se predmetni dohodak po osnovu nesamostalnog rada potrošača ne uzima kao imovina iz koje bi se mogla namiriti tražbina vjerovnika obzirom da se u odnosu na ta novčana sredstva provodi ovrha čime je anulirana i osnovanost žalbenog prigovora da je prvostupanjski sud trebao postupiti po odredbi čl. 79.h. stav.1. i stav.5. ZSP.

6.2. Konačno, u odnosu na žalbenu tvrdnju da se predmetna tražbina „redovno namiruje“ valja navesti – da u postupku jednostavnog postupka stečaja potrošača nije dopušteno u žalbi isticati nove činjenice niti predlagati nove dokaze (sukladno odredbi čl. 352.stav.1. ZPP-a) imajući u vidu da se vjerovnici u smislu odredbe čl. 79.f.stav.1.ZSP oglasom pozivaju na dostavu za postupak odlučnih podataka  i činjenica, a koje pravo i obvezu vjerovnik nije konzumirao. Istovjetno stajalište izraženo je i u zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27.11.2019. broj Su-IV-245/2019-3.

7. Imajući u vidu prethodno izneseno, valjalo je žalbu žalitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje pozivom na odredbu čl.380.toč.2. ZPP-a.

U Varaždinu 3. travnja 2024.