1               Poslovni broj: Kž-8/2023-4

 

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, te Sandre Galjar i Antonije Bagarić, kao članica vijeća, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog S. D. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 278. st. 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-375/2022-23 od 24. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Osijeku na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.- dalje u tekstu: ZKP) oslobodio je optužbe 2. optuženu V. D. K. zbog dva kaznena djela krivotvorenja i to kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11. i kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja iz čl. 281. st. 1. u vezi čl. 38. KZ/11.

 

1.1. Na temelju  čl. 149. st. 1.  ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP-a te nagrada i nužni izdaci optuženika i nužni izdaci 2. optužene V. D. K. padaju na teret proračunskih sredstava. 

 

1.2. Istom presudom 1. optuženi S. D. proglašen je krivim zbog tri kaznena djela krivotvorenja i to kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 3. u vezi čl. 278. st. 1. KZ/11., kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja iz čl. 281. st. 1. KZ/11. i kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja iz čl. 281. st. 2. KZ/11., pa mu je za svako od tih kaznenih djela utvrđena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci, te je na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca. Na temelju čl. 57. KZ/11. 1. optuženom S. D. izrečena je djelomična uvjetna osuda, tako da neuvjetovani dio kazne zatvora koji će se izvršiti iznosi šest mjeseci, a uvjetovani dio kazne zatvora od deset mjeseci se neće izvršiti ukoliko 1. optuženi S. D. u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju čl. 54. KZ/11. 1. optuženiku se u izrečenu kaznu uračunava vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. travnja 2022. do 24. kolovoza 2022.

 

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP-a, 1. optuženi S. D. obvezuje se na plaćanje troška kaznenog postupka s naslova paušala u iznosu od 1.000,00 kuna/132,72 eura u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Odgovor na žalbu podnio je 1. optuženi S. D. po branitelju K. K., odvjetniku iz S. B., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika u odnosu na odluku o kazni odbije kao neosnovana.

 

4. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je, sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP-a, nakon razgledanja vratilo spis sudu.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Neosnovani su žalbeni navodi državnog odvjetnika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a ističući da u obrazloženju oslobađajućeg dijela presude nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, s obzirom da ovo vijeće nalazi da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji se odnose ne samo na osuđujući već i na oslobađajući dio presude koji su jasni i neproturječni, tako da se presuda može ispitati, time da pozivajući se na ovu žalbenu osnovu državni odvjetnik prije svega upućuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava.

 

7. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik nalazi da je prvostupanjski sud iz utvrđenog činjeničnog stanja, izveo pogrešan zaključak da nije dokazano da bi 2. optužena V. D. K. ostvarila obilježja kaznenih djela za koja se tereti, jer isto proizlazi iz iskaza 1. optuženog S. D., a djelomično i iz obrane 2. optuženice i materijalnih dokaza u spisu koji se odnose na krivotvorenje dokumenata.

 

8. U pravu je prvostupanjski sud kad zaključuje da se osuđujuća presuda ne može temeljiti isključivo ili u pretežitoj mjeri samo na iskazu suoptuženika, u ovom slučaju 1. optuženog S. D. koji je iskaz dao pred državnim odvjetnikom dok na raspravi nije želio odgovarati na pitanja, tako da nije postojala mogućnost da ga ispita 2. optuženica, dok se na ostalim materijalnim dokazima vezanim za krivotvorenje spornih dokumenata ne može zaključivati o kaznenoj odgovornosti 2. optuženice za optužena kaznena djela. Načelo kontradiktornosti, kao opći element pravičnog postupka, u kaznenom se postupku konkretizira kroz optuženikova minimalna prava obrane, a to je, između ostalog, pravo da ispituju svjedoke optužbe pa tako i suoptuženike i smisao je da optuženici mogu postavljati pitanja osobi koja ga tereti kojima će moći provjeriti ili staviti na kušnju pouzdanost i istinitost njegovog iskaza.

 

8.1.  Naime, 2. optuženica ne osporava da je kao odvjetnica na zahtjev 1. optuženika pružala mu pravnu pomoć i zatražila za njega ishođenje rodnog lista i domovnice, te dodjelu i potvrdu o osobnom identifikacijskom broju na ime M. Š., popunila zahtjeve 1. optuženika za prijavu prebivališta i izdavanje osobne iskaznice i putne isprave Republike Hrvatske, ali osporava da bi znala da 1. optuženik nije osoba koja se predstavlja kao M. Š. i da bi mu ona pribavila krivotvorenu osobnu iskaznicu Republike Italije. Konačno, iz iskaza 1. optuženika S. D. proizlazi da je njemu jedan čovjek romske nacionalnosti, N. S., ponudio da mu nabavi hrvatske dokumente, kojem je predao i svoje fotografije, te je nakon određenog vremena ta osoba predala neke "papire" 2. optuženici koja mu je dalje pomogla da popuni potrebne obrasce i ishodi ove hrvatske isprave, tako da niti 1. optuženik u svom iskazu nije iskazivao o tome da bi 2. optuženica bila upoznata s činjenicom da on nije M. Š., niti je na te okolnosti izričito upitan, već državni odvjetnik "pretpostavlja" da je ona to znala i da je ona pribavila i ovu krivotvorenu talijansku osobnu iskaznicu na ime M. Š..

 

9. S obzirom na prethodno navedeno, u situaciji dok 2. optuženica poriče počinjenje kaznenih djela za koje se tereti već navodi da je radnje koje je poduzela učinila na zahtjev neuke stranke koja ne zna popuniti potrebne obrasce, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako nije dokazano da bi 2. optuženica ostvarili sva bitna obilježja kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11. i kazneno djela ovjeravanja neistinitog sadržaja u pomaganju iz čl. 281. st. 1. u vezi čl. 38. KZ/11 i oslobodio je optužbe sukladno čl. 453. toč. 3. ZKP-a.

 

10. U žalbi državnog odvjetnika zbog odluke o kazni na koju je osuđen 1. optuženi S. D. navodi se da je izrečena djelomična uvjetna osuda preblaga sankcija i da se njome neće postići zakonska svrha kažnjavanja.

 

10.1. Razmatrajući sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere sankcije, ovo vijeće nalazi da je prvostupanjski sud pravilno kod 1. optuženika kao olakotno cijenio priznanje počinjenja djela, što je doprinijelo i ekonomičnosti postupka, da je prema dostupnim podacima neosuđivana osoba, obiteljske prilike iz kojih proizlazi da je otac maloljetne djece o kojima je dužan skrbiti, te je primjereno cijenio i samu težinu i društvenu opasnost počinjenih kaznenih djela što se odražava i u pojedinačno utvrđenim kaznama za svako od počinjenih kaznenih djela, tako i u jedinstvenoj kazni zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca. Stoga je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da će se izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom kako je izrečena 1. optuženiku u pobijanoj presudi i bez izvršenja cijele kazne utjecati na 1. optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela i uskladi svoje ponašanje sa zakonom, jer će mu se u suprotnom, ukoliko počini novo kazneno djelo u roku provjeravanja, opozvati uvjetovani dio kazne i izvršiti cijela kazna zatvora, ali da će ovakva kaznena sankcija utjecati i na druge građane kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.

 

11. Budući žalba državnog odvjetnika nije osnovana, niti je utvrđeno postojanje povrede zakona na koje drugostupanjski sud u smislu čl. 476. st. 1. ZKP-a pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci (čl. 482. ZKP-a).

 

Bjelovar, 3. travnja 2024.