REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 37 Pž-1636/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u
pravnoj stvari tužitelja HIDRAULIKA KUTINA d.d., OIB 612627205971, Slavonska
ulica 4, Kutina, kojeg zastupa punomoćnica Vesna Škare Ožbolt, odvjetnica u
Zagrebu, Masarykova 1, protiv tuženika LONJA-STRUG d.d., OIB 34493680403,
Vinkovačka ulica 4, Kutina, kojeg zastupa punomoćnik Marko Hreljac, odvjetnik u
Varaždinu, Ankice Opolski br. 2., radi isplate 2.324,98 € / 17.517,54 kn, odlučujući o
žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj
Povrv-851/22 od 10. ožujka 2023., 2. travnja 2024.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-851/22 od 10. ožujka 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom citiranom u izreci je održan u cijelosti na snazi platni
nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mate Medića iz Kutine, Trg K.
Tomislava 7, poslovni broj Ovrv-2758/2022 od 3. listopada 2022., kojim je tuženiku
naloženo u roku 15 dana platiti tužitelju iznos od 2.324,98 € / 17.517,54 kn sa
zateznim kamatama tekućim od 13. srpnja 2022. do isplate po stopi propisanoj čl.

12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi te u dijelu kojim je
tuženiku naloženo u roku od 15 dana platiti tužitelju ovršne troškove u iznosu od
24,88 € / 187,50 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 3. listopada 2022. do
isplate po stopi propisanoj čl. 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj
nagodbi.

2. Protiv prethodno navedene presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne
povrede odredaba parničnog postupka te ističe da je tužitelj kao dokaz dostavio
samo utužene račune i otpremnice, te izvod otvorenih stavaka od 22. srpnja 2022.,
prema kojem je na dan 22. srpnja 2022. postojalo potraživanje tužitelja prema
tuženiku u iznosu od 17.517,54 kn, no ovršni je postupak pokrenut gotovo tri mjeseca
nakon toga, krajem rujna 2022., u trenutku kada potraživanje tužitelja više nije

Poslovni broj: 37 Pž-1636/2023-2 2

postojalo, obzirom ga je tuženik podmirio i prije dana podnošenja prijedloga za ovrhu.
Stoga predlaže da ovaj sud usvoji žalbu tuženika, te pobijanu presudu preinači na
način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja ili podredno da istu ukine i postupak vrati na
odlučivanje sudu prvog stupnja.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu ističe da žalba nije osnovana te ju predlaže
odbiti i traži naknadu troškova odgovora na žalbu, ali nije postavio jasan i određen
zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22;
dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj
dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka, kao i na pravilnu primjenu
materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da je odluka prvostupanjskog
suda u pobijanom dijelu pravilna i osnovana na zakonu.

6. Navodima svoje žalbe tuženik nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost
pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom
prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne
dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

7. Tuženik tek u žalbi ističe prigovor da je tražbinu platio pa ista predstavlja
novu činjenicu, a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice ni predlagati novi dokazi
sukladno čl. 352. st. 1. ZPP-a, stoga ovaj sud predmetne činjenice nije niti razmatrao.

8. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 17.517,54 kn i
to za izvršene usluge sukladno utuženim računima. Činjenična i pravna osnova
tužiteljeva zahtjeva je poslovni i pravni odnos između stranaka temeljem ugovora o
djelu, te je sud i motrio prijeporni poslovni i pravni odnos kroz odgovarajuće odredbe
Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,
29/18 i 126/21; dalje: ZOO) koje uređuju ugovor o djelu i to čl. 590. tog Zakona.

9. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj izvršio uslugu popravka
hidrauličnog cilindra i uslugu izrade hidrauličnog crijeva te je uz svaki pojedini račun
priložena i otpremnica potpisana od strane tuženika, što tuženik i u žalbi potvrđuje.
Eventualno plaćanje te postojanje nekih drugih razloga zbog kojih je prestala tražbina
je trebao stoga dokazati tuženik. Naime, odredbom čl. 221.b st. 1. ZPP-a je
propisano da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na
temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da
tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže suprotno. Imajući u vidu navedene
odredbe st. 1. i 4. čl. 221.b ZPP-a, u konkretnom slučaju, s obzirom na predmnjevu iz
odredbe st. 4. čl. 221.b ZPP-a, odnosno da se u konkretnom slučaju smatra da je
tuženik odbio pretporez po utuženim računima, to se sukladno predmnjevi iz odredbe
čl. 221.b st. 1. ZPP-a, smatra da tražbina postoji, slijedom čega je na tuženiku bio

Poslovni broj: 37 Pž-1636/2023-2 3

teret dokaza suprotnog, međutim, tuženik nije dostavio niti jedan dokaz na predmetne okolnosti, niti je u tom smjeru predlagao dokaze.

10. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju
svoje zahtjeve i da predlažu dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi.
Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u
parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o
teretu dokazivanja. Ta pravila obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za
čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u
stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava: idem est non esse aut
non probari (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazan).

11. Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su stranke
bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o djelu te da je tuženik u obvezi platiti
naknadu za izvršeno djelo.

12. Pravilna je i odluka o trošku kako po osnovi, u smislu odredbe čl. 154. st.

1. ZPP-a, tako i po visini u smislu odredaba čl. 155. ZPP-a i s tim da žalitelj nije
posebno naveo da osporava, i u kojem dijelu, odluku o trošku.

13. Tužitelj je u odgovoru na žalbu samo načelno istaknuo da traži naknadu
troškova ali nije jasno i određeno naveo za koje troškove potražuje naknadu. No,
neovisno o istome se ističe da predmetni trošak odgovora na žalbu nije nužan za
uprijeh u postupku, pa je zahtjev tužitelja odbijen.

14. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje
ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku,
sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. ZPP-a.

Zagreb, 2. travnja 2024.

Sudac

doc. dr. sc. Jelena Čuveljak

Broj zapisa: 9-30861-3576a

Kontrolni broj: 042eb-96855-2915a

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Jelena Čuveljak, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.