1                            Poslovni broj: Gž-1939/2023-2

Poslovni broj: Gž-1939/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Andrei Boras-Ivanišević, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica Helena Silić Ivanković, u pravnoj stvari tužiteljice P. C. d.o.o., OIB: ..., Z., koju zastupa punomoćnica I. S., odvjetnica u Z., protiv tuženog B. L., O.: ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnica A. G.-K., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj Povrv-281/2023 od 7. kolovoza 2023., 2. travnja 2024.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj Povrv-281/2023 od 7. kolovoza 2023.

Obrazloženje

1.              Pobijanim prvostupanjskim rješenjem sud se oglasio mjesno nenadležnim i odlučio, po pravomoćnosti tog rješenja, predmet ustupiti Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

2.              Protiv navedenog rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1.  Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP-a), predlažući ovom sudu da pobijano rješenje preinači, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1.              Žalba tuženika nije osnovana.

3.              Ispitujući prvostupanjsko rješenje u granicama određenim odredbom članka 365. u vezi s odredbom članka 381. stavka 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke iz razloga kako slijedi.

4.              Iz stanja u spisu predmeta u bitnom proizlazi da je tužiteljica (tada ovrhovoditeljica) protiv tuženika (tada ovršenika) javnom bilježniku podnijela prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave-izvatka iz poslovnih knjiga, a radi prisilne naplate tražbine od ukupno 7.988,35 EUR-a s osnova dugovanja na kartici izdanoj od strane tužiteljice (ovrhovoditeljice). Nadalje proizlazi da je javni bilježnik, nakon primitka pravovremenog i obrazloženog prigovora ovršenika, spis proslijedio Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Stalnoj službi u Zaprešiću, a koji je sud rješenjem od 18. svibnja 2023. ukinuo javnobilježničko rješenje o ovrsi i odlučio da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, a nakon čega se, po prigovoru tužiteljice, pobijanim rješenjem oglasio mjesno nenadležnim i odlučio, po pravomoćnosti tog rješenja, predmet ustupiti Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

3.1.              Prvostupanjski se sud oglasio mjesno nenadležnim pozivom na odredbe članka 70. ZPP-a, smatrajući da su stranke Ugovorom o korištenju A. B. kartice (dalje: Ugovorom) i to u članku 15.e, za slučaj spora, valjano ugovorile mjesnu nadležnost stvarno nadležnog Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

4.              Iz žalbenih navoda tuženika u bitnom proizlazi da isti smatra da nije bilo mjesta donošenju takvog rješenja i to iz razloga što on kao fizička osoba uopće nije ugovorna strana predmetnog Ugovora, jer da je Ugovor potpisao u svojstvu zakonskog zastupnika udruge Nogometni klub I., Z., slijedom čega da se na njega ne primjenjuju Opći uvjeti poslovanja tužiteljice, uz poseban naglasak na to da bi odredba kojom se ugovara mjesna nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu svakako bila ništetna, i to iz razloga što je ista bila unaprijed formulirana od strane tužiteljice.

5.              Potonjim navodima tuženik se sadržajno zapravo poziva na odredbe članka 81. stavaka 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/23.; dalje: ZZP-a), a koji je Zakon bio na snazi u vrijeme potpisivanja predmetnog ugovora i kojim je odredbama propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s tim da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Pravna posljedica takvih odredbi propisana je u članku 87. stavku 1. ZZP-a na način da je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

5.1.              Međutim, navedene odredbe u konkretnom slučaju nisu primjenjive i to iz razloga što je odredbom članka 3. točke 1. ZZP-a potrošač definiran kao fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, a u konkretnom slučaju tuženik je pristupnicu za A. E. B. C., potpisao u svojstvu direktora (zakonskog zastupnika) Nogometnog kluba I., Z. i u svojstvu korisnika navedene kartice, dakle u okviru svoje profesionalne djelatnosti.

5.2.              Iz određenja pojma "potrošač" u Direktivi 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima proizlazi da su za procjenu je li jedna od ugovornih strana potrošač relevantna dva apstraktna i objektivna kriterija koja se moraju kumulativno ispuniti. Prvi da je riječ o fizičkoj osobi,  a drugi da je svrha transakcije/svrha sklapanja ugovora za osobne/privatne/obiteljske potrebe.

5.3.              Kako je u konkretnom slučaju, a što je već i ranije navedeno, tuženik pristupnicu za A. E. B. C., potpisao u svojstvu direktora (zakonskog zastupnika) Nogometnog kluba I., Z. i u svojstvu korisnika navedene kartice, dakle u okviru svoje profesionalne djelatnosti, a ne za svoje osobne/privatne/obiteljske potrebe, to se ne može smatrati potrošačem ni u smislu naprijed navedene direktive.

5.4.              Za naglasiti je napokon i to da je, dakle, upravo tuženik u navedenoj pristupnici naznačen kao jedan od korisnika za koje se zatražilo izdavanje navedene kartice, a u članku 3. Općih uvjeta poslovanja tužiteljice za A. E. poslovne kartice je pojam korisnika definiran kao "fizička osoba na čije je ime izdana poslovna kartica temeljem njenog zahtjeva i zahtjeva Poslovnog korisnika" te je određeno da je "Korisnik solidarno odgovoran za sve troškove nastale korištenjem Kartice izdane na njegovo ime", dok je u članku 4. navedeno da čim korisnici potpišu i/ili koriste karticu da su prihvatili sve uvjete iz Ugovora i da su ih se dužni pridržavati, zbog čega nisu osnovani ni žalbeni navodi tuženika da se na njega ne bi primjenjivali Opći uvjeti poslovanja tužiteljice. Dapače, osim naprijed navedenog, i na samoj pristupnici je navedeno da potpisi obvezuju naručitelja i korisnike na poštivanje Ugovora o korištenju kartice.

6.              Kako je odredbom članka 70. stavka 1. ZPP-a propisano da se, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan uz uvjet da je isti stvarno nadležan, dok odredba stavka 3. istog članka propisuje da sporazum važi samo ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji proistječu iz određenog pravnog odnosa, a da su u konkretnom slučaju ugovorne strane za slučaj spora ugovorile mjesnu nadležnost suda u Zagrebu, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada se pobijanim rješenjem oglasio mjesno nenadležnim i odlučio predmet, po pravomoćnosti tog rješenja, ustupiti Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

7.              Slijedom svega navedenog, a budući da žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju ni zakonitost ni pravilnost pobijane odluke,  na temelju odredbe članka 380. t. 2. ZPP-a, trebalo je odlučiti kao u izreci.

Split, 2. travnja 2024.