REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5                                     Poslovni broj: 2 Us I-2604/2023-6

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužiteljice L. V., iz O., koju zastupa opunomoćenica I. I., odvjetnica u O., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Ogulin, u Ogulinu, B. Frankopana 19, radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, 2. travnja 2024.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Ogulin, KLASA: NK-UP/I-21103/23-07/2594, URBROJ: 511-05-09-23-1 od 23. listopada 2023., te radi nadoknade troškova ovog upravnog spora. 

Obrazloženje 

1.                  Rješenjem tuženika, KLASA: NK-UP/I-211-03/23-07/2594, URBROJ: 51105-09-23-1 od 23. listopada 2023. ukinuta je i oduzeta vozačka dozvola broj: 11362328 izdana ovdje tužiteljici (t. 1. izreke rješenja), te je određeno da je tužiteljica dužna vozačku dozvolu predati tuženiku u roku od osam dana od primitka rješenja (t. 2.). Tuženik obrazlaže, u bitnome, da je tužiteljica, u svojstvu mladog vozača (tj. mlade vozačice), na temelju presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj br. Pp-3692/23 (pravomoćne 16. listopada 2023.) u jednom navratu, po događaju od 15. listopada 2023., prikupila devet negativnih prekršajnih bodova, što čini razlog za ukidanje i oduzimanje vozačke dozvole. Prekršajna presuda odnosi se na više prekršaja, i to na upravljanje osobnim automobilom s koncentracijom alkohola iznad

1,50 g/kg, na ulazak u raskrižje dok je za njezin smjer kretanja na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo, što je dovelo do nalijetanja na drugi osobni automobil u kretanju prouzročivši time prometnu nesreću s materijalnom štetom, te na to što za vrijeme upravljanja motornim vozilom tužiteljica kod sebe nije imala vozačku dozvolu. 

2.                  Tužiteljica u tužbi i na raspravi osporava zakonitost tuženikove odluke, i tvrdi, u bitnome, sljedeće. U četiri i pol godine posjedovanja vozačke dozvole prije spomenutog događaja tužiteljica nije počinila ni jedan prekršaj u prometu. Da je zakonodavac imao intenciju da se vozačka dozvola može ukinuti i oduzeti samo za jedan događaj, onda bi to bilo izričito navedeno u zakonu. Pogrešno je i nejasno obrazloženo da je tužiteljica počinila više prekršaja. Tužiteljica je osuđena na ukupnu kaznu jer je riječ o prekršajima u stjecaju. Zbog toga pravne posljedice presude ne mogu automatski biti ukidanje i oduzimanje vozačke dozvole, jer bi time pravne posljedice presude bile teže od sâme sankcije, što je nedopustivo, te protivno članku 4. Protokola 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u nastavku teksta: Konvencija). Tužiteljica nije bila upoznata s pravnim posljedicama osuđujuće presude u prekršajnom postupku. Tužiteljica predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika, uz vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura (PDV uključen).

3.                  Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Iz prakse Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske proizlazi da za ukidanje i oduzimanje vozačke dozvole nije od utjecaja to što su negativni prekršajni bodovi prikupljeni u jednom događaju. Prema zakonu, nije od utjecaja je li sankcija teža od pravne posljedice osude. Neosnovano je u ovome sporu pokušati dovesti u pitanje pravomoćne presude donesene u prekršajnom postupku. Tužiteljica ne osporava činjenicu postojanja dotične presude, već neutemeljeno pokušava dati razloge zbog kojih kogentne pravne norme ne treba primijeniti u tužiteljičinom slučaju. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev. 

4.                  Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovoga upravnog spora. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužiteljice, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja. 

5.                  Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 25. ožujka 2024., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. 

6.                  Upisivanje negativnih prekršajnih bodova pravna je posljedica osude (članak 79.-81. Prekršajnog zakona, „Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, povezano s mjerodavnim odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama „Narodne novine“, broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22, u nastavku teksta: ZSPC-a). Ovdje, dakle, nije riječ o kazni, nego o pravnoj posljedici osude (koja nastupa po samom zakonu, automatizmom), koja je određena zakonom i koju pravnu posljedicu Upravni sud nije ovlašten preispitivati, ni ublažavati. 

7.                  Nesporno je da je tužiteljica rođena 21. rujna 2000., što je u predmetnom razdoblju čini mladom vozačicom, u smislu odredbe članka 2. stavka 1. točke 69. ZSPC-a. 

8.                  Prema članku 286. stavku 1. ZSPC-a, pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz toga Zakona je upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju. 

9.                  Mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se ukinuti i oduzeti vozačka dozvola (članak 286. stavak 3. ZSPC-a, vezano uz stavak 1. toga članka). Prema stavku 9. navedenoga članka, navedena osoba može ponovo polagati vozački ispit istekom roka od dvije godine od dana izvršnosti rješenja o ukidanju i oduzimanju vozačke dozvole, nakon provedenog postupka osposobljavanja kandidata za vozače. 

10.             Tužiteljica neosnovano upire na povredu načela ne bis in idem (članak 29. stavak 1. i članak 31. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske; članak 4. Protokola 7. uz Konvenciju, te članak 6. Konvencije). Odredbom članka 4. stavka 1. Protokola 7. uz

Konvenciju propisano je da se nikome ne može ponovno suditi niti ga se može kazniti u kaznenom postupku iste države za kazneno djelo za koje je već pravomoćno oslobođen ili osuđen u skladu sa zakonom i kaznenim postupkom te države. Navedeno ograničenje ne obuhvaća prateće mjere čija svrha nije kažnjavanje, već su preventivnog karaktera (mutatis mutandis, Europski sud za ljudska prava, predmet Seražin protiv Hrvatske, br. zahtjeva 19120/15, presuda od 8. studenoga 2018.). Usto, nije od utjecaja jesu li pravne posljedice osude u konkretnom slučaju teže od same sankcije. Notorno je da i u kaznenom i u prekršajnom postupku postoje situacije u kojima sigurnosne mjere, zaštitne mjere, te pravne posljedice osude mogu biti za osuđenika zbiljski tegobnije od sankcije, bez da se to smatra pravno problematičnim, prije svega zato jer prateće mjere imaju različitu primarnu svrhu (prevenciju, a ne kažnjavanje). Ovo nije usporedivo sa situacijom u kojoj su troškovi postupka nerazmjerno visoki u odnosu na vrijednost predmeta spora, što može biti pravno problematično. Uzgredno (nevezano uz konkretni predmet), čak i kumuliranje kažnjavanja u paralelnim postupcima, prema konvencijskoj praksi, ne mora biti protivno načelu ne bis in idem ako paralelni postupci čine komplementarne elemente u cjelovitom odgovoru države i društva na određeno nedopušteno ponašanje. To vrijedi pod pretpostavkom udovoljavanja kriteriju povezanosti dvaju postupaka u naravi (ako je svakim od postupaka ostvarena različita svrha; ako je bis predvidiva posljedica idem; ako je izbjegnuto dupliciranje dokaznog postupka; ako je ukupnost sankcija razmjerna djelu) i povezanosti dvaju postupaka u vremenu (između dvaju postupaka ne smije biti odugovlačenja, da pojedinac ne bi bio izložen neizvjesnosti hoće li drugi postupak biti pokrenut ili neće).

11.             Neutemeljeno je i tužiteljičino upiranje na okolnost da su prekršaji za koje je osuđena u prekršajnom postupku nastali u okviru jednog događaja. Ako je zakonodavac sigurnosno rizičnima ocijenio osobe koje prag negativnih prekršajnih bodova čije dosizanje upućuje na potrebu ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole dosegnu u razdoblju od dvije godine, tada je očito da logičkim zaključivanjem od većega prema manjem taj rizik postoji i u odnosu na osobe koje taj prag dosegnu u jednom danu, ili u nekoliko sekundi. Propisani kriterij je ozbiljnost prekršaja (izražena putem broja negativnih bodova za svaki pojedini prekršaj), a ne broj događaja u kojima su prekršaji počinjeni. U krajnjoj liniji, tužiteljičino stajalište moglo bi dovesti do zaključka da vozačka dozvola ne može biti ukinuta i oduzeta, primjerice, vozaču koji pod utjecajem alkohola prekorači dozvoljenu brzinu kretanja, znatno prekorači dopuštenu brzinu kretanja, prijeđe punu crtu, nakratko zađe na pločnik, „prođe kroz crveno“ i pritom prouzroči prometnu nesreću s lakše ozlijeđenim osobama, samo zato jer je riječ o jednom događaju. K tomu, osnovano tuženik upire na s time povezanu drugostupanjsku sudsku praksu, koja otklanja relevantnost okolnosti da je prikupljanje negativnih prekršajnih bodova posljedica jednog događaja. Prema ZSPC-u, na dodjelu negativnih prekršajnih bodova ne utječe ni okolnost jesu li prekršaji počinjeni u stjecaju.  12. Upravni sud u upravnome sporu nije ovlašten preispitivati valjanost radnji, propuštanja radnji i odluka u prekršajnom postupku. Ovo stajalište potvrđeno je i drugostupanjskom upravnosudskom praksom (npr. presude Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske: u ovovrsnom predmetu – poslovni broj Usž-4722/19-2 od 27. studenog 2019.; u predmetu druge vrste na području unutarnjih poslova – poslovni broj Usž-5242/19-2 od 5. veljače 2020.). Spomenuto nisu ovlaštena preispitivati ni javnopravna tijela u upravnom postupku. U upravnom postupku i upravnome sporu odlučno je postoje li pravomoćne prekršajne odluke, a ne jesu li te odluke pravilne, niti do kakvih životnih posljedica te odluke dovode stranku. Moguće pogreške unutar pojedinog sudskog postupka otklanjaju se unutar dotične vrste postupka (primjenom za to propisanih pravnih sredstava), a ne od strane druge vrste suda u drugoj vrsti sudskog postupka.

13.             Nadalje, nesporno je da je tužiteljica u predmetnom razdoblju prikupila devet negativnih prekršajnih bodova evidentiranih slijedom jedne pravomoćne prekršajne odluke. Time su u odnosu na tužiteljicu bile ispunjene pretpostavke za ukidanje i oduzimanje vozačke dozvole propisane odredbom članka 286. stavka 3. ZSPC-a. Općenito, da bi tužitelj uspio u upravnome sporu u ovoj vrsti predmeta, morao bi dokazati da ne postoje pravomoćne prekršajne odluke na temelju kojih su evidentirani negativni prekršajni bodovi, i/ili da konkretni prekršaji ne razumijevaju dodjelu onog broja negativnih bodova koji je naveden u osporavanom rješenju, i/ili da su dotični negativni bodovi prikupljeni u razdoblju dužem od dvije godine. Pri ukidanju i oduzimanju vozačke dozvole mladom vozaču sporno može biti i je li odnosno vozač u konkretnom periodu imao svojstvo mladog vozača. Tužiteljica ne tvrdi niti dokazuje ništa od netom navedenog. 

14.             Rečene mjerodavne odredbe ZSPC-a imperativne su naravi, ne podliježu odmjeravanju ni odlučivanju hoće li biti primijenjene od strane javnopravnog tijela (nastavno niti od strane upravnog suda), neovisno o osobnim, poslovnim, obiteljskim i drugim okolnostima stranke. Vozači se sami izlažu riziku ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole ako u konkretnom razdoblju počine prometne prekršaje dovoljno ozbiljne za primjenu dotičnih zakonskih odredaba. Usto, riječ je o odredbama ponajprije preventivnog karaktera, kojima se štiti javni interes sigurnosti cestovnog prometa, smanjivanjem rizika da u tom prometu sudjeluju osobe koje ozbiljno krše prometne propise. U okviru primjene okviru svoje legislativne autonomije pri uređenju društvenih odnosa (članak 1. stavak 3., članak 2. stavak 4. podstavak 1., članak 71. i članak 81. podstavak 2. Ustava Republike Hrvatske), Hrvatski sabor je, u svojstvu zakonodavca, propisao koje su pretpostavke da (mladi) vozač uđe u tu kategoriju adresata pravne norme. Navedeno nije prepušteno ocjeni javnopravnog tijela u upravnom postupku, ni ocjeni upravnog suda u upravnom sporu. Uz to, mjerodavnom regulacijom i na njoj utemeljenome osporavanom rješenju ne dolazi do nerazložnoga ni nerazmjernog ograničavanja ovlasti tužiteljice da upravlja motornim vozilom. Praktične životne komplikacije osobe sklone činjenu ozbiljnih prometnih prekršaja skopčane s ukidanjem i oduzimanjem vozačke dozvole zakonodavac očito nije smatrao važnijima od zaštite ne samo javnog interesa sigurnosti cestovnog prometa, nego i zaštite prava drugih sudionika u prometu, uključujući zaštitu njihova života, zdravlja i imovine. 

15.             Konkretna onerozna odluka donesena prema tužiteljici sukladna je jasnim i nedvosmislenim pravnim normama, te dosljednoj upravnoj i upravnosudskoj praksi. U tom pogledu tužiteljica, stoga, nije stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge stranke u usporedivoj situaciji. 

16.             Po stanju stvari u vrijeme donošenja osporavanog rješenja, tuženik je, dakle, vezan pravomoćnom odlukom donesenom u prekršajnom postupku, u upravnom postupku osnovano utvrdio da su ispunjene pretpostavke za ukidanje i oduzimanje tužiteljičine vozačke dozvole, što se odnose na svojstvo tužiteljice kao mladog vozača, na broj prikupljenih negativnih prekršajnih bodova i na razdoblje u kojem su ti bodovi prikupljeni (prema kriteriju nastupa pravomoćnosti pojedine odluke o prekršaju). 

17.             Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan. 

U Rijeci 2. travnja 2024.

                                                                                                                   S u d a c  

            dr. sc. Alen Rajko 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.