1                 Poslovni broj: I Kž-8/2024-5

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj I Kž-8/2024-5

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović, predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i Maje Štampar Stipić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. B., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. 126/19. i 84/2021. – dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 9. studenog 2023., broj K-18/2022, u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog R. B. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Uvodno označenom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici optuženi R. B., pod točkom 1. u izreci prvostupanjske presude, proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv spolne slobode - silovanje iz članaka 153. stavka 1. i 2. KZ/11., za koje djelo, na temelju članka 153. stavka 2. KZ/11., mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri godina, a pod točkama 2. i 3. u izreci, u izreci za dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnja iz članka 139. stavka 2. KZ/11., te mu je za kazneno djelo pod točkom 2. utvrđena kazna zavora u trajanju od jedne godine, a za kazneno djelo pod točkom 3., kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, a na temelju članka 51. KZ/11. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina, u koju kaznu, na temelju članka 54. KZ/11., mu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. kolovoza 2022., pa nadalje.

 

1.1. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11., od optuženika je oduzet mobitel marke H., crne boje IMEI broja … te je određeno da će se ovaj predmet uništiti.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. u svezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6., 7 i 8. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.), optuženik je djelomično obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 500,00 eura te paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eura.

 

2. Protiv ove presude žalbe su pravodobno podnijeli državni odvjetnik i optuženi R. B..

 

2.1. Državni odvjetnik prvostupanjsku presudu pobija zbog odluke o kazni te predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne jedinstvena kazna zatvora u duljem trajanju, dok optuženi R. B., u žalbi koju je osobno podnio kao i žalbi koju je podnio po braniteljici S. G. R., odvjetnici u V. G. u Zajedničkom odvjetničkom uredu S. G. R. & K. S. T., prvostupanjsku presudu, i to kaznena djela pod točkama 1. i 2. u izreci, pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka te je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se „prihvaća žalba optuženika te da se isti oslobodi krivnje u odnosu na djela pod točkama 1. i 3.“, odnosno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3. Odgovori na žalbe nisu podnijeti.

 

4. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije sjednice vijeća, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalbe nisu osnovane.

 

U odnosu na žalbu optuženika, osim na žalbu zbog odluke o kazni

 

6. Prije svega treba navesti, a s obzirom na to da se žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog koju je osobno podnio, u bitnom podudara s žalbenim navodima koje je s tim u vezi istakao u žalbi koju je podnio po braniteljici odvjetnici S. G. R.,da će te dvije žalbe ovaj drugostupanjski sud tretirati kao jednu žalbu.

 

7. Iako je optuženik u uvodu žalbe naznačio da prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, u žalbi nije naveo u čemu se ova povreda iz članka 468. stavka 1., 2. i 3. ZKP/08. sastoji, pa žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana. Ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

8. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog u odnosu na kazneno djelo iz članka 153. stavka 1. i 2. KZ/11. optuženik, očito nezadovoljan utvrđenjima prvostupanjskog suda o postojanju inkriminiranog kaznenog djela i njegove odgovornost, preocjenjuje izvedene personalne i materijalne dokaze, a prvenstveno svjedočki iskaza žrtve A. Š., navodeći u žalbi da je neuvjerljiv i proturječan drugim personalnim dokazima (iskazima svjedoka B. Š. i D. Š.) te ističe da ga je za inkriminirano kazneno djelo žrtva lažno teretila.

 

8.1. Naime, u svom svjedočkom iskazu žrtve A. Š. je navela da je optuženika upoznala 2014. te su postali i kućni prijatelji, a tijekom vremena s istim je imala spolni odnos nakon kojega se više od njega nije mogla udaljiti niti prekinuti vezu jer ju ucjenjivao govoreći joj da će sve reći njezinom mužu i prijetio joj da će je ubiti te ju je prisiljavao na seksualne odnose, sve do 29. kolovoza 2022. kad ga je zbog prijetnji odlučila prijaviti policiji. U svezi događaja od 16. listopada 2021. žrtva je iskazala da se tog dana vraćala s posla te je oko 20,30 sati izašla iz autobusa u Z. kako bi krenula kući, međutim, tu ju je optuženik dočekao i rekao joj da uđe u njegov automobil, što je ona i učinila, a čim je sjela u vozilo, isti ju je počeo udarati rukama po glavi, psujući joj majku i govoreći joj da se kurvala, a potom ju je odvezao do livade u R. gdje je izašao iz automobila te je iz prtljažnika izvadio nož kojim joj je prijetio govoreći da će joj izrezati spolni organ te joj je naredio da se skine i uđe na stražnji dio vozila na koljena i okrene se, što je u strahu od izrečenih prijetnji i učinila, a nakon toga isti je svojim spolnim organom više puta prodro u njezin analni otvor, iako je plakala i molila ga da to ne čini, da bi joj nakon toga rekao da se okrene te je svojim spolnim organom prodro u njezin i obavio spolni odnošaj.

 

8.2. Suprotno naprijed iznesenim tvrdnjama žrtve, optuženik je porekao počinjenje inkriminiranog kaznenog djela, a u svojoj obrani je naveo da se 16. kolovoza 2021. sa žrtvom A. Š. uopće nije sastao. Inače, žrtvu i njezinog supruga B. Š. je upoznao u studenom 2016. te je žrtvu povremeno financijski pomagao dajući joj određene svote novca, a na njezin prijedlog prvi spolno odnošaj su imali 2016. u njegovom automobili i od tada su ti spolni odnošaju postali učestali a sve to se odvijalo do 2021. s tim da niti jednom do spolnog odnosa nije došlo protivno volji žrtve, za koje vrijeme joj je on i dalje pozajmljivao novac koji mu, iako je obećavala, žrtva nije vraćala, što je, kako navodi u žalbi, i bio motiv zbog kojega ga je ista lažno teretila.

 

8.3. Ocjenjujući naprijed navedene proturječne iskaze u pogledu događaja od 16. listopada 2021.  i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ispravno je prvostupanjski sud svjedočki iskaz oštećene A. Š., dovodeći ga u logičnu vezu sa svjedočkim iskazima B. Š. i D. Š. te podacima sadržanim u medicinskoj dokumentaciji odnosno Povijesti bolesti KB „S. D.“, kao i sadržajem prijetećih poruka koje je optuženik poslao žrtvi putem mobitela SMS porukama, cijenio kao vjerodostojan, a što je u razlozima prvostupanjske presude pod točkom 8., sud i argumentirano obrazložio.

 

8.4. Naime, da je žrtva A. Š. upravo 16. listopada 2021. zadobila ozljede, nedvojbeno proizlazi iz Povijesti bolesti KB „S. D.“ od 18. listopada 2021. u kojoj je dijagnosticirana ozljeda glave (contusio capitis), a u anamnezi tog dokumenta se navodi da je tu ozljedu zadobila dva dana ranije udarcima rukama u glavu od strane poznate osobe na odlasku kući s posla.

 

8.5. Naprijed navedeno utvrđenje, kako je to ispravno utvrdio prvostupanjski sud, u skladu s onim što je vezano uz događaj od 16. listopada 2021. u svojim svjedočkom iskazu navela žrtva A. Š., ali i svjedoci B. Š., njezin muž, i D. Š., njezin sin, koji su suglasno iskazali da su te noći kad je žrtva došla kući vidjela da je uplakana i da je po licu bila otečena. S obzirom na odnos kojeg su u inkriminiranom razdoblju imali optuženik i žrtva, navedena konstatacija u medicinskoj dokumentaciji da joj je ozljede zadala poznata osoba, iako nije navedeno ime te osobe, suprotno žalbenim navodima optuženika, istog nedvojbeno povezuju s inkriminiranim događajem, imajući pri tome u vidu da je i sam optuženik u svojoj obrani iskazao da je jednom ili dva puta tjedno išao po žrtvu na posao, što upućuje da je o okolnostima događaja od 16. listopada 2021. žrtva istinito iskazivala.

 

8.6. Pokušavajući osporiti vjerodostojnost iskaza žrtve optuženik je u žalbi naveo da je prema podacima žrtvina poslodavca L. zaštita d.o.o., 16. listopada 2021. u objektu H. žrtva radila od 10,30 sati do 14,00 sati, a ne do 19,00 sati kako je to ista iskazala. Međutim, navedeni podatak prvostupanjski sud s pravom nije cijenio kao mjerodavan jer iz dopisa od 19. listopada 2023. (list 252. spisa) proizlazi da navedena tvrtka ne može potvrditi je li žrtva nakon 14,00 sati, kako je to navela u svom iskazu, bila premještena na rad na drugoj porti u HNK-u, gdje je radila do 19,00 sati, pa je s tim u vezi sud ispravno zaključio da u pogledu radnog vremena žrtva nije imala razloga neistinito iskazivati, a da je 16. listopada 2021. radila od 7,00 do 19,00 sati, potvrdio je i svjedok B. Š..

 

8.7. Također, za ovaj drugostupanjski sud nisu prihvatljivi žalbeni navodi optuženika da su svjedočki iskazi žrtve te iskazi svjedoka B. Š. i D. Š., vezano uz to kad je po dolasku kući žrtva otišla u bolnicu, međusobno proturječni i da joj se stoga ne može pokloniti vjera. Točno je da B. Š. u svom iskazu naveo da je 16. listopada 2021. žrtva došla kući oko 00,30 sati te mu je rekla da je dobila batine uslijed napada nepoznate osobe i da je zbog toga bila na pregledu u KB „S. D.“ te mu je pokazala dokumentaciju, dok je D. Š. s tim u vezi iskazao da su tu večer on i otac (B. Š.) susjedovim autom je odmah odvezli u bolnicu. Međutim, kako nije sporno da je žrtva zbog napada i ozljeda koje je  zadobila 16. listopada 2021. u KB „S. D.“ pregledana 18. listopada 2021., očito se navedeni svjedoci, kako je to prvostupanjski sud ispravno zaključio, nisu dobro sjećali svih okolnosti, tim više jer je od inkriminiranog događaja do njihova svjedočenja prošlo gotovo dvije godine, a iz podataka u spisu proizlazi da je žrtva tijekom 2021. i 2022. vrlo često bila na pregledima u hitnoj ambulanti u navedenoj bolnici.

 

8.8. Isto tako, vjerodostojnost iskaza žrtve, kako to u žalbi ističe optuženik, nije dovedena u pitanje zbog toga jer je nakon gotovo jedne godine od inkriminiranog događaja protiv njega podnijela kaznenu prijavu za kazneno djelo silovanja, a niti zbog toga jer ga prilikom pregleda u KB „S. D.“ 18. listopada 2021., nije prijavila za to kazneno djelo. S tim u vezi ispravno je prvostupanjski sud naveo da je žrtva u inkriminiranom razdoblju svakodnevno bila izložena ozbiljnim prijetnjama optuženika koje su kod nje, kako je to utvrdila psihijatrijska vještakinja doc.prim.dr.sc. A. J. S. iz K. za psihijatriju V., u svom nalazu i mišljenju od 4. kolovoza 2028. (list 357. do 385.), izazvale osjećaj bespomoćnosti, tjeskobe i straha. Prema tome, tek kad je 29. kolovoza 2022. optuženik putem mobitela žrtvi poslao SMS poruke prijetećeg sadržaja u kojima joj je izričito dao do znanja da je spreman ostvariti svoje prijetnje te joj fizički nauditi, ista je, suočena s tako ozbiljnom prijetnjom i u strahu za vlastitu sigurnost odlučila ga prijaviti, i to ne samo za to kazneno djelo, već i raniju prijetnju te silovanje. Prema tome, okolnost da žrtva protiv optuženika kaznenu prijavu za kazneno djelo silovanja nije podnijela neposredno nakon počinjenja djela, nije od utjecaja na vjerodostojnost njezina iskaza.

 

8.9. Uostalom, a vezano uz istinitost iskaza žrtve iz naprijed navedenog psihijatrijskog nalaza i mišljenja proizlazi da kod žrtve nije utvrđena bilo kakva psihopatološka devijacija koja bi s forenzičko psihijatrijskog stajališta dovele u pitanje njezinu sposobnost za davanje vjerodostojnog iskaza.

 

8.10. Iako je optuženik u žalbi osporio vjerodostojnost psihijatrijskog vještačenja, suprotno tim žalbenim navodima ispravno je prvostupanjski sud nalaz i mišljenje psihijatrijske vještakinje cijenio kao vjerodostojan jer je ista u suradnji s psihologom prof. R. K., stručno i objektivno analizirala psihofizički profil žrtve te je svoje zaključke na znanstveno utemeljen način argumentirala.

 

9. Za ovaj drugostupanjski sud nije prihvatljiv žalbeni navod optuženika da je činjenično stanje u ovom kaznenom predmetu ostalo nepotpuno utvrđeno jer prvostupanjski sud odbio njegove dokazne prijedloge za provođenje ginekološko-proktološkog vještačenja žrtve, pribavljanje snimke nadzorne kamere „L.“ u Z. za dan 16. listopad 2022. te pribavljanje podataka od CZZS u Z. o obiteljskim prilikama obitelji Š. jer tim dokaznim prijedlozima činjenično stanje ne bi bili bolje i potpunije utvrđeno.

 

10. U odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. pod točkom 2. u izreci pobijane presude, optuženik u žalbi to kazneno djelo nije problematizirao niti je naveo razloge zbog kojih smatra da je činjenično stanje u odnosu na to djelo  ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, dok se u odnosu kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. sadržano pod točkom 3. u izreci, očitovao da se smatra krivim.

 

11. Slijedom svega onog što je naprijed izneseno, a kako optuženik svojom žalbom nije doveo u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenja činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud, ocjenom svakog dokaza posebno i u njihovoj međusobnoj vezi, utvrdio da se u ponašanju optuženika stječu sva bitna zakonska obilježja kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 1. i 2. KZ/11., i dva kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., za koja djela ga je ispravno proglasio krivim, pa je žalba optuženika i u tom dijelu također neosnovana. 

 

U odnosu na žalbe zbog odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka

 

12. Za naprijed navedena kaznena djela prvostupanjski je sud je optuženiku utvrdio pojedinačne kazne zatvora, i to za kazneno djelo iz članka 153. stavka 1. i 2. KZ/11. u trajanju od četiri godine, dok mu je za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11., sadržano pod točkom 2. u izreci, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11., sadržano pod točko 3., u trajanju od osam mjeseci, a na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11., osudio ga je na jedinstvenu kaznu zavora u trajanju od pet godina, u koju kaznu, na temelju članka 54. KZ/11., mu je uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru do 30. kolovoza 2022. pa na dalje.

 

12.1. Prilikom izbora vrste i mjere kazne sud je optuženiku kao olakotno cijenio dosadašnju neosuđivanost, a otegotno izraženu upornost i visoki stupanj kriminalne volje, posebno u odnosu na kazneno djelo iz članka 153. stavka 1. i 2. KZ/11., jer je iskoristio osjećaje i obiteljsku situaciju oštećene vezano uz potrebnu pomoć i podršku koju je trebala uslijed bolesti njezina djeteta, a što je isti proračunato i bezosjećajno iskoristio, a osim tog sud mu je kao otegotno cijenio i posljedice djela jer je inkriminirano postupanje kod oštećenice prouzročilo anksiozno-depresivni sindrom.   

 

13. Državni odvjetnik u žalbi zbog odluke o kazni ističe da je prvostupanjski sud, a imajući u vidu naprijed utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, za kazneno djelo iz članka 153. stavka 1. i 2. KZ/11., optuženiku trebao utvrditi strožu kaznu zavora te mu, posljedično izreći i strožu jedinstvenu kaznu zatvora, dok optuženik u žalbi ističe da mu je sud prilikom odmjeravanja kazni utvrdio previsoke i pojedinačne kazne zatvora i jedinstvenu kaznu zatvora.

 

14. Žalbe nisu osnovane.

 

15. Nije u pravu je državni odvjetnik kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud optuženiku za kazneno djelo iz članka 153. stavka 1. i 2. KZ/11., utvrdio preblagu kaznu zatvora, navodeći s tim uvezi njegovu posesivnost te način počinjenja djela (odvodi je na osamu, udara, prijeti joj nožem, nanosi joj povrede i bolove). Suprotno iznesenom, i po stavu ovog drugostupanjskog suda, utvrđena kazna zatvora za kazneno djelo iz članka 153. stavka 1. i 2. KZ/11. u trajanju od četiri godine je adekvatna pogibeljnosti djela, a kako počinjeno kazneno djelo, po intenzitetu, ne odudara od redovitog načina kako se ta djela primjenom sile ili prijetnje inače čine, okolnosti na koje državni odvjetnik upire u žalbi prvostupanjski sud opravdano optuženiku nije cijenio kao otegotne, pa je utvrđena kazna našla dovoljan odraz i u jedinstvenoj kazni zatvora.

 

16. S druge pak strane nije u pravu niti optuženik kad ističe da mu je sud s obzirom na utvrđene olakotne okolnosti utvrdio prestroge pojedinačne kazne zatvora i jedinstvenu kaznu zatvora.

 

16.1. Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere kazni, a polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža, a osobito jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, način počinjenja djela i optuženikov raniji život, kojim je okolnostima sud, suprotno žalbenim navodima optuženika, ali i državnog odvjetnika, dao pravilan i primjeren značaj, pa stoga kazne zatvora koje je sud optuženiku utvrdio za svako pojedino kazneno djelo nisu prestroge a niti preblage kazne. Isto tako, imajući u vidu ličnost optuženika te broj i vrstu kaznenih djela za koje ga je sud proglasio krivim, jedinstvena kazna zatvora u trajanju od pet godina nije prestroga a niti preblaga već je to primjerena kazan kazna kojom će se ostvariti sve one u članku 41. KZ/11. predviđene svrhe kažnjavanja, a koje se sastoje u tome da ta kazna u dovoljnoj mjeri utječe na optuženika kroz jačanje njegove svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i ponovno uključivanje u društvo, ali i da se tom kaznom izrazi jasna društvena osuda činjenja kaznenih djela protiv spolne slobode, ali i djela protiv osobne slobode, na koji način će se jačati i povjerenja građana u pravni sustav i pravednost kažnjavanja.

 

17. Slijedom svega naprijed iznesenog, žalbe državnog odvjetnika i optuženog B. R. zbog odluke o kazni, nisu osnovane.

 

18. Nije u pravu optuženik niti kada u žalbi ističe da ga je prvostupanjski sud trebao potpuno osloboditi od plaćanja troškova kaznenog postupka, budući da je sud utvrdio da optuženik ostvaruje mjesečne prihode, da je radno sposoban i da nema članova obitelji koje je dužan uzdržavati, pa je stoga, a na temelju članka 148. stavak 1. i 6. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08. utemeljeno ga obvezao da djelomično naknadi troškove kaznenog postupka u iznosu od 500 EUR-a, te paušalni iznos od 200 EUR-a.

 

19. Zbog razloga koji su izneseni u prethodnim točkama, a kako ovaj drugostupanjski sud povodom izjavljene žalbe optuženika, nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., kao i da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, na koje povrede pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 2. travnja 2024.