1              Poslovni broj: II Kž-146/2024-5

Poslovni broj: II Kž-146/2024-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. P. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog A. P. i optuženog M. S., podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, broj 10 K-7/2024-10 od 6. ožujka 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2024.,

r i j e š i o   j e

Odbijaju se žalbe optuženog A. P. i optuženog M. S. kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem, nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog A. P. i optuženog M. S., zbog kaznenog djela protiv imovine - razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11., pod točkom I izreke, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog A. P. i optuženog M. S. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te im je pod točkom II izreke, u istražni zatvor na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 18. listopada 2023. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi A. P. po braniteljici, odvjetnici M. F. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. i članka 468. stavka 2. i 3. ZKP/08. te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje i ukine istražni zatvor te ga zamijeni nekom od mjera opreza iz članka 98. ZKP/08.

2.1. Žalbu je podnio i optuženi M. S. po branitelju, odvjetniku S. M., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i pobijano rješenje ukine.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog A. P. i optuženog M. S. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti svrha istražnog zatvora.

5.1. Za svoju odluku u pogledu postojanja uvjeta za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., kao i u pogledu neprikladnosti zamjene istražnog zatvora blažim mjerama, prvostupanjski sud je iznio jasne, valjane i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća drugostupanjski sud. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi optuženog A. P. da su u pobijanom rješenju izostali razlozi o odlučnim činjenicama te da su izneseni razlozi u odnosu na postojanje posebne zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora "općeniti" dok su razlozi zbog kojih prvostupanjski sud smatra da se istražni zatvor ne može zamijeniti blažim mjerama "nedostatni", a čime u biti optuženi A. P. upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

6. Nadalje, iako optuženi A. P. žalbenim navodima upire na brojnost dokaza na kojima se temelji osnovana sumnja te na vjerodostojnost iskaza oštećenice, čime nastoji dovesti u pitanje postojanje opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako upravo dokazi koji su navedeni pod točkom 11. pobijanog rješenja na kojima se temelji optužnica upućuju na dostatan stupanj osnovane sumnje protiv optuženika, a s obzirom na to da je optužnica potvrđena, nedvojbeno je ispunjena opća pretpostavka za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Pri tome se napominje žalitelju da sudovi nisu ovlašteni ocjenjivati vjerodostojnost dokaza prilikom odlučivanja o potrebi primjene mjere istražnog zatvora, nego će o tome odluku donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka prilikom odlučivanja o kaznenoj odgovornosti optuženika i o stupnju njihove krivnje.

7. Protivno žalbenim navodima optuženog A. P. i optuženog M. S., pravilno je prvostupanjski sud utemeljio zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na činjenici da su obojica optuženika višestruko osuđivani zbog različitih kaznenih djela, između ostalih, i zbog kaznenih djela s elementima nasilja, zbog čega je i drugostupanjski sud mišljenja da do sada izrečene sankcije nisu polučile svoj učinak u smjeru odvraćanja ovih optuženika od protupravnog ponašanja, već je ono progrediralo s obzirom na to da se optuženicima u ovome postupku stavlja na teret počinjenje kvalificiranog oblika kaznenog djela protiv imovine počinjenog uporabom dva opasna sredstva, oružja i noža.

7.1. Pritom, nije od utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda žalbeni navod optuženog M. S. kojim upire da vrsta kaznenih djela za koja je ranije osuđivan ne upućuje na zaključak da je terećeno kazneno djelo počinio radi pribavljanja materijalnih sredstava, kada se ima u vidu da je optuženi M. S. ranije osuđivan i zbog imovinskog kaznenog djela te da nije zaposlen i ne ostvaruje nikakve prihode.

8. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud pri procjeni postojanja istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. na strani obojice optuženika, uzeo u obzir rezultate psihijatrijskog vještačenja prema kojima je optuženi A. P. osoba sa disocijalnim poremećajem ličnosti, a optuženi M. S. osoba s težim poremećajem ličnosti miješanog tipa s obilježjima disocijalnog i graničnog poremećaja ličnosti pri čemu je kod obojice optuženika prisutan slabo razvijen moralno-etički kodeks, osjećaj krivnje i niska empatija. Uz to, obojica optuženika su višegodišnji ovisnici o više vrsta droge, uslijed čega su u vrijeme počinjenja kaznenog djela bili smanjeno ubrojivi. Stoga, uzimajući u obzir navedene rezultate psihijatrijskog vještačenja obojice optuženika u vezi s njihovom ranijom višestrukom osuđivanosti te sagledavajući iskazani stupanj upornosti i kriminalne volje pri počinjenju kaznenog djela za koje su osnovano sumnjivi, ocjena je i drugostupanjskog suda da na strani obojice optuženika postoji konkretna i realno predvidiva opasnost da bi u slučaju puštanja na slobodu mogli počiniti isto ili istovrsno kazneno djelo.

9. Dakle, s obzirom na intenzitet utvrđene opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te težinu i vrstu kaznenog djela za koje se terete optuženici, mjere opreza koje predlažu optuženici u žalbama ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za odvraćanje optuženika od ponavljanja kaznenog djela.

10. Pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nisu dovedene u sumnju žalbenim navodima optuženog M. S. kojima ističe da je priznao počinjenje kaznenog djela, da surađuje s pravosudnim tijelima te da ga se stavlja "u isti koš" s optuženim A. P. kod kojega ne postoje navedene okolnosti, jer neovisno o tim okolnostima, na strani optuženog M. S. i nadalje postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Također, potrebna terapija radi ovisnosti optuženom M. S. može se osigurati unutar zatvorskog sustava pri čemu boravak optuženika u istražnom zatvoru utječe i na otklanjanje mogućnosti uzimanja droge koja poticajno djeluje na njega u pravcu činjenja novih kaznenih djela.

11. Slijedom navedenog, žalbe nisu osnovane, a budući da ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 2. travnja 2024.