1              Poslovni broj: II Kž-Us-23/2024-5

Poslovni broj: II Kž-Us-23/2024-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. K. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog K. K., optuženog E. V., optuženog E. K., optuženog G. F., optuženog I. M. i optuženog N. T. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, broj Kv I-Us-13/2024. (K-Us-9/2023.) od 16. ožujka 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe optuženog K. K., optuženog E. V., optuženog E. K., optuženog G. F., optuženog I. M. i optuženog N. T. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog K. K. i drugih, zbog kaznenog djela zločinačkog udruženja iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog K. K. i optuženog N. T. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 1. i 3. ZKP/08., te protiv optuženog E. V., optuženog E. K., optuženog G. F. i optuženog I. M. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženicima je uračunato vrijeme lišenja slobode i to K. K. od 13. listopada 2021. pa nadalje, optuženom E. V., optuženom E. K., optuženom G. F. i optuženom I. M. od 14. listopada 2021. pa nadalje, a optuženom N. T. od 27. svibnja 2022. pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi K. K. po branitelju, odvjetniku M. F., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

 

2.1. Protiv tog rješenja žali se i optuženi E. V. po branitelju, odvjetniku B. J., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom ukinuti mjeru istražnog zatvora te istu zamijeniti jednom ili više mjera opreza iz članka 98. ZKP/08.

 

2.2. Žalbu je podnio i optuženi E. K. po braniteljici, odvjetnici M. B. K., bez navođenja žalbene osnove s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da usvoji iznijete žalbene razloge te ukine istražni zatvor.

 

2.3. Žalbu je podnio i optuženi G. F. po branitelju, odvjetniku M. M., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da žalbu prihvati te pobijano rješenje preinači na način da u odnosu na žalitelja ukine istražni zatvor.

 

2.4. Žalbu je podnio i optuženi I. M. po branitelju, odvjetniku A. D., ne navodeći izričito zakonske osnove pobijanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske usvoji razloge ove žalbe te ukine istražni zatvor u odnosu na optuženika te istog odmah pusti na slobodu.

 

2.5. Žalbu je podnio i optuženi N. T. po branitelju, odvjetniku G. M., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da ukine istražni zatvor određen protiv optuženika, odnosno da se rješenje ukine i vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalbe nisu osnovane.

 

5. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako je prvostupanjski ispravno utvrdio postojanje kako opće tako i posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv imenovanih optuženika (kako je to navedeno u točki 1. obrazloženja) i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha te je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, dovoljno individualizirane za svakog pojedinog optuženika, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora blažim mjerama.

 

5.1. U pogledu postojanja osnovane sumnje da su optuženici počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret, ispravno se prvostupanjski sud pozvao na potvrđenu optužnicu jer je optužno vijeće prilikom odlučivanja o potvrđivanju optužnice utvrdilo da iz dokaza (a koje je prvostupanjski sud naveo u točki 6. pobijanog rješenja) na kojima se optužnica temelji, takva sumnja i proizlazi. Uostalom, zbog toga je i u tijeku kazneni postupak u kojem će se donijeti meritorna odluka. Tako je dakle utvrđeno postojanje opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv ovih optuženika. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju upiru optuženici K. K., E. V., E. K. i G. F. kao niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. koja je utjecala na pobijano rješenje kako ističe optuženi G. F.

 

5.2. Nisu osnovani niti žalbeni navodi optuženog K. K. u pogledu osporavanja osnovane sumnje koji predstavljaju isključivo polemiziranje s potvrđenom optužnicom i dokazima na kojim se ista zasniva jer niti prvostupanjski niti drugostupanjski sud, prilikom ispitivanja postojanja zakonskih uvjeta za daljnju primjenu istražnog zatvora, nisu ovlašteni ispitivati zakonitost i vjerodostojnost dokaza koji prileže spisu. Također, nisu osnovani niti žalbeni prigovori tog žalitelja kako izvanraspravno vijeće nije u mogućnosti za potrebe odlučivanja o istražnom zatvoru proučiti opsežan i kompleksan spis kako bi utvrdilo postoji li osnovana sumnja jer je izvanraspravno vijeće postupalo sukladno zakonskom ovlaštenju iz članka 131. stavka 3. ZKP/08. U tom smislu nisu osnovani niti ostali žalbeni navodi kako je o istražnom zatvoru odlučivalo nenadležno tijelo, odnosno izvanraspravno vijeće s obzirom da je rasprava bila u tijeku jer je izvanraspravno vijeće zakonito i pravilno odlučivalo o istražnom zatvoru na temelju ovlaštenja iz članka 131. stavka 3. ZKP/08., pa okolnost što je raspravno vijeće dostavilo predmet na odlučivanje izvanraspravnom vijeću (na dan kada rasprava nije održana) ne dovodi u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.

 

6. Nadalje, u odnosu na postojanje opasnosti od bijega kod optuženog K. K. i optuženog N. T. pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako kod ovih optuženika postoji stvarna i konkretna opasnost od bijega koja se može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom. Naime, optuženi K. K. državljanin je R. S. i B. i H., s prebivalištem u B. i H. i poslovnim vezama u Č. R. te nije osobnim, obiteljskim, poslovnim ili imovinskim vezama vezan za teritorij R. H. Optuženi N. T. državljanin je B. i H., s prebivalištem u B. i H. gdje mu živi i obitelj, a u ovom kaznenom postupku postao je dostupan tek po izručenju iz B. i H.

 

6.1. Slijedom navedenog, kada se ima u vidu težina kaznenih djela koja se optuženicima stavljaju na teret i zapriječene kazne te činjenica da su državljani država koje nisu članice E. U., a uz teritorij R. H. nisu ničime vezani, ocjena je i ovog suda kako sve opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje neposredne i razborito predvidive opasnosti da će imenovani optuženici u slučaju puštanja na slobodu pobjeći u cilju izbjegavanja svoje kaznenopravne odgovornosti, a koja opasnost je takvog intenziteta da se ne može uspješno prevenirati blažim mjerama.

 

7. Vezano uz postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela kod svih žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako u konkretnom slučaju kod svakog optuženika ponaosob postoji stvarna i predvidiva bojazan od ponavljanja kaznenih djela koja se, protivno žalbenim prijedlozima, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom. Naime, i drugostupanjski sud je jednako kao i prvostupanjski sud u prvom redu osim težine kaznenih djela i zapriječene kazne sagledao značajan udio ovih optuženika u kriminalnoj organizaciji s prekograničnim elementima koju karakterizira visoki stupanj organiziranosti, umreženosti i međusobne povezanosti pripadnika u činjenju inkriminiranih kaznenih djela izrazite društvene opasnosti, kao i iskazane velike upornosti i kriminalne volje s ciljem ostvarenja nepripadne imovinske koristi.

 

7.1. Navedenom valja pridodati kako su optuženi E. V., optuženi I. M. i optuženi E. K. pravomoćno osuđivane osobe i to optuženi E. V. u dva navrata, zbog istovrsnog kaznenog djela iz članka 173. stavka 1. KZ/97. te članka 173. stavka 2. KZ/97., optuženi I. M. u osam navrata (četiri puta zbog imovinskih delikata, a četiri puta zbog istovrsnog kaznenog djela) te optuženi E. K. u dvanaest navrata (šest puta zbog imovinskih delikata, a šest puta zbog istovrsnog kaznenog djela). Protiv optuženog G. F. u tijeku su tri kaznena postupka (dva postupka zbog istog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11., od kojih je jedno djelo počinjeno u sastavu zločinačkog udruženja kao i u konkretnom slučaju, a jedan postupak, zbog kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavka 1. KZ/11.), pa ta okolnost, uvažavajući presumpciju nedužnosti optuženika, samo dodatno pojačava opravdanost prognoze o postojanju opasnosti od ponavljanja istih ili drugih kaznenih djela kod ovog optuženika jer govori u prilog činjenici da se ne radi o ekscesu u inače uzornom ponašanju optuženika. Takva okolnost se, kako to ističe i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-III-4298/2020. od 20. listopada 2020. može uzeti u obzir, ne kao dokaz o osuđivanosti, nego kao dokaz o tome da je i u drugim postupcima utvrđeno postojanje osnovane sumnje da je ta osoba počinila kaznena djela, što je uostalom pravilno utvrdio i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

 

7.2. Stoga sve utvrđene okolnosti po kakvoći, brojnosti i značenju, u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i predvidive opasnosti da bi boravkom na slobodi svi imenovani optuženici mogli ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo, s čime se u potpunosti slaže i drugostupanjski sud. Kraj takvog stanja stvari, činjenica dosadašnje neosuđivanosti optuženog N. T. i optuženog G. F. kao i optuženog K. K. (koji je u međuvremenu rehabilitiran te se smatra neosuđivanom osobom) ne umanjuje značaj i intenzitet postojeće opasnosti od ponavljanja djela koja se, može otkloniti isključivo mjerom istražnog zatvora kao nužnom i jedinom prikladnom mjerom jer mjere opreza, protivno žalbenim prijedlozima, u konkretnom slučaju, ne bi bile dostatna garancija za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela koja nedvojbeno postoji.

 

8. S potonjim u vezi, iako je optuženi K. K. u pravu kada u žalbi navodi da je na sjednici za odlučivanje o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora neposredno predao vijeću odluku Ministarstva unutarnjih poslova, Kantona Sarajevo, Federacije Bosne i Hercegovine od 23. listopada 2023. o brisanju osude izrečene presudom Bosne i Hercegovine broj X-K-09/701. od 6. svibnja 2011. (stranica 5377 i 5378 spisa), a prvostupanjski se sud unatoč navedenom u točki 8. pobijanog rješenja prilikom dodatnog obrazlaganja opasnosti od ponavljanja djela na strani tog optuženika, pozvao na prethodnu osuđivanost citiranom presudom, isto je, pored svih drugih okolnosti kod ovog optuženika, bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Naime, opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., ogleda se ponajprije u okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja se tereti optuženi K. K., a to je da je bio organizator i vođa zločinačkog udruženja s precizno podijeljenim ulogama koje je bilo osnovano s ciljem kontinuirane nabave, krijumčarenja i daljnje prodaje droge i to krijumčarenjem droge iz S. i B. i H. s odredištem u R. H. što ukazuje na visoki stupanj upornosti i kriminalne volje u protupravnom postupanju. Stoga je ispravan zaključak prvostupanjskog suda kako kod ovog optuženika postoji konkretna i predvidiva opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s protupravnim aktivnostima.

 

8.1. Osim toga, valja istaknuti da prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela, na strani optuženika sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna (ne)osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke i u konkretnom slučaju ne predstavlja odlučnu činjenicu, zbog čega nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire taj žalitelj.

 

9. Protivno žalbenim navodima žalitelja K. K., E. V., E. K., G. F. i I. M., a imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, drugostupanjski sud napominje kako nije utvrđeno niti da bi prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, postupio na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu. U konkretnom slučaju nije povrijeđen niti tzv. dinamički pristup jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora.

 

10. Također, protivno navodima svih žalitelja, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako pobijanom odlukom nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se uzme u obzir razmjer između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

 

11. U odnosu na žalbene prigovore optuženog E. K. i optuženog I. M. kako im je istražni zatvor trebalo ukinuti jer je istekao maksimalni rok trajanja istražnog zatvora, valja istaknuti kako se tim optuženicima trajanje istražnog zatvora računa od uhićenja, 14. listopada 2021. koji istražni zatvor sukladno članku 133. stavku 1. točki 5. ZKP/08. može trajati dvije godine s obzirom da je za kazneno koje im se stavlja na teret zapriječena kazna zatvora preko osam godina. Međutim, treba napomenuti kako je istraga, čije provođenje je odredilo Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu rješenjem broj Kis-DO-43/2021. 17. listopada 2021., između ostalih i protiv optuženog E. K. i optuženog I. M., preuzeta od strane Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) rješenjem broj Kis-US-1/2022. od 11. siječnja 2022. te proširena protiv svih žalitelja, a daljnjim rješenjem ravnateljice USKOK-a broj A-2/2022. od 6. travnja 2022. i produljena za daljnjih šest mjeseci. Slijedom navedenog, sukladno članku 133. stavku 2. ZKP/08. trajanju istražnog zatvora valja pribrojiti i vrijeme za koje je bila produljena istraga s obzirom da se radi o kaznenom postupku iz nadležnosti USKOKA-a pa stoga u konkretnom slučaju optuženicima istražni zatvor može trajati dvije godine i šest mjeseci te istječe 14. travnja 2024.

 

12. Kako, dakle, ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 2. travnja 2024.