Poslovni broj: Gž-334/2022-2

 

 

                                                                                  Poslovni broj: Gž-334/2022-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

            Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Renati Košir Skračić, u pravnoj stvari tužitelja B. V., OIB: …, O., Švicarska, kojega zastupa punomoćnik Ž. M., odvjetnik iz V. G., protiv tuženika R. V., OIB: …, Z., (ranije na adresi B. K.,  K.), kojega zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik iz Z., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: 11-Psp-11/2020-27 od 4. ožujka 2022., koje je ispravljeno rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: 11-Psp-11/2020-30 od 10. ožujka 2022., 29. ožujka 2024.

 

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja B. V. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: 11-Psp-11/2020-27 od 4. ožujka 2022., koje je ispravljeno rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: 11-Psp-11/2020-30 od 10. ožujka 2022.

 

              II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja B. V. za nadoknadom troška žalbenog postupka.

 

              III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika R. V. za nadoknadom troška sastava odgovora na žalbu.

 

 

                                                         Obrazloženje

 

              1. Rješenjem suda prvog stupnja je riješeno:

 

              „I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

                   "1. Utvrđuje se da je tuženik smetao tužitelja u posjedu kuće i garaže na adresi K., B. K., na način da je na kapiji koja se nalazi na zk.č.br. 422/45 Š. R. od 151 m2 , k.o. P., a koja predstavlja ulaz u dvorište predmetne kuće sa ceste postavio metalni lanac koji je zaključao lokotom i na kapiji koja se nalazi na zk.č.br. 422/27 P. R. od 330 čhv ili 1187 m2 , k.o. P., a koja predstavlja ulaz u dvorište predmetne garaže sa poljskog puta postavio metalni lanac koji je zaključao lokotom te na taj način onemogućio tužitelju pristup u kuću i garažu.

 

       2. Nalaže se tuženiku da odmah uspostavi prijašnje posjedovno stanje kakvo je bilo prije izvršenog smetanja, na način da ukloni dva metalna lanca postavljena pred dvorištem kuće i dvorištem garaže te omogući tužitelju daljnji posjed kuće i garaže bez ikakvog uznemiravanja i smetanja, a ujedno mu se zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće, uz prijetnju novčanom kaznom.

 

        3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

              II Određuje se tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna u roku od 15 dana.

 

              III Odbija se prijedlog za donošenje privremene mjere koji glasi:

 

                   "1. Nalaže se protivniku osiguranja da bez odgađanja omogući predlagatelju osiguranja stupanje u posjed kuće i garaže na adresi K., B. K., na način da odmah ukloni dva metalna lanca postavljena pred dvorištem kuće i dvorištem garaže te omogući predlagatelju osiguranja daljnji posjed predmetne kuće i garaže bez ikakvog daljnjeg uznemiravanja i smetanja.

 

                    2. Žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje, a ova mjera ostat će na snazi do pravomoćnosti rješenja u ovom parničnom postupku ili do drugačije odluke suda ako se okolnosti zbog kojih je mjera određena naknadno promjene tako da mjera više nije potrebna.

 

                    3. Nalaže se protivniku osiguranja da naknadi predlagatelju osiguranja troškove ovog postupka."

 

              2. Protiv navedene odluke pravodobnu, potpunu i dopuštenu žalbu izjavljuje tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu te preinači pobijanu odluku u korist tužitelja uz nadoknadu parničnog troška, a podredno da isto ukine i vrati na ponovno suđenje. Tužitelj u žalbi zahtijeva trošak sastava žalbe.

 

              3.  U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode žalbe u cijelosti i predlaže žalbu tužitelja odbiti u cijelosti uz nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

              4. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

              5. Ispitujući prvostupanjsku odluku  i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu  počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP.

              6. Po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud u postupanju nije počinio ni povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, koju u žalbi neosnovano navodi tužitelj jer pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka pobijanog rješenja je razumljiva, a u pobijanom rješenju su navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama.

 

              7. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke  te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu s odredbom članka 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

              8. Predmet spora je pružanje posjedovne zaštite.

 

              9. Među strankama nije sporno:

 

- da su 9. kolovoza 2019. sklopile Predugovor ugovoru o kupoprodaji (dalje: Predugovor) nekretnina i to katastarske čestice (dalje: zk.č.br.) 422/43, zk.č.br. 422/45, zk.č.br. 422/26, zk.č.br. 422/28, zk.č.br. 422/27, zk.č.br. 422/54 katastarska općina (dalje: k.o.) P. za ukupnu cijenu od 93.000,00 EUR, u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB na dan isplate,

 

- da su u članku 6. Predugovora ugovorne strane ugovorile da je tužitelj platio s osnova kapare iznos od 9.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja,

 

- da se dio kupoprodajne cijene od 40.000,00 EUR u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB na dan isplate tužitelj obvezuje platiti do 9. veljače 2020. kada će prodavatelj predati kupcu u posjed predmetne nekretnine, dok će preostali dio kupoprodajne cijene kupac platiti kreditom nakon što prodavatelj ishodi upis novo formirane zkč. br. 422/64 k.o. P. u zemljišnim knjigama,

 

- nespornim je utvrđeno da do isplate dijela kupoprodajne cijene u iznosu od 40.000,00 EUR od strane tužitelja nije došlo, iako je tužitelj bio obvezan sukladno Predugovoru do 9. veljače 2020. isplatiti prodavatelju, tuženiku navedeni iznos od 40.000,00 EUR.

 

              10. Među strankama je sporno je li se tužitelj nalazio u posjedu predmetne nekretnine te je li tuženik smetao tužitelja u posjedu nekretnina.

 

              11. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio sljedeće:

 

- da je tužitelj u potpunosti razumio sadržaj Predugovora, kojim je navedeno da će tužitelj stupiti u samostalan posjed predmetne nekretnine kada plati iznos od 40.000,00 EUR, a što proizlazi iz članka 6., točke 6.4. Predugovora, kojom je ujedno  navedeno da će prodavatelj predati kupcu u posjed predmetne nekretnine iz  Predugovora nakon isplate dijela kupoprodajne cijene od 40.000,00 EUR,

 

- da do isplate dijela kupoprodajne cijene u iznosu od 40.000,00 EUR od strane tužitelja nije došlo, iako je tužitelj bio obvezan po Predugovoru do 9. veljače 2020. isplatiti prodavatelju odnosno tuženiku navedeni iznos od 40.000,00 EUR, a što tužitelj nije učinio, tako da tužitelj nije niti ušao u posjed predmetnih nekretnina,

 

- da nije niti moglo doći do čina smetanja posjeda od strane tuženika na način kako to tužitelj navodi u tužbenom zahtjevu jer nije dokazano tijekom postupka da bi tuženik tužitelju sukladno sklopljenom usmenom ugovoru iz 2016. predao posjed predmetnih nekretnina, a budući da tijekom postupka nije dokazano da bi bio zaključen usmeni kupoprodajni ugovor tijekom 2016. između stranaka u postupku jer tužitelj na te okolnosti nije dostavio u spis valjane dokaze iz kojih bi isto proizlazilo,

 

- da je tuženik predmetne nekretnine dao tužitelju na korištenje na temelju svoje dobre volje te tužitelj nije tuženiku plaćao najamninu za predmetnu nekretninu, iz čega prvostupanjski sud zaključuje da se radi o prekariju (korištenju nekretnine do opoziva),

 

- da je korištenje predmetnih nekretnina tužitelj vršio po dopuštenju tužitelja na način da prije nego bi tužitelj dolazio na nekretninu, da bi se prethodno čuo s tuženikom i po dogovoru ga je čekao ključ od kuće na dogovorenom mjestu, a što ne bi bio slučaj da je tuženik tužitelja uveo u samostalan posjed, kako to navodi tužitelj,

 

- tuženik nije uveo tužitelja u samostalan posjed, već mu je predmetnu nekretninu dao na sukorištenje do opoziva, a tuženik je prekarij opozvao kada je vidio da mu tužitelj neće platiti ugovoreni iznos kupoprodajne cijene ni nakon nekoliko usmenih poziva na plaćanje, ni nakon primitka opomene od 17. veljače 2020. od strane tuženika,

 

-  stoga prvostupanjski sud smatra da nije došlo do smetanja posjeda tužitelja od strane tuženika, radi čega prvostupanjski sud odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi smetanja posjeda kao i prijedlog tužitelja radi određivanja privremene mjere u ovoj pravnoj stvari, a tuženiku dosuđuje trošak parničnog postupka.

 

              12. U smislu odredbe članka 22. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine",  broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., dalje: ZV) u sudskom postupku se ostvaruje zaštita posljednjeg stanja posjeda ili suposjeda.

 

              13. Upravo suprotno prigovoru tužitelja iz žalbe, prvostupanjski sud je pravilnom ocjenom provedenih dokaza zaključio da je tuženik dozvolio korištenje predmetne nekretnine do opoziva te da je Predugovorom i to člankom 6. točka 6.4., kojom je ugovoreno da će tuženik kao prodavatelj predati tužitelju kao kupcu u posjed predmetne nekretnine iz Predugovora nakon isplate dijela kupoprodajne cijene od 40.000,00 EUR, a kako do isplate dijela kupoprodajne cijene u iznosu od 40.000,00 EUR od strane tužitelja nije došlo, iako je tužitelj bio obvezan po Predugovoru do 9. veljače 2020. isplatiti tuženiku navedeni iznos od 40.000,00 EUR, a što tužitelj nije učinio, tako da tužitelj nije niti ušao u posjed predmetnih nekretnina.

 

              14. Odredba članka 515. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.,  dalje: ZOO) propisuje da ako je stvar predana na uporabu, ali nije ustanovljena ni svrha, ni vrijeme uporabe, da se tada radi o izmoljenoj posudbi ili prekariju koji se može opozvati u svako doba. Prekaristički odnos u kojem tužitelju pripada pravo na uporabu sporne nekretnine do opoziva ne predstavlja valjani pravni temelj za stjecanje prava posjeda. Kada vlasnik opozove dano odobrenje tuženik više nema pravni temelj da se nekretnina zadrži u uporabi.

 

              15. U odnosu na tvrdnju tužitelja da je bio u posjedu predmetne nekretnine, valja odgovoriti tužitelju da je uvođenje u posjed predmetne nekretnine između stranaka definirano Predugovorom, a što su stranke potvrdile u iskazima, kao i saslušani svjedoci, pa su stoga suprotni navodi žalbe kojim tužitelj osporava zaključak prvostupanjskog suda neosnovani i ničim nisu doveli u sumnju pravilan i zakonit zaključak prvostupanjskog suda, koji proizlazi iz pravilnog i potpunog utvrđenog činjeničnog stanja.

 

              16. Neosnovan je i daljnji žalbeni prigovor kojim tužitelj smatra da je prvostupanjski sud morao saslušati svjedokinju D. V., suprugu tužitelja, jer je prvostupanjski sud na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke  te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu s odredbom članka 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Kada odlučuje koje će dokaze provesti, prvostupanjski sud nije vezan svojim procesnim rješenjima te je u pobijanoj odluci prvostupanjski sud dao jasne i neproturječne razloge za odlučne činjenice.

 

              17. Stoga pravilan i zakonit zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije bio u posjedu predmetnih nekretnina, već da se radilo o korištenju nekretnina od strane tužitelja do opoziva tuženika (prekariju), pa stoga nije osnovan tužbeni zahtjev, a niti prijedlog za privremenu mjeru, u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

              18. Slijedom navedenog je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana te je odlučeno kao u izreci pod točkom I. ovog drugostupanjskog rješenja, a temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP.

 

              19. Kako tužitelj nije uspio u ovom žalbenom postupku, odbijen je sa zahtjevom za nadoknadom troška žalbenog postupka na temelju odredbe članka 166. stavak 1. i članka 154. stavak 1. ZPP, te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

 

              20. Zahtjev tuženika za nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu je odbijen kao neosnovan jer ta radnja nije nužna za postupak, a kako to propisuje odredba članka 155. stavak 1. ZPP, pa je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

 

Sisak, 29. ožujka 2024.