Baza je ažurirana 22.05.2025.
zaključno sa NN 74/25
EU 2024/2679
Općinski prekršajni sud u Splitu Split, Domovinskog rata 4
41 Pp-2735/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Ljiljani Vuko, uz sudjelovanje
Sande Peroš kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene pravne
osobe E. - T. d. o. o. i okrivljenog J. P., zbog prekršaja iz članka 116.
stavka 1. alineje 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine, br.
41/18, 98/19, 30/21, 89/21), odlučujući u povodu prigovora okrivljenikā protiv
prekršajnog naloga Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, klasa: 340-06/22-
01/228, ur. broj: 530-08-3-1-2-22-2 od 27. prosinca 2022., izvan glavne rasprave 29.
ožujka 2024.
r i j e š i o j e i p r e s u d i o
I.
U povodu prigovora okrivljenikā, pobijani prekršajni nalog stavlja se izvan
snage te se prihvaća kao optužni prijedlog ovlaštenog tužitelja.
II.
Okrivljena pravna osoba E.-T. d.o.o. za usluge sa sjedištem u S., U. D. R. …, OIB: …
te okrivljenik K. P. iz K. S., U. S. …, OIB: …, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi,
koje brani M. V., odvjetnik u S., I. …,
na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnoga zakona (Narodne novine, br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),
o s l o b a đ a j u s e o p t u ž b e
da je dana 7. studenoga 2022. u 10,45 na području mjesta S., na županijskoj cesti …, izravnim nadzorom vozila i dokumentacije od strane policijskih službenika utvrđeno da je vozač A. P. iz S., P. S. …,
OIB: … upravljao teretnim vozilom registarske oznake …, u vlasništvu okrivljene pravne osobe E.-T. d.o.o. te dana 13. studenoga 2022. U 11,25 na području mjesta D. R., na državnoj cesti … upravljao teretnim vozilom registarske oznake …, također u vlasništvu okrivljene pravne osobe E.- T. d.o.o. te je utvrđeno da su okrivljenici kao domaći prijevoznik ili prijevoznik EU dopustili da njegovim vozilom upravlja vozač koji nije stručno osposobljen sukladno članku 5. stavku 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu,
čime da su počinili prekršaj iz članka 116. stavka 1. alineje 1. Zakona o
prijevozu u cestovnom prometu, kažnjiv za pravnu osobu – domaćeg prijevoznika po
članku 116. stavku 2., a za odgovornu osobu u pravnoj osobi po članku 116. stavku
4. toga Zakona.
Na temelju članka 140. stavka 1. u vezi sa stavkom 2. Prekršajnoga zakona
troškovi postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. toga Zakona
padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim prekršajnim nalogom okrivljenici su proglašeni krivima
za prekršaj činjenično opisan u izreci ove presude, za koji su im izrečene novčane
kazne, i to pravnoj osobi u iznosu od 35.000,00 kuna, a odgovornoj osobi u iznosu
od 20.000,00 kuna. Protiv tog prekršajnog naloga okrivljenici su po svom branitelju,
odvjetniku M. V., pravodobno podnijeli prigovor zbog poricanja prekršaja, pa
je predmet dostavljen ovom sudu na daljnji postupak, u skladu s člankom 238.
stavkom 10. Prekršajnog zakona.
2. Smislenom primjenom članka 238. stavka 9. Prekršajnog zakona, sud je u
povodu prigovora okrivljenikā stavio izvan snage pobijani prekršajni nalog i prihvatio
ga kao optužni prijedlog ovlaštenog tužitelja, nakon čega je ispitujući optužni
prijedlog u smislu članka 161. Prekršajnoga zakona našao da djelo koje se
okrivljenicima stavlja na teret nije prekršaj.
3. Prekršaj iz članka 116. stavka 1. alineje 1. Zakona o prijevozu u cestovnom
prometu, za koji je tim Zakonom određeno da se smatra jednim od najtežih
prekršaja, čini domaći prijevoznik ili prijevoznik Europske unije ako dopusti da
njegovim vozilom upravlja vozač koji nije stručno osposobljen (članak 5. stavak 4.).
Člankom 5. stavkom 4. istoga Zakona propisano je kako domaći prijevoznik ili
prijevoznik Europske unije ne smije dopustiti da njegovim vozilom upravlja vozač koji
nije stručno osposobljen u skladu s tim člankom i ostalim odredbama toga Zakona
koje reguliraju stručnu osposobljenost vozača.
4. U konkretnom slučaju, u optužnom prijedlogu nije opisana okolnost iz koje
proizlazi da vozač koji je upravljao vozilima „nije stručno osposobljen“ (što čini biće
prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret, a odnosi se na stručnu kvalifikaciju
vozača), primjerice navođenjem da su okrivljenici dopustili da njihovim vozilima
upravlja vozač koji ne posjeduje vozačku dozvolu kategorije C1, C1E, C ili CE,
odnosno kategorije D1, D1E, D ili DE ili vozačku dozvolu koja se priznaje kao
istovjetna dozvolama neke od navedenih kategorija, koja bi za upravljanje
predmetnim vozilima bila potrebna.
5. Iz činjeničnog opisa prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret proizlazi da je vozač A. P. upravljao u izreci označenim teretnim vozilima u vlasništvu okrivljene pravne osobe E.-T. d.o.o. te da je „utvrđeno da su okrivljeni ako
domaći prijevoznik ili prijevoznik Europske unije dopusti da njegovim vozilom
upravlja vozač koji nije stručno osposobljen sukladno članku 5. stavku 4. Zakona o
prijevozu u cestovnom prometu“, što ustvari predstavlja pravni (a ne činjenični) opis
navedenog prekršaja. Stoga nije jasno na koji su način okrivljenici dopustili da
vozilima u vlasništvu okrivljene pravne osobe upravlja vozač koji nije stručno
osposobljen u smislu prethodno navedene odredbe mjerodavnog Zakona, a time i u
čemu se sastoji nesuglasnost njihova postupanja s odredbama istoga Zakona.
6. Budući da je zakonski opis prekršaja odnosno njegovo pravno kvalificiranje
podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće
odgovarajućeg prekršaja, to znači da sve odlučne činjenice, a to su, između ostalog,
i određene radnje i propusti okrivljenika, moraju biti konkretno i jasno navedene u
činjeničnom opisu prekršaja, iz kojega mora biti vidljivo da su se u tako opisanom
postupanju okrivljenika ostvarila sva obilježja prekršaja za koji se terete.
7. Slijedom iznesenog, kako u predmetnom slučaju činjenični opis prekršaja
ne sadrži konkretiziran opis postupanja okrivljenika iz kojeg bi bilo vidljivo na koji su
način počinili prekršaj, nego zapravo tek njegov pravni opis, to je na temelju članka
161. stavka 6. Prekršajnog zakona trebalo donijeti presudu kojom se oni oslobađaju
optužbe.
8. Kod toga se napominje da nema mjesta pozivanju tužitelja na ispravak,
odnosno dopunu optužnog prijedloga kada ispitujući optužni prijedlog sud nađe da
djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj. U takvoj procesnoj situaciji sud
je dužan odmah donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe, jer je riječ o
neotklonjivom nedostatku (tako i Ppž-11091/2021 od 12. srpnja 2023. i Pž-
1784/2020 od 4. svibnja 2022.). To i jest u skladu s procesnim ulogama subjekata u
prekršajnom postupku, jer je na tužitelju da tuži (članak 83. Prekršajnoga zakona), a
na sudu da sudi o onome što je tužitelj utužio (članak 179. stavak 3. Prekršajnog
zakona), ne da tužitelju sugerira ili ga poučava o tome kako da tuži, jer bi time
riskirao da na sebe preuzme ulogu progona, koja je nespojiva s djelatnosti suđenja.
Postupanje u smislu članka 161. stavka 4. Prekršajnog zakona podrazumijeva da u
optužnom prijedlogu nedostaje neki od sastojaka iz članka 160. stavka 2.
Prekršajnog zakona. U konkretnoj situaciji nije riječ o tome da optužni prijedlog ne
sadrži činjenični opis prekršaja (ili neki drugi sastojak), već o tome da djelo koje se
okrivljenicima stavlja na teret, onako kako ga je opisao tužitelj, po propisu nije
prekršaj.
9. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 140. stavka 2. Prekršajnoga zakona.
U Splitu 29. ožujka 2024.
Zapisničarka Sutkinja
Sanda Peroš, v. r. Ljiljana Vuko, v. r.
Uputa o pravu na žalbu: Protiv rješenja pod točkom I. izreke žalba nije
dopuštena (članak 238. stavak 9. Prekršajnoga zakona). Protiv presude pod točkom
II. može se podnijeti žalba u roku od osam (8) dana od dana dostave prijepisa
presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dva primjerka, a o njoj odlučuje Visoki
prekršajni sud Republike Hrvatske.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.