Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj: 8 Pr-1561/2019-40
Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Braće Radić 2, Varaždin
Poslovni broj: 8 P-1561/2019-40
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Jadranki Orlović, u pravnoj stvari 1. tužitelja Đ. P., OIB: …, iz H. i II. tužiteljice A. H., OIB: …, iz P. D., oboje zastupani po punomoćnicima, odvjetnicima u ZOU D. K. i D. K. iz L., protiv tuženice B. K., OIB: …, iz H., zastupane po privremenoj zastupnici S. M., odvjetnici u V., radi ispunjenja, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 5. ožujka 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti privremene zastupnice tuženice, 28. ožujka 2024. kao dana donošenja i objave presude,
p r e s u d i o j e
I. Tužena B. K., OIB: …, iz H., dužna je preseliti brojilo struje, koji glasi na njezino ime, iz hodnika na vanjski zid kuće kod ulaza te kanufom zatvoriti s gornje etaže pristup na postojeće stepenice, na način da stepenice ostaju otvoreni prostor donje etaže, sve to na kući u H., sagrađenoj na čkbr. 220, upis. u zk.ul.br. 212 k.o. H., u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.
II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:
" Tužena B. K., OIB: …, iz H., dužna je izgraditi posebne stepenice s vanjske strane kuće i odstraniti bojler za centralno grijanje vode, smješteno u zasebnoj prostoriji, neposredno uz kupaonu, u prizemlju kuće koju drži u posjedu tužitelj, sve to na kući u H., sagrađenoj na čkbr. 220, upis. u zk.ul.br. 212 k.o. H., u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude".
III. Nalaže se tuženici B. K., iz H., da 1. tužitelju Đ. P., OIB: …, iz H., i II. tužiteljici A. H., OIB: …, iz P. D., naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.716,77 EUR (slovima: tisuću sedamsto šesnaest EUR i sedamdeset sedam centi), sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude, 28. ožujka 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se preostali dio njihovog zahtjeva za naknadu parničnog troška od 250,00 EUR odbija.
IV. Odmjerava se trošak privremene zastupnice tuženice, S. M., odvjetnice u V. u iznosu od 375,00 EUR koji će se isplatiti privremenoj zastupnici iz položenog predujma nakon pravomoćnosti presude, a ako iznos po tužiteljima uplaćenog predujma na ime troškova privremenog zastupnika po pravomoćnosti presude bude veći od odmjerenih troškova privremenog zastupnika, više plaćeni iznos predujma će se vratiti tužiteljima nakon pravomoćnosti presude.
V. Tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli tužbu protiv tuženika radi ispunjenja preuzetih ugovornih obveza. U tužbi navode da su 1. tužitelj i tuženica suvlasnici svaki u ½ dijela od cijelih nekretnina upis. u zk.ul.br. 212 k.o. H., čkbr. 220, kuća sa 99 m2, pomoćni objekt sa 182 m2, dvorište sa 432 m2 i voćnjak sa 683 m2 i čkbr. 221, vrt u M.R. sa 409 čhv. Dana 25.9.2018., tužitelji kao ugovorne strane s jedne strane i tužena kao ugovorna strana s druge strane, zaključili su Sporazum o uređenju suposjedovnih odnosa. Tim Sporazumom je učinjena nesporna činjenica da su tužitelj Đ. P. i tužena suvlasnica na jednake dijelove predmetne nekretnine, kao i činjenicu da je tužitelj Đ. P., sa tužiteljicom A. H. zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju 13.1.2017., koji je ovjeren po Općinskom sudu u Varaždinu pod br. R2-497/16-3, a predmetnim Ugovorom obuhvaćene su i nekretnine upisane u zk.ul.br. 212 k.o. H., čkbr. 220 i čkbr. 221, vrt u M. R. sa 409 čhv. Člankom 2. navedenog Sporazuma, parnične stranke uređuju suposjedovne odnose s obzirom na suvlasništvo tužitelja Đ. P. i tužene, a sve to u cilju izbjegavanja eventualnih konfliktnih situacija i mogućih sporova pa su ovdje parnične stranke učinile nespornom činjenicu da tužitelj Đ. P., a posebno i tužiteljica H. A., kao davateljica uzdržavanja, temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju, zaključenim sa tužiteljem P. Đ., drže u posjedu i koriste donji dio kuće, prizemlje, dok tužena koristi gornji dio kuće, prostorije koje se nalaze na katu kuće, H. sagrađenoj na čkbr. 220, upis. u zk.ul.br. 212 k.o. H.. Također ugovorne strane su učinile nespornim činjenicu da tužitelj Đ. P. drži u posjedu prizemlje kuće, a koje u određenom dijelu s obzirom na okolnosti koje su prethodile, nije držao u posjedu cijelo prizemlje kuće, do zaključenja Sporazuma, tako da se je tužena obvezala najkasnije do 1.1.2019. predati tužitelju P. Đ., dio prizemlja koji je za života držao u posjedu sada pok. P. F.. Međutim, iako je tužena čl. 2. alineja 5 Sporazuma, preuzela obvezu da će predati u nesmetan suposjed cijelo prizemlje kuće tužitelju, tužena do danas nije odstranila bojler za centralno grijanje vode koji se nalazi u zasebnoj prostoriji pored kupaone koju u posjedu drži tužitelj. Člankom 3. navedenog Sporazuma, a u cilju potpunog uređenja suposjedovnih odnosa, tužena je preuzela, uz obveze iz članka 2. i slijedeće obveze: preseliti brojilo struje koje glasi na njezino ime iz hodnika na vanjski zid kuće kod ulaza, tako da očitanje potrošnje bude moguće i kad stranke nisu kod kuće, izgraditi posebne stepenice s vanjske strane koje će omogućiti tuženoj pristup na gornju etažu, knaufom zatvoriti s gornje etaže pristup na postojeće stepenice, tako da stepenice ostaju otvoreni prostor donje etaže, a kako bi se onemogućio pristup kroz unutarnje stepenice na gornju etažu, omogućiti prohodnost dimnjaka koji služi za odvodnju za donju etažu, koja se grije na kruto gorivo, a također i omogućiti pristup za čišćenje dimnjaka koji se čiste na tavanu, a do kojeg tavana se može samo s gornje etaže i to najmanje 2-3 puta godišnje uz prethodni dogovor sa tuženom, s time da je sve te radove tužena preuzela svojom obvezom izvesti najkasnije u roku od 1 godine, računajući od dana zaključenja ovog Sporazuma, a koji je zaključen 25.9.2018. Istim Sporazumom sukladno članku 4. Sporazuma, ugovorne strane, ovdje parnične stranke, učinile su nespornim činjenicu da postoji jedan priključak električne struje, koji glasi na tuženu, a radi kontroliranja potrošnje, kako tužitelja, tako i tužene, tužena pristaje na ugradnju kontrolnog brojila za etažu koju će koristiti tužitelj, koji će temeljem potrošnje, dio troškova električne energije koji se odnose na donju etažu, namirivati tuženoj, s time da priključak vode glasi na tuženu, a priključak plina na tužitelja P. Đ., koji je i preuzeo obvezu snositi cjelokupni trošak potrošnje plina, uključujući i potrošnju tužene, dok se tužena obvezala namirivati cjelokupni trošak potrošnje vode, što uključuje i potrošnju vode tužitelja Đ. P. Člankom 5. istog Sporazuma, parnične stranke kao ugovorne strane uređuju odnose vezano na dio gospodarskih objekata, uključujući i tavan, kao i preostale gospodarske objekte, taksativno pobrojane čl.6. Sporazuma. Člankom 6. navedenog Sporazuma, ugovorne strane, ovdje parnične stranke suglasno utvrđuju kako na dvorištu postoje dva kolna ulaza te se predmetnim Sporazumom stranke usuglašavaju i ugovaraju da će oba ugovaratelja, ovdje parnične stranke, koristiti oba kolna ulaza, prema potrebi. Tužitelji ističu da je u naravi riječ o obiteljskoj kući u H., sagrađenoj na čkbr. 220, upis. u zk.ul.br. 212 k.o. H., a koja se sastoji od prizemlja, kata i tavana u čijem produžetku su gospodarski objekti. U kuću se ulazi na ulazna vrata u prizemlju kuće, a iz hodnika u prizemlju stepenište vodi na gornju etažu, kat kuće, a koje prostorije kata kuće drži u posjedu tužena, uz nespornu činjenicu da tužitelj Đ. P. drži u posjedu prostorije u prizemlju kuće, dok je nesporan i preostali posjed kuće i gospodarskih objekata, sukladno Sporazumu. Međutim, iako su je tužitelji učestalo pozivali, a posebno tužitelj P. Đ., nakon 25.9.2018. sve do podnošenja ove tužbe, da ispuni Sporazumom preuzete obveze, tužena do danas nije ispunila sve obveze utvrđene i preuzete čl. 3. Sporazuma i to: preselila brojilo struje koje glasi na njezino ime iz hodnika na vanjski zid kuće kod ulaza, tako da očitanje potrošnje bude moguće i kad stranke nisu kod kuće, izgradila posebne stepenice s vanjske strane koje će omogućiti tuženoj pristup na gornju etažu, izuzev što je postavila čeličnu konstrukciju i ulazna vrata koja vode na kat kuće u etažu koju koristi tužena, ali i do danas koristi za pristup za gornju etažu glavni ulaz prizemlja kuće, tako da iz hodnika stepeništem dolazi u etažu koju drži u posjedu, a koje prizemlje kuće je prema Ugovoru i Sporazumu stranaka u cijelosti posjed tužitelja Đ. P., knaufom zatvorila s gornje etaže pristup na postojeće stepenice, tako da stepenice ostaju otvoreni prostor donje etaže, a kako bi se onemogućio pristup kroz unutarnje stepenice na gornju etažu, kao što nije do danas odstranila bojler za centralno grijanje vode, smješteno u zasebnoj prostoriji, neposredno uz kupaonu, u prizemlju kuće koju drži u posjedu tužitelj. Kako tužena kao sudionik u obvezom odnosu, odnosno kao ugovorna strana nije ispunila sve obveze, sukladno čl. 2. alineja 5. i čl. 3. Sporazuma, a bila je dužna u roku od godine dana od zaključenja Sporazuma, dakle od 25.9.2018., koji je rok istekao 25.9.2019., a i objektivno u odnosu na čl. 2. alineju 5. Sporazuma, tužena je imala dovoljno vremena da ispuni svoju obvezu i u tom dijelu, te ispuniti obvezu i izvesti radove pobrojane u čl. 3. Sporazuma, a kako je to prethodno činjenično obrazloženo, ista je kao sudionik u obveznom odnosu dužna ispuniti svoju obvezu i odgovorna je za njezino ispunjenje, sukladno odredbi čl. 9. Zakona o obveznim odnosima, a istovremeno tužena je kao sudionik u obveznom odnosu dužna ispuniti preuzete obveze u roku koji je predviđen zaključenim Sporazumom, dakle najkasnije do 25.9.2019., pozivom na odredbu čl. 173. st. 1. ZOO-a, pa su tužitelji ovlašteni zahtijevati ispunjenje obveza od strane tužene, sukladno odredbi čl. 342. st. 1. istog Zakona.
2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da nije točno da nije ispunila sve obveze utvrđene predmetnim Sporazumom. Stoga osporava osporava u cijelosti pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te obzirom na to da tužitelji nisu ničime dokazali da tuženica nije ispunila sve obveze predmetnim Sporazumom, predlaže da sud odbije tužitelje sa tužbenim zahtjevom i obveže iste na snašanje troškova postupka.
3. U dokaznom postupku pročitane su isprave u spisu predmeta: Izvadak iz zemljišne knjige za zk.ul. 212 k.o. H. (stranice 6-7 spisa), Sporazum o uređenju suposjedovnih odnosa (stranice 8-12 spisa), Ugovor o doživotnom uzdržavanju s potvrdom suda (stranice 13-17 spisa), saslušani su svjedoci K. K. i Z. V. te su saslušani i tužitelji kao stranke u svrhu dokazivanja.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispunjenje obveza iz Sporazuma o uređenju suposjedovnih odnosa na nekretnini u suvlasništvu I. tužitelja i tuženice čkbr. 220, kuća sa 99 m2, pomoćni objekt sa 182 m2, dvorište sa 432 m2 i voćnjak sa 683 m2 i čkbr. 221, vrt u M.R. sa 409 čhv. upisanoj u zk.ul.br. 212 k.o. H. od 25. rujna 2018. koji su zaključili tužitelji i tuženica, i to 1.tužitelj kao suvlasnik nekretnine, a 2. tužiteljica kao davateljica uzdržavanja iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je 1.tužitelj sklopio s njom kao primatelj uzdržavanja, kojim su obuhvaćene i nekretnine koje su predmet ovog postupka.
5. Među strankama nije sporno :
- da su 1. tužitelj i tuženica suvlasnici u ½ dijela nekretnine koja je predmet ovog postupka,
- da su parnične stranke sklopile Sporazum od 25. rujna 2018., kojim se tuženica obvezala izvršiti radove na predmetnoj nekretnine pobliže navedene i opisane u tom Sporazumu,
6. Među stankama je sporno da li je tuženica izvršila obveze preuzete Sporazumom od 25. rujna 2018. Tužitelj u tužbi tvrdi da nije izvršila sve sporazumom ugovorene obveze, i to one koji se navode u tužbi, a naknadno tijekom postupka je naveo da je neke od tih obveza tuženica izvršila nakon podnošenja tužbe tijekom vođenja ovog postupka, i to u vrijeme kad je isti bio odsutan. Tuženica u odgovoru na tužbu tvrdi da je ispunila sve preuzete obveze iz predmetnog sporazuma.
7. Na ročištu održanom 17. siječnja 2024. punomoćnica tužitelja je navela da ju je 1. tužitelj Đ. P. obavijestio da su u vremenu od 26. prosinca 2023. do 14. siječnja 2024. dok je bio odsutan boraveći kod kćerke 2.tužiteljice A. H. iz N. došli tužena i njezin brat te je 1. tužitelj utvrdio da je u međuvremenu tijekom njegove odsutnosti dijelu tužbenog zahtjeva udovoljeno i to postavljanjem u cijelosti stepenica s vanjske strane kuće iz hodnika na vanjski zid kuće te odstranjenja bojlera za centralno grijanje vode, smješteno u zasebnoj prostoriji, neposredno uz kupaonu, u prizemlju kuće koju drži u posjedu 1.tužitelj Đ. P., dok preostalom dijelu tužbenog zahtjeva kojim se zahtjeva od tuženice da sukladno sporazumu preseli brojilo struje koje glasi na njezino ime, iz hodnika na vanjski zid kuće kod ulaza te da knaufom zatvori s gornje etaže pristup na postojeće stepenice na način da stepenice ostaju otvoreni prostor donje etaže, nije udovoljeno.
8. Na temelju dokumentacije iz spisa predmeta sud je utvrdio:
- čitanjem Izvatka iz zemljišne knjige da su I. tužitelj Đ. P. i tužena B. K. suvlasnici svaki u ½ dijela nekretnina označenih kao čkbr. 220, u naravi kuća sa 99 m2, pomoćni objekt sa 182 m2, dvorište sa 432 m2 i voćnjak sa 683 m2 i čkbr. 221, vrt u M.R. sa 409 čhv koje su upisane u zk.ul.br. 212 k.o. H..
- čitanjem Sporazuma od 25. rujna 2018. sud je utvrdio da su tim Sporazumom I. tužitelj Đ. P. i II. tužiteljica A. H. koja je s I. tužiteljem sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 13.1.2017., kojim su obuhvaćene su i nekretnine upisane u zk.ul.br. 212 k.o. H., uredili suposjedovne odnose na nekretnini upisanoj u zk.ul.br. 212 k.o. H., čkbr. 220, kuća sa 99 m2, pomoćni objekt sa 182 m2, dvorište sa 432 m2 i voćnjak sa 683 m2 i čkbr. 221, vrt u M.R. sa 409 čhv, koje su suvlasnici 1. tužitelj Đ. P. i tužena B. K. svaki u ½ dijela, da je člankom 2. tog sporazuma određeno da tužitelj Đ. P., i 2. tužiteljica H. A., kao davateljica uzdržavanja drže u posjedu i koriste donji dio kuće, prizemlje, dok tužena koristi gornji dio kuće, prostorije koje se nalaze na katu kuće, učinili su nespornim činjenicu da tužitelj Đ. P. drži u posjedu prizemlje kuće, a koje u određenom dijelu s obzirom na okolnosti koje su prethodile, nije držao u posjedu cijelo prizemlje kuće, do zaključenja Sporazuma, tako da se je tužena obvezala najkasnije do 1.1.2019., predati tužitelju P. Đ., dio prizemlja koji je za života držao u posjedu sada pok. P. F., da je člankom 3. tog Sporazuma, a u cilju potpunog uređenja suposjedovnih odnosa, tuženica preuzela, uz obveze iz članka 2. i obveze: preseliti brojilo struje koje glasi na njezino ime iz hodnika na vanjski zid kuće kod ulaza, tako da očitanje potrošnje bude moguće i kad stranke nisu kod kuće, izgraditi posebne stepenice s vanjske strane koje će omogućiti tuženoj pristup na gornju etažu, knaufom zatvoriti s gornje etaže pristup na postojeće stepenice, tako da stepenice ostaju otvoreni prostor donje etaže, a kako bi se onemogućio pristup kroz unutarnje stepenice na gornju etažu, omogućiti prohodnost dimnjaka koji služi za odvodnju za donju etažu, koja se grije na kruto gorivo, a također i omogućiti pristup za čišćenje dimnjaka koji se čiste na tavanu, a do kojeg tavana se može samo s gornje etaže i to najmanje 2-3 puta godišnje uz prethodni dogovor sa tuženom, s time da je sve te radove tužena preuzela svojom obvezom izvesti najkasnije u roku od 1 godine, računajući od dana zaključenja ovog Sporazuma, a koji je zaključen 25.9.2018., da su člankom 4. Sporazuma, ugovorne strane, ovdje parnične stranke, učinile su nespornim činjenicu da postoji jedan priključak električne struje, koji glasi na tuženu, a radi kontroliranja potrošnje, kako tužitelja, tako i tužene, tužena pristaje na ugradnju kontrolnog brojila za etažu koju će koristiti tužitelj, koji će temeljem potrošnje, dio troškova električne energije koji se odnose na donju etažu, namirivati tuženoj, s time da priključak vode glasi na tuženu, a priključak plina na tužitelja P. Đ., koji je i preuzeo obvezu snositi cjelokupni trošak potrošnje plina, uključujući i potrošnju tužene, dok se tužena obvezala namirivati cjelokupni trošak potrošnje vode, što uključuje i potrošnju vode tužitelja Đ. P., da člankom 5. tog Sporazuma, parnične stranke kao ugovorne strane uređuju odnose vezano na dio gospodarskih objekata, uključujući i tavan, kao i preostale gospodarske objekte, taksativno pobrojane čl. 6. Sporazuma, a člankom 6. navedenog Sporazuma, ugovorne strane, ovdje parnične stranke suglasno utvrđuju kako na dvorištu postoje dva kolna ulaza te se predmetnim Sporazumom stranke usuglašavaju i ugovaraju da će oba ugovaratelja, ovdje parnične stranke, koristiti oba kolna ulaza, prema potrebi.
- čitanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 13.1.2017., koji je ovjeren po Općinskom sudu u Varaždinu pod br. R2-497/16-3, sklopljenim između 1. tužitelj kao primatelja uzdržavanja i 2. tužiteljice kao davateljice uzdržavanja obuhvaćene i nekretnine upisane u zk.ul.br. 212 k.o. H., čkbr. 220 i čkbr. 221, vrt u M. R. sa 409 čhv. koje su predmet ovog postupka na koje se odnosi Sporazum o uređenju suposjedovnih odnosa od 25. rujna 2018.
9. Saslušanjem svjedoka K. K. i Z. V. te saslušanjem tužitelja, koji su pred sudom svjedočili suglasno, uvjerljivo i sigurno, čije iskaze je sud nakon pomne analize prihvatio kao vjerodostojne, sud je utvrdio da je tuženica potpisivanjem Sporazuma o uređenju suposjedovnih odnosa preuzela izvršiti ugovorene obveze izgradnje stepenica kraj kuće kojima se ide na kat kuće, premještanja plinskog bojlera iz prostorije u prizemlju, desno od ulaza, premještanja brojila struje iz prizemlja na vanjski zid kuće i zatvaranja prolaza između kata i prizemlja, da te obveze nije pravovremeno izvršila, da je neke od tih obveza, i to izgradnje stepenica kraj kuće kojima se ide na kat kuće i premještanja plinskog bojlera iz prostorije u prizemlju, desno od ulaza izvršila nakon podnošenja tužbe u vremenu od 26. prosinca 2023. do 12. siječnja 2023. kad je 1. tužitelj bio odsutan te da nije izvršila obveze premještanja brojila struje iz prizemlja na vanjski zid kuće i zatvaranja prolaza između kata i prizemlja.
10. Provedenim očevidom na licu mjesta sud je utvrdio da su na nekretnini koja je predmet ovog postupka postavljene stepenice s vanjske strane kuće uz zid na kat kuće te da je odstranjen bojler za centralno grijanje vode, koji je bio smješten u zasebnoj prostoriji, neposredno uz kupaonu u prizemlju kuće koju drži u posjedu tužitelj Đ. P., čime je udovoljeno djelu tužbenog zahtjeva te da od radova utvrđenih Sporazumom na kojem se temelji tužbeni zahtjev nisu izvršeni radovi zatvaranja otvora koji dijeli prizemlje od kata, postavljanjem knauf ploča i izmještanja brojila za struju iz hodnika u prizemlju kuće, neposredno uz ulaz na vanjski zid kuće.
11. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka dakle proizlazi da su 1. tužitelj i tuženica suvlasnici svaki u ½ dijela predmetne nekretnine, da je 2. tužiteljica s 1. tužiteljem sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim su obuhvaćene predmetne nekretnine po osnovu kojeg se pojavljuje kao ugovorna strana u Sporazumu o uređenju suposjedovnih odnosa od 25. rujna 2018. sklopljenim s tuženicom, da su tužitelji s tuženicom sklopili Sporazum o uređenju suposjedovnih odnosa od 25. rujna 2018. prema kojem je tuženica bila dužna u ugovorenom roku do 25. rujna 2019. izvršiti tim Sporazum određene obveze preseljenja brojila struje, koje glasi na njezino ime, iz hodnika na vanjski zid kuće kod ulaza, izgradnje posebnih stepenica s vanjske strane kuće, zatvaranja knaufom s gornje etaže pristup na postojeće stepenice, na način da stepenice ostaju otvoreni prostor donje etaže i odstranjenja bojlera za centralno grijanje vode, smještenog u zasebnoj prostoriji, neposredno uz kupaonu, u prizemlju kuće koju drži u posjedu tužitelj, da te obveze nije izvršila u ugovorenom roku od godinu dana računajući od dana zaključenja Sporazuma te da je nakon podnošenja tužbe tijekom ovog postupka u vremenu od 26. prosinca 2023. do 12. siječnja 2024. kad je 1.tužitelj koji živi na predmetnoj nekretnini bio odsutan, izvršila obveze izgradnje stepenica kraj kuće kojima se ide na kat kuće i premještanja plinskog bojlera, čime je svoje obveze iz Sporazuma djelomično ispunila, ali izvan ugovorenog roka i nakon podnošenja tužbe.
12. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, ali nije usvojen u cijelosti budući da je tuženica nakon podnošenja tužbe tijekom postupka ispunila neke od obveza preuzetih Sporazumom od 25. rujna 2018., na što su pravodobno ukazali tužitelji odmah nakon što su došli do saznanja o tome.
13. Za donošenje odluke u ovom sporu treba primijeniti mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023). Prema čl. 9. tog Zakona sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Prema čl. 20. tog Zakona obveze nastaju na osnovi pravnih poslova, prouzročenjem štete, stjecanjem bez osnove, poslovodstvom bez naloga, javnim obećanjem nagrade i izdavanjem vrijednosnih papira. Prema čl.173. st. 1. tog zakona dužnik je dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen ugovorom, a prema čl. 342. st. 1. vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.
14. U ovom slučaju je tuženica zaključenjem pravnog posla, sklapanjem predmetnog Sporazuma od 25. rujna 2018. preuzela obveze da u roku od godinu dana od dana zaključenja istog izvrši obveze navedene u tužbi kako bi se na taj način formiranjem dviju odvojenih posebnih dijelova nekretnine u suvlasništvu 1. tužitelja i tuženice uredili suposjedovni odnosi te je bila dužna u ugovorenom roku te obveze i izvršiti, a iz provedenih dokaza proizlazi da to nije učinila unutar ugovorenog roka te da je neke od ugovorenih obveza izvršila po proteku ugovorenog roka nakon podnošenja tužbe tijekom vođenja ove parnice, pa je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, s tim da ga je sud djelomično usvojio budući da je tuženica neke od ugovorenih obveza naknadno izvršila, dok je u preostalom dijelu koji se odnosi na naknadno izvršene obveze odbijen, odnosno odlučeno je kao u toč. I. i II. izreke ove presude.
15. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima.
16. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku prema kojem je stranka koja izgubi parnicu u cijelosti dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Prema stavku 2. tog članka omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Nadalje, prema st. 5. tog članaka sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužitelji postavljenim tužbenim zahtjevom od tuženika potražuje ispunjenje preuzetih obveza, a kao vrijednost predmeta spora u tužbi je naznačen iznos od 10.001,00 kn/1.327,36 EUR te je taj iznos mjerodavan za određivanje visine nastalih troškova. Sukladno citiranom propisu, kako je parnicu izgubila tuženica, tuženica je obvezna nadoknaditi tužiteljima nastale im troškove postupka u cijelosti. Tužiteljima pripada pravo na naknadu parničnog troška u cijelosti iako je njihov tužbeni zahtjev djelomično usvojen, budući da je tuženica njihovom tužbenom zahtjevu djelomično udovoljila nakon podnošenja tužbe tijekom vođenja ove parnice o čemu su tužitelji došli do saznanja tek početkom ove godine, 13. siječnja 2024. kad se1.tužitelj vratio na predmetnu nekretninu iz koje je bio odsutan u vremenu od 26. prosinca 2023. do 12. siječnja 2024. o čemu je obavijestio sud na ročištu održanom 17. siječnja 2024. Sud je troškove tužitelju za pojedine radnje u postupku utvrdio u skladu s odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 - u daljnjem tekstu: Tarifa), s tim da su mu prema čl. 155. Zakona o parničnom postupku dosudio samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice. Tužiteljima je priznat zatraženi trošak sastava tužbe od 262,50 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 7/1 i Tbr. 46 Tarife, trošak zastupanja na ročištu 28.11.2023. od 262,50 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 9/1 i Tbr. 46 Tarife EUR, trošak zastupanja na ročištu 17.1.2024. od 262,50 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 9/1 i Tbr. 46 Tarife, trošak zastupanja na očevidu 5.3.2024. od 325,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 9/1, 39 i Tbr. 46 Tarife, trošak zastupanja na ročištu za objavu presude od 125,00 EUR s uključenim PDV-om na temelju Tbr. 9/3 i Tbr. 46 Tarife, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 59.73 EUR, trošak privremenog zastupnika od 375,00 EUR, trošak objave oglasa od 59.73 EUR i trošak sudske komisije od 63,36 EUR, što sve daje ukupno dosuđeni trošak od 1.716,77 EUR. Tužiteljima nije u cijelosti priznat zatraženi trošak privremenog zastupnika od 500,00 EUR, budući da je privremenom zastupniku odmjeren trošak od 375,00 EUR, a nije im priznat niti zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude budući da njihov punomoćnik na to ročište nije pristupio. Troškovi privremenog zastupnika iz reda odvjetnika spadaju u parnične troškove, jer su to izdaci koji su učinjeni u tijeku ili u povodu postupka i na taj način terete postupak. To stoga što je imenovanje privremenog zastupnika iz čl. 84. st. 2. ZPP-a procesna pretpostavka za vođenje postupka, jer bez imenovanja privremenog zastupnika u tim slučajevima nije moguće voditi postupak. Kako trošak privremenog zastupnika koji je sud odmjerio u toč. III. ove presude iznosi ukupno 375,00 EUR, a tužitelji su na ime predujma za troškove privremenog zastupnika uplatili na račun suda 500,00 EUR, u toč. 3. izreke ove presude je ujedno određeno da će se nakon pravomoćnosti presude ako uplaćeni predujam bude veći od odmjerenih troškova privremenog zastupnika, razlika između iznosa uplaćenog predujma i iznosa troškova odmjerenih privremenom zastupniku, vratiti tužiteljima. Sud je troškove zastupanja za radnje poduzete po privremenom zastupniku-odvjetniku primjenom odredbi za zastupanje po posebnom skrbniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknada za skrbnika prema kojem odvjetnik koji je postavljen za privremenog zastupnika u skladu s čl. 84. ZPP-a ima pravo na naknadu za rad na temelju Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika u iznosu od 50% nagrade za rad koja bi mu pripadala prema odvjetničkoj tarifi. U skladu s tim je privremenoj zastupnici odmjeren trošak sastava odgovora na tužbu na temelju Tbr. 8/1 tarife od 100,00 EUR, trošak zastupanja na ročištima održanima 28. studenoga 20., 28. travnja 2023., 23. listopada 2023., 7. veljače 2023. i 22. prosinca 2023. za svako ročište po 100,00 EUR na temelju Tbr. 9/1 tarife, sve to uvećano za PDV na temelju Tbr. 46 tarife, što ukupno iznosi 375,00 EUR i to predstavlja ukupno odmjereni trošak privremenog zastupnika.
17. S obzirom na to da je tuženica izgubila parnicu, u skladu sa citiranim propisom, njezin zahtjev za naknadu parničnih troškova je odbijen kao neosnovan.
U Varaždinu 28. ožujka 2024.
Sutkinja
Jadranka Orlović, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).
Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovoga članka ne teku od 1. do 15. kolovoza (Čl. 348.st.4. ZPP-a).
Dostaviti:
1/ tužiteljima po punomoćnicima odvjetnicima u ZOU D. K. i D. K. u L.
2/ tuženici po privremenoj zastupnici S. M., odvjetnici u V.