- 1 -              Poslovni broj: Usž-2321/2023-2

  

Poslovni broj: Usž-2321/2023-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda, Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Borisa Markovića, članova vijeća te višeg sudskog savjetnika – specijalista Srđana Papića, zapisničar, u upravnom sporu tužiteljice M. V. iz Z., zastupan po D. Š., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., kojeg zastupa M. Ž., dipl. iur. radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3744/22-6 od 20. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 28. ožujka 2024.   

  p r e s u d i o   j e

 

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3744/22-6 od 20. ožujka 2023.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/21-01/215, urbroj: 513-04-22-2 od 9. studenog 2022.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja, te je poništeno rješenje tuženika, klasa: UP/II-410-20/21-01/215, urbroj: 513-04-22-2 od 9. studenog 2022, kao i rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostava C., klasa: UP/I-410-20/2016-001/20316, urbroj: 513-07-01-01-2020-0013 od 4. prosinca 2020., a tuženiku je naloženo da u roku od 15 dana tužitelju isplati trošak upravnog spora u iznosu od 1.243,75 eura/9.371,03 kune.

2.              Protiv označene presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, te pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).

              Tuženik u navodima žalbe opisuje povijest nastanka obveze plaćanja poreza na promet nekretnina koji je utvrdio tužitelju osporenim rješenjem, te upućuje na odredbu članka 108. stavak 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16. – dalje: OPZ/16.), koji propisuje pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, a koje počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim zakonima, u konkretnom slučaju odredbama Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine", 115/16.). U konkretnom slučaju iz podataka spisa predmeta razvidno je da je nadležno porezno tijelo za nastanak porezne obveze saznalo 8. prosinca 2016., slijedom čega je prema navodima tuženika zastarni rok prava na utvrđivanje obveze poreza na promet nekretnina počeo teći po isteku godine u kojoj je prijavljen nastanak porezne obveze, odnosno godini u kojoj je porezno tijelo saznalo za postojanje porezne obveze, odnosno 1. siječnja 2017. S obzirom da je iz spisa predmeta vidljivo da je porezna obveza nastala u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji od 21. studenog 2005., a za koje pravne osnove je porezno tijelo saznalo tek 8. prosinca 2016., to je zastara prava na utvrđenje počela teći 1. siječnja 2017., radi čega donošenjem osporenih rješenja u konkretnom slučaju nije nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze poreza na promet nekretnina. Tuženik također ističe kako je Zakonom o porezu na promet nekretnina, koji je bio na snazi u trenutku nastanka porezne obveze, člankom 17. stavak 1. bilo propisano kako porezni obveznik nastanak porezne obveze mora prijaviti ispostavi porezne uprave na području koje se nalazi nekretnina u roku od 30 dana od dana njezina nastanka. Tužitelj kao porezni obveznik to nije učinio, pa propust javnog bilježnika da jedan primjerak isprave o otuđenju nekretnine iz članka 15. stavak 1. citiranog Zakona, koji nije dostavio poreznoj upravni, ne opravdava poreznog obveznika na nepostupanje iz članka 17. stavka 1. Zakona, kao što to obrazlaže prvostupanjski sud.

Temeljem iznijetog, tuženik predlaže da Visoki upravni sud u cijelosti poništi prvostupanjsku presudu Upravnog suda u Zagrebu.

3.              Tužitelj, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu (članak 71. stavak 3. ZUS-a).

4.              Žalba je osnovana.

5.              Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke (članak 33. stavak 2. ZUS-a), pa ovaj Sud utvrđuje da je činjenično stanje među strankama u suštini nesporno. Naime, nesporno je kako je tužitelj kao kupac 21. studenog 2005. sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnine pobliže opisane u tom ugovoru, da su tom ugovoru dodana dva aneksa od 14. lipnja 2010. i 21. veljače 2011., da je porezno tijelo za ovaj ugovor saznalo 2016., jer isti nije prijavljen poreznoj upravi radi utvrđivanja porezne obveze poreza na promet nekretnina, te da je osporenim rješenjima od 4. prosinca 2020. i 9. studenog 2022. tužitelju utvrđena visina porezne obveze poreza na promet nekretnina. Među strankama je sporno je li u konkretnom slučaju nastala zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze, odnosno početak zastarnog roka. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude zaključio da je zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze počela teći 1. siječnja 2006., obzirom na sklapanje kupoprodajnog ugovora iz 2005., te da bi apsolutna zastara nastupila 1. siječnja 2009.

              Suprotno tomu tuženik smatra da je zastara prava počela teći 1. siječnja 2017., dakle istekom godine kada je porezno tijelo saznalo za nastanak porezne obveze, te da donošenjem osporenih rješenja nije protekao apsolutni zastarni rok za utvrđivanje porezne obveze tužitelju.

6.              Odredbom članka 14. stavak 1. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine", 69/97., 26/00., 127/00. i 153/02.) propisano je da porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora ili drugog pravnog posla kojim se stječe nekretnina. Na isti način propisano je nastanak porezne obveze prema članku 16. stavak 1. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine", 115/16.).

7.              Pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o početku računanja roka za nastup zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze ovaj Sud nije prihvatio, jer prema dugogodišnjoj praksi ovog Suda za "utvrđivanje apsolutnog roka zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze mjerodavno je kada je porezno tijelo saznalo za poreznu obvezu" što je zaključak sjednice sudaca Upravnog suda Republike Hrvatske od 5. studenog 2001.

              Prema zaključku o pravnom shvaćanju sa sjednice sudaca istoga Suda, broj: 6 Su-478/2016-4 od 8. prosinca 2016. donesen je zaključak prema kojem se ostaje kod zaključka sa sjednice sudaca Upravnog suda Republike Hrvatske od 5. studenog 2001., pa tu praksu Visoki upravni sud do danas nije mijenjao.

8.              S obzirom na činjenicu da je porezno tijelo za nastanak porezne obveze saznalo 2016., kada je tužitelj otuđio predmetnu nekretninu, to je pravilno tuženik početak roka zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze utvrdio sa 1. siječnjem 2017. sukladno odredbi članka 108. stavak 1. OPZ-a/16., te bi apsolutni rok zastare za utvrđivanje porezne obveze istekao 1. siječnja 2023.

9.              S obzirom na činjenicu da su osporena rješenja poreznog tijela donesena 4. prosinca 2020. i 9. studenog 2022., dakle unutar apsolutnog zastarnog roka od šest godina, to ovaj Sud utvrđuje da u konkretnom slučaju nije nastupila apsolutna zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze tužitelja, radi čega je sud prihvatio žalbene navode tuženika, poništio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužitelja primjenom odredbi članka 74. stavak 2. i članka 57. stavak 1. ZUS-a.

10.              Odluka o trošku upravnog spora temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a, s obzirom na činjenicu da je tužitelj upravni spor izgubio u cijelosti.

 

U Zagrebu 28. ožujka 2024.

       Predsjednica vijeća

                                                                                             Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.