Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-3158/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Borisa Markovića, članova vijeća, uz višeg sudskog savjetnika - specijalistu Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja B. Š., S., kojeg zastupa opunomoćenica S. M., odvjetnica u Odvjetničkom društvu M. i J., O., protiv tuženog Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, Z., kojeg zastupa A. O. T., dipl. iur., radi korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-665/23-11 od 15. svibnja 2023., na sjednici održanoj 28. ožujka 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-665/23-11 od 15. svibnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-410-18/22-01/207, URBROJ: 513-04-23-4 od 2. veljače 2023. kojim je odbijena žalba tužitelja podnesena protiv rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostave S., KLASA: UP/I-410-23/22-32/14, URBROJ: 513-07-17-01/22-04 od 25. travnja 2022.
2. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 66. st. 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS).
3. Tužitelj u žalbi u bitnom navodi da presuda prvostupanjskog suda nije dovoljno obrazložena pa da se ostvario žalbeni razlog iz članka 66. stavka 1. točke 1. ZUS-a. Navodi što sve treba sadržavati obrazloženje presude te da se prvostupanjski sud nije očitovao o procesnim povredama u upravnom postupku na koje je ukazivao u tužbi. Tvrdi da Ugovori o poslovnoj suradnji sklopljeni između isplatitelja primitka i tužitelja, na koji se sud referira kao i upravna tijela, uopće ne sadrže nikakva druga utanačenja do onih koja se odnose samo na bitne sastojke ugovora. Zatim navodi da je iz odredaba ugovora jasno vidljivo da se ne radi o ugovaranju i obavljanju nesamostalnog rada pa ukazuje na specifičnosti ugovora o djelu te se poziva na praksu Vrhovnog suda RH i navodi da porezna tijela slobodnom diskrecijskom ocjenom u takvim i sličnim postupcima utvrđuju postojanje prikrivenog nesamostalnog rada i k tome još nalažu i obvezuju na plaćanje velikih davanja na ime poreza, prireza i doprinosa izvršitelje i naručitelje takvog posla.
4. Tužitelj navodi da je na bitne okolnosti predlagao saslušati tužitelja kao stranku, što je prvostupanjski sud obio kao nepotrebno pozivajući se na stanje spisa i raspoložive dokaze iz spisa. Navodi da se u svemu tome ostvaruje povreda pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešna primjena materijalnog prava zbog čega smatra da presudu treba poništiti. Zatim navodi da je pred Ustavnim sudom RH podnesen zahtjev za ocjenu suglasnosti spornih odredaba zakona o porezu na dohodak i Pravilnika s Ustavom RH i da je ovo aktualizirano natpisima u medijima jer se direktno tiče egzistencije i nastavka poslovanja paušalnih obrta u RH. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporavanu odluku uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu 781,25 eura.
5. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
6. Žalba je neosnovana.
7. Po ocjeni ovog suda, nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe ZUS-a i nije počinio nijednu postupovnu pogrešku do koje bi došlo zbog neprimjenjivanja ili pogrešnog primjenjivanja postupovnih pravila propisanih ZUS-om.
8. Što se tiče žaliteljevog prijedloga za izvođenje dokaza, valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, niti dokaza kojima se one mogu utvrditi. Međutim, sud je dužan u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je Upravni sud i učinio.
9. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu, uz činjenice koje je sam utvrdio, uzeo u obzir i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke.
10. Na osnovi svih izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti zahtjeva tužitelja, a žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud pa je zbog toga i ovaj sud prihvatio tako utvrđeno činjenično stanje.
11. U postupku je utvrđeno da je kod tužitelja proveden postupak utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona prema članku 12.a Općeg poreznog zakona zakona („Narodne novine“ 115/16., 106/18., 12/19., 32/20., 42/20., dalje: OPZ) za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. o čemu je sastavljen Zapisnik od 5. travnja 2022. Prvostupanjskim rješenjem od 25. travnja 2022. je utvrđeno da je tužitelj korištenjem poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona ostvario primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada u iznosu 200.812,50 kuna te su na utvrđeni iznos primitaka koji se za potrebe oporezivanja smatraju primitkom po osnovi radnog odnosa obračunati porezi i obvezni doprinosi te naloženo plaćanje istih. Protiv tog rješenja tužitelj je podnio žalbu, a potom pokrenuo i upravni spor osporavajući zakonitost tuženikovog rješenja kojim je odbijena njegova žalba.
12. Naime, korištenje poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona uređeno je odredbama članka 12.a OPZ-a kojim je stavkom 1. točkom 1. propisano da će se porezni obveznik koji ostvaruje porezne pogodnosti koristeći porezni sustav kroz organizacijske oblike koji su oporezivi nižim propisanim poreznim stopama, a koji nisu bili namijenjeni za određenu skupinu poreznih obveznika, smatrati da koristi porezne pogodnosti protivno svrsi zakona, osobito u slučaju kada isplatitelj primitka za posao koji ima obilježja nesamostalnog rada ugovara s poreznim obveznikom druge načine za obavljanje posla ili koristi organizacijske oblike koji su oporezivi nižim poreznim stopama. Prema stavku 2. u slučajevima iz stavka 1. točke 1. ovoga članka za porezne obveze koje će se obračunati kao da tih opisanih korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona nije bilo, odgovara porezni obveznik koji se u tom odnosu smatra posloprimcem, a isplatitelj primitka koji se u tom odnosu smatra poslodavcem odgovara kao jamac platac.
13. Ovdje valja navesti da je tužitelj tijekom postupka pred upravnim tijelima i pred prvostupanjskim sudom isticao iste prigovore na koje su odgovorila upravna tijela, a potom i prvostupanjski sud uz obrazloženje koje ovaj sud radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja prihvaća u cijelosti. Naime, prvostupanjski sud je, po ocjeni ovog suda, pravilno ocijenio tuženikovo rješenje zakonitim te odbio tužiteljev zahtjev uz iscrpno i razložno obrazloženje s kojim je ovaj sud suglasan.
14. Pozivanje žalitelja na praksu Vrhovnog suda u razlikovanju ugovora o djelu i ugovora o radu nije od utjecaja na predmetni slučaj jer se prema članku 12.a stavku 5. OPZ-a obilježja nesamostalnog rada iz stavka 1. točke 1. toga članka određuju u skladu s propisom kojim se uređuje porez na dohodak. Također nisu od utjecaja na zakonitost predmetnih rješenja i odluke prvostupanjskog suda ni navodi tužitelja da je pred Ustavnim sudom RH pokrenut postupak ocjene zakonitosti spornih odredaba Zakona o porezu na dohodak i Pravilnika s Ustavom, kao ni navođenje pitanja kojih je hitno rješavanje zahtijevano od Vlade RH.
15. S obzirom na sve navedeno, ocjenjujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi ovaj sud je ocijenio presudu zakonitom, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava.
16. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda (t. I. izreke presude).
17. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 79. ZUS-a. Kako je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova postupka (t. II. izreke presude).
U Zagrebu 28. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović, dipl. iur., v.r.