1                  Poslovni broj: Gž-102/2024-2

 

 

 

Poslovni broj: Gž-102/2024-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Vladimiru Ferenčeviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P., p. z., OIB: …, sa sjedištem u P., kojega zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u V., protiv tuženika: HEP – O. d. s. d.o.o., OIB: …, sa sjedištem u Z., kojega zastupa punomoćnik A. V., zaposlenik tuženika, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Psp-44/2023-11 od 13. prosinca 2023., 28. ožujka 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Žalba se odbija te se pobijano rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Psp-44/2023-11 od 13. prosinca 2023. potvrđuje u pobijanim točkama I i II izreke.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim rješenjem je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je tuženik HEP – O. d. s. d.o.o., sa sjedištem u Z., OIB: …, smetao tužitelja P., p. z., sa sjedištem u P., OIB: …, u njegovom posljednjem mirnom posjedu nekretnine označene kao zk.č.br. 493/2 k.o. P., u naravi V. uređeno zemljište površine 83 m2, upisane u zk.ul.br. 2424 k.o. P., na način da je na istom sagradio objekt koji će precizno biti definiran po izradi nalaza i mišljenja vještaka.

2. Nalaže se tuženiku uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da u roku 8 (osam) dana ukloni izgrađeni objekt i dovede nekretnini iz točke 1. u stanje u kojem je ista bila prije smetanja posjeda, te mu se zabranjuje svako takvo i slično smetanje posjeda pod prijetnjom odredaba Ovršnog zakona."

 

Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, kao i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška na ime sudske pristojbe na odgovor na tužbu.

 

2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi tužitelj. Navodi da ga pobija iz svih zakonskih razloga, s tim da konkretni žalbeni navodi upućuju na pogrešnu primjenu materijalnog prava i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tuženik sagradio trafostanicu na predmetnoj zk.čbr. 493/2 k.o. P. sa 83 m2, nakon što je pravomoćnim rješenjem Upravnog odjela za opću upravu imovinsko-pravne i zajedničke poslove Š.-k. ž. od 16. ožujka 2023., donesenim u postupku izvlaštenja, određeno izvlaštenje navedene nekretnine za korist tuženika u navedenu svrhu,

- da je istim rješenjem određeno da tuženik kao korisnik izvlaštenja stječe pravo na posjed izvlaštene nekretnine danom pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, ukoliko je do tada izvršen polog novca (naknade za izvlaštenu nekretninu) na poseban, konkretno navedeni račun,

- da je tuženik uplatio iznos naknade za izvlaštenje na navedeni račun,

- da u navedenom upravnom postupku tužitelj nije sudjelovao, budući da nije bio upisan niti kao vlasnik nekretnine u zemljišnim knjigama niti kao posjednik u katastru,

- da je u navedenom upravnom postupku tužitelj podnio prijedlog za ukidanje pravomoćnosti navedenog rješenja o izvlaštenju te zahtjev za obnovu postupka, da su navedeni podnesci tužitelja odbačeni, te da je protiv rješenja kojim je o tome odlučeno tužitelj podnio pravni lijek,

- da je presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Šibeniku od 11. siječnja 2023. utvrđeno da je tužitelj vlasnik navedene nekretnine.

 

7. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, a temeljem članka 20. stavka 4.   Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00.,129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14. – dalje: ZVDSP) prvostupanjski sud cijeni da navedeni posjedovni čin tuženika nije bio samovlastan, zbog čega cijeni da tužitelj ne ostvaruje pravo na zaštiti svog posjeda predmetne nekretnine, budući da  temeljem članka 21. stavka 1. ZVDSP posjednik stvari ostvaruje pravo na zaštitu samo od samovlasnog smetanja posjeda.

 

8. Tužitelj žalbom u bitnom osporava ocjenu prvostupanjskog suda da se nije radilo o samovlasnom smetanju posjeda samo zbog prethodno pravomoćno provedenog postupka izvlaštenja. Tvrdi, naime, da  navedeno rješenje njega ne obvezuje, budući da on nije sudjelovao u navedenom postupku izvlaštenja, zbog čega da se subjektivne granice pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju ne odnose na njega. Pri tome upućuje na članak 40. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine" 74/14., 69/17., 98/19.), temeljem kojeg korisnik izvlaštenja stječe pravo na posjed izvlaštene nekretnine tek ako je rješenje o izvlaštenju postalo pravomoćno te ako je vlasniku nekretnine isplatio naknadu određenu rješenjem, te tvrdi da tuženik nije stekao pravo na posjed budući da mu nije isplatio naknadu.

 

9. Ovakvi žalbeni navodi nisu osnovani. Ovo stoga što se odlučna činjenica da li je smetanje posjeda poduzeto samovlasno, ne može cijeniti s obzirom na to kakvi su učinci  odluke javnopravnog tijela na temelju koje su poduzeti posjedovni čini, na prava i obveze vlasnika nekretnine, već se ima cijeniti s obzorom na to da li je onaj koji je poduzeo čin smetanja imao ovlaštenje poduzeti konkretne čine smetanja na temelju takve odluke. Dakle, da li je imao razloga pouzdati se u učinke odluke javnopravnog tijela. Tuženik je imao takvo ovlaštenje, koje se je zasnivalo na članku 40. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade. Ovo stoga što mu je pravomoćnim rješenjem o izvlaštenju naloženo da iznos naknade položi na poseban račun, što je on i učinio, te nije imao razloga ne pouzdati se u učinke navedenog rješenja o izvlaštenju.

 

10. Dakle, razloge koje tužitelj iznosi u žalbi, a kojima upućuje na nezakonitost rješenja o izvlaštenju, tuženik može iznositi samo u pravnim lijekovima protiv navedenog rješenja o izvlaštenju.

 

11. Budući da se iz prethodno navedenih razloga zahtjev za sudsku zaštitu posjeda ukazuje neosnovanim, neosnovani su i oni žalbeni navodi kojima se ukazuje na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje zbog toga što prvostupanjski sud nije proveo očevid na licu mjesta.

 

12. Iz navedenih razloga žalba je odbijena kao neosnovana te je potvrđeno pobijano rješenje.

 

 

Bjelovar, 28. ožujka 2024.

 

 

                                                                                                             Sudac

 

                                                                                                        Vladimir Ferenčević v. r.