1              Poslovni broj: II Kž-140/2024-5

Poslovni broj: II Kž-140/2024-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Maje Štampar Stipić i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. L., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 114/22., – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Kov-3/2024. od 8. ožujka 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 28. ožujka 2024.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog M. L. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. L., zbog tri kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11., jednog kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 2. KZ/11. te jednog kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te mu je u isti uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 26. srpnja 2023. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni M. L., po branitelju, odvjetniku J. Č., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu te preinači pobijano rješenje na način da istražni zatvor zamijeni jednom ili više zakonom predviđenih mjera, podredno da ukine pobijao rješenje u cijelosti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Spis je sa žalbom u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

6. Budući da je za svoju odluku, iznio jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, neosnovan je žalbeni navod okrivljenika kako je prvostupanjski sud propustio utvrditi i obrazložiti u čemu se sastoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela.

6.1. Naime, okrivljenik je višestruko pravomoćno osuđivana osoba za različita kaznena djela (od čega u četiri navrata za ista kaznena djela – triput za razbojništvo, a jednom za razbojništvo u pokušaju), pa je, imajući u vidu težinu kaznenih djela i kriminalnu količinu koja mu se u ovom postupku stavlja na teret, kao i iskazani stupanj upornosti, bezobzirnosti i kriminalne volje, evidentno kako optuženika dosadašnje izrečene sankcije nisu odvratile od daljnjih kriminalnih aktivnosti i polučile zakonom predviđenu svrhu specijalne prevencije. Osim toga, iz psihijatrijskog vještačenja proizlazi kako je okrivljenik, uz značajke poremećaja ličnosti prevalentno disocijalnog tipa, ovisnik o alkoholu i drogama te je, u slučaju osuđujuće presude, preporučeno izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti. Slijedom navedenog, ocjena je drugostupanjskog suda kako se kod imenovanog činjenje kaznenih djela pretvorilo u standardan obrazac ponašanja i način života jer činjenjem imovinskih kaznenih djela zapravo dolazi do potrebnih materijalnih sredstava.

6.2. Ovakvo pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda nije s uspjehom dovedeno u sumnju žalbenim navodom kako prvostupanjski sud nije valjano cijenio priznanje okrivljenika, žaljenje i kajanje te ispriku oštećenicima uz izraz spremnosti da im nadoknadi štetu po izlasku s izdržavanja kazne zatvora jer su to okolnosti koje su odlučne pri izboru vrste i mjere kazne sukladno članku 47. KZ/11. u slučaju donošenja osuđujuće presude.

6.3. Stoga je ocjena Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kako kod okrivljenika, protivno žalbenim tvrdnjama, egzistiraju one osobite okolnosti koje u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje opravdane bojazni od ponavljanja istih ili sličnih djela, koja se, za sada, može otkloniti isključivo mjerom istražnog zatvora, pa je s pravom prvostupanjski sud produljio istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

7. Dakle, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.

8. S obzirom da ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 28. ožujka 2024.