1              Poslovni broj: II Kž-148/2024-5

Poslovni broj: II Kž-148/2024-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća, te Maje Štampar Stipić i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. F. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 99. u vezi članka 97. stavka 1. točaka 2. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optužene L. U. podnesenoj protiv dijela rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-30/2024. (K-24/2023.) od 27. veljače 2024. o produljenju mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 28. ožujka 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba optužene L. U. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog M. F. i drugih, zbog kaznenih djela javnog poticanja na terorizam iz članka 99. u vezi članka 97. stavka 1. točaka 2. i 4. KZ/11., pod točkom I izreke na temelju članka 98. stavka 6. u vezi stavka 1. i 2. točke 3. i 11. ZKP/08., protiv optuženog M. F. produljene su mjere opreza i to: obveza redovitog javljanja dežurnom policijskom službeniku PU Zadarske, PP Zadar, Ulica Stjepana Radića 11 d, svakog prvog ponedjeljka u mjesecu, u vremenu od 9,00 do 12,00 sati i zabrana pristupa internetu u svrhu objave bilo kakvog sadržaja na internetskim servisima YouTube, Facebook, Telegram i na ostalim društvenim mrežama. Pod točkom II izreke na temelju članka 98. stavka 6. u vezi stavka 1. i stavka 2. točke 11. ZKP/08. produljena je mjera opreza protiv optužene L. U. i to: zabrana pristupa internetu u svrhu objave bilo kakvog sadržaja na internetskom servisu YouTube i na ostalim društvenim mrežama. Pod točkom III izreke na temelju članka 98. stavka 1. ZKP08. optuženici su upozoreni da će se u slučaju nepridržavanja naloženih mjera opreza, iste zamijeniti istražnim zatvorom.

 

2. Protiv dijela tog rješenja pod točkom II izreke, žalbu je podnijela optužena L. U. po branitelju, odvjetniku T. I., bez navođenja zakonske osnove, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje.

 

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako je i nadalje svrhovita te neophodna primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 11. ZKP/08. protiv optužene L. U., zbog postojanja opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

6. U odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za daljnju primjenu mjere opreza, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako osnovana sumnja proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica. Stoga, u situaciji potvrđene optužnice u cijelosti su neosnovani žalbeni navodi optužene L. U. kojima upire da inkriminirane radnje iz optužnice ne predstavljaju kazneno djelo, nego da se inkriminira "izgovorena riječ". Ujedno, napominje se da će o postojanju kaznenog djela odlučiti raspravno vijeće po završetku dokaznog postupka, dok se u ovome predmetu odlučuje isključivo o daljnjoj potrebi za primjenom mjere opreza.

 

7. Nadalje, usprkos žalbenim navodima optuženice da je završeno stanje pandemije, na koje se razdoblje odnose inkriminacije iz optužnice, time nije dovedeno u pitanje postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na strani optuženice jer protupravno postupanje koje se optuženici stavlja na teret ne ovisi isključivo o postojanju pandemije, već se može ostvariti u bilo kojim uvjetima. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da iz načina i okolnosti počinjenja kaznenog djela koje se stavlja na teret optuženoj L. U., proizlazi značajan stupanj upornosti i drskosti u protupravnom postupanju. Kada se uz navedeno uzme u obzir činjenica da su protupravne radnje počinjene putem interneta što upućuje na široku i laku dostupnost sadržaja koji su društveno opasni, i po ocjeni drugostupanjskog suda u pitanju su osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da bi bez naložene mjere opreza optuženica mogla ponoviti kazneno djelo.

 

8. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud utvrdio kako se utvrđena opasnost može otkloniti mjerom zabrane pristupa internetu, koja je za optuženu L. U. manje tegotna od mjere istražnog zatvora te na najmanji mogući način zadire u osobni život i prava optuženice, a kojom mjerom se s uspjehom ostvaruju interesi kaznenog postupka, osobito imajući u vidu da se optuženica mjere opreza do sada uredno pridržavala. Jednako tako, nisu od značaja za pravilnost pobijanog rješenja žalbeni navodi da je mjerom opreza optuženici uskraćena mogućnost komunikacije putem društvenih mreža koja predstavlja neizostavni i svakodnevni dio komunikacije, jer naložena mjera opreza ne predstavlja potpunu zabranu korištenja internetom niti komunikaciju putem svih društvenih mreža, već se njome zabranjuje objava bilo kakvih sadržaja putem interneta.

 

9. Protivno žalbenim navodima optuženice, nije došlo do povrede načela razmjernosti dosadašnjim trajanjem naložene mjere opreza jer prema članku 98. stavku 6. ZKP/08. mjere opreza, kada su određene zbog postojanja okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., mogu trajati najdulje do izvršnosti presude, a iste su nužne i primjerene, što je potpuno i pravilno obrazložio prvostupanjski sud, koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud.

 

10. Slijedom izloženog, žalba optužene L. U. nije osnovana, a pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu 28. ožujka 2024.