1                            Poslovni broj: II Kž-141/2024-5

Poslovni broj: II Kž-141/2024-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Maje Štampar Stipić i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. P., zbog kaznenog djela iz članka 83. stavka 3. Krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 25/77., 50/78., 25/84., 52/87., 43/89., 8/90., 54/90., 9/91., 67/91., 71/91., 25/92., 33/92., 39/92., 77/92., 91/92., 32/93. - službeni pročišćeni tekst, 37/94., 28/96., 30/96., 175/04. i 110/97., dalje: KZ RH), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Kv I-24/2024. od 5. ožujka 2024., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 28. ožujka 2024.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog Z. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog Z. P., zbog kaznenog djela obljube s djetetom iz članka 83. stavka 3. KZ RH, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi sa člankom 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08-I), produljen je istražni zatvor protiv optuženog Z. P. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. u koji mu je uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 20. studenoga 1996. do 1. travnja 1998. te od 29. prosinca 2023. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi Z. P. po branitelju, odvjetniku G. P. iz svih zakonskih razloga s prijedlogom ukinuti pobijanu odluku te vratiti predmet na ponovno odlučivanje, a podredno preinačiti pobijanu odluku na način da se protiv optuženika ukine istražni zatvor s jamstvom i mjerama opreza ili bez njih te isti odmah pusti na slobodu.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

4. Žalba nije osnovana.

5. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako je prvostupanjski sud ispravno utvrdio postojanje kako opće tako i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog Z. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha te je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora blažim mjerama.

5.1. Stoga nije osnovan žalbeni navod optuženika kako je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. i stavka 2. u vezi članka 495. ZKP/08., propustivši optuženiku odrediti ''jamstvo u primjerenom iznosu'' kao blažu mjeru osiguranja prisutnosti optuženika u ovom kaznenom postupku. Uostalom, u odnosu na taj žalbeni prijedlog optuženika, treba istaknuti kako isti nije konkretiziran kako u pogledu sredstva tako i visine jamstva niti na ročištu za odlučivanje o produljenju istražnog zatvora niti u žalbi optuženika. Slijedom toga, presuda Europskog suda za ljudska prava Wemhoff protiv Njemačke na koju se poziva žalitelj nije primjenjiva jer optuženik nije ponudio ni specificirao jamstvo koje bi bilo dostatna garancija da isti tijekom postupka neće pobjeći.

6. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako u konkretnom slučaju postoji stvarna i realno predvidiva opasnost od bijega kada se imaju u vidu osobne okolnosti kod ovog optuženika, i to ponajprije da je isti državljanin R. K. i S. A. D., gdje mu prema njegovim navodima živi obitelj, a uz teritorij R. H. nje vezan osobnim, obiteljskim, poslovnim ili imovinskim vezama. Osim toga, optuženik je bio nedostupan tijelima kaznenog postupka uslijed čega je suđen u odsutnosti i potom uhićen po međunarodnoj tjeralici na području Š. K. pa kada se uzme u obzir težina predmetnog kaznenog djela i zapriječena kazna, ocjena je i Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kako postoji opravdana bojazan da će optuženik puštanjem na slobodu pobjeći u cilju izbjegavanja svoje kaznenopravne odgovornosti.

7. Stoga nisu od utjecaja žalbeni navodi optuženika kako nije znao za nepravomoćnu osuđujuću presudu koja je donesena u njegovoj odsutnosti jer je napustio teritorij Republike Hrvatske nakon prvostupanjske oslobađajuće presude u prvom postupku, a koju je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj I Kž-6/1999. od 11. srpnja 2022. ukinuo prihvativši žalbu državnog odvjetnika i predmet vratio na ponovno suđenje. Naime, optuženik je napustio državu znajući da je protiv njega u tijeku kazneni postupak i obveze koje iz te činjenice proizlaze. Od utjecaja na postojanje ovog istražnozatvorskog razloga, odnosno pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nisu niti žalbeni prigovori optuženika kako je uhićen u E. dvije do tri godine prije zastare kaznenog progona. Okolnost da je optuženik neosuđivana osoba nije relevantna za procjenu opravdanosti prognoze o postojanju istražnozatvorskog razloga iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

8. Također, u pravu je prvostupanjski sud kada zaključuje da dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se uzme u obzir razmjer između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti niti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

9. Stoga prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, pritom imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor te je njegovo produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

10. Kako, dakle, ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 28. ožujka 2024.