Baza je ažurirana 14.12.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: 13 Gž-243/2024-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

 

Poslovni broj: 13 Gž-243/2024-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Bojane Skenderović, izvjestiteljice i članice vijeća te Milka Samboleka, člana vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača N. Š., OIB:..., S., odlučujući o žalbi vjerovnika R. H., OIB:..., zastupane po zakonskoj zastupnici Štefici Hrkovec, zamjenici Općinske državne odvjetnice u S., izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: 3 Sp-242/2022-6 od 20. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 28. ožujka 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se žalba vjerovnika R. H. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: 3 Sp-242/2022-6 od 20. prosinca 2022.

 

II. Odbija se zahtjev vjerovnika R. H. za naknadu troška sastava žalbe.

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja otvoren je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača N. Š. (točka 1. izreke), zaključen je jednostavni postupak stečaja nad imovinom imenovanog potrošača (točka 2. izreke), te je odlučeno da se potrošač oslobađa preostalih obveza u odnosu na vjerovnike i osnove za izvršenje, pobliže navedeno točkom 3. izreke citiranog rješenja.

 

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom rješenje pobija vjerovnik R. H. (dalje: žaliteljica) zbog bitne povrede odredaba postupka, jer pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer je izreka rješenja nerazumljiva i proturječi sama sebi i razlozima rješenja i pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 2. i čl. 4., kako i čl. 79. c st. 2. i 3. Zakona o stečaju potrošača (Narodne novine 100/2015., 67/2018. i 36/2022., u daljnjem tekstu: ZSP). Predlaže žalbu prihvati osnovanom u cijelosti, te pobijano rješenje preinačiti na način da drugostupanjski sud odbije prijedlog za otvaranje jednostavnog postupka stečaja potrošača, podredno obustavi predmetni postupak odnosno da odbije prijedlog za oslobođenje potrošača od preostalih obveza u odnosu na osnovu broj Ovr-2053/2017, a sve to uz naknadu troška vjerovniku R. H. uvećanog za trošak sastava ove žalbe u iznosu od 1.875,00 kuna / 248,86 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja odluke do isplate.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Pobijano rješenje sud prvog stupnja donosi utvrđenjem da je Financijska agencija (dalje: FINA) podnijela sudu prijedlog za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača N. Š., koji se po pozivu FINA-e očitovao dana 01. lipnja 2022. te naveo da je suglasan da se provede jednostavni postupak stečaja potrošača nad njegovom imovinom i predložio da se isti provede i u odnosu na vjerovnike koji su povukli osnovu za plaćanje. U popisu je naveo da ima mirovinu u iznosu od 2.400,00 kn. Obrazlažući rješenje prvostupanjski sud navodi da je službenim putem od FINA-e pribavio podatke iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi FINA, kao i podatke o imovini potrošača. Uvidom u podatke iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi FINA taj sud je utvrdio da potrošač ima evidentiranu tražbinu radi prisilnog namirenja navedenu u točki 3. izreke rješenja. Potrošač je prema utvrđenju prvostupanjskog suda u 2019. ostvario primanje po osnovi potpore za zbrinjavanje ratnih invalida u iznosu od 1.890,31 kn i mirovinu u iznosu od 5.011,44 kn, u 2020. primanje po osnovi potpore za zbrinjavanje ratnih invalida u iznosu od 1.994,86 kn, mirovinu u iznosu od 30.442,08 kn, u 2021. primanje po osnovi potpore za zbrinjavanje ratnih invalida u iznosu od 4.473,50 kn, mirovinu u iznosu od 31.185,34 kn, te dohodak od imovine u iznosu od 135,10 kn, te u 2022. mirovinu u iznosu od 27.400,34 kn. Kako je potrošač blokiran i kako se na mirovini provodi ovrha, od navedenog novčanog primanja potrošaču preostaje samo iznos koji je izuzet od ovrhe sukladno čl. 173. Ovršnog zakona, dakle iznos koji se ne može uzeti u obzir prilikom utvrđenja vrijednosti imovine potrošača sukladno čl. 79.h st .5. ZSP-a. Sud prvog stupnja utvrdio je i da je potrošač vlasnik 2 dionice Đ. Đ. g. d.d. nominalne vrijednosti 10,00 kn i trenutne tržišne vrijednosti 144,00 kn i 621 dionica H. H. M. d.d. nominalne vrijednosti 20,00 kn odnosno trenutne tržišne vrijednost 2,16 kn, te je utvrđeno da potrošač nema primitaka po osnovi obračunate dividende. Druge imovine niti imovinskih prava nema, osim odjavljenog motornog vozila marke Fiat Punto, god. proizvodnje 1998., procijenjene vrijednosti 0,00 kn, vozila marke Hyundai Accent, god. proizvodnje 1997., procijenjene vrijednosti 0,00 kn, marke BMW 320, god. proizvodnje 1988., procijenjene vrijednosti 0,00 kn i marke Opel Kadett, god. proizvodnje 1983., procijenjene vrijednosti 0,00 kn. Konačno, provjerom u zajedničkom informacijskom sustavu zemljišnih knjiga i katastra utvrđeno je da potrošač nije vlasnik ni posjednik nekretnina. Obzirom da je sud utvrdio da potrošač nema ovršive imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa sukladno ZSP-a, jer je ista manja od 10.000,00 kn, ocijenio je da su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 79.g st. 1. ZSP-a za otvaranje i istovremeno zaključenje jednostavnog stečajnog postupka nad imovinom potrošača, slijedom čega je odlučeno kao u točki 1. i 2. izreke rješenja. Sud je ujedno temeljem čl. 79.g st. 4. ZSP pod toč. 3. izreke rješenja oslobodio potrošača od preostalih obveza u odnosu na toj točci navedene osnove za plaćanje i u odnosu na vjerovnike iz čl.79.a. ZSP-a.

 

6. Podnoseći žalbu ovome sudu žaliteljica ističe da se potrošača oslobađa obveze u odnosu na vjerovnika R. H. Ministarstvo. po osnovi za plaćanje broj Ovr-2053/2017 izdavatelja Općinskog suda u Sisku i to obveze na ime troškova u iznosu od 11.773,55 kuna / 1.562,62 eura i na ime kamata u iznosu od 10,27 kuna / 1,36 eura, a koji su novčani iznosi, odnosno obveze potrošača, proizašle iz ovršnog postupka, koji je bio u tijeku pred nadležnim Općinskim sudom u Sisku pod brojem Ovr-2053/2017. Kako dakle obveze potrošača iz osnove broj Ovr-2053/2017 nastale prema vjerovniku R. H. nisu obveze koje je potrošač preuzeo sklapajući pravne poslove na tržištu, već su te obveze potrošača nastale kao rezultat vođenja ovršnog postupka pred nadležnim sudom, a koji se postupak ne može smatrati tržišnim pravnim poslom odnosno odnosom, na iste se obveze prema stavu žaliteljice ne može ni primijeniti Zakon o stečaju potrošača, pa se stoga potrošač ne može ni osloboditi predmetnih obveza.

 

7. Suprotno žalbenim navodima, pobijano rješenje sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, izreka rješenja je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima rješenja, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) koji se primjenjuje temeljem čl. 10. Stečajnog zakona (Narodne novine 71/15., 104/17., 36/22. dalje SZ) te čl. 23. i čl. 79.o ZSP-a, a na koju se poziva žalitelj. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

8. Tvrdnja žaliteljice da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 2. st. 1. i čl. 4. ZSP-a u odnosu na status potrošača jer da je u konkretnom slučaju riječ o osnovi koja proizlazi iz ovršnog postupka koji je bio u tijeku pred nadležnim Općinskim sudom u Sisku pod brojem Ovr-2053/2017, koja osnova se ne može smatrati pravnim poslom potrošača i trgovca pa se potrošač ne može osloboditi obveze iz te osnove u jednostavnom postupku stečaja, predstavlja novu činjenicu koja se u smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP-a u žalbi ne može iznositi. Naime, vjerovnici potrošača nisu reagirali povodom poziva iz oglasa objavljenog na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova, pa niti žaliteljica nije prigovarala konkretnoj osnovi u odnosu na koju je FINA također dostavila sudu prijedlog za provedbu jednostavnog postupka stečaja potrošača. Takvo stajalište ovog suda svoju potvrdu nalazi i u zaključku donesenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenog 2019., koji glasi:

 

"U postupku jednostavnog stečaja potrošača nije dopušteno u žalbi isticati nove činjenice niti predlagati nove dokaze".

 

9. Ovdje treba reći i da jednostavni postupak stečaja potrošača predstavlja jednu specifičnu mjeru tzv. "otpisa dugova" koja se poduzima s ciljem poboljšanja likvidnosti u Republici Hrvatskoj, i to provedbom specifičnog sudskog postupka - jednostavnog postupka stečaja potrošača u okviru kojeg bi se jedna grupa potrošača (onih koji imaju relativno mala dugovanja, nemaju sredstava za njihovo namirenje a dugogodišnje blokade računa dovode u pitanje njihovu egzistenciju) oslobodila svojih obveza i čime bi im bio omogućen novi početak (jednako stajalište iznijeto je i u odluci VSRH Rev 340/2022-2 od 24. kolovoza 2022.)

 

10. Odredbe čl. 2. st. 1. i 4. st. 2. ZSP-a propisuju jedino da se ZSP odnosi na stečaj potrošača i daje se definicija potrošača, no isti Zakon, kada su u pitanju obveze kojih se potrošač može osloboditi, ne propisuje da se potrošač može osloboditi samo obveza koje su proizašle iz pravnog posla kojeg je sklopio s trgovcem, niti taj Zakon razlikuje vrste osnova za plaćanje, radi čega osnovu za plaćanje može predstavljati i trošak nastao u ovršnom postupku. Pored toga, u odredbi čl. 77. ZSP su izričito navedene obveze kojih se potrošač ne može osloboditi, a to su one koje se odnose na uzdržavanje djece, roditelja i drugih osoba koje je potrošač dužan uzdržavati, imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom ili prekršajem, naknadu štete nastalu kaznenim djelom ili prekršajem, te naknadu štete zbog smrti ili teže tjelesne ozljede.

 

11. Prema sadržaju navedene odredbe, po shvaćanju ovoga suda, radi se o taksativno navedenim obvezama kojih se potrošač u postupku stečaja potrošača ne može osloboditi, te o imperativnoj pravnoj normi od koje nije dopušteno odstupanje. Tumačenjem "a contrario" navedene odredbe jedino se može zaključiti da potrošač može biti oslobođen svih drugih obveza koje nisu navedene u citiranoj odredbi ZSP-a (jednako stajalište zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 525/2021-2 od 18. svibnja 2021.).

 

12. Nadalje u odnosu na žalbene navode žaliteljice da potrošač ima primanja s osnove mirovine, valja navesti da su prednji navodi točni i da je potrošač u 2019. ostvario primanje po osnovi potpore za zbrinjavanje ratnih invalida u iznosu od 1.890,31 kn i mirovinu u iznosu od 5.011,44 kn, u 2020. primanje po osnovi potpore za zbrinjavanje ratnih invalida u iznosu od 1.994,86 kn, mirovinu u iznosu od 30.442,08 kn, u 2021. primanje po osnovi potpore za zbrinjavanje ratnih invalida u iznosu od 4.473,50 kn, mirovinu u iznosu od 31.185,34 kn, te dohodak od imovine u iznosu od 135,10 kn, te u 2022. mirovinu u iznosu od 27.400,34 kn. Međutim, ovdje valja imati u vidu da je potrošač blokiran i da se na mirovini provodi ovrha te da mu preostaje samo iznos koji je izuzet od ovrhe sukladno čl. 173. Ovršnog zakona, dakle iznos koji se ne može uzeti u obzir prilikom utvrđenja vrijednosti imovine potrošača sukladno čl. 79.h st .5. ZSP-a. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da potrošač iako prima mirovinu, nema slobodnih novčanih sredstava zbog dugotrajne blokade (2527 dana). Kako je dakle utvrđeno da je potrošač 2527 dana u neprekidnoj blokadi, to potrošač, iako prima mirovinu, prema valjanom zaključku prvostupanjskog suda, nema slobodnih novčanih sredstava, odnosno zbog postojanja dugotrajne blokade, nema sredstva koja bi mogla ući u stečajnu masu i biti predmetom unovčenja u ovom postupku. Jednako se odnosi i na dionice u vlasništvu potrošača čija tržišna vrijednost u ovom trenutku zajedno sa svom utvrđenom imovinom ne prelazi iznos od 10.000,00 kn.

 

13. Konačno, ispravno je prvostupanjski sud uvidom u podatke iz očevidnika na dan 16. prosinca 2022. utvrdio da potrošač ima u razdoblju duljem od 3 godine (2527 dana) evidentirane neizvršene osnove radi prisilnog ostvarenja. Sama činjenica da je osnova žaliteljice zaprimljena tek u srpnju 2021. ne utječe na ispravnost zauzetog stajališta prvostupanjskog suda kojeg prihvaća i ovaj sud (dok je pogrešno stajalište žaliteljice), da se u konkretnom slučaju trajanje razdoblja od tri godine iz odredbe čl. 79.a st. 2. ZSP-a utvrđuje na temelju ukupne neprekidne blokade računa potrošača po svim osnovama koje su ikad bile upisane u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje koje vodi FINA-e, a ne samo s obzirom na trajanje blokade po osnovi za koju je pokrenut postupak jednostavnog stečaja potrošača pa je prvostupanjski sud temeljem priložene dokumentacije (Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje) pravilno utvrdio da neprekidna blokada potrošača na dan 20. prosinca 2022. nadmašuje minimalno propisano razdoblje od 3 godine. Jednako stajalište zauzeto je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenoj pod poslovnim brojem: Rev-1316/2021 dana 30. studenog 2021.

 

14. Slijedom naprijed navedenoga i na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 10. SZ-a te čl. 23. i čl. 79.o ZSP-a valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

 

15. U odnosu na zahtjev žaliteljice za naknadu troška sastava žalbe, valja reći da je odredbom čl. 45. st. 4. ZSP-a propisano da svaki vjerovnik snosi svoje troškove postupka. Stoga u slučaju i da je R. H. uspjela u žalbenom postupku, ne bi mogla ostvariti pravo na naknadu troška za sastav žalbe u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a, jer je u ovoj pravnoj stvari potrebno primijeniti odredbu čl. 45. st. 4. ZSP-a.

 

U Varaždinu 28. ožujka 2024.

                                                       

                                                                                                                Predsjednica vijeća

Sanja Bađun v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu