Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              1              Poslovni broj -152/2024-4

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj -152/2024-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Azre Salitrežić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. G. F., OIB: , zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. u svezi st. 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj K-97/2022-30 od 6. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. ožujka 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

              Odbija se žalba opt. G. F. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj K-97/2022-30 od 6. ožujka 2023., opt. G. F. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja, opisano po čl. 139. st. 2.  u svezi st. 3. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11, pa je na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 opt. G. F. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

 

1.1. Na temelju čl. 148. st.. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) opt. G. F. oslobođen je u cijelosti obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08.

 

2. Protiv citirane presude žalbu je podnio opt. G. F. putem braniteljice M. T., odvjetnice iz G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona te zbog odluke o kaznenoj sankciji i troškovima postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno  da u smislu žalbenih navoda preinači predmetnu presudu i optuženika oslobodi od "odgovornosti za predmetno kazneno djelo".

 

3. Odgovor na žalbu podnio je zamjenik državnog odvjetnika s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu optuženika odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

 

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O..

 

5. Žalba opt. G. F. nije osnovana.

 

6. Uvodno opt. G. F. ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, no u nastavku žalbe takvu povredu ničim ne obrazlaže, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1.  ZKP/08 ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda ne trpi bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Kako se opt. G. F. žali i zbog povrede kaznenog zakona, koju povredu također ne obrazlaže, i u tom dijelu sud je ispitao ožalbenu presudu po službenoj dužnosti shodno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 pri čemu nije našao da je prvostupanjski sud na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon.

 

7. U žalbi zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (ne navodeći u čemu bi se nepotpuno činjenično stanje sastojalo) žalbom se upire da nije dokazano da bi optuženik uputio inkriminirajuće riječi ošt. S. R., svojoj majci, jer su u tom dijelu izjave svjedoka kontradiktorne, da je svjedok M. O. neuvjerljivo iskazivao i da sud njegov iskaz nije trebao uzeti u obzir pri donošenju osuđujuće presude, pogotovo što je optuženik osporio učin kaznenog djela.

 

7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima optuženika kojima zapravo traži preocjenu izvedenih dokaza, pravilno je prvostupanjski sud, nakon što je iznio sporne i nesporne okolnosti, potom reproducirao izvedene dokaze dajući ocjenu svih izvedenih kao i proturječnih dokaza, zaključio kako je dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo prijetnje prema bliskoj osobi, tj. svojoj majci ošt. S. R.. Naime, u postupku  ošt. S. R., majka optuženika i njegova polubraća F. Š. i D. Š. prihvatili su blagodat i nisu svjedočili. Međutim, iz iskaza svjedoka M. O., dugogišnjeg prijatelja optuženika, koji je izrazito iscrpno i okolnosno opisao inkriminirani događaj, proizlazi da je kritične večeri bio s optuženikom, da je s njim došao kući, da je optuženik tražio od majke novac u iznosu od 5.000,00 kn, da mu majka novac nije mogla dati odmah jer ga nije imala, da je povišenim tonom optuženik zaprijetio majci riječima "sutra ću nabaviti pištolj i ubiti te s njim", a potom i "uzet ću nož po noći i zaklat ću te", te da je gospođa S. govorila da nema novaca da mu da te da će ga prijaviti policiji i socijalnoj skrbi te mu je (predmetnom svjedoku) rekla da ostane još malo, nakon čega je oštećenica sa sinovima F. i D. otišla u hotel jer se bojala ostati u kući, pri čemu je na odlasku optuženik majci još rekao "stara budeš ti vidjela svoga boga", a da su događaju bili nazočna polubraća optuženika F. i D., koji su sve mogli čuti. Ujedno, da mu je kasnije optuženik rekao da mu se ne obraća i da ne dolazi kod njega zbog svega što je rekao o događaju u policiji. Isti svjedok ponovio je iskaz i na raspravi 7. prosinca 2022. (str. 207 spisa) napominjući da se ne sjeća da je optuženik rekao da će nabaviti pištolj i ubiti oštećenicu no da se sjeća da je optuženik rekao da će nabaviti nož i njime oštećenicu zaklati. Osnovano je prvostupanjski sud odstupanje u tom dijelu iskaza pripisao proteku vremena od događaja odnosno iskazivanja u PP K. i na raspravi, pri čemu iz oba iskaza navedenog svjedoka proizlazi da je čuo da je optuženik majci zaprijetio smrću. Nastavno tome, navode svjedoka M. O. potvrđuje i zapisnik Centra od 7. siječnja 2021. (str. 15 i 16 spisa), u koji je pristupila ošt. S. R. i opisala događaj na isti način, kao i službena zabilješka o dojavi Centra od 7. siječnja 2021. iz koje proizlazi da je djelatnicima navedenog Centra S. R. prijavila nasilje u obitelji i prijetnju upućeno od strane sina G..

 

7.2. Slijedom prethodno navedenoga, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a onda na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio kazneni zakon kada je opt. G. F. proglasio krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. u svezi st. 3. KZ/11.

 

8. Optuženik se žali i zbog odluke o kazni tek navodeći da mu je kazna prestroga. Međutim, takvi žalbeni navodi opt. G. F. nisu utemeljeni jer je prvostupanjski sud nakon što je pravilno utvrdio i vrednovao istaknute olakotne okolnosti (mlađu životnu dob te činjenicu da je otac djeteta u dobi od 9 godina),  pravilno je cijenio i otegotne okolnosti u vidu njegove dosadašnje višestruke osuđivanosti, koje otegotne okolnosti nije precijenio. Naime, prema izvatku iz kaznene evidencije opt. G. F. tijekom 2020. godine tri puta je pravomoćno osuđivan i to presudom Općinskog suda u Bjelovaru K-148/2018-36 od 16. siječnja 2020. (koja je istog dana postala i pravomoćna) zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, s rokom provjeravanja od četiri godine, presudom AG Rosenheim (Njemačka), pravomoćna 19. veljače 2020., zbog kaznenog djela nanošenja lakše tjelesne ozljede na novčanu kaznu, te presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj K-15/2016-33 od 9. listopada 2017. (pravomoćna 8. svibnja 2020.) zbog kaznenog djela silovanja iz čl. 153. st. 1. KZ/11 u vezi s čl. 52. st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Dakle, radi se o višestrukom povratniku, koji je do sada osuđivan zbog kaznenih djela s elementima nasilja, koji je inkriminirano kazneno djelo počinio u roku kušnje po presudi Općinskog suda u Bjelovaru broj K-148/2018, i u odnosu na kojega do sada izrečena uvjetna osuda, novčana kazna, te bezuvjetna kazna zatvora nisu odgojno utjecale da se suzdrži od činjenja kaznenih djela jer je s izrazitom upornošću i dalje nastavio s činjenjem kaznenih djela. Stoga je prvostupanjski sud, i po nalaženju ovog vijeća, u skladu s čl. 47. st. 1. KZ/11 pravilno ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti od kojih zavisi izbor vrste i mjere kazne te pravilno zaključio kako se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 u konkretnom slučaju može postići jedino jedinstvenom bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju sedam mjeseci. Upravo navedena bezuvjetna kazna zatvora adekvatna je stupnju krivnje, okolnostima djela, osobi optuženika i kriminalnoj količini, a istom će se ostvariti svrha kažnjavanja u vidu specijalne i generalne prevencije.

 

9. Opt. G. F. žali se i zbog troškova kaznenog postupka, koju žalbenu osnovu ne obrazlaže, a imajući u vidu da je opt. G. F. pobijanom presudom na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka, navedeni žalbeni osnov očito je omaškom naveden.

 

10. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih opt. G. F. pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

 

 

Osijek, 28. ožujka 2024.

 

 

                     Predsjednik vijeća

                                                                                                 Mario Kovač, v. r.

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu