Poslovni broj: Kž-509/2023-7

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7                                               Poslovni broj: Kž-509/2023-7

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Rošca i Damira Krahuleca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bunoza, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N.P., OIB:, zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 2. i čl. 323.a. Kaznenog zakona ("NN" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 9. rujna 2022., br. K-109/2020-65, u javnoj sjednici vijeća održanoj 28. ožujka 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. N.P. kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.              

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, pod toč. I. izreke, proglašen je krivim opt. N.P. zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, te je na temelju odredbe čl. 139. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u vremenskom trajanju od 5 (pet) mjeseci, a temeljem odredbe čl. 56. KZ/11 opt. N.P. izrečena je uvjetna osuda tako što se izrečena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik ne počini novo kazneno djelo u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude.

 

1.1. Pod toč. II. izreke presude, temeljem odredbe čl. 453. Zakona o kaznenom postupku ("NN" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) opt. N.P. oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv javnog reda – nasilničko ponašanje iz čl. 323.a. KZ/11.

 

1.2. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 8. ZKP/08, koji se odnose na kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11, od kojih paušalna svota iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 iznosi 800,00 kuna (106,18 eura), a troškovi svjedoka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 i to troškovi svjedoka K.Ž. za pristup na ročište 12. veljače 2021. iznose 664,00 kune (88,13 eura) padaju na teret opt. N.P., koji je te troškove dužan podmiriti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske IBAN: HR1210010051863000160, model HR64 poziv na broj primatelja 6084-3847-1092020, te dokaz o uplati dostaviti sudu.

 

1.3. Temeljem odredbe čl. 148. st. 2. ZKP/08 opt. N.P. nije dužan naknaditi troškove postupka u odnosu na kazneno djelo iz čl. 323.a. KZ/11 ako se ti troškovi mogu izdvojiti iz ukupnih troškova.

 

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. st. 2. ZKP/08, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu u oslobađajućem dijelu opisano pod toč. II. izreke pobijane presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Protiv te presude žali se opt. N.P. putem branitelja D.H., odvj. iz D., u odnosu na osuđujući dio presude opisano pod toč. I. izreke i to zbog netočno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači te optuženika oslobodi za to kazneno djelo  koje mu se u toj točki stavlja na teret.

 

4.  Odgovor na žalbu optuženika na osuđujući dio podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

 

5.  Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

 

6.  O javnoj sjednici vijeća obaviješteni su državni odvjetnik, opt. N.P. i branitelj D.H, odvj. iz D.

 

6.1. Na javnu sjednicu nisu pristupili uredno pozvani državni odvjetnik, opt. N.P. i branitelj D.H., odvj. iz D., te je na temelju čl. 475. st. 4. ZKP/08 odlučeno da će se sjednica vijeća održati u njihovoj odsutnosti.

 

6.2. Javna sjednica vijeća drugostupanjskog suda je započela izlaganjem žalbe državnog odvjetnika, koju je izložio sudac izvjestitelj.

 

6.3. Nakon toga, sudac izvjestitelj je izložio žalbu opt. N.P. podnesenu po branitelju D.H., odvj. iz D.

 

6.4. Nadalje, sudac izvjestitelj je izložio odgovor državnog odvjetnika na žalbu optuženika.

 

7.  Žalbe nisu osnovane.

 

Na žalbu državnog odvjetnika

 

8. Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na toč. II. izreke pobijane presude, kojom je optuženik oslobođen, shodno čl. 453. ZKP/08 (prema obrazloženju iz čl. 453. toč. 3. ZKP/08), jer da nije dokazano da bi, na način kako je to opisano u navedenoj točki, počinio zakonska obilježja kaznenog djela protiv javnog reda – nasilničko ponašanje iz čl. 323.a. KZ/11 na štetu žrtava K.Ž. i M.Š. Žalitelj navodi da je prvostupanjski sud iz izvedenog dokaznog postupka izveo pogrešan zaključak i da je pogrešno analiziran iskaz svjedoka B.Đ., M.Š. i K.Ž., kada je prvostupanjski sud zaključio da nije dokazano da bi optuženik žrtvama zadao više udaraca šakom u glavu. Smatra da u tom dijelu prvostupanjski sud nije valjano vrijednosno ocijenio navedene iskaze, a nasuprot iskazima u tom dijelu svjedoka S.A. i opt. N.P., kojima je sud povjerovao da optuženik nije zadao više udaraca šakom u glavu K.Ž. i M.Š. Smatra da je u tom dijelu prvostupanjski sud pogrešno izveo zaključak, kada je ocijenio da optuženik nije zadao udarce šakama u glavu žrtava i kada je zaključio da u nedostatku dokaza da je optuženik počinio obilježja kaznenog djela nasilničkog ponašanja, istog oslobodio za to djelo.

 

8.1. Suprotno takvom žalbenom navodu državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je pozornom ocjenom svih izvedenih dokaza, koje je pravilno ocijenio pojedinačno i u međusobnoj vezi i pri čemu je posebno dana ocjena vjerodostojnosti proturječnih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Pravilno je ocijenjen iskaz optuženika u tom dijelu  (za djelo pod toč. II/), kada je pravilno sud utvrdio da je optuženik, kako je i istakao u obrani, prišao žrtvama K.Ž. i M.Š. i nakon kratkog razgovora svakoga ošamario otvorenim dlanom ruke, pa je takav njegov dio iskaza, doveo u svezu sa iskazom svjedokinje S.A., te snimkom video nadzora tog prostora, kojima su potkrijepljeni odlučna činjenica da je optuženik protivno opisu radnje umjesto udarcima šakama u glavu žrtvama, istima zadao šamar otvorenim dlanom ruke. Stoga je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da su navedeni iskazi sukladni i potkrijepljeni materijalnim dokazom te je iste pravilno utvrdio kao vjerodostojne.  Za napomenuti je da niti svjedok žrtva M.Š. u svom iskazu nije bio siguran da li je dobio šamar ili možda jedan udarac u glavu. Pravilno je sud zaključio kada je utvrdio da je optuženik zadao svakome u kratkom vremenu po jedan šamar, te da to nije imalo karakter višekratnog zlostavljanja i iživljavanja i da je vrlo kratko trajalo i da stoga nema bitnih obilježja tog djela.

 

8.2.  Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio, da nije dokazano da bi optuženik počinio obilježja kaznenog djela nasilničkog ponašanja iz čl. 323.a. KZ/11, te je shodno čl. 453. toč. 3. ZKP/08, istog oslobodio za navedeno djelo. Prema utvrđenom stanju, moglo bi se  eventualno raditi o obilježjima kaznenog djela uvrede.

 

Na žalbu optuženika

 

9. Optuženik se žali zbog povrede Kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i to u odnosu na osuđujući dio presude iz toč. I. izreke pobijane presude, za koju je optuženik proglašen krivim da je na opisani način počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 prema žrtvi K.Ž. Žalitelj upire da nisu ostvareni bitni elementi kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, te da nije utvrđeno da je izrečeno optuženik i stvarno namjeravao izvršiti, te da je to realno moguće, a da je optuženik kako je iznio u obrani sukob riješio šamarom, koja bi bila tek najava budućeg ponašanja. Upire da je sukob konzumiran šamarom koji predstavlja samo prekršaj i blaži oblik remećenja javnog reda i mira, a ne obilježje kaznenog djela prijetnje.  U osnovi, žalitelj kroz povredu Kaznenog zakona upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje koje u nastavku žalbe ističe, da iz provedenog dokaznog postupka u odnosu na pobijanu točku iz izreke presude proizlazi zaključak da nema dovoljno dokaza da su inkriminirane riječi "sve ću vas pobit...." uopće izrečene od strane optuženika,  te da ih nema niti na snimku video nadzora. Zbog navedenog, predlaže da se preinači pobijana presuda u tom dijelu i optuženika oslobodi.

 

9.1. Suprotno takvom žalbenom navodu optuženika, prvostupanjski sud nije povrijedio Kazneni zakon na štetu optuženika, kada je našao dokazanim da je optuženik počinio djelo na način kako je to opisano u opisu djela u toč. I. izreke pobijane presude i onda to djelo kvalificirao, kao kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11.  Naime, povreda Kaznenog zakona koji u žalbi navodi optuženik je tzv. posredna povreda Kaznenog zakona.  To zbog toga, što optuženik smatra da je prvostupanjski sud trebao utvrditi drugačije činjenično stanje, pa onda na tako drugačije utvrđeno činjenično stanje primijeniti Kazneni zakon.  Međutim, Kazneni zakon se ima primijeniti na činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne na ono za koje optuženik smatra da je trebalo biti utvrđeno.

 

10.  Optuženik se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u odnosu na toč. I. izreke pobijane presude, time da nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u žalbi ne obrazlaže. Žalitelj ističe da je prvostupanjski sud iz provedenog dokaznog postupka pogrešno ocijenio i vrednovao iskaze svjedoka S.A., B.Đ. i M.Š., te da je pravilnom usporedbom i analizom istih trebao zaključiti, da nema dovoljno dokaza da su inkriminirane riječi uopće izrečene, te da su iskazi žrtve K.Ž. i svjedoka M.Š. i B.Đ. neusklađeni i neuvjerljivi. Zbog navedenog, predlaže da se preinači pobijana presuda u tom dijelu i optuženik u nedostatku dokaza  za tu točku izreke presude oslobodi.

 

10.1. Suprotno takvom žalbenom navodu, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio i vrednovao iskaze opt. N.P. i svjedokinje S.A. koje iskaze u tom dijelu utvrdio nevjerodostojnim, te u analizi s danim iskazima žrtve K.Ž. i svjedoka M.Š. i B.Đ., koje je ocijenio u tom dijelu vjerodostojnim i sukladnim s ostalim utvrđenim činjenicama. Navedene okolnosti posredno potvrđuje i svjedok M.M. i D.M., u dijelu početka sukoba, da su čuli optuženika i njegove psovke upućene žrtvi. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio dio iskaza žrtve K.Ž. da je optuženik nakon poziva mobitelom od strane izvanbračne supruge S.A., prišao žrtvi K.Ž. ljutit zbog upućenih uvreda njegovoj supruzi, a pored kojega su stajali M.Š. i B.Đ., te nakon nekoliko izmijenjenih psovki uputio riječi prijetnje "sve ću vas pobiti, mičite se od mog busa, nemate tu što raditi!", koje izgovorene riječi prijetnje smrću su suglasno potvrdili u svojim iskazima M.Š. i B.Đ. Navedeni iskazi su bili identični i suglasni tijekom cijelog postupka, kao i okolnost da je žrtva izrečene prijetnje shvatila ozbiljno i da se ustrašila i uznemirila, a potom dobila i šamar otvorenim dlanom ruke od strane optuženika.  Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio sve okolnosti nastalog aktualnog sukoba između davatelja turističkih usluga za turiste na prostoru P. u D., te da su izgovorene riječi optuženika bile objektivno podobne da kod žrtve izazovu u tim okolnostima osjećaj straha, prepasti i ugroženosti.

 

10.2. Stoga nema opisane povrede, pa je i po ovom drugostupanjskom sudu prvostupanjski sud potpuno i pravilno vrednovao sve izvedene dokaze i pravilno zaključio da je optuženik na način opisan pod toč. I. izreke, počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, što prihvaća i ovaj sud.

 

11.  Nadalje, žalba optuženika zbog povrede Kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ako su podnesene u korist optuženika shodno čl. 478. ZKP/08 u osnovi sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi. Naime, prvostupanjski sud je u toč. I. izreke, optuženika proglasio krivim da je počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci i istu kaznu uvjetovao rokom kušnje od 2 (dvije) godine.  Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i pravilno vrednovao sve utvrđene okolnosti o kojima ovisi izbor, vrste i mjere kazne, te je pri tome pravilno zaključio kao olakotno raniju neosuđivanost optuženika, da je otac petero mlt. djece, dok otegotne okolnosti nije pronašao, kada je, optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci i istu uvjetovao rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine.

 

11.1.  I po stavu ovog drugostupanjskog suda, navedena kazna zatvora i izrečena uvjetna osuda u navedenom trajanju, adekvatna je utvrđenim olakotnim okolnostima i odsutnosti otegotnih kod optuženika da se i izricanjem kazne bez njenog izvršenja može ostvariti u odnosu na optuženika svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, da će i takva uvjetovana osuda u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da se ubuduće kloni činjenja protupravnih radnji te da je činjenje takvih radnji pogibeljno, a da je kažnjavanje pravedno i da će se takvom sankcijom izraziti adekvatna društvena osuda zbog počinjenog djela, te ciljevi specijalne i generalne prevencije. Stoga, prema ocjeni ovog suda, navedena sankcija je dostatna da ista može utjecati na optuženika u odnosu na sve utvrđene okolnosti koje je pravilno utvrdio prvostupanjski sud, kada je izrekao takvu sankciju po vrsti i mjeri.

 

12. Slijedom navedenog, žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući prvostupanjsku presudu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 nije utvrdio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen Kazneni zakon, na koje povrede pazi po službenoj dužnosti, pa je žalbe valjalo odbiti na temelju čl. 482. ZKP/08 i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

Osijek, 28. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić