- 1 -              Poslovni broj: Usž-919/2024-2

Poslovni broj: Usž-919/2024-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Borisa Markovića, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice S. R., S., zastupane po opunomoćeniku, L. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Z., radi ostvarivanja prava na oslobađanje plaćanja godišnje naknade i cestarine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1808/2023-9 od 28. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2024.

p r e s u d i o   j e

I.              Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1808/2023-9 od 28. prosinca 2023.

II.              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-340-03/23-05/2723, urbroj: 530-08-1-2-23-2 od 3. srpnja 2023. (točka I. izreke) te je odbijen tužiteljičin zahtjev za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke).

2.               Navedenim rješenjem tuženika u točki 2. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za ostvarivanje prava na oslobađanje plaćanja cestarine za uporabu autocesta i objekata s naplatom (most, tunel, vijadukt i sl.).

3.              Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih zakonom predviđenih razloga. Tužiteljica ističe da joj nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom i to iz razloga jer odgovor na tužbu nije dostavljen neposredno tužiteljici, već odvjetniku L. M. koji nije njezin opunomoćenik za primanje pismena. Upire na okolnost da je odvjetnika L. M. ovlastila samo za podnošenje tužbe. Navodi da je prvostupanjski sud održao glavnu raspravu, na kojoj je konstatirao da je za tužiteljicu dostava poziva uredno iskazana, iako joj poziv za ročište nije uručen. Ističe da poziv mora biti uručen stranci 15 dana prije održavanja ročišta na koje je pozvana. Stava je da sud u ovom predmetu nije utvrdio činjenice koje su odlučne i relevantne za predmetnu upravnu stvar te se priklonio tuženikovom odgovoru na tužbu, koji je u potpunosti paušalan. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu te usvoji tužbeni zahtjev uz obvezivanje tuženika na snošenje troška upravnog spora, a podredno da vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno rješavanje i to pred drugim uređujućim sucem.

4.               Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5.              Žalba nije osnovana.        

6.              Ispitivanjem pobijanog prvostupanjskog rješenja sukladno odredbi članka 73. stavka 1.  Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

7.              Unatoč činjenici da su točni žalbeni razlozi na koje tužiteljica upire, a to je da je opunomoćila odvjetnika L. M. samo na podnošenje tužbe, ovaj Sud je stajališta da navedeno ne dovodi do drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari. Navedeno iz razloga što je prvostupanjski sud, pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu, uzeo u obzir činjenice već utvrđene u postupku donošenja osporene odluke (članak 33. stavak 2. ZUS-a) te na temelju svih podataka prikupljenih tijekom postupka kao i tijekom upravnog spora, prema ocjeni ovog Suda, pravilno i potpuno utvrdio bitne činjenice za donošenje zakonite odluke.

8.              Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, klasa: UP/I-141-06/21-01/03138674751, urbroj: 341-18-05/3-21-37552 od 1. listopada 2021. tužiteljici utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 80%, a od ukupnog postotka tjelesnog oštećenja utvrđeno je postojanje tjelesnog oštećenja od 70% koje se odnosi na tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta.

9.              Odredbom članka 88. stavka 2. Zakona o cestama („Narodne novine“ 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19. i 144/21.; dalje: ZC) propisano je da osobe kod kojih je utvrđeno tjelesno oštećenje koje ima za posljedicu nesposobnost donjih ekstremiteta 80% ili više postotaka te HRVI sa 100% tjelesnog oštećenja te osobe kojima je utvrđeno tjelesno oštećenje osjetila vida od 100%, ne plaćaju cestarinu iz članka 86. stavka 2. toga Zakona za jedan osobni automobil koji imaju u svom vlasništvu, odnosno koji koriste na temelju ugovora o leasingu.

11.              Budući da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 1. listopada 2021. tužiteljici utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 80%, a od ukupnog postotka tjelesnog oštećenja utvrđeno je postojanje tjelesnog oštećenja od 70% koje se odnosi na tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta, to tužiteljica ne ispunjava uvjete iz članka 88. stavka 2. ZC-a. Stoga, tuženik je točkom 2. izreke osporenog rješenja od 3. srpnja 2023. pravilno i zakonito odbio tužiteljičin zahtjev za ostvarivanje prava na oslobađanje od plaćanja cestarine.

12.              Imajući na umu tužbene navode, prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je pravilno obrazložio da je točka 2. izreke osporenog rješenja tuženika zakonita. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio činjenično stanje da tužiteljica ne ispunjava uvjete propisane odredbom članka 88. stavka 2. ZC-a te je tuženik pravilno postupio kada je utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za tužiteljičino oslobođenje od plaćanja cestarine.

13.              Vezano za tužiteljičine prigovore istaknute u žalbi da joj nije omogućeno raspravljati pred sudom, ovaj Sud smatra da su isti neosnovani i nemaju utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari, a pogotovo jer tužiteljica ni u samoj tužbi ni tijekom upravnog spora nije dovela u pitanje utvrđenja na temelju kojih je doneseno osporeno rješenje tuženika, a o kojim utvrđenjima je prvostupanjski sud dao valjano stajalište, a s čijim zaključcima se u potpunosti slaže i ovaj Sud.             

14.              Budući da je utvrđeno da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti postoje razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke).

15.              Odluka o trošku tužitelja je utemeljena na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a (točka II. izreke).

U Zagrebu 27. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan v.r.