- 1 -

Broj: Ppž-111/2024

 

                                      

Broj: Ppž-111/2024

 

 

                          U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

   P R E S U D A

                                                                                                                             

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika-specijalista Roberta Završkog zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. A.P. i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okr. A.P. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 11. rujna 2023., broj: 56 Pp J-227/2020-16, u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2024.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I.               Odbija se kao neosnovana žalba okr. A.P. te se potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na tog okrivljenika.

 

II.               Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. A.P. obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 40,00 eura (četrdeset eura), u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku od 11. rujna 2023., broj: 56 Pp J-227/2020-16 proglašeni su krivim okr. A.P. i okr. A.P. da su, na način činjenično opisan u izreci, počinili prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koju je svakom okrivljeniku izrečena novčana kazna 260,00 eura, koju su dužni platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

1.1.              Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi troškove prekršajnog postupka od po 20,00 eura, svaki okrivljenik.

 

2.              Protiv te presude okr. A.P. po branitelju odvjetniku J.P. podnio je žalbu zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda preinači na način da se okrivljenik oslobodi optužbe, podredno da se presuda ukine i predmet dostavi na ponovno suđenje.

 

3.              Žalba nije osnovana.

 

4.               Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani presudu iz osnova i razloga iz kojih se on pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

5.               Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka žalitelj ističe povredu iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona jer je „izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, a razlozi koji su navedeni su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.“

 

5.1.              Suprotno ovim paušalnim žalbenim navodima, kojima se zapravo samo prepisuje dio zakonskog tekst odredbe čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, bez navođenja i jedne konkretne okolnosti u čemu bi se ta bitna povreda i sastojala, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, pa kako, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

 

6.              Nadalje, žalitelj navodi da je predmetna presuda u dijelu kojim je osuđen donesena isključivo na temelju jednog dokaza-iskaza okr. A.P., čime je počinjena bitna povreda iz čl. 195. st. 2. u vezi čl. 179. st. 5. Prekršajnog zakona, budući da prvostupanjski sud nije cijenio sve materijalne i personalne dokaze izvedene tijekom postupka, kako svaki zasebno, tako i u njihovoj ukupnosti, te stoga nije točno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a samim tim je i pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

6.1.              Nije počinjena naprijed navedena bitna povreda postupka, jer je prvostupanjski sud, u skladu s odredbom čl. 179. st. 5. Prekršajnog zakona temeljio presudu na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnoj raspravi, savjesno cijeneći svaki dokaz pojedinačno  i u vezi s ostalim dokazima i na temelju takve ocjene izveo zaključak je li neka činjenica dokazana. Naime, prvostupanjski je sud u dokaznom postupku ispitao okr. A.P., okr. A.P., svjedokinju S.P. i svjedoka I.P. te na temelju izvedenih dokaza pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo.

 

7.              Nije u pravu žalitelj ni da je predmetna presuda u dijelu kojim je osuđen donesena isključivo na temelju iskaza okr. A.P.. Okr. A.P. proglašen je krivim da je kritične prigode poprskao Antonelu suzavcem po licu, čime je počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. U obrani pred sudom okrivljenik se branio da je „u namjeri da se ona makne od njega, Antonelu poprskao sa sprejem za dezinfekciju ruku koji mu je bio pri ruci obzirom da je bilo vrijeme corone“, A. je rekao da ima suzavac samo da je preplaši. Okr. A.P. je navela da je Ante uzeo suzavac i istim je poprskao po licu. Slijedom navedenog, nije u pravu okrivljenik da se odluka o njegovoj krivnji temelji isključivo na obrani okr. A.P., budući da je on sam nedvojbeno priznao da ju je poprskao po licu, rekao joj da je to suzavac da ju preplaši, a okrivljenica je u svojoj obrani ponovila da ju je poprskao suzavcem. Stoga ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjske presude navedene u t. 7. obrazloženja pobijane presude i na njih upućuje žalitelja, kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje. Takvu odluku prvostupanjskog suda potvrđuje i prijava OB šibensko kninske županije od 30. ožujka 2020., iz koje je razvidno da je okrivljenica u navedenu ustanovu dopraćena od strane policije te izjavila, između ostalog, da je fizički napadnuta od strane bivšeg supruga koji ju je isprskao suzavcem po glavi, licu, vratu i rukama. Sve navedeno i po ocjeni ovog suda, ukazuje da je obrana okrivljenika usmjerena na umanjenje njegove prekršajne odgovornosti.

 

7.1.              Iz navedenih razloga, neosnovano se okrivljenik poziva u žalbi na odluke Visokog prekršajnog suda RH broj: Jž-5122/2013 i Gž-6163/11.

 

8.               Pogrešno se žalbom ističe da je sud iskaz svjedokinje S.P. uzeo kao dokaz kojim utvrđuje prekršajnu odgovornost okr. A.P.. Upravo suprotno, imajući u vidu iskaz svjedokinje S.P., sud je utvrdio da u postupku nije dokazano da je okrivljenik počupao za kosu okrivljenicu i udario je desnom nogom u njeno lijevo bedro te ga za taj dio optužbe nije proglasio krivim.

 

8.1.               Iz navedenih razloga, neosnovan je žalbeni navod da ne postoji niti jedan razlog zbog čega obrana okrivljenika ne bi bila uvjerljiva (a koja se, u konačnici odnosi na činjenicu da okrivljenik priznaje da je okrivljenicu poprskao dezinfekcijskim sredstvom, a ne suzavcem).

 

9.               Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

10.              Odluku o prekršajnopravnoj sankciji okrivljenik pobija kao posljedicu neutvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, na što je odgovoreno u obrazloženju ove presude.

 

10.1.              Međutim, kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i  žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je temeljem čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, te nalazi da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna, koja nije previsoka.

 

10.2.              Prvenstveno, treba napomenuti da je kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 57/22., 88/22.), 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ br. 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje nešto niži minimum i maksimum novčane kazne. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja. Stoga je pobijanom presudom pravilno, za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna 260,00 eura, propisana „novim“ Zakonom od najmanje 260,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana. Preračunavanjem valute uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450 nedvojbeno je „novi“ Zakon blaži za okrivljenika, budući da je  ''starim'' Zakonom za prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji bila propisana novčana kazna najmanje 2.000,00 kuna.

 

              10.3.   Prvostupanjski je sud, pravilno cijeneći olakotne okolnosti na strani okr. A.P., uz činjenicu da nisu utvrđene otegotne okolnosti, u konkretnom slučaju izrekao novčanu kaznu u propisanom posebnom minimumu te ovaj sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

11.               Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 40,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.  

 

12.              Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

                                   Zagreb, 27. ožujka 2024.

 

       Zapisničar:                                                                Predsjednica vijeća:             

                                                                                              

     Robert Završki, v. r.                                                                      Gordana Korotaj, v.r.             

                                                                                                 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.