- 1 -              Rev-668/2021-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev-668/2021-3

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Doma zdravlja Z.-Z., iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik T. Č., odvjetnica u Z., protiv tuženika Dječji vrtić „P. k.“ iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik V. V., odvjetnica u Odvjetničkom društvu V. & p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-771/2020-2 od 20. srpnja 2020. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj P-122/2019-58 od 14. veljače 2020., u sjednici održanoj 27. ožujka 2024,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužitelja i ukida presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-771/2020-2 od 20. srpnja 2020. pod točkom I. i III. izreke i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj P-122/2019-58 od 14. veljače 2020. suđeno je:

 

„I. Nalaže se tuženiku Dječji vrtić "P. k." iz Z., ..., OIB: ..., da tužitelju Dom zdravlja Z.-Z. iz Z., ..., OIB ..., isplati iznos od 319.630,66kn zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos reku od 04.07.2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj  s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 319.630,66kn kn do utuženih 325.130,66 kn (za iznos od 5.500,00 kn), kao neosnovanim.

III. Zahtjev tuženika za utvrđenjem da postoji potraživanje tuženika prema tužitelju, u iznosu od 178.427,20 kuna, uvećano za zakonsku zateznu kamatu od 1. 9. 2004. do trenutka kada su se stekle pretpostavke za prijeboj, odbija se kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 77.914,50 kn, u roku od 15 dana.“.

 

2. Presudom Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-771/2020-2 od 20. srpnja 2020., suđeno je:

 

„I. Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tuženika i preinačuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj: P-122/2019-58 od 14. veljače 2020. u dosuđujućem dijelu pod točkama I. i IV. izreke na način da ista, sada, u tom dijelu preinačena glasi:

„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I. Nalaže se tuženiku Dječji vrtić "P. k." iz Z., ..., OIB: ..., da tužitelju Dom zdravlja Z.-Z. iz Z., ..., OIB ..., isplati iznos od 319.630,66kn zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos reku od 04.07.2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 77.914,50 kn, u roku od 15 dana.“

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj: P-122/2019-58 od 14. veljače 2020. u odbijajućem dijelu pod točkom III.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku nastale troškove postupka u ukupnom iznosu od 84.851,50 kn, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove njegova odgovora na žalbu tuženika.“.

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revd 62/2021-2 od 23. veljače 2021., dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen zbog sljedećeg pravnog pitanja:

 

„Počinje li rok za zastaru potraživanja naknade štete teći od kad je oštećena osoba doznala za štetnu radnju i štetnika, ili rok zastare počinje teći trenutkom saznanja oštećene osobe za štetu i njenu visinu?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju, pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže tužitelj preinačiti pobijanu presudu, a podredno ju ukinuti.

5. U odgovoru na reviziju tužitelja, tuženik osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. U skladu sa odredbom čl. 391. st. 1. ZPP-a, revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete, radi povrede ugovorne obveze tuženika temeljem ugovora o zakupu poslovnog prostora od 20. siječnja 2004., sklopljenog između tužitelja kao zakupodavca i tuženika kao zakupnika, koji je ugovor sklopljen na određeno vrijeme od pet godina i čije trajanje je zakupnog odnosa Aneksom broj 3, produljeno do 30. lipnja 2009., ali je unatoč tome tuženik po isteku zakupnog odnosa odbio taj poslovni prostor predati tužitelju u ugovoreno vrijeme, već je to učinio 3. kolovoza 2009.

 

9. U revizijskoj fazi postupka s obzirom na postavljeno pravno pitanje, sporan je početak tijeka zastare.

 

10. Prvostupanjski sud u tijeku postupka u bitnome utvrđuje: da su stranke bile u ugovornom odnosu, temeljem ugovora o zakupu poslovnog prostora od 20. siječnja 2004. i to tužitelj kao zakupodavac poslovnog prostora u Z., ..., a tuženik kao zakupoprimac, na vrijeme od pet godina s time da je Aneksom broj 3. ugovoru o zakupu produžen rok važenja do 30. lipnja 2009.; da je tuženik odbio predati poslovni prostor 30. lipnja 2009. već je to učinio 3. kolovoza 2009.; da radi navedenoga ponašanja tuženika, tužitelj nije mogao ispuniti svoju ugovornu obvezu prema novom zakupoprimcu, Dječjem vrtiću S. koji je trebao stupiti u zakup predmetnoga prostora 1. srpnja 2009.; da je Dječji vrtić S. vodio parnični postupak protiv tužitelja iz ovoga postupka, radi predaje u posjed predmetnog prostora i naknade štete te da je u tom postupku koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem Ps-404/09 donesena presuda, potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu Gž-426/13 od 10. veljače 2015. i po je tužitelj iz ovoga postupka platio Dječjem vrtiću S. ukupno iznos od 340.120,13 kn.

 

10.1. S obzirom na sporno pitanje nastupanja zastare, prvostupanjski sud je shvaćanja da je od dana pravomoćnosti presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-404/09 od 28. ožujka 2013. (temeljem koje je tužitelj iz ovog postupka u obvezi naknaditi štetu Dječjem vrtiću S.) koja je postala pravomoćna 10. veljače 2015., počinje teći rok zastare potraživanja prema tuženiku, jer da je od tog dana tužitelj saznao za visinu štete koju mora platiti novom zakupcu. Stoga zaključuje prvostupanjski sud kako do podnošenja tužbe (29. srpnja 2015.) nije protekao subjektivni rok od tri godine propisan odredbom čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) a niti objektivni zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 230. st. 2. ZOO-a.

 

11. Suprotno navedenom shvaćanju prvostupanjskoga suda, drugostupanjski je sud shvaćanja da je za tužitelja šteta nastala kada je tuženik odbio po isteku ugovora o zakupu sklopljenog između njega kao zakupnika i tužitelja kao zakupodavca predati predmetni poslovni prostor u posjed tužitelju (30. lipnja 2009.), jer da je već 1. srpnja tužitelj taj prostor trebao predati u posjed novom zakupniku Dječjem vrtiću S., pa da je tužba podnesena u ovom predmetu 29. srpnja 2015. podnesena izvan objektivnog zastarnog roka od pet godina (čl. 230. st. 2. ZOO-a). Stoga, drugostupanjski sud preinačava prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev.

 

12. Sukladno odredbi čl. 230. st. 1. ZOO-a, tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a sukladno odredbi st. 2. čl. 230. u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala.

 

13. Objektivni zastarni rok od pet godina koji počinje teći od trenutka kada je šteta nastala povezan je sa činjenicom nastanka štete i saznanja za nju, a ne sa trenutkom počinjenja štetne radnje. Trenutak nastanka štete i trenutak štetne radnje mogu se, ali i ne moraju, podudarati. Šteta je za oštećenika nastala u onom trenutku, kada su za njega nastale štetne posljedice, trenutka kada je saznao za opseg i visinu štete (u konkretnom slučaju od kada je plaćena naknada štete tužitelju iz postupka Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ps-404/09) a ne od trenutka štetnoga događaja (30. lipnja 2009. kada je tuženik iz ovog postupka odbio po isteku ugovora o zakupu sklopljenog između njega kao zakupnika i tužitelja kao zakupodavca, predati predmetni poslovni prostor u posjed tužitelju).

 

13.1. Stoga, odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi: rok za zastaru potraživanja naknade štete ne počinje teći od trenutka kada je oštećena osoba saznala za štetnu radnju i osobu koja štetu učinila, već od trenutka kada je oštećena osoba saznala za štetu, odnosno štetne posljedice te osobu koja je štetu učinila.

 

14. Slijedom navedenoga, kako zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjskog suda nije pravilno primijenjeno materijalno pravo, valjalo je ukinuti drugostupanjsku presudu, temeljem odredbe čl. 395. ZPP-a i predmet vratiti istom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

15. U nastavku postupka drugostupanjski će sud otkloniti navedene nedostatke te potom donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.

 

16. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Zagreb, 27. ožujka 2024.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.