1

                            Poslovni broj: Gž-141/2023-2

 

                      

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                                                   

 

   Poslovni broj: Gž-141/2023-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi, kao predsjednika vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kate Brajković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. m. i. C.-I. d.d. u stečaju, M. h. .., S. (OIB: … zastupan po stečajnoj upraviteljici A. Ra. S., M. H. .. (OIB: …, kao slijednik S.-I. d.o.o., a ovaj zastupan po punomoćniku M. D., odvjetniku u O. d. D. i p. d.o.o. protiv tuženice M. L., K. ., Z. (OIB: …), radi iseljenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Makarskoj posl.br. Ps-25/2019-23 od 23. studenog 2022., u sjednici održanoj 27. ožujka 2024. 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Žalba se odbija kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Makarskoj posl.br. Ps-25/2019-23 od 23. studenog 2022. se potvrđuje.

 

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„ Nalaže se tuženiku da iseli iz nekretnine upisane u zk. ul. … k.o. … M.-m., čest. zgr. … koju čine zgrada i dvorište ukupne površine 3343 m2 kao suvlasnički udio … etažno vlasništvo (E-154), poslovni prostor oznake 1 na nivou „E“ u površini od 757,63 m2, u etažnom elaboratu označen tirkizno plavom bojom, i to dijela nekretnine koji u naravi predstavlja stan broj 14 ukupne površine 64,03m2 te se nalaže tuženiku i da tu nekretninu slobodnu od osoba i stvari preda u posjed tužitelju u roku od 15 dana a sve pod prijetnjom ovrhe.“

 

 

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 27.500,00 kn / 3.649,87 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 23. studenog 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana".

 

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog bitne povrede parničnog postupka, čl.7., 8., 354.st.2. toč.11. i 12., a i 6., te čl.154., 155., 156. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak, podredno da (cit.) „…presudu preinači u skladu s navodima ove žalbe te donese odluku kojom se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu istog na naknadu parničnog troška tuženiku.“ Žalitelj potražuje troškove žalbe.

 

3. Na žalbu je odgovoreno i predloženo istu odbiti kao neosnovanu i neutemeljenu te prvostupanjsku presudu potvrditi, a zatražena  je i naknada troškova žalbenog postupka.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora zahtjev je za iseljenjem i predajom u posjed stana precizno opisanog u tužbenom zahtjevu, za kojeg tužitelj tvrdi da je njegov vlasnik.

 

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

 

-          da je predmetni stan u posjedu tuženice,

-          da je prednik tužitelja upisan kao vlasnik posebnog dijela nekretnine navedenog u tužbenom zahtjevu, u kojem se nalazi sporni stan,

-          da je tuženica s prednikom tužitelja sklopila Ugovor o kupoprodaji predmetnog stana 2001. godine,

-          da je tuženica isplatila kupoprodajnu cijenu predniku tužitelja,

-          da je tuženica platila porez na promet nekretnina po predmetnom kupoprodajnom ugovoru,

-          da je tuženica predniku tužitelja 2002. godine platila troškove održavanja objekta i to za predmetni stan,

-          da je prednik tuženika izvršio nadogradnju poslovno-trgovačkog centra sveti Nikola u Makarskoj a ta nadogradnja se odnosila na stambene jedinice unutar tog objekta,

-          da građevinska dozvola nije postala pravomoćna zbog prigovora susjeda,

-          da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu od 8. rujna 2016. nad prednikom tužitelja otvoren skraćeni stečajni postupak, a istodobno i zaključen,

-          da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu od 27. travnja 2018. određen nastavak postupka radi naknadne diobe pronađene stečajne mase, a u kojem postupku je tuženica podnijela prijavu o svom izlučnom pravu nad spornim stanom,

-          da je rješenjem G. M. iz 2012. godine tuženici utvrđen porez na kuću za odmor.

 

7. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da tuženica posjeduje valjane isprave na kojima temelji svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini koju nesmetano koristi od sklapanja kupoprodajnog ugovora 2001. godine, dakle da je stekla pravo vlasništva na predmetnom stanu radi čega je odbio tužiteljev zahtjev za predaju u posjed.

 

8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni onu iz članka 354, stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju izrijekom žalitelj ukazuje. Protivno žalbenim navodima pobijana presuda se može ispitati, dani su razlozi o odlučnim činjenicama i nema proturječnosti.

 

9. Nisu počinjene niti druge povrede na koje žalitelj ukazuje:

 

-          ona iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a (prekoračenje tužbenog zahtjeva), koju posebno ne obrazlaže,

-          ona iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a (ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom), koju vezuje s tvrdnjom da tuženica, kao strana državljanka, nije mogla kupiti stan bez suglasnosti i mišljenja nadležnog ministarstva, koje tvrdnje se odnose na činjenice i to nove, koje se u žalbi ne mogu iznositi, sukladno članku 352. stavak 1. ZPP-a, a nemaju veze s navedenom bitnom povredom parničnog postupka,

-          one iz članka 7. i 8. u vezi članka 354. stavak 1. ZPP-a, koje vezuje uz dokaze koji su i koji nisu izvedeni i njihovu ocjenu, a u odnosu na koje navode valja reći da su provedeni dokazi ocijenjeni u skladu s člankom 8. ZPP-a, a dokazi na koje žalitelj upire da nisu izvedeni, nisu za relevantne činjenice bili ni potrebni – očevid i građevinsko vještačenje – na okolnost da stan kakav je utuženi u stvarnosti postoji, premda nije upisan u zemljišnim knjigama, kao i tko je u posjedu stana, što među strankama nije bilo sporno – upravo ono što je tužitelj tvrdio da tuženica posjeduje radi čega je i ustao tužbom za predaju u posjed, tuženica je priznala da posjeduje i dokazivala i dokazala da je njezino, neovisno o tome što kao takvo nije upisano u zemljišnim knjigama,

-          one iz članka 154., 155. i 156. koje se odnose na troškove postupka, na koje žalitelj upire samo posljedično tvrdeći da odluka o glavnoj stvari nije zakonita. 

 

10. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje koje se u žalbi problematizira samo kroz napadanje date ocjene dokaza, a da je ocjena dokaza provedena u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a već je rečeno u prethodnoj točki obrazloženja ove drugostupanjske presude, pa se u vezi tih navoda žalbe može samo primijetiti kako u predmetnom postupku spominje samo prednik tužitelja a ne i prednik tuženika (točnije tuženice) pa nije jasno na što se ti navodi žalbe uopće odnose.

 

 

11. Dakle, žalbeni navodi nisu osnovani kako u pogledu glavne stvari tako i u pogledu odluke o troškovima, u odnosu na koju žalba nije niti konkretizirana, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a

 

12. O zahtjevima za naknadu troškova žalbenog postupka odlučeno je kao pod točkom II. izreke na temelju članka 166. ZPP-a i to u odnosu na tužitelja na temelju članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer u postupku nije uspio, a u odnosu na tuženicu na temelju odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a, jer odgovor na žalbu nije bio potreban za vođenje parnice.

 

Dubrovnik, 27. ožujka 2024.

 

Predsjednik vijeća:

 

Đorđo Benussi v.r.