1

                            Poslovni broj: Gž-551/2023-2

 

                      

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                                                   

 

Poslovni broj: Gž-551/2023-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi, kao predsjednika vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kate Brajković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. L. iz Š., K. .., OIB: …, protiv tuženika: E. S. F. iz Nj., M., G. S. ., OIB: …, zastupan po ZOU, M. i p. u Š., radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, posl.br. P-2479/2019 od 31. ožujka 2023., u sjednici održanoj 27. ožujka 2024.

 

p r e s u d i o  j e

 

Žalba se odbija kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Šibeniku, posl.br. P-2479/2019 od 31. ožujka 2023. se potvrđuje

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

" I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„1. Utvrđuje se da je tužitelj Z. L. iz Š., K. .., OIB:…, vlasnik i posjednik stana u prizemlju zgrade položene na nekretnini koja se katastarski identificira kao kat.čest. …., Z.U. …, K.O. Š., koji stan se nalazi na adresi K. .., Š., površine 66m2.

2. Pogrešna je i bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva na imenu E. S. F., R. Nj., M., pa je tužitelj ovlašten zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva za cijelo na stanu u zgradi koja se nalazi na nekretnini koja se katastarski identificira kao kat.čest. …, Z.U. …, K.O. Š., koji stan se nalazi na adresi K. .., Š., površine 66m2, uz istovremenu uknjižbu brisanja istog sa imena E. S. F., R. Nj., M..

 

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u iznosu od 870,97 EUR-a sa zateznom kamatom od donošenja presude pa do isplate".

2. Ovu presudu pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj zbog, kako navodi (cit.) "…prekršenog ustavnog prava na dom, a i zbog pogrešno interpretiranih i neuvaženih bitnih činjenica." Predlaže još jednom razmotriti ovaj predmet i otkloniti eventualne nepravilnosti i donijeti pravičnu presudu. Posebnim podneskom podnosi prigovor na plaćanje troška jer da je u sustavu socijalne skrbi, te uz podnesak dostavlja potvrdu CZSS Š..

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana

 

5. Predmet spora zahtjev je za utvrđenjem da je tužitelj vlasnik i posjednik točno opisanog stana, na adresi Š., K. .., te utvrđenje da je pogrešna i bez pravne važnosti uknjižba tuženika na istom i trpljenje uknjižbe.

 

6. Prvostupanjski je sud utvrdio i iz raspravne građe proizlazi:

 

-          da je u zemljišnim knjigama tog suda kao vlasnik kat.čest. …, kuća površine 377m², Z.U. …, K.O. Š., u kojoj se nalazi predmetni stan, upisan tuženik, za cijelo, a ranije je kao vlasnik sporne nekretnine bio upisan A. J., a potom A. J.

-          da D. L., majka tužitelja, niti tužitelj nikada nisu bili upisani kao vlasnici predmeta spora,

-          da je nakon upisa prava vlasništva na ime A. J. na ime tuženika izvršena zabilježba dosude sporne nekretnine temeljem rješenja ovog suda broj Ovr-263/99 od dana 28. ožujka 2008.g. i zaključka ovog suda od 26. kolovoza 2011.g., a potom i uknjižba nekretnine na ime tuženika temeljem zaključka ovog suda Ovr-263/99 od 30. rujna 2011.g.,

-          da je Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku broj O-256/00 dana 13. travnja 2000.g. nasljednikom D. L. utvrđen tužitelj u odnosu na stan u Šibeniku koji se nalazi na adresi K. .. koji stan je u istom rješenju bio naveden kao izvanknjižno vlasništvo iste,

-          da je Poduzeća za upravljanje društvenim zgradama i urbanizam u Š. od 24. listopada 1968. s D. L. zaključilo Ugovor o korištenju stana u Š. na adresi K. .., površine 39m²,

-          da je Ugovorom o darovanju od dana 27. svibnja 1991., A. J. kao darovatelj darovao sinu A. J. k.č.br. … Z.U. … K.O. Šibenik, u naravi stojnu kuću, poslovne prostorije, dvorište i vrt, za cijelo,

-          da je Izvještajem o proračunu prodajne cijene stana na kojem postoji stanarsko pravo, koje je donio Fond stambenog gospodarstva Grada Šibenika utvrđena cijena koju bi D. L. trebala platiti za navedeni stan u narednom periodu od 26 godina,

-          da je R. Š. E., O. L. Š. brojem … donio odluku o dodjeli stana u K. ulici br. .. na korištenje D. L.,

-          da je rješenjem Samoupravne interesne zajednice u stambenoj oblasti Općine Š. od 1. listopada 1989.g. za stan u Š. na adresi K. .. D. L. odmjerena stanarina od 141.000 dinara koju je ista dužna plaćati od dana donošenja rješenja do svakog 15-og dana u mjesecu za protekli mjesec,

-          da je Fond stambenog gospodarstva grada Š. dao Ulazne podatke za proračun prodajne cijene stana na kojem postoji stanarsko pravo za kupca L. D., adresa Š., K. .., za vrijeme od 26 godina u kojima bi ista trebala otplatiti stan prodavatelja Š.-S. – L. – Š.,

-          da je rješenjem o utvrđivanju visine komunalne naknade U. o. z. s. – k. d. Š.-k. ž. od 5. ožujka 2001.  Z. L. utvrđena visina komunalne naknade za sporni stan,

-          da je dana 20. rujna 2019. u predmetu tog suda posl.br. Ovr-731/16 predmetni stan predan u posjed ovrhovoditelju (ovdje tuženiku),

-          da je U. o. G. Š. z. g. g. i. 10. siječnja 2023. izdao potvrdu  da je stan u Š. na adresi K. .., površine 70m² koristila D. L. te da se stan vodio kao vlasništvo Š.-S.,

-          da iz Obrazloženja prijedloga o dodjeli stana na korištenje L. D. R. Š. E.-I., O. L. Š. od 7. studenog 1988. i odluke o dodjeli stana od 19.5.1989. proizlazi da je D. L. dodijeljen na korištenje stan u Š. na adresi K. ., odnosno priznato pravo na proširenje stana u odnosu na dio koji je do tada koristio Đ. M., koji je dobio drugi stan,

-          da je tužitelj u svom stranačkom iskazu naveo da je njegova majka podnijela zahtjev za otkup stana i potom 1.veljače 2000. preminula, ali u tom razdoblju stan nije uspjela otkupiti, a on nije uspio doći do papira za otkup stana pa ga ni on nije otkupio, a u ovršnom postupku iz stana je iseljen.

 

7. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da je tuženik vlasništvo spornog stana stekao na temelju sudske odluke, u skladu s odredbom  članka 126. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – u daljnjem tekstu: ZV), da tužitelj nije dokazao da je stekao pravo vlasništva stana, jer premda je stan u rješenju o nasljeđivanju iza njegove majke, koju je on naslijedio, naveden, njegova majka stan nije otkupila, a nije ga otkupio niti tužitelj. Tužitelj stan nije mogao steći niti dosjelošću jer mu nedostaje poštenje budući je znao da stan nije njegov, a sve i da ga je dosjelošću mogao steći (a nije) to se njegovo pravo ne može suprotstaviti pravu tuženika koji je, postupajući s pouzdanjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo vlasništva stečeno dosjelošću nije bilo upisano, a kako je to propisano odredbom članka 130. stavak 2. ZV-a.   

 

7.1. Zbog navedenog prvostupanjski je sud pobijanom presudom tužbeni zahtjev odbio a tužitelja obvezao naknaditi tuženiku parnične troškove na temelju odredbe članka 154. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP-a.

 

8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

 

9. U pogledu žalbene tvrdnje da bi pobijanom presudom bilo prekršeno ustavno pravo na dom valja reći da ovdje nije riječ o takvoj vrsti spora kojom bi to pravo moglo biti povrijeđeno, jer je riječ o pravoj vlasničkoj tužbi a ne tužbi za iseljenje u kojoj bi ovdje tužitelj imao poziciju tuženika i mogao bi se opirati tužbi iznoseći prigovor prava na dom. Štoviše, u postupku je utvrđeno da je tužitelj iz spornog stana iseljen u ovršnom postupku u kojem je tuženik i stekao vlasništvo nekretnine.

 

10. Žalbeni navod svode se na ponavljanje tvrdnji kako je na predmetnom stanu majka tužitelja imala stanarsko pravo i da je podnijela zahtjev za otkup stana, ali sve da su te tvrdnje i točne, tužitelj zbog toga nije stekao vlasništvo spornog stana i, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, svako pravo koje bi i imao ne može se suprotstaviti prvu vlasništva koje je tuženik stekao na temelju odluke suda i s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišne knjige.

 

11. Neosnovano je tužiteljevo prigovaranje na plaćanje troška, jer bi tužitelj kao korisnik socijalne skrbi (ako prima zajamčenu minimalnu naknadu) bio oslobođen plaćanja sudske pristojbe, a o tome ovdje nije riječ.

 

11.1. Nema zakonskog temelja za oslobađanje od plaćanja troškova postupka protivnoj strani, zbog činjenice da bi obveznik plaćanja bio u sustavu socijalne skrbi, kako to smatra tužitelj.

 

12. Slijedom navedenog žalba se ukazuje neosnovanom radi čega je odlučeno kao u izreci na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. 

 

 

Dubrovnik, 27. ožujka 2024.

 

Predsjednik vijeća:

 

Đorđo Benussi v.r.