- 1 -              Revd-1205/2024-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd-1205/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. G. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica R. G., odvjetnica u S. protiv tuženika S. o. d.d. Podružnica Hrvatska, Z., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-756/2023-2 od 7. rujna 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2592/2020-29 od 31. ožujka 2023., na sjednici održanoj 27. ožujka 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

 

II. Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom, pod toč. I. izreke, tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 4.129,62 EUR/31.114,61 kn sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 337,78 EUR/2.545,00 kn od 7. rujna 2019. do isplate, na iznos od 66,36 EUR/500,00 kn od 31. ožujka 2023. do isplate, na bruto iznos od 20,96 EUR/157,94 kn od 16. listopada 2018. do isplate, na bruto iznos od 764,30 EUR/5.758,64 kn od 16. studenog 2018. do isplate, na bruto iznos od 1.177,28 EUR/8.870,23 kn od 16. prosinca 2018. do isplate, na bruto iznos od 1.110,92 EUR/8.370,23 kn od 16. siječnja 2019. do isplate, na bruto iznos od 696,08 EUR/5.244,63 kn od 16. veljače 2019. do isplate, na iznos od 729,98 EUR/5.500,00 kn od 7. rujna 2019. do isplate i na iznos od 79,63 EUR/600,00 kn od 31. ožujka 2023. do isplate. Toč. II. izreke prvostupanjske presude odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu daljnjeg iznosa, preko dosuđenog dijela, u iznosu od 5.718,89 EUR/43.088,94 kn. Toč. III. izreke presude naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 1.076,56 EUR/8.111,33 kn sa zateznim kamatama od 31. ožujka 2023. do isplate.

 

2.1. Drugostupanjskom je presudom suđeno:

 

„Djelomično se odbija i djelomično prihvaća žalba tužiteljice, dok se u cijelosti prihvaća žalba tuženika te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 2592/2020-29 od 31. ožujka 2023.:

 

- potvrđuje pod toč. II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.117,59 EUR/15.955,00 kn sa zateznom kamatom i za naknadu izgubljene zarade zbog neostvarenog bonusa u bruto iznosu od 1.523,91 EUR/11.481,88 kn,

 

- preinačuje pod toč. I. izreke u dijelu usvojenog zahtjeva za isplatu izgubljene zarade u bruto iznosu od 2.915,91 EUR/21.969,61 kn sa zateznom kamatom i zahtjev tužiteljice odbija,

 

- preinačuje pod toč. II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete radi neostvarenog bonusa u neto iznosu od 729,98 EUR/5.500,00 kn i sudi:

 

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici s osnova naknade imovinske štete radi neostvarenog bonusa neto iznos od 729,98 EUR/5.500,00 kn (slovima: sedamstodvadesetdevet eura i devedesetosam centi/pettisućapetsto kuna) sa zateznom kamatom od 7. rujna 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

 

2.2. Drugostupanjskim je rješenjem, u toč. I. izreke, djelomično prihvaćena žalba tužiteljice te je prvostupanjska presuda ukinuta u toč. II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu imovinske štete s osnova prijevoznih troškova u vezi liječenja u iznosu od 39,82 EUR/300,00 kn i uništenih stvari u iznosu od 254,83 EUR/1.920,00 kn te pod toč. III. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka i predmet je vraćen u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Toč. II. izreke odlučeno je da nepobijana toč. I. izreke, u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.213,75 EUR/9.145,00 kn sa zateznom kamatom, te nepobijana toč. II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za iznos od 1.052,77 EUR/7.932,06 kn ostaju neizmijenjene.

 

3. Tužiteljica je protiv drugostupanjske presude podnijela prijedlog za dopuštenje revizije zbog sljedećih pravnih pitanja:

 

"1.) Je li prilikom odlučivanja o žalbi tužitelja drugostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 375. u vezi s člankom 354. stavkom 2. točke 6. i 11. ZPP-a jer se drugostupanjski sud nije očitovao niti ocijenio dokazni prijedlog tužitelja o predloženom novom medicinskom vještačenju po vještaku ortopedu?

 

              2.) Je li pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 17.11.2020. broj Revd-2720/2020 koje glasi: „Oštećenik/tužitelj u sporu koji vodi radi naknade štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti ima pravo na naknadu imovinske štete s naslova izgubljene zarade kao razlike između prosječnog neto iznosa plaće koju je primao prije štetnog događaja i naknade neto plaće koju je primao za vrijeme bolovanja.“ protivno odredbi članka 1085. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima koja propisuje da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala i članka 1093.stavak. 2. istog Zakona koja propisuje da je štetnik dužan u slučaju oštećenja zdravlja naknaditi oštećeniku uz ostalo i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad (čl. 1093. st. 2. ZOO)."

 

4. U odnosu na postavljena pitanja tužiteljica, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, uz već spomenutu odluku ovoga revizijskoga suda poslovni broj Revd-2720/2020 od 17. studenoga 2020., navodi da je o postavljenom pitanju zauzeto shvaćanje i u odlukama ovoga revizijskoga suda poslovni broj Rev-x 1174/2011-2 od 11. srpnja 2012. i Rev 2105/2011-4 od 3. prosinca 2013.

 

5. Tužiteljica ujedno u prijedlogu tvrdi da joj je donošenjem pobijane presude povrijeđeno ustavno i konvencijsko temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje time što drugostupanjski sud u pobijanoj presudi nije pažljivo i dostatno razmotrio njene bitne prigovore i razloge osporavanja prvostupanjske presude.

 

6. Na prijedlog nije odgovoreno.

 

7. Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice nije dopušten.

 

8. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

9. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete kao posljedice prometne nezgode od … 2018., u kojoj je stradala kao pješakinja, a koju je skrivio osiguranik tuženika, pri čemu je drugostupanjski sud obrazložio da su prigovori tužiteljice na nalaz i mišljenje vještaka, izneseni tijekom prvostupanjskog postupka, otklonjeni usmenom dopunom nalaza i mišljenja na ročištu 4. svibnja 2022., kao i da prigovori kojima je tužiteljica u žalbi obrazlagala na svoj način medicinsku dokumentaciju (RTG nalaze), na koju se vještak osvrnuo u dopuni nalaza i mišljenja, predstavljaju nove činjenice koje tužiteljica u prigovoru tijekom prvostupanjskog postupka nije isticala pa isto nije ovlaštena isticati tek u žalbi (čl. 352. st. 1. ZPP).

 

10.1. Prvo pitanje, kako je postavljeno u prijedlogu, nije važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je činjenične naravi i potpuno vezano za okolnosti svakog pojedinog slučaja (kada je u postupku potrebno izvesti novo medicinsko vještačenje), a takvo pitanje, koje je utemeljeno na činjeničnim okolnostima konkretnog predmeta, nije važno pitanje za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

10.2. Što se tiče drugog pitanja, ističe se da se tako postavljenim pitanjem djelomično preispituju odredbe st. 1. čl. 1085. i st. 2. čl. 1093. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) koje odredbe su jasne i nije ih potrebno posebno tumačiti. Ujedno je za navesti i to da je drugo pitanje, ovako kako ga je postavila tužiteljica, djelomično općenito postavljeno pitanje, koje kao takvo samo po sebi nije dovoljno za dopuštenost revizije. Da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano na način da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju u okviru neke zakonske odredbe je riječ, a imajući u vidu konkretan pravni odnos stranaka. U konkretnom slučaju to nije učinjeno, a revizijski sud nije ovlašten iz ukupno izloženih navoda u reviziji kreirati pravna pitanja koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ukoliko ih sam predlagatelj nije određeno naznačio.

 

11. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnog pitanja koje tužiteljica smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

 

12. Također, u vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na pravično suđenje iz čl. 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17) i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17, dalje: Konvencija), prije svega valja reći da iz žalbe tužiteljice priložene prijedlogu za dopuštenje revizije ne proizlazi da je predmetnu povredu temeljnih ljudskih prava isticala u žalbi pa već stoga tužiteljica nije učinila vjerojatnim svoje navode o povredi temeljenog prava zbog nedostataka u sadržaju pobijane presude. Nadalje, predlagateljici valja odgovoriti i da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva (uz određene iznimke). Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Naime, u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljici je bilo omogućeno da iznese i obrazloži svoj zahtjev, da se izjasni o prigovorima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, izjavljuje pravni lijek te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Odluke nižestupanjskih sudova donesene su u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno shvaćanje i primjena zakona u nižestupanjskim odlukama obrazloženi su na valjan i prihvatljiv način, pri čemu se tužiteljici ukazuje da drugostupanjski sud u smislu čl. 375. ZPP treba ocijeniti one žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je detaljno obrazložio svoju presudu, tako da se ista ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom.

 

13. Kako predlagateljica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na osnovi odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.

 

14. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

 

Zagreb, 27. ožujka 2024.