- 1 -              Poslovni broj: Usž-2048/2023-3

Poslovni broj: Usž-2048/2023-3

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Snježane Horvat - Paliska, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja T. M. iz Z., zastupanog po opunomoćenici A. K. R., odvjetnici u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi svojstva osiguranika i mirovinskog staža, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 9 UsI-219/21-10 od 24. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2024.

p r e s u d i o   j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda Zagrebu, poslovni broj: 9 UsI-219/21-10 od 24. ožujka 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-10/20-03/03467391394, URBROJ: 341-99-11/2-20-9551 od 18. prosinca 2020. i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Osporavanim rješenjem tuženika od 18. prosinca 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: UP/I 140-10/20-03/03467391394, URBROJ: 341-25-11/2-20-118818 od 13. studenog 2020. kojim je tužitelju utvrđen prestanak svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja s danom 30. rujna 2018. kod poslodavca K. M. j.d.o.o., Z., te mu je u staž osiguranja utvrđeno razdoblje od 15. rujna 2017. do 30. rujna 2018. kod istog poslodavca.

3.              Tužitelj žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj smatra da je osporeno rješenje u suprotnosti sa stvarnim trajanjem, odnosno danom prestanka radnog odnosa jer je njegov radni odnos, u skladu s odredbama tada važećeg Zakona o radu ("Narodne novine", 93/14., 127/17. i 98/19.) prestao tek dana 27. travnja 2020. kada je njegov poslodavac brisan iz sudskog registra trgovačkih društava. Navodi da se pobijana presuda u bitnom temelji na zaključku prvostupanjskog suda da nije u skladu sa zaključkom Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., Odsjeka za utvrđivanje svojstva osiguranika i staža, KLASA: UP/I 140-10/20-03/03467391394, URBROJ: 341-25-11/2-20-118818 od 7. listopada 2020. dostavio dokaze o trajanju radnog odnosa kod poslodavca K. M. j.d.o.o., Z.. Ističe da je u očitovanju jasno naznačio kako dostavlja samo dio dokumentacije koju posjeduje te je zamolio da naknadno dostavi dodatnu dokumentaciju, kao i pomoć prvostupanjskog tijela zbog specifičnosti konkretne situacije u kojoj se zatekao, a koju je detaljno opisao. Navodi da je tada dostavio potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 13. listopada 2020. iz koje je razvidno da je u odnosu na njegovog poslodavca K. M. j.d.o.o. i njega kao radnika, definiran početak osiguranja s danom 15. rujna 2017. bez ikakvog podatka o prestanku osiguranja, uz napomenu da je poslodavac brisan iz sudskog registra 27. travnja 2020. Nadalje se poziva na liječničku potvrdu od 13. listopada 2020. koja potvrđuje njegove navode da je bio na kontinuiranom bolovanju od 20. lipnja 2018. do 31. svibnja 2019. Mišljenja je da se navedeni dokumenti imaju smatrati drugim dokumentima kojima se može potvrditi u kojem razdoblju je bio u radnom odnosu kod navedenog poslodavca. S obzirom na činjenicu da njegovoj zamolbi za produljenje roka za dostavu dokumentacije nije udovoljeno, tek je uz žalbu na prvostupanjsko rješenje dostavio potpisane izjave Z. D., nekadašnjeg direktora i člana trgovačkog društva K. M. j.d.o.o. i I. P., prokuristice navedenog društva, koji potvrđuju da je u navedenom trgovačkom društvu bio u radnom odnosu od 15. rujna 2017. do 27. travnja 2020. Izjave nisu potpisane od strane poslodavca jer je to trgovačko društvo brisano iz sudskog registra prije nego što je zatraženo očitovanje, ali su ih dale osobe, koje bi u tom slučaju imale značaj potvrde poslodavca o trajanju radnog odnosa. Nadalje se poziva na prepisku između njega i knjigovotkinje društva elektroničkom poštom iz svibnja 2020. koja potvrđuje njegove navode da je tek po brisanju trgovačkog društva iz sudskog registra saznao da mu poslodavac nije plaćao dužne doprinose. Ističe da su mu do svibnja 2020. uredno izdavane doznake za bolovanje koje je predavao poslodavcu, da je uredno dobivao lijekove na recept, odnosno da nije mogao posumnjati da nema svojstvo osiguranika. Smatra da je u skladu s člankom 122. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 119/20., dalje - ZOMO) dostavio isprave, pisane dokaze i predložio da se po službenoj dužnosti zatraži i podatak o izdavanju doznaka za bolovanje, a koji su bili prikladni za utvrđenje da mu radni odnos nije prestao prije 27. travnja 2020. S tim u vezi navodi da propust poslodavca da Poreznoj upravi za njega dostavi JOPPD obrasce predstavlja arbitrarnost u postupanju i onemogućavanje da ostvari svoja zakonom i Ustavom zajamčena socijalna prava, a osobito pravo zaposlene osobe na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje, koje im adekvatno mora osigurati država. Ističe i da ga je bilo koje od tijela koje vode službene evidencije na vrijeme obavijestilo kako smatra da mu je prestalo svojstvo osiguranika, svoja je prava mogao osigurati i ostvariti kao nezaposlena osoba. Navodi da je tuženik odlučne činjenice počeo utvrđivati tek u listopadu 2020. i to na temelju propusta poslodavca iz 2018., a on je bez svoje krivnje, u vrijeme dok se dugotrajno liječio od karcinoma, lišen Ustavom zajamčenih prava, čije je ostvarenje prvenstvena zadaća javnopravnih tijela, kao što su Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, koji su ga kao osiguranika imali evidentiranog do kraja travnja 2020. i držali su ga u istoj zabludi kao i njegov poslodavac. Predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu i sam riješi upravnu stvar na način da utvrdi da mu se priznaje svojstvo osiguranika do 27. travnja 2020. i da naloži tuženiku da mu naknadi troškove spora specificirane na ročištu 16. ožujka 2023. Zatražio je i trošak sastava žalbe.

4.              Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da iz potvrde od 13. listopada 2020. proizlazi da su za tužitelja evidentirani podaci o mirovinskom stažu i plaći kod navedenog poslodavca do 30. rujna 2018. U odnosu na liječničku potvrdu o bolovanju navodi da se ista ne može smatrati dokazom u smislu članka 110. ZOMO-a, a iz podataka o utvrđenoj naknadi plaće za M-4P Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje proizlazi da tužitelju u 2018. nije isplaćivana naknada plaće. Ističe i da je tužitelj sve do brisanja trgovačkog društva iz sudskog registra bio osnivač istog te je morao biti upoznat s financijskim problemima poslodavca, tim prije što je i sam potvrdio da nije primao plaću niti platne liste. Predlaže odbiti žalbu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

7.              Člankom 110. ZOMO-a propisano je da se svojstvo osiguranika, mirovinski staž, plaće, osnovice osiguranja, naknade plaće i drugo utvrđuju na osnovi isprava izdanih u skladu sa zakonom, odnosno potvrdama izdanim na temelju propisanih evidencija.

8.              Prema članku 122. stavku 2. ZOMO-a, mirovinski staž, plaća, osnovice te druge činjenice koje utječu na stjecanje i utvrđivanje prava, uzimaju se pri ostvarivanju prava na mirovinu na osnovi podataka utvrđenih u matičnoj evidenciji.

9.              Prvostupanjski sud je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a u skladu s odredbom članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrdio da su rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela zakonita, slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev.

10.              Iz podataka spisa proizlazi da je uvidom u matičnu evidenciju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i informacijski sustav Porezne uprave razvidno da je navedeni poslodavac za tužitelja predavao zakonom propisana izvješća o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja (JOPPD obrasce) zaključno s 30. rujna 2018.

11.              Ovaj Sud je stava da je za utvrđenje svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja, a time i za utvrđivanje mirovinskog staža, odlučno postojanje potrebnih podataka u matičnoj evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje te podataka o kojima službenu evidenciju vodi Porezna uprava.

12.              Neosnovan je prigovor tužitelja da je tek 27. travnja 2020. po brisanju trgovačkog društva iz sudskog registra saznao da mu poslodavac nije plaćao dužne doprinose, pa tako niti doprinose za zdravstveno osiguranje, jer je iz potvrde Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područne službe P. razvidno da tužitelj u 2018. i 2019. nije primao naknadu plaće od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (prema potvrdi HZMO od 8. ožujka 2021. bio je prijavljen na mirovinsko osiguranje kao osoba koja zastupa navedeno trgovačko društvo).

13.              Tužitelj tijekom upravnog postupka i spora nije dokazao da su u spornom razdoblju za njega uspostavljane potrebne isprave, a što je odlučno da bi se smatralo da je bio u radnom odnosu, na temelju kojih bi mu se moglo utvrditi svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja i mirovinski staž.

14.              Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta odluka mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja, dok se pravno shvaćanje izraženo u osporenom rješenju zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

15.              Usto, navesti je da je sve obveze tužitelj, član društva i član uprave (dakle odgovorna osoba), bio dužan izvršavati u ime društva. Ni činjenica eventualne blokade trgovačkog društva ne može biti razlog da se tužitelju sporno razdoblje utvrdi u mirovinski staž jer nije ispunjen uvjet plaćanja doprinosa odnosno izdavanje isprava u skladu sa zakonom, na temelju kojih se može utvrditi svojstvo osiguranika odnosno mirovinski staž, a što je u konkretnom slučaj bila obveza tužitelja, kao člana uprave (ujedno i člana društva).

16.              Tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Pravilno je odlukom prvostupanjskog suda odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a jer je izgubio spor u cijelosti.

17.              Slijedom navedenog, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

18.              Sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).

U Zagrebu 27. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić v.r.