Poslovni broj: 4 P- 474/21-22

Republika Hrvatska
Općinski sud Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao
sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja I.L. iz J., OIB .,
zastupanog po punomoćniku M. A., . iz V. protiv tuženika
Z. b. d.d. OIB ., zastupani po odvjetničkom društvu
. iz Z., radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene
glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnice
M. A., a u odsutnosti tuženika, 28. veljače 2024. i objavljene na temelju čl.

335. ZPP-a, 27. ožujka 2024.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je ništetan članak 2. Ugovora o kreditu broj . od
dana 28.05.2007. godine, kojeg su sklopili tužitelj I. L. iz J., V.
N.., OIB: . kao korisnik kredita i tuženik Z. B.
d.d. sa sjedištem u Z., T. b.J. J. .., OIB: .3., kao
kreditor, u dijelu kojime je određeno da je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s
promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z.
b. d.d., te da ista ne proizvodi ikakve pravne učinke.

II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj . od
dana 28.05.2007. godine, kojeg su sklopili tužitelj I. L. iz J., V.
N. ., OIB: .., kao korisnik kredita i tuženik Z. B.
d.d. sa sjedištem u Z., T.b. J. J. .., OIB: .., kao
kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule
vezane za CHF, te da ista ne proizvodi ikakve pravne učinke.

III. Nalaže se tuženiku Z. B. d.d. sa sjedištem u Z.,
T. b.J. J. . OIB: .., da tužitelju I. L. iz
J., V. N. . OIB: .., isplati novčani iznos od 5.191,99
eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
- 28,12 eura od 01.01.2009. godine pa do isplate, - 30,60 eura od 01.02.2009. godine pa do isplate, - 31,85 eura od 01.03.2009. godine pa do isplate, - 28,89 eura od 01.04.2009. godine pa do isplate, - 28,46 eura od 01.05.2009. godine pa do isplate, - 23,82 eura od 01.06.2009. godine pa do isplate, - 19,74 eura od 01.07.2009. godine pa do isplate, - 21,66 eura od 01.08.2009. godine pa do isplate, - 24,77 eura od 01.09.2009. godine pa do isplate,

2

Poslovni broj: 4 P- 474/21-22

- 23,00 eura od 01.10.2009. godine pa do isplate,
- 21,27 eura od 01.11.2009. godine pa do isplate,
- 25,23 eura od 01.12.2009. godine pa do isplate,
- 28,98 eura od 01.01.2010. godine pa do isplate,
- 32,92 eura od 01.02.2010. godine pa do isplate,
- 31,89 eura od 01.03.2010. godine pa do isplate,
- 38,53 eura od 01.04.2010. godine pa do isplate,
- 36,82 eura od 01.05.2010. godine pa do isplate,
- 40,16 eura od 01.06.2010. godine pa do isplate,
- 58,97 eura od 01.07.2010. godine pa do isplate,
- 54,69 eura od 01.08.2010. godine pa do isplate,
- 70,75 eura od 01.09.2010. godine pa do isplate,
- 62,27 eura od 01.10.2010. godine pa do isplate,
- 55,90 eura od 01.11.2010. godine pa do isplate,
- 75,28 eura od 01.12.2010. godine pa do isplate,
- 87,26 eura od 01.01.2011. godine pa do isplate,
- 78,57 eura od 01.02.2011. godine pa do isplate,
- 79,85 eura od 01.03.2011. godine pa do isplate,
- 73,61 eura od 01.04.2011. godine pa do isplate,
- 75,53 eura od 01.05.2011. godine pa do isplate,
- 96,74 eura od 01.06.2011. godine pa do isplate,
- 99,72 eura od 01.07.2011. godine pa do isplate,
- 123,20 eura od 01.08.2011. godine pa do isplate,
- 114,67 eura od 01.09.2011. godine pa do isplate,
- 101,40 eura od 01.10.2011. godine pa do isplate,
- 101,05 eura od 01.11.2011. godine pa do isplate,
- 99,60 eura od 01.12.2011. godine pa do isplate,
- 104,42 eura od 01.01.2012. godine pa do isplate,
- 109,73 eura od 01.02.2012. godine pa do isplate,
- 109,89 eura od 01.03.2012. godine pa do isplate,
- 106,55 eura od 01.04.2012. godine pa do isplate,
- 107,90 eura od 01.05.2012. godine pa do isplate,
- 109,89 eura od 01.06.2012. godine pa do isplate,
- 107,75 eura od 01.07.2012. godine pa do isplate,
- 107,93 eura od 01.08.2012. godine pa do isplate,
- 105,95 eura od 01.09.2012. godine pa do isplate,
- 102,29 eura od 01.10.2012. godine pa do isplate,
- 106,76 eura od 01.11.2012. godine pa do isplate,
- 108,38 eura od 01.12.2012. godine pa do isplate,
- 107,73 eura od 01.01.2013. godine pa do isplate,
- 101,21 eura od 01.02.2013. godine pa do isplate,
- 105,73 eura od 01.03.2013. godine pa do isplate,
- 106,76 eura od 01.04.2013. godine pa do isplate,
- 104,73 eura od 01.05.2013. godine pa do isplate,
- 98,72 eura od 01.06.2013. godine pa do isplate,
- 94,99 eura od 01.07.2013. godine pa do isplate,
- 98,30 eura od 01.08.2013. godine pa do isplate,
- 100,58 eura od 01.09.2013. godine pa do isplate,
- 106,40 eura od 01.10.2013. godine pa do isplate,
- 103,20 eura od 01.11.2013. godine pa do isplate,

3

Poslovni broj: 4 P- 474/21-22

- 104,63 eura od 01.12.2013. godine pa do isplate, - 105,80 eura od 01.01.2014. godine pa do isplate, - 108,04 eura od 01.02.2014. godine pa do isplate, - 110,38 eura od 01.03.2014. godine pa do isplate, - 109,18 eura od 01.04.2014. godine pa do isplate, - 106,84 eura od 01.05.2014. godine pa do isplate, - 105,56 eura od 01.06.2014. godine pa do isplate,

po stopi od 14% godišnje do 30.6.2011. godine; od 1.7.2011. godine do 31.7.2015.
godine po stopi od 12% godišnje; od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi
koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od

1.1.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne
stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri
postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Z. B. d.d. sa sjedištem u Z., T. b.
J. J. . OIB: .., da tužitelju I. L. iz J.,
V. N. ., OIB: .., isplati novčani iznos od 1.245,05 eura,
zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 09.09.2008.
godine po stopi od 14% godišnje do 30.6.2011. godine po stopi od 14% godišnje; od

1.7.2011. godine do 31.7.2015. godine po stopi od 12% godišnje; od 1.8.2015. godine
po stopi koja se određuje uvećenjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena, u roku od 15 dana."

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.776,27
eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude
tj. od 27. 3. 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi da je s
tuženikom zaključio dana 28. 5. 2007. godine ugovor o kreditu, broj: .prema kojem mu je tuženik kao kreditor, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u
kunskoj protuvrijednosti od 29.336,53 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne
banke za CHF važećem na dan korištenja kredita, da je predmetnim ugovorom,
ugovoren rok otplate kredita od 84 mjeseca kroz otplatu u jednakim mjesečnim
anuitetima kunske protuvrijednosti od 417,41 CHF. Nadalje navodi da je Predmetnim
ugovorom, ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva „temeljem Odluke o
kamatnim stopama Z. b.d.d.“, a koja se sa početnih 5,20 % godišnje,
tokom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužitelja, te da tuženik prilikom
zaključenja ugovora o kreditu nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o

4

Poslovni broj: 4 P- 474/21-22

rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF,
odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu, da je tečaj CHF u
odnosu na kunu skočio tijekom otplate kredita i do 50% u odnosu na početno
ugovoreni tečaj. Tužitelj navodi da su navedene odredbe su protivne načelu
savjesnosti i poštenja te su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama
ugovornih strana na štetu tužitelja. Slijedom toga, tužitelj smatra da navedene
odredbe o promjenljivim kamatnim stopama i valutnoj klauzuli protivne su kogentnim
odredbama članka 81. i 82 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 i dr.) te članka 96. i

97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 i dr.), koji su bili na snazi kako u vrijeme
sklapanja predmetnog ugovora, tako za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je
posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost. Tužitelj se poziva na
presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-7129/13-4, od

13.06.2014. godine kojom je utvrđeno kako je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od

10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008 godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio
kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim
ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena
redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u
skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja
je ništetna, te na presudu Visokog trgovačkog suda RH, broj: Pž-6632/2017-10 od

14.06.2018. godine kojom je u točki I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu
poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. godine u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7.
izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 01. siječnja

2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava
potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne
i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o
kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak,
a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci
potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje
valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi
zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u
pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno
odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim
odnosima. Stoga tužitelj predlaže sudu da donese presudu kojom će utvrditi ništenost
pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, te obvezati tuženika da mu isplati s osnove
preplate temeljem ništetne valute CHF novčani iznos od 5.191,99 eura, sve sa
zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupak.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti spori osnovanost tužbe i
postavljenih tužbenih zahtjeva tužitelja, tuženik također ističe prigovor nedostatka
aktivne legitimacije na strani tužitelja, navodeći da tužitelj ne bi bio aktivno legitimiran
zahtijevati sve navodne preplate, koje su vršene po ovom kreditu, iz razloga što uplate
nisu vršene samo od strane tužitelja, nego i od strane drugih osoba te bi, stoga, tužitelj
mogao samo potraživati navodno preplaćene iznose, koje je sam vršio, kada bi uopće
zahtjev za isplatu tužitelja bio osnovan, a što se osporava u cijelosti. Nadalje tuženik
ističe prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja po Ugovoru o
kreditu u zastari, navodeći da se na zahtjev tužitelja za isplatu ima se primijeniti
trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim
anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača u svezi odredbe
čl. 230. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik nadalje ističe kako su tužitelju bile
dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora na

5

Poslovni broj: 4 P- 474/21-22

takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se
glavnica kredita veže za valutu švicarski franak, da je tužitelja kao i općenito potrošače
upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli i to na više različitih načina. Tuženik ističe
kako su ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj i tuženik dobrovoljno, prema procjeni
vlastitih interesa pristali na rizik promjenjivosti tečaja. Navedeno je razvidno iz činjenice
kako se u ponudi banke nisu nalazili samo ugovori o kreditu s valutnom klauzulom u
CHF, pri čemu su različiti financijski proizvodi imali različite uvjete, također navodi da
je bitno istaknuti da se spomenuti rizik promjenjivosti tečaja odnosi i na svaku drugu
valutu u odnosu na kunu, a ne samo na CHF, da razvoj tečaja strane valute nije
moguće unaprijed predvidjeti, kako u odnosu na CHF, tako i u odnosu na druge valute.
Tuženik, također, ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada
važećim pozitivnim propisima. Nadalje tuženi u odgovoru navodi da je prije donošenja
ZIDZPK (112/12 i 143/13) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni
kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s
potrošačem, putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način (čl.

175. Zakona o bankama, NN 84/02, 141/06), odnosno prema Zakonu o kreditnim
institucijama (čl. 308. NN 117/08,) tuženik je bio dužan obavijestiti potrošača o
promjeni ugovorene kamatne stope najmanje petnaest dana prije nego što se nova
stopa počne primjenjivati, te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan, a što je u
ovoj stvari uredno činio. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu
da odbaci tužbu, podredno da odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane, te
naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovoga postupka.

Tuženik je tijekom postupka isticao da tužitelj u ovom sporu, prije svega bio
dužan dokazati svojstvo potrošača, kao i da se sredstvima kredita koristio isključivo za
potrošačke svrhe.

3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu br. 3209398731,
početni otplatni plan, izračun razlike, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja, te je
izveden dokaz financijsko knjigovodstvenim-vještačenjem po vještaku D.
H..

4.Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih
dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8.
Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,
117/03, 25/13, 89/14, 70/19 dalje ZPP-a), ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev
osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud obveže tuženika na isplatu
preplaćenog iznosa od 5.191,99 eura, a koji iznos se odnosi na preplatu kredita
zbog nedopuštenih promjena visine kamatne stope i tečaja za CHF.

5.Nesporno je:

- da su tužitelj i tuženik 28. 5. 2007. sklopili Ugovor o kreditu br. .na iznos od 29.336,53 CHF koji je tuženik isplatio tužitelju u kunskoj protuvrijednosti
prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita,

- da je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postojanja obveze
može mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim
stopama Z. b. d.d., te da na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,20%,
- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj
protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja, prvi anuitet je

6

Poslovni broj: 4 P- 474/21-22

iznosio 417,41 CHF, da je tuženik tužitelju uz navedeni kredit dostavio otplatni plan
sukladno kojem je tužitelj i očekivao da će se kretati rate kredita,
- da se redovna kamatna stopa mijenjala

6.Sporno je:

- da li tužitelj ima svojstvo potrošača

- da li su navedene ugovorne odredbe protivne pozitivnim propisima RH i
obvezujućem pravu Europske unije i njezine pravne stečevine, odnosno jesu li
ništetne.

- da li posljedično ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, tužitelj ima pravo na
isplatu isplaćene razlike u visini anuiteta do koje je došlo zbog promjena tečaja CHF
u odnosu na HRK,

- da li je nastupila zastara utuženog potraživanja

7. Ocjenjujući prigovor zastare tužbenog zahtjeva koji se odnosi na povrat
plaćenih iznosa zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu proizlazi da je prigovor
tuženika neosnovan i to iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda
Republike Hrvatske, iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20.
ožujka 2018., određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz
čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida
zastara sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a i zbog čega zastara individualnih restitucijskih
zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u
povodu te tužbe, dakle od 14. lipnja 2018., a kako je tužba u ovom predmetu
podnesena 18.10.2021. nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 15. lipnja

2018., nije istekao zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a, zbog čega je i odbijen
prigovor zastare od strane tuženika u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva.

8.Tuženik je istaknuo prigovor da tužitelj nema svojstvo potrošača, a koji je
sud ocijenio neosnovanim imajući u vidu da je čl. 5. toč. 15. Zakona o zaštiti potrošača
propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja skapala svaki pravni posao ili djeluje
na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.
Tužitelj je tijekom postupka iznio činjenice i dostavio dokaze iz kojih proistječe da je
sredstva ostvarena kreditom, kako je to ugovoreno čl. 6. Ugovora, koristio za kupnju
autmobila. Ukoliko je tuženik smatrao da tužitelj nije potrošač i da predmetni ugovor
nije potrošački ugovor, bio je dužan predložiti i dokaze kojima bi to eventualno
dokazao. Stoga je sud temeljem izvedenih dokaza utvrdio da je tužitelj potrošač u
smislu čl. 5. toč. 15. Zakona o zaštiti potrošača, a predmeti ugovor o kreditu
predstavlja potrošački ugovor.

9.U odnosu na prijepor o nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi
redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih
interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio
presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1.
lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača,
korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i
nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana
glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008.
povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore
o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o
potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna

7

Poslovni broj: 4 P- 474/21-22

kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva
u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije
zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih
usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne
parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni
stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa,
a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada
važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10.
rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa
nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne
novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97.
Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj
Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude
Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja

2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu
povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu
koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva.

10.Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa
potrošača odlučeno je da su određene odredbe ugovora o kreditu ništene u dijelu
kojem je odrediva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a isti stav
potvrđuje i sud Europske unije u predmetu C-186/16 Ruxandra Paula Andriciuc i dr.
protiv Banca Romaneasca SA.

Tuženik je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem
razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne
interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) na način da je
sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na
način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze
promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u
razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava
potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te
koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna
klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i
korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom
utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o
promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima
i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.
Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud
vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj.
vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj stopi redovne
kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Odredbe Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim ugovorima implementirane su temeljem Direktive vijeća 93/13
EEZ od 5. 4. 1993., kao temeljnom aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i
drugih propisa država koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se
sklapaju između prodavatelja robe i pružatelja usluge i potrošača. U odnosu na
pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska RH u Europsku uniju u kojem se
razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije, postojala je obveza
suda da tumači nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne

8

Poslovni broj: 4 P- 474/21-22

stečevine ( što uključuje i praksu suda EU), a na što se RH obvezala sklapanjem
Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

11.Na okolnost dostupnosti informacija i načina pregovaranja i pojašnjenja
značenja ugovornih odredbi prilikom zaključenja ugovor izveden je dokaz saslušanjem
tužitelja.

11.1.Tužitelj saslušan na ročištu od 21.11. 2023. izjavio je da je kod
Zagrebačke banke podigao kredit koji je bio namijenjen za kupnju vozila, da je kredit
podigao u svibnju 2007., da je u banci tražio kredit u kunama, ali da su mu ponudili
kredit s valutnom klauzulom u CHF , da je predmetni kredit bio jedini što su mi
ponudili, rekavši mu da je to sigurna valuta, u što je i povjerovao. Nadalje je izjavio
da je ugovor pročitao, te kao prosječni potrošač shvatio odredbe ugovore, odnosno
da je shvatio da se radi o kamati koja je promjenjiva, a da što se tiče tečaja da je
znao da mogu postojali male oscilacije, ali ne tolike. Također je izjavio da nije bio
upozoren na rizike ugovora s valutnom klauzulom u CHF. Ističe da je znao da se radi
o promjenjivoj kamatnoj stopi, da će se ta stopa mijenjati, te da mijenjala isključivo
prema Odluci banke ali da on ne zna na kojoj osnovi se podizala, da ga je nekada
banka izvijestila o tome, a nekad je bio iznađen visinom rata, a ne bi dobio obavijest
o povećanju. Tužitelj navodi da je dobio ugovor koji je bio unaprijed pripremljen, da
nije mogao utjecati na sadržaj, obzirom da se radilo o ugovoru "uzmi ili ostavi". Ističe
da je državni službenik, po zanimanju policajac i da nije imao nikakav obrt, niti bio
suvlasnik nečega, te da nije koristio kredit kao poreznu olakšicu.

12. Sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li
poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako
razumljive i lako uočljive, stoga proizlazi kako su nepoštene one odredbe ugovora koje
su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Nadalje, sukladno čl. 295.
Zakona o obveznim odnosima, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene
za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja
ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom)
ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne
pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.
O odredbama Općih uvjeta poslovanja koji su sadržani u samom ugovoru stoga se niti
ne može pojedinačno pregovarati. Čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača, kao što je ranije
navedeno, propisano je što mora sadržavati ugovor o potrošačkom zajmu. Prema
članku 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, ako su kamate ugovorene, ali nije
određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi
kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca
polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. ovoga članka.
Prema članku 272. Zakona o obveznim odnosima činidba je odrediva ako ugovor
sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavila trećoj osobi da je
odredi, a ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

13. Sud smatra kako ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini
ovisnom o odluci tuženika, nije razumljiva, obzirom kako predmetni ugovor ne sadrži
referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, kao niti precizan način
utvrđivanja promjene kamatne stope, već je ista određena samo općenito, paušalno i
neprecizno. Očito je, da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu
odluku tuženika bez sudjelovanja druge strane, odnosno bez pregovora o toj promjeni

9

Poslovni broj: 4 P- 474/21-22

sa tužiteljem, kao i bez određivanja koliko će tih promjena do kraja otplate kredita
odnosno trajanja ugovora biti, kada će te promjene prestati i iz kojeg razloga. Iz takvog
ponašanja tuženika kao i iz odgovora na tužbu, proizlazi da je tuženik prilikom
mijenjanja kamatnih stopa i prilikom promjene tečaja, na taj način postupao zbog
promjene tržišnih uvjeta, ali jednostrano i bez pregovora s drugom stranom, što je
utvrđeno i na temelju iskaza tužitelja.

14. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao s valutnim rizikom i rizikom
promjene kamatne stope, budući da u ugovoru nije navedeno koji su to rizici i učinci
koji mogu proizaći iz promjene kamatne stope i promjene tečajnih odnosa nastalih za
vrijeme postojanja ugovora. Navedena odredba ugovora, koja promjenu ugovorene
kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno
precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopa za koju se veže promjena,
uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer
u takvoj situaciji vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može
predvidjeti, dok se pravilnost promjene ne može ni provjeriti, jer nema nikakvih
egzaktnih kriterija.

15. Tuženik je, prema stajalištu ovog suda, tužitelju trebao objasniti razloge
promjene kamatne stope, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti
tužitelju kao klijentu - potrošaču, da pristane na takve odredbe i iskoristiti neke od
navedenih solucija, odnosno omogućiti tužitelju da može prigovoriti povećanju stope
redovne kamate ili zatražiti okončanje ugovorenog odnosa. Tuženik je primjenom
navedene ugovorne odredbe, izbjegao utjecaj druge ugovorne strane, tužitelja na
cijenu, što je suprotno čl. 247. Zakona o obveznim odnosima.

16. Osim toga, tuženik je bio dužan tužitelja kao potrošača u cijelosti informirati
o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu
CHF i o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene
na potpunoj obavijesti, a što tuženik očito učinio nije, a što uzrokuje neravnotežu u
pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da
tužitelj ne može predvidjeti visinu svoje obveze. Tuženik nije dokazao da je prednika
tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom, tj. da je tuženik
kao kreditor objasnio taj rizik i da je tužitelj bio upoznat i svjestan činjenice da
povećanje tečaja valute utječe na povećanje glavnice duga, pripadajućih kamata, pa
tako i na povećanje mjesečnih anuiteta. Takva jednostrana ugovorna odredba je
nerazumljiva i protivna načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim
odnosima jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti
banci, kao i cijena (kamata također predstavlja cijenu).

17.Nadalje st. 4. čl. 81 ZZP određeno je da ako trgovac tvrdi da se o
pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru
pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati.

17.1.Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik provedenim dokazima nije
osporio navode tužitelja da se o spornim ugovornim odredbama Ugovora o kreditu nije
pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom
standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati
na sadržaj navedene odredbe, stoga je po shvaćanju ovoga suda sporna ugovorna
odredbe zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih

10

Poslovni broj: 4 P- 474/21-22

strana na štetu potrošača, te je zbog toga ova odredba ništetna, u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03

18. Radi utvrđenja visine preplaćenih iznosa sud je proveo knjigovodstveno-
financijsko vještačenje po vještaku Dubravki Herceg.

Iz nalaza i mišljenja vještaka proistječe da je tužitelj zaključio 28.05.2007.
godine sa Z. b. d.d. O., Ugovor o kreditu za kupnju motornog
vozila broj ., kreditne Partije . u iznosu od 29.336,53 CHF-a,
obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, da je rok otplate kredita
iznosi 7. godina : 84 mjeseci, zaračunava se ugovorena redovna kamata od 5,20%.
godišnje, koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva temeljem
Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d., da je namjena kredita kupnja
vozila marke RENAULT uplata kredita na račun prodavatelja Auto kuća K. d.o.o.,
da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima početnim od 417,41 CHF, u
kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a važećem za CHF na
dan plaćanja, da anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno mjesečno prvog dana u
mjesecu , da će Kreditor dodatno obavijestiti korisnika kredita o datumu dospijeća
prvog anuiteta, da je Ugovor je ovjeren 31.05.2007. godine po javnom bilježniku
Ž.M. iz V., pod brojem OV-., da je na kartici Banke sa
datumom izrade 18.03.2021., upisan je iznos tečaja od 4,429036 kune za 1 CHF.
Isplata kredita upisan je dana 04.06.2007. a prvi anuitet dospijeva dana 01.07.2007.
Iz zaključka nalaza i mišljenja proistječe da je tužitelj pretplatio obvezu po
kreditu zbog povećanja tečaja u razdoblju od dana 01.01.2009. godine pa do konačne
otplate kredita, razlike iskazati u kunama i valuti euro, da pretplata po osnovi povećanja
tečaja CHF-a kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja anuiteta, naspram tečaja
za CHF na dan isplate kredita u razdoblju od dana 01.01.2009. godine pa do konačne
otplate kredita iznosi 39.119,06 kuna ili preračunato u EUR-e 5.191,99 EUR-a .
Vještak također navodi da u razdoblju od 01.01.2009. godine pa do konačne
otplate kredita nije bilo negativnih tečajnih razlika, tj. svi mjesečni tečajevi bili su veći
od početnog tečaja CHF-a.

19. Tužitelj je podneskom od 15. 2. 2024. tužbeni zahtjev za isplatu u cijelosti precizirao u skladu s nalazom i mišljenjem.

Provedenim vještačenjem utvrđeno je dakle, da je tuženik bez valjanje pravne
osnove naplatio od tužitelja na ime osnovi tečajne razlike iznos od 5.191,99 eura.
Tužbeni zahtjev za isplatu sud je ocijenio u cijelosti osnovanim.

20.Naime, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju nišetnosti ugovora svaka
ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog
ugovora, a ako to nije moguće ili se u narav onoga što je vraćeno protivi vraćanju,
ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja
sudske odluke, ako zakon što druge ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323.
st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je
svome su ugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao
ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom
slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi, ostvario korist u vidu
plaćanja veće naknade za kredit, odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je
ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog
ugovora o kreditu.

11

Poslovni broj: 4 P- 474/21-22

U konkretnom slučaju, obzirom da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o
namjenskom kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju
jednostrane odluke tuženika i dijelu kojim je ugovorena valuta u CHF odnosno kojim
je vezana glavnica za valutu CHF, tuženik je u smislu čl. 1111. st. 1. ZOO-a. dužan
tužitelju vratiti iznose koje je primio na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi.
Tuženik je stekao bez osnove iznose koje je tužitelj platio u anuitetima zbog promjene
tečaja CHF od onog na dan isplate kredita.

Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove,
moraju se vratiti plodovi, isplatiti kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana
stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjev. Tako tuženik treba vratiti tužitelju
iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, zajedno sa
zateznom kamatom do dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate.
Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamata, Uredbom i visini stope
zatezne kamate i čl. 29. ZOO.

Imajući u vidu sve naprijed izneseno sud je našao da su odredbe iz čl. 2. i

6. Ugovora o kreditu zaključenim između stranka na način na koji su koncipirane
suprotno načelu savjesnosti poštenja i uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, predstavljaju nepoštene ugovorne
obveze, te su ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 2. ZOO-a , jer su protivne prisilnim
propisima i moralu društva, slijedom čega je u smislu čl. 323. st. 1. istoga Zakona,
tuženik dužan tužitelju vratiti sve ono što je primio na temelju ništetnih ugovornih
odredbi.

21.Slijedom navedenog sud je ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim
te je donio odluku kao u točkama I – III. izreke.

22.Tužitelj je podneskom od 15. 2. 2024., uredio tužbeni zahtjev na način da
potražuje s naslova preplaćenih iznosa po osnovi tečajne razlike iznos od 5.191,99
eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama, kako je to navedeno u tužbenom
zahtjevu.

22.1.Međutim tuženik se protivio povlačenju dijela tužbenog zahtjeva.
Sukladno čl. 193.st. 1.ZPP-a, tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika,
prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, ili sukladno st. 2. istoga
članka tužbu može povući sve do zaključenja glavne rasprave ako tuženik na to
pristane.

Budući tuženik nije pristao na povlačenje dijela tužbenog zahtjeva sud je
meritorno odlučio o povučenom dijelu tužbenog zahtjeva, te je stoga donio odluku kao
u točci IV izreke.

23.Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a i čl. 155. ZPP-
a, sud je odlučio da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi troškove koji su bili potrebni
za vođenje parnice sukladno uspjehu u postupku. Stoga je sud priznao tužitelju kao
potrebne za vođenje postupka zatražene troškove koji se odnose na troškove
zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe, za sastav dva obrazložena podneska
od 25.11.21. i 15 2. 2024., za zastupanje na ročištima od 16. 3. 2023., 21.11.2023. i

28. 2. 2024 po 200,00 eura, ukupno 1.400,00 eura, što uvećano za PDV iznosi

1.750,00 eura.

23.1.Tužitelj je djelomično povukao tužbu podneskom od 15. 2. 2024.

12

Poslovni broj: 4 P- 474/21-22

Tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe kako je to navedeno u
točki 22. obrazloženja , te je sud donio rješenje kojim se utvrđuje da je tužba povučena
u dijelu tužbenog zahtjeva koji je odbijen točkom IV izreke.

23.2. Stoga se odluka o troškovima temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a,
budući povlačenje tužbe smanjenjem tužbenog zahtjeva predstavlja tuženikov uspjeh
u parnici, jer do povlačenje nije došlo zbog djelomičnog udovoljenja tužbenom
zahtjevu.

22.3.Tužitelj je uspio u sporu ( kvantitativno) 80% ( 5.191,99 eura od 6.437,04
eura) a u pogledu osnove u cijelosti, pa ukupni uspjeh u tužitelja u sporu iznosi 80%
( 100% + 80% 180 : 2 =90), a tuženikov 10 %. Kada se od one stranke koja je u
većoj mjeri uspjela, u konkretnom slučaju tužitelja, oduzme postotak tuženikovog
uspjeha u postupku, kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, razlika iznosi 80% (
90 - 10 =80 ) tako je uspjeh tužitelja odmjeren u postotku od 80% pa mu pripadaju
troškovi postupka u svoti od 1.400,00 eura ( 1.750,00 eura – 20 %), a što uvećano
za troškove financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, i
troškove sudske pristojbe na presudu u iznosu od 110,82 eura, iznosi 1.776,27 eura,
a na koji iznos je tužitelju dosuđena i zakonska zatezna kamata od dana presuđenja
tj. od 27.3. 2024. pa do isplate, sve sukladno čl. 29. ZOO-a.

22.4.Tužitelju, kao nepotreban za vođenje ovoga postupka, nije priznat trošak
sastava podneska kojim izvješćuje sud da je uplaćen predujam za vještačenje, trošak
na ime sudske pristojbe na tužbu, obzirom da ista nije bila plaćena do donošenja
presude, kao niti trošak eventualnog pristupa na ročište za objavu presude, jer
punomoćnik tužitelja odmah po objavi presude ima mogućnost preuzimanja izvornika
presude s e-oglasne ploče suda.

22.5.Temeljem izrečenog tužitelju je dosuđen ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 1.776,27 eura, kao u točci V izreke.

U Vinkovcima, 27. ožujka 2024.

sudac; Marija Pavlović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenje dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje
Županijski sud.

OBAVIJEST;

1. . punomoćnik tužitelja

2. . punomoćnik
tuženika - na br. ZP 457