- 1 -              Poslovni broj: Usž-2935/2023-2

Poslovni broj: Usž-2935/2023-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Borisa Markovića, članova vijeća, te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. T. iz J., kojeg zastupa opunomoćenica M. A., odvjetnica u V., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi utvrđivanja poreza na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava, odlučujući žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 4 UsI-212/2023-9 od 13. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2024.

p r e s u d i o    j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 4 UsI-212/2023-9 od 13. rujna 2023.

Obrazloženje

1.              Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-14-21-01/198, urbroj: 513-04-22-2 od 12. prosinca 2022. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda O., Ispostave O., klasa: UP/I-410-23/2021-013/0021, urbroj: 513-007-14-01-2021-0002 od 6. srpnja 2021. (točka I. izreke), te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke).

2.              Osporavanim rješenjem tuženika od 12. prosinca 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda O., Ispostave O., klasa: UP/I-410-23/2021-013/0021, urbroj: 513-007-14-01-2021-0002 od 6. srpnja 2021., kojim je tužitelju utvrđena porezna osnovica i predujam poreza na dohodak od otuđenja nekretnine i imovinskih prava za 2021., i to:

1. porezna osnovica za utvrđivanje predujama u iznosu od 520.025,37 kuna,

2. predujam poreza na dohodak (stopa 20,00%) u iznosu od 104.005,07 kuna,

3. predujam prireza poreza na dohodak (stopa 13,00%) u iznosu od 13.520,66 kuna,

4. ukupni porez i prirez u iznosu od 117.525,73 kune (točka I.), te je određeno da je porezni obveznik, utvrđeni iznos predujma poreza i prireza na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava iz točke I.4. dužan platiti u roku od 15 dana od dana primitka rješenja, kao jednokratnu obvezu (točka II.), a uplata se ima izvršiti na navedeni broj računa pod točkom III. izreke, dok se na nepravodobno uplaćeni iznos predujma poreza i prireza obračunava i plaća zatezna kamata (točka IV. izreke).

3.              Tužitelj je protiv osporene presude podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi kako je porezno tijelo pravilno utvrdilo iznos ukupnog primitka, i to u iznosu od 1.432.584,80 kuna, međutim sud pogrešno utvrđuje kako je porezno tijelo pravilno utvrdilo izdatak. Ističe kako je nesporno da žalitelj tijekom upravnog postupka nije pribavio vjerodostojnu dokumentaciju kojom bi prikazao nastale troškove, slijedom čega je porezno tijelo trebalo izvršiti procjenu izdataka, i to procjenu vrijednosti zemljišta, te troška izgradnje prema etalonskoj cijeni građenja u iznosu od 6.000,00 kuna/m2 neto korisne površine stana. Navodi kako porezno tijelo nje ispravno utvrdilo korisnu površinu stana, a sud se u obrazloženju pobijane presude pogrešno poziva na članak 74. stavak 2. podstavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Navodi kako sud propušta odredbu članka 74. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kojim je propisano da iznimno od odredbe stavka 2., ako su suvlasnici nekretnine suglasno odlučili da će svoja vlasnička prava ograničiti tako što će sa određenim vlasničkim dijelom povezati vlasništvo određenog posebno dijela nekretnine, uzima se da je taj suvlasnički dio odgovarajući dio, pa tada pravomoćnu odluku sudu o utvrđivanju korisnih vrijednosti zamjenjuje isprava svih suvlasnika u toj njihovoj odluci.

              Navodi da kada je provedeno etažiranje temeljem sporazuma suvlasnika, tada se ne primjenjuje odredba članka 74. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na način kako to smatra sud prvog stupnja, nego se postupa upravo u skladu s odredbom članka 68. stavka 4. Pravilnika o porezu na dohodak, kojom je određeno da u slučaju otuđenja dijela nekretnine, odnosno samo jednog stana porezno tijelo u izdatak priznaje razmjerni dio ukupnih troškova izgradnje nekretnine. Navodi kako predmetni stan nesporno ima ukupnu korisnu površinu od 136,48 m2, međutim ima i sporedni dio, i to krovnu terasu površine 133,35 m2, te jedno parkirališno mjesto površine 12,50 m2 i drugo parkirališno mjesto površine 25,00 m2, te je logično i životno da ne može biti ista cijena izdatka za stan od 136,48 m2 bez krovne terase od 133,35 m2 bez dva parkirališna mjesta od predmetnog stana koji ima navedene sporedne dijelove, pa je logično i životno da postoji izdatak za izgradnju tih sporednih dijelova nekretnine, jer upravo prodajnu vrijednost stana određuju i ti sporedni dijelovi nekretnine.

              Navodi kako je upravo radi postojanja zajedničkih dijelova zgrade i izdataka za njih propisana odredba članka 68. stavka 4. Pravilnika o porezu na dohodak. Smatra kako je stav poreznog tijela i prvostupanjskog suda neispravan upravo iz razloga što  ne uzima u obzir prilikom procjene izdatka sporedne dijelove etažnog stana, niti zajedničke dijelove zgrade u kojima svaki vlasnik etažnog stana ima suvlasnički dio.

              Predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske uvaži žalbu tužitelja, ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

4.              Tuženik uredno pozvan sukladno odredbi članka 71. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS) odgovor na žalbu nije dostavio.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7.              Ovo stoga, jer prema podacima spisa proizlazi da je prvostupanjski upravni sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, te nakon održane rasprave i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.              Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 15. listopada 2020. otuđio nekretninu, stan površine 136,48 m2 na adresi u O., naselje …., koju je stekao izgradnjom u vlastitoj režiji na građevinskom zemljištu kupljenom 23. lipnja 2020, te da je potonjim ugovorom stekao 1/3 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. 22235, k.o. O., kč. br. 785/13, oranica sa 402 m2 u naselju …., te da je ugovorena kupoprodajna cijena 12.000,00 eura što u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a iznosi 90.950,91 kunu.

              Temeljem sporazuma o diobi nekretnine (uspostavljanju etažnog vlasništva) sklopljenom 1. listopada 2020. (br. OV-11063/2020 od 1. listopada 2020.), tužitelj je postao vlasnik stana korisne površine 136,48 m2 na II. katu, koji stan je otuđio ugovorom o kupoprodaji nekretnine (br. OV-68/2021 od 5. siječnja 2021.) kupcu F. J. za ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 190.000,00 eura, što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a iznosi 1.432.584,80 kuna.

9.              Iz podataka predmeta spisa proizlazi kako je kao izdatak utvrđena cijena plaćena za zemljište u iznosu od 90.950,91 kunu, kao i plaćeni porez na promet nekretnina pri stjecanju zemljišta u iznosu od 2.729,52 kune, te trošak izgradnje nekretnine u iznosu od 818.880,00 kuna, a koji trošak građenja je utvrđen prema etalonskoj cijeni građenja u iznosu od 6.000,00 kuna/m2 korisne površine stana.

              Nesporno je prema podacima spisa predmeta da je tužitelj predmetnu nekretninu otuđio 5. siječnja 2021. za navedenu kupoprodajnu cijenu u roku kraćem od dvije godine od dana stjecanja.

10.              Prema odredbi članka 58. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", 115/16., 106/18., 121/19., 22/20. i 138/20. – dalje: ZPD) dohotkom iz članka 56. toga Zakona smatra se i dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnine i imovinskih prava. Otuđenjem se smatra prodaja, zamjena i drugi prijenos, a dohodak čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine i imovinskih prava koja se otuđuju i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena i industrijskih proizvoda.

Troškovi otuđenja mogu se odbiti kao izdaci (stavak 1.). Dohodak od otuđenja nekretnine iz stavka 1. ovoga članka ne oporezuje se, ako je nekretnina služila za stanovanje poreznom obvezniku ili uzdržavanim članovima njegove uže obitelji iz članka 14. stavka 5. i 6. toga Zakona, a i u slučaju ako je nekretnina ili imovinsko pravo otuđeno nakon dvije godine od dana nabave (stavak 2.).

Iznimno od stavka 2. toga članka dohodak od otuđenja nekretnine oporezuje se ako je otuđeno više od tri nekretnine iste vrste ili više od tri imovinska prava iste vrste u razdoblju od pet godina od dana stjecanja nekretnine ili imovinskog prava, osim ako se nekretnina izvlaščuje na temelju posebnog zakona ili ako se otuđuju zemljišta čija je pojedinačna površina 250 m2 sve ukupno do 1000 m2. Ako se otuđuje zgrada s više stanova ili poslovnih prostora ili građevinsko zemljište ili više zemljišnih čestica, jednom nekretninom smatra se svaki stan, poslovni prostor, gradilište ili zemljišna čestica. Dohodak čini razliku između ukupnog iznosa primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnina i imovinskih prava koja su otuđuju u razdoblju od pet godina i njihove nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena i industrijskih proizvoda, te za troškove ulaganja za koje porezni obveznik posjeduje vjerodostojne isprave (stavak 3.).

11.              Prema ocjeni ovoga Suda pravilno zaključuje prvostupanjski sud kada u obrazloženju osporene presude navodi kako u smislu članka 58. stavka 3. ZPD-a dohodak čini razliku između ukupnog iznosa primitaka utvrđenog prema tržišnoj vrijednost nekretnine i njihove nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda, te za troškove ulaganja za koje porezni obveznik posjeduje vjerodostojne isprave, zaključivši kako je porezno tijelo pravilno utvrdilo iznos ukupnog primitka iz kupoprodajnog ugovora od 5. siječnja 2021. (1.432.584,80 kuna), a kao izdatak s osnova kupovine zemljišta na kojoj je izgrađena predmetna nekretnina u iznosu od 90.950,91 kunu (na temelju kupoprodajnog ugovora od 23. lipnja 2020.), uračunavši kao izdatak plaćeni porez na promet nekretnina plaćen pri stjecanju predmetnog zemljišta u iznosu od 2.729,52 kune, i trošak izgradnje predmetne nekretnine utvrđen prema etalonskoj cijeni građenja u iznosu od 6.000,00 kuna/m2 korisne površine stana.

              Isto tako pravilno zaključuje prvostupanjski sud kada u obrazloženju osporene presude navodi kako sukladno citiranoj odredbi članka 58. stavka 3. ZPD-a se troškovi ulaganja mogu priznati samo ako su dokumentirani vjerodostojnim ispravama, a dokazivanje se u ovom dijelu stavlja na teret poreznom obvezniku.

12.              Imajući u vidu sve naprijed navedeno, prema ocjeni ovoga Suda tužitelju je pravilno utvrđena obveza predujma poreza na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava za 2021., kao i predujam prireza poreza na dohodak u navedenom iznosu.

13.              Stoga prihvaćajući u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog upravnog suda navedeno u pobijanoj presudi kao utemeljeno na dokazima u spisu predmeta, ovaj Sud utvrđuje da se pobijana presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti bitne povrede postupka, pa stoga ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija.

14.              Slijedom navedenog, ovaj Sud smatra da su prigovori tužitelja neosnovani, te nisu od utjecaja na drugačije rješenje predmetne stvari, a osobito jer se radi o istim prigovorima koje je tužitelj isticao tijekom upravnog spora, o kojima se prvostupanjski sud iscrpno očitovao, a s kojim zaključcima je u cijelosti suglasan i ovaj Sud.

15.              S obzirom da nisu osnovani razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti postoje razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 27. ožujka 2024.

                                                                                                        Predsjednica vijeća

Sanja Štefan, v.r.